Duško Knežević nije samo plaćao enormne račune po luksuznim hotelima, pokrivao dugove sa kreditnih kartica Milu Đukanoviću, već je odrađivao i bankarske transakcije od najvećeg povjerenja za Đukanovića i familiju. Tako je Knežević položio i milion i po depozita, kao keš kolateral, za kredit koji je Đukanović dobio u Londonu, 2007. godine. Preko tog kredita aktuelni crnogorski predsjednik kasnije je legalizovao svoj prvi milion. I Đukanović i predstavnici crnogorskih institucija krili su da je garancija za taj kredit dobijena od Kneževića.

Pošto je nakratko napustio državne funkcije i odlučio da se bavi biznisom, Đukanović je 11. jula 2007. godine, na ime svoje firme Capital Invest, dobio kredit od milion i po eura i to od londonske filijale grčke Pireus banke. Kredit mu je omogućila firma Duška Kneževića Comsel Limited sa Kipra, koja je za taj aranžman kao kolateral položila keš depozit od milion i po eura.

Garancija keš Duškove firme sa Kipra

Tog dana u Londonu potpisana su dva ugovora. Prvi ugovor o garanciji na milion i po, za kredit Captal Investu DOO Podgorica, potpisan je između Pireus banke SA, filijala London, kao davaoca kredita i firme Comsel Limited sa Kipra, kao davaoca garancije.

Iz ovog ugovora o garanciji, kojeg su CIN–CG i „Vijesti“ imale na uvid, vidi se da je Milo Đukanović kao korisnik kredita dobio sredstva za Capital Invest zahvaljujući novcu Duška Kneževića. U ugovoru se jasno precizira da je banka zahtijevala dodatnu garanciju za kredit i to u vidu keš kolatrala, koju je obezbijedio garantor, Kneževićev Comsel Limited, koji je ovaj kredit omogućio tako što je u Pireus banci položio depozit od milion i po eura.

U ugovoru o garanciji, koji je potpisao Duško Knežević i predstavnici Pireus banke, precizira se da banka u slučaju da Milo Đukanović ne vrati kredit ima pravo da se naplati isključivo preko keš kolaterala koji je položen kao depozit od strane Kneževićeve firme.

Đukanović krio ko mu je pomogao

Istog dana potpisan je i drugi ugovor o kreditu od 1,5 miliona eura između Pireus banke SA London kao kreditora, Capital Investa DOO Podgorica kao korisnika kredita i Mila Đukanovića kao garantora - vlasnika firme. U ugovoru se preciziraju uobičajene stavke: uslovi vraćanja, kamata i ostalo. Navodi se i da kredit Đukanović treba da povuče do 31. decembra 2007. godine. Ugovor je potpisao Đukanović i ispred Capital Investa i u svoje ime.

Priča o ovom kreditu više puta se pojavljivala u javnosti, ali su se skrivali detalje iz kojih bi se moglo vidjeti ko je stvarno bio Đukanovićev žirant. Sam predsjednik je dobro čuvao tu tajnu i nije htio da otkrije ko je „prijatelj“ koji je za njega založio milion i po eura, mada se u javnosti spekulisalo da je to baš Duško Knežević, koji je imao poslovne veze sa Pireus bankom.

Đukanović je na pitanje odakle mu imovina sa kojom je garantovao kredit odgovorio: „Tokom državnih poslova ostvario sam brojna poznanstva i nije mi predstavljalo problem da dobijem kredit respektabilnih inostranih banaka“. I nije bio problem kada je imao nekog da položi milionski keš. Sam Knežević ranije je govorio da on ne stoji iza tog aranžmana.

Kupio akcije Prve banke koje počinju vrtoglav rast

Đukanoviću je ovaj kredit iskoristio da kroz dokapitalizaciju kupi dio akcija Prve banke, čiji je najveći akcionar već bio njegov brat Aco. Podsjetimo, mlađi Đukanović je kupio malu, lokalnu Nikšićku banku koju je kasnije preimenovao u „Prva banka Crne Gore, osnovana 1901. godine“. Banka je zahvaljujući privilegovanoj poziciji na tržištu i velikim depozitima države za kratko vrijeme narasla više desetina puta, da bi danas bila jedna od najznačajnijiih u zemlji.

Milo Đukanović 3. avgusta 2007. po privilegovanoj cijeni od 127 eura preuzima akcije Prve banke, putem dokapitalizacije. Istog dana na berzi akcija Prve kupovale su se za 188 eura. Capital invest je čitav kredit Pireus banke potrošio za sticanje 11.657 akcija, za koje je plaćeno 1.489.997 eura.

Čim je Milo Đukanović ušao u banku mlađeg brata, akcije su počele vrtoglavo da rastu. Samo za 20 dana vrijednost jedne akcije porasla je gotovo duplo, na 334 eura. Banka je bila na A listi Montenegro berze i prema propisima njene akcije nisu mogle imati dnevni rast veći od 10 odsto. Akcije banke braće Đukanović skoro svakog dana su dostizale ovaj limit rasta, a često je dnevno trgovano samo po jednom akcijom, što upućuje na zaključak da se prometom u simboličnim iznosima otvarao prostor za dalji rast.

Mitrović krio šta piše u ugovoru

Nakon što je Đukanović privukao pažnju javnosti ovom milionskom transakcijom, jer od svoje plate tokom obavljanja državnih funkcija, koja je godinama bila znatno ispod hiljadu eura, iz Uprave za sprečavanje pranja novca saopšteno je samo da se Capital invest za kupovinu akcija zadužio „kod jedne banke u Londonu“. Iz Uprave, na čijem je čelu bio Predrag Mitrović, tada su saopštili da se iz Đukanovićevog ugovora o kreditu „potpisanog 11. jula, vidi da se vraćanje kredita garantuje kupljnim akcijama“ Prve banke. Sada je jasno da su iz Uprave za sprečavanje pranja novca htjeli da sakriju činjenicu da je za ovaj kredit Đukanoviću garantovao Duško Knežević, to jest njegova kompanija sa Kipra Comsel Limited.

Đukanovićev kredit kasnije je od strane Mitrovića označen kao stroga tajna, da bi se spriječilo da MANS dođe do detalja o ovom angažmanu što je ta organizacija tražila više mjeseci po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. I tada je bilo jasno da akcije Prve banke nijesu mogle biti zalog za kredit jer su one upisano kao takve u Registar zaloga tek tri mjeseca kasnije. Sada je iz dokumentacije i ugovora koje smo imali na uvid jasno da je Đukanović prvo podigao kredit zahvaljujući svom prijatelju Kneževiću, pa da je tek onda kupio akcije banke svog brata. Zalog je, nakon interesovanja javnosti odakle Đukanoviću novac, upisan u oktobru 2007. godine.

Mitrović, čuvar tajni o kreditu, pominje se i ovih dana. Duško Knežević tvrdi da je nakon Mitrovićevog ranjavanja u noge, morao da „pegla“ odnose između bivšeg direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i Đukanovića. Knežević je prošle sedmice pozvao Đukanovića i da objasni javnosti zašto je ranjen Predrag Mitrović.

Akcije za tri mjeseca vrijedile 7 miliona

Đukanoviću se baš posrećilo sa ovim kreditom. Akcije Prve banke koje je kupio za milion i po eura vrtoglavo su rasle, pa su nakon upisa u Registar zaloga u okobru 2007, na berzi vrijedjele već 6,9 miliona eura.

Godinu nakon što je podigao kredit, Đukanović vraća dug Pireus banci i to tako što prodaje manji dio akcija Prve banke, tačnije 2.540, po fantastičnoj cijeni od 610 eura za ukupno 1,55 miliona, baš onoliko koliko mu je trebalo da otplati cijeli kredit. Izvor „Vijesti“ je saopštio ranije da je akcije od Đukanovića kupila osoba povezana sa Prvom bankom. “Moja prva firma Capital invest bila je zadužena u inostranstvu, i te obaveze je trebalo servisirati. Na berzi sam prodao dio akcija koje je ta firma imala i razdužio je”, pojasnio je tada Đukanović.

Zanimljivo: par dana nakon što je Đukanović prodao dio akcija Prve banke za milion i po eura, njihov rast na berzi prestaje. A kada banka 2009. godine ulazi u krizu zbog koje Centralna banka Crne Gore (CBCG) uvodi mjere, akcije značajno padaju. Čak i neki prijatelji porodice Đukanović da bi spasili svoj novac prodaju akcije Prve banke.

Rast i nakon spasavanja Prve za okrugli milion

Sve do 2013. godine, Đukanović ostaje sa vlasništvom u banci, koju u međuvremenu zbog rizičnog poslovanja 2010. spasava Vlada injekcijom od 44 miliona. U aprilu 2013, aktuelni crnogorski predsjednik formalno izlazi iz vlasništva Prve. On tada prodaje 10.466 akcija po cijeni 102 eura. Time zarađuje prvi legalni milion, jer je od prethodne prodaje otplatio kredit. I u ovom slučaju, kada predsjednik prodaje, akcije imaju dobru cijenu. Samo četiri dana ranije, jedna akcija Prve je vrijedila 76 eura, ali nakon tri dana rasta dostiže cijenu po kojoj aktuelni predsjednik za svoj paket uzima milion.

Đukanovićeva firma nakon ove transakcije, milion eura oročava u Prvoj banci. Od tada godišnje na ime kamata dobija oko 50 hiljada eura, što je bio jedini prihod ove firme. Prema izvještaju revizora Prve banke, Capital Invest je 31. decembra 2017. u toj banci imao oročen depozit od 1,15 miliona eura.

U maju prošle godine, pošto se poslije kratkog izleta opet vraća na državne funkcije, Đukanović Capital Invest prepisuje sinu Blažu.

Goran KAPOR - Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

 Nadam se da će vlada odustati od ove lokacije, kaže Jelisaveta Kalezić, profesorica na Građevinskom fakultetu, uz upozorenje da će Podgorica, u suprotnom, „biti priključena na veliki auspuh“. Članovi Koordinacionog tima mještana Rasa tvrde da će zbog gradnje kompletne petlje Smokovac biti srušena 42 objekta, a ne četiri koliko ocjenjuju vlasti.

Rogamski zaseok Ras, na periferiji Podgorice, protegao se desnom obalom Morače, od mosta na Smokovcu do zidina Duklje. Tridesetak, mahom starosjedilačkih, porodica sa stotinjak duša, smješteno je u četrdesetak stambenih i pomoćnih objekata.

U maloj ekološkoj enklavi zasađeno je, kažu, više od  6.000 čokota vinove loze, 2.500 korijena smokve uz prirodne plantaže divljeg nara. I za sve je obezbijeđeno navodnjavanje. Nijesu povezani na gradsku vodovodnu i kanalizacionu mrežu, kao što je to bila Duklja prije nepunih 2.000 godina, ali, snašli su se sami. Drže i po neku kravu, koze, kokoške.

Tmuran januarski dan ne remeti rasovsku idilu, dok par stotina metara dalje, na lijevoj obali Morače, načičkane kuće naselja Zlatice, obavijene mješavinom izmaglice i smoga nagovješatavaju blizinu grada. „Kad se sjeverac spusti niz Platije, pa preko Smokovca udari na Podgoricu, treba mu nekoliko dana da sav taj smog rastjera i odnese“, kazuju starosjedioci.

Oni strahuju da  će slika pred nama, sudeći prema najavama iz Vlade, već dogodine nestati. Ako se to obistini, cesta koja će spojiti dionicu autoputa sa magistralom prema gradu proći će sredinom njihovih imanja i srca.

Urbanistički stručnjaci sa kojima smo razgovarali upozoravaju da bi to, pored štete mještanima, moglo proizvesti i ozbiljne ekološke posljedice po čitavu Zetsku dolinu, sa više od 250.000 stanovnika.

Vlada je, 17. januara, Ministarstvu saobraćaja dala saglasnost za izvođenje „potrebnih radova“ na petlji Smokovac koja će, preko Zlatice, Rasa i Rogama, biti tačka ukrštanja  autoputa Bar – Boljare i (budućeg) Jadransko-jonskog autoputa, kao i mjesto gdje će se dionica Smokovac -  Mateševo spojiti sa postojećim magistralnim putem Podgorica – Kolašin.

Prema predočenom planu, za sada će se graditi samo Faza I petlje Smokovac, odnosno „poveznica“ autoputa i magistrale, sa naplatnim rampama na lijevoj obali Morače.

To, smatraju mještani Rasa, znači da će oni ostati bez životnog prostora. Poveznica će proći posred njihovih imanja, na pedesetak metara od kuća, lokalni put koji sada koriste biće izmješten bliže rijeci, voda i vazduh zagađeni, buka će otjerati tišinu.

„Kako ćemo -  ja od sedamdeset, a moj brat od devedeset i koju godinu - da se selimo sa našeg ognjišta? I đe ćemo, kad nas oćeraju?“, pita se Milodarka Novosel.

Da priča o mogućim ekološkim problemima nije bez osnova pokazuju i izvodi iz jedne od analiza u kojoj se, između ostalog, nabrajaju „slabosti“ petlje na Smokovcu:

„Dominantni sjeverni vjetar nosi aerozagađenje usljed otvorenosti prema centru grada (Podgorice); povećano kumulativno aerozagađenje i nivo buke usljed blizine centra grada, puta, pruge; povećana opasnost od zagađenja površinskih voda – prolazak trase kroz kanjon Morača; nepovoljni uslovi za sprovođenje mjera zaštite od buke, aerozagađenja, vjetra; opasnost od obrušavanja obala Moreče i zasipanja korita rijeke… „

„Nadam se da će Vlada odustati od ove loakcije“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jelisaveta Kalezić, profesorica na Građevinskom fakultetu u Podgorici. U suprotnom, smatra „bićemo priključeni na veliki auspuh“.

Kalezić objašnjava: „Specifičan položaj potencijalne lokacije petlje koja je na desnoj obali Morače, u koridoru sjevernog vjetra, ukazuje da će vazduh Podgorice biti dodatno zagađen. Takve, zvaničnicima neprijatne procjene već postoje. Pravci vjetrova su veoma važni u urbanističkom planiranju naselja. Posebno, ako umjesto planiranog čistog, građanima isporučite zagađen vazduh. Postoje i drugi važni aspekti uticaja na okolinu: pitanje boljeg korišćenja velike površine od oko 30 hektara za budući razvoj grada; stvarnh troškova eksproprijacije (manje privlačne lokacije na lijevoj obali Morače prodaju se i do 150 eura po metru kvadratnom); stvarnih troškova izmještanja dalekovoda i hidrotehničkih instalacija. O ovim se troškovima uopšte ne govori. Samo će se ispostaviti račun građanima.“

Mještani Rasa, međutim, ne znaju šta vlast misli o svemu tome. Postupak eksproprijacije još nije započet, pa za sada samo nagađaju o prostoru koji će im država otkupiti i o cijeni koja će biti ponuđena. Duže od deset godina traju njihovi pokušaji da preko svog Koordinacionog odbora ubijede Vladu, kao što su svojevremeno to uspjeli kod gradskih vlasti, da izmjesti petlju Smokovac. Tako bi, kažu, bila sačuvana njihova imovina, ali i spriječena ekološka opasnost koja će se, nakon gradnje najvećeg saobraćajnog čvorišta u zemlji, nadviti nad Podgoricu, već suočenu sa ozbiljnim zagađenjem.

Sada se, vjeruju mještani Rasa, njihova borba bliži kraju. Odluku Vlade o početku radova na petlji doživljavaju kao svoj konačan poraz. Na drugoj strani – u državnim institucijama i pripremljenim dokumentima – izgleda ne vide da petlja, preciznije njena prva faza proizvodi štetu vrijednu pomena.

„Veći dio prostora planiran za realizaciju objekta pripada slabo naseljenoj i neizgrađenoj oblasti“, konstatuje se u Elaboratu o uticaju na životnu sredinu petlje Smokovac - Faza I, iz maja prošle godine, koje je za potrebe Ministarstva saobtraćaja uradio Paming d.o.o. iz Podgorice. „Zemljište koje se zauzima nije poljoprivrednog karaktera izuzimajući nekolike parcele na desnoj obali Morače, te se iz tih razloga ne može govoriti o većem negativnom uticaju na poljoprivredno zemljište…“.

Bitno se razlikuju i procjene o površini zemljišta koje će biti zauzeto. Prema dokumentaciji na koju se pozivaju autori Elaborata, Faza I buduće petlje zauzima nepunih deset hektara u katastarskim opštinama Rogami (60.108 m2) i Doljani (32.126 m2). Mještani Rasa, u razgovoru za CIN–CG, navode da je riječ o 25 – 30 hektara koje bi država morala da otkupi od njih i to ne računajući šume u zaleđu, preko kojih će, nakon izmještanja zbog petlje, preći postojeći dalekovodi.

Suština nesporazuma leži u činjenici da mještani i vlasnici imanja na kojima je planirana petlja Smokovac o njoj razmišljaju i govore posmatrajući je „ucijelo“, dok stručnjaci iz Paminga, Agencije za zaštitu životne sredine i Vladini zvaničnici problemu pristupaju „fazno“. Članovi Koordinacionog tima pozivaju se na dokument u kome stoji da će zbog gradnje petlje biti srušena 42 objekta, dok u Elaboratu piše – četiri.

„Za eksproprijaciju su predviđena četiri stambena objekata, tri na lijevoj strani trase puta gledano od Stare Zlatice prema Smokovcu i jedan na desnoj strani, jer se nalaze na trasi ili na udaljenosti manjoj od 10 metara od osnove puta“.

Ko je u pravu to se, danas, ne može precizno reći. „Budući da slijedi izmjena Prostornog plana Crne Gore, jer plan koji je sad na snazi važi do 2020. godine, opredjeljenja vezana za koridor Jadransko-Jonskog autoputa će svakako uticati na konačan izgled petlje na Smokovcu“, stoji u dokumentu iz februara 2017. godine sa potpisom ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, do koje je došao CIN-CG.

Fazno projektovanje, pribavljanje dokumentacije i gradnja petlje na Smokovcu, pored trenutnih ušteda na troškovima eksproprijacije, planerima ovog dijela autoputa pojednostavljuje i pribavljanje neophodnih saglasnosti vezanih za uticaj saobraćajnice na životnu sredinu.

Milodarka Novosel i Luka Vukanović, vlasnici najvećeg dijela zemljišta na Rasu koji bi trebalo eksproprisati,  ljetos su uputili žalbu Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) tražeći da se poništi rješenje Agencije za zaštitu životne sredine kojim je data saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu petlje Smokovac I Faza. Oni navode i kako je petlja Smokovac „prostorno, građevinski i funkcionalno nedjeljiva“, pa se i procjena uticaja na okruženje mora uraditi za cijeli projekat. Iako je rok od 45 dana davno istekao, nijesu dobili odgovor. Nedavna odluka Vlade govori o nepokolebljivosti da se započeto nastavi „prema planu“, koji, formalno, ne postoji.

„Kroz Detaljni prostorni plan autoputa Bar – Boljare je ostavljena mogućnost da se ispituju trase preko Skadarskog jezera i trasa ka Beranama, ali ovaj dio trase, od Smokovca do Gornjih Mrka, ni od Smokovca do Farmaka, nije definisan za dalja ispitivanja i razradu“, piše ministar Nurković gospođi Novaković. „Svaka izmjena osnovnih planskih i tehničkih postavki projekta u ovom trenutku bi predstavljala veliki rizik po Državu kao investitora, zbog izlaganja opasnosti od dostavljanja potencijalnih odštetnih zahtjeva izvođača radova!“

Za mještane koji će se i bukvalno, naći na ulici, takva briga nije demonstrirana. „Ima mnogo primjera ignorisanja mišljenja građana o načinu korišćenja prostora kojim se utiče na njihove sudbine. Odnos prema građanima Rasa poseban je primjer državnog nasilja“, kaže profesorica Kalezić naglašavajući: „Prostor Rasa, posebno Rogama je dragocjena rezerva za urbani razvoj Podgorice. Izgradnja petlje je bacanje te dragocjene rezerve.“

Smokovac  se našao na trasi autoputa Bioče – Tanki Rt (Skadarsko jezero) u Generalnom projektu koji je 1983. godine izradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje –Titograd. Priča se od tada ponavljala, zaključno sa  2008. godinom kada je usvojen novi Prostorni plan Crne Gore do 2020. a zatim i Detaljni prostorni plan autoputa Bar – Boljare.

Vlada je već u februaru 2009. godine donijela Odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti za izgradnju dionice autoputa na potezu Rogami – Bioče. Ona je kasnije poništena, jer nijesu postojali projekti na osnovu kojih bi se obavilo oduzimanje, ali je priča o izmještanju petlje sa Smokovca krenula još tada.

Sredinom 2012. tadašnji direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović piše ministru održivog razvoja Predragu Sekuliću nakon sastanka i odluke da se uradi „višekriterijumsko poređenje petlji u zoni Strganice i Smokovca“, sve sa ciljem da se „pronađe najoptimalnije rješenje ukrštanja“ dva autoputa.

Grbović navodi da je u analizi troškova izgradnje petlje Strganica potrebno uključiti „i činjenicu da je već izvršena eksproprijacija zemljišta za izgradnju dionice ovog autoputa od Smokovca do Bioča u iznosu od 2,195 miliona eura.“ Tako  saznajemo da je otkup počeo i prije nego što se znala trasa autoputa. Na Smokovcu kažu kako je dio tada otkupljenog zemljišta danas van trase, jer je odlučeno da se dva tunela između Bioča i Smokovca spoje u jedan. Kabinet ministra Nurkovića ostao je nijem na zahtjev CIN-CG za komenatar tih tvrdnji. Bez odgovora su ostala i pitanja u vezi obima i cjene eksproprijacije zemljišta i objekata na Rasu i Staroj Zlatici, za gradnju Faze I, ali i cijele petlje.

Uglavnom, ta 2,2 miliona prijevremeno uložena u eksproprijaciju pominju se u gotovo svim dostupnim analizama i poređenjima opcija Smokovac i Strganica. Nasuprot njima  Višesektorska SWOT analiza petlji Strganica i Smokovac, koju su za Vladu u julu 2012. godine uradili londonski ARUP, podgorički SIMM inženjering i Centar za arhitekturu i urbanizam, zaključuje da na Strganici, za razliku od Smokovca, ima „dovoljno prostora za razvijanje petlje sa punim programom veza“, te da je cijena gradnje niža, naseljenost rjeđa, dok na tunele otpada manji dio trase…

Vlada je na sve to ostala gluva. A dio vinograda koji bi se uskoro mogli naći pod petljom podignut je, nakon usvajanja DPP autoputa, uz pomoć novca iz MIDAS projekta, pod okriljem Ministarstva poljoprivrede. Tako bi se moglo ispostaviti da suvišna eksproprijacija nije bila jedini primjer nepotrebno potrošenog novca.

Jedna faza u tri dijela

Prema elaboratu Paminga, I faza petlje Smokovac obuhvata tri cjeline ukupne dužine oko 1.540 metara:

- Vezu dužine oko 650 metara u okviru koje su kružni tok na putu

Podgorica-Kolašin na lijevoj obali Morače, zatim nadvožnjak preko pruge Beograd-

Bar, naplatna rampa i most preko Morače;

-  Privremenu vezu mosta i autoputa na desnoj obali Morače u dužini oko 250 metara;

- Dio autoputa Bar-Boljare u okviru petlje dužine oko 640 metara;

Monitoring, lijek za sve

Izvršni direktor Paminga Ivan Ćuković, inženjer mašinstva i specijalista zaštite od požara formirao je u februaru prošle godine tim za izradu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za izgradnju petlje Smokovac – Faza I. Pored njega tu su se  našli dr Dragoljub Blečić inženjer metalurgije, Aleksandar Gajicki inženjer saobraćaja, dr Snežana Dragićević biolog i magistar Darko Vidaković, inženjer zaštite od požara. U maju posao je bio gotov.

Autori Elaborata zrače optimizmom o ekološkoj bezbjednosti tokom korišćenja ovog dijela petlje. Tako smatraju da otpadne vode sa kolovoza, nakon prečišćavanja „neće bitnije uticati“ na kvalitet nadzemnih i podzemnih voda u širem okruženju lokacije. Cijene da „neće biti neadekvatnog odlaganja otpada koji bi mogao negativno uticati na okolno zemljište.“

I emisije zagađujućih materija pokazuju, prema autorima Elaborata, „da se njihov uticaj može svesti na prihvatljiv nivo.“ Da li će to biti moguće ako i kada cijela petlja bude u funkciji, pitanje je na koje nijesmo dobili odgovor od nadležnih državnih institucija. Prema prošlogodišnjim podacima Agencije za zaštitu prirode, Podgorica je 2017. godine imala 68 dana, prema zakonu neškodljivo je do 35, u kojima je koncentracija PM10 u vazduhu (čestice prašine manje od 10 mikrometara, koje zovu i „nevidljivi ubica pluća“) bila iznad dozvoljene granice. I godišnji prosjek koncentracije je bio blizu propisane gornje granice - 37 mikro grama po metru kubnom, naspram dozvoljenih 40.

Elaborat ipak sadrži i opis aktivnosti za slučaj da planirani dio petlje negativno utiče na okruženje u mjeri većoj od dozvoljene. Tako se plan monitoringa vazduha, „ako rezultati mjerenja ukažu na neophodnost daljeg praćenja“ proširuje sa jednog na četiri mjeseca godišnje (po mjesec u sva četiri godišnja doba) uz preporuku mjerenja i na naplatnoj rampi „zbog stvaranja dužih kolona u jeku turističke sezone.“

Planiran je i monitoring buke, nekoliko mjeseci nakon puštanja petlje u saobraćaj, a zatim na svakih pet godina. Ili u slučајu žаlbi lokalnog stanovništva…

Kontrola  otpadnih voda bi trеbаlo dа sе sprоvоdi čеtiri putа gоdišnjе, оbаvеznо jednom tоkоm intеnzivnih pаdаvinа i ljеti pоslijе prvе kišе, kao i nаkоn dugоtrајnоg sušnоg rаzdоblја i nајintеnzivniјеg kоrišćеnjа autoputa.

U Elaboratu piše i da u fazi eksplоаtаciјe autoputa, ispitivanje kvаlitеtа zеmlјištа u putnоm pојаsu trеbа dа trаје nајmаnjе pеt gоdinа kаkо bi sе оdrеdiо uticај drumskоg sаоbrаćаја. Ukоlikо sе nаkоn tоgа ustаnоvе prеkоrаčеnjа zаgаđuјućih mаtеriја u zеmlјištu, pоtrеbnо је uzimаti uzоrkе јеdnоm u dvijе gоdinе.

Paming nije odgovorio na pitanja CIN-CG, o tome šta će se desiti ukoliko se umjesto pretpostavljenog saobraćaja od nepunih 20 hiljada vozila dnevno, ostvare želje Vlade od 30 hiljada, jesu li osim češćeg monitoringa  predviđene i neke druge mjere zaštite u slučaju značajnijeg negativnog uticaja Faze I na okruženje, koliko bi izgradnja kompletne petlje povećala vrijednosti navedene u Elaboratu...

„Shodno Ugovoru za izradu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za Petlju "Smokovac" - Faza I, koji smo potpisali sa kompanijom "CRBC" d.o.o. - Peking - DSD Podgorica, nijesmo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene informacije, odgovorio je Ćuković.

Zoran RADULOVIĆ

Guverner Radoje Žugić i više njemu najbližih saradnika iz Centralne banke Crne Gore (CBCG) u posljednjih nekoliko godina steklo je najviša akademska zvanja na Beogradskoj bankarskoj akademiji (BBA), čiji je osnivač Atlas grupa Duška Kneževića.

Protiv Kneževića je nedavno pokrenuta istraga zbog navodnih malverzacija u Atlas i IBM banci, za čiji je nadzor bio zadužen upravo guverner Radoje Žugić i CBCG.

CBCG puna doktorata sa Kneževićeve akademije

Iz CBCG na Kneževićevoj BBA zvanje doktora nauka stekle su direktorica Direkcije za finansije i računodvodstvo Centralne banke Valentina Ivanović, ali i savjetnice viceguvernera Nikole Fabrisa - Milica Kilibarda i Ana Vlahović. Doktorati na Kneževićevoj BBA su koštali dvadesetak hiljada eura.

Njihove doktorske studije i zvanja, baš kao i u slučaju guvernera Žugića, Kneževićevoj BBA platila je CBCG.

Na Kneževićevoj bankarskoj akademiji treba da doktorira i ćerka guvernera, Jovana Žugić.

Sve ove informacije potvrđene su “Vijestima” i Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)na Beogradskoj bankarskoj akademiji, ali i iz CBCG.

BBA je osnovana svega nekoliko godina prije nego što je Žugić doktorirao, a ustanova 2011, kada je naš guverner branio disertaciju, nije imala dozvolu za organizovanje postdiplomskih doktorskih studija, već samo za osnovne. Dozvolu za postdiplomske studije BBA dobija tek 2014. Osnivači ove ustanove su Kneževićeva Atlas banka, srbijanski Institut ekomskih nauka i Kopaonik osiguranje.

Aktuelni predsjednik BBA Hasan Hanić, dugogodišnji je saradnik Kneževća. On je imao i značajne funkcije u Atlas banci, u koju je sada uvedena prinudna uprava: bio je član i predsjednik Upravnog odbora, kao i predsjednik nadzornog odbora.

Hanić je bio i član komisije za odbranu doktorata guvernera Žugića 2011, dok mu je mentor bio Zoran Grubišić, drugi važan čovjek Duška Kneževića, koji je takođe bio na najvišim pozicijama u Atlas banci, a koju po Ustavu i zakonima Žugić trebalo da kontroliše.

Treći član Komisije za doktorat aktuelnog guvernera bio je Nikola Fabris, godinama Žugićeva desna ruka.

Fabris redovan član komisije ili mentor kolegama iz banke

Ovo nije jedino Fabrisovo članstvo u komisiji za odbranu doktarata na BBA nekog iz Centralne banke. Tako je bio treći, odnosno eksterni član komisije i kada je direktorica Direkcije za finansije i računodvodstvo Valentina Ivanović branila doktorsku disertaciju.

Za to je, kazao je „Vijestima“ i CIN-CG, primio simboličnu nadoknadu.

"Na BBA sam bio treći (eksterni član koji nije zaposlen) u nekoliko komisija za odbranu doktorata. Napominjem da sam bio član komisije za odbranu doktorata i na brojnim domaćim i inostranim univerzitetima. Posljednji put na Beogradskoj bankarskoj akademiji sam bio član komisije prije šest godina. Autorski honorar za ovu vrstu posla bio je simboličan i iznosio je oko 110 eura. Sve svoje prihode sam uvijek prijavljivao u skladu sa Zakonom“, kazao je Fabris, ne pricizirajući kome je još sve od kolega iz CBCG bio „eksterni član komisije“.

Komisije Kneževićeve BBA nijesu jedine u kojima je Fabris nadgledao disertacije svojim kolegama iz CBCG. Na Ekonomskom fakultetu Univerzitzeta Crne Gore bio je mentor za doktorsko zvanje i izvršnom direktoru CBCG Radojici Luburiću.

Istovremeno, dok su guverner Žugić i više njegovih saradnika od povjerenja o trošku CBCG radili na svojim doktorskim disertacijama ili već dobili zvanja, izostajala je stroža kontrola crnogorskih Atlas i IBM banke. Ako su i rađene, kao ona iz 2015, ostajale su u ladicama CBCG i nijesu preduzimane sve neophodne mjere prema Kneževićevim bankama, kako je predviđeno zakonom.

Tim tadašnjeg viceguvernera Velibora Miloševića je, tokom kontrole iz 2015, zahtijevao da se uvede prinudna uprava „kao jedino rješenje, koje u ovom momentu može dati neka poboljšanja, odnosno spasti dalji odliv likvidnih sredstva“.

Fabris: Znao sam za izvještaj o Atlas banci, ali nijesam bio nadležan

Aktuelno rukovodstvo CBCG, na čelu sa guvernerom Žugićem, sada pere ruke od tog izvještaja i kasno uvođenje mjera pravda tvrdnjama da nijesu bili upoznati sa stanjem u Kneževićevoj banci i nalazom tadašnjeg drugog čovjeka CBCG, koji je sada jedan od osumnjičenih u aferi „Atlas“.

Iako tvrde da nijesu upoznati, CIN-CG i „Vijesti“ u posjedu su mejl korespondencije Miloševića i Žugićevog najbližeg saradnika Nikole Fabrisa. Milošević u tom mejlu Fabrisa obavještava da CBCG „mora uvesti prinudnu upravu kao jedino rješenje...“ i upozorava na to da nalaz nameće „momentalnu obavezu CBCG da uzme licencu banci, posljedično i druge mjere koje slijede“.

U tom periodu, Žugić je formalno bio ministar finansija u Vladi, ali i član Savjeta za finansijsku stabilnost, no i dalje tvrdi da nije bio upoznat sa ovako oštrim upozorenjima za uvođenje mjera u jednu poslovnu banku.

Posebno je čudno da ga jedan od najbližih saradnika, Nikola Fabris, nije obavijestio o ovako važnom pitanju.

"Mejlom od 10. novembra 2015. godine se tadašnji viceguverner Velibor Milošević obratio guverneru (Milojici) Dakiću sa predlogom za uvođenje prinudne uprave u Atlas banku. Ja sam, takođe, kopiran u pomenuti mejl. Napominjem da kao viceguverner za finansijsku stabilnost nisam imao nikakvu nadležnost po pitanju donošenja pomenute odluke u tom periodu. U prilogu mejla se nalazila kratka analiza stanja u Atlas banci“, odgovorio je Fabris na pitanje zbog čega Žugića tada nije informisao sa prilikama u ovoj banci koje su mogle da utiču na finansijsku stabilnost.

Slabo kontrolišu banke, ali su dobro plaćeni: Bastion nepotizma

CBCG je imala, prema podacima u koje smo imali uvid, prošle godine 355 zaposlenih, čije su neto plate na mjesečnom nivou iznosile preko 380.000 eura.

Prosječna plata u CBCG, dakle, iznosi 1.070 eura neto i duplo je veća od prosječne zarade u Crnoj Gori.

Kada se neto iznosu dodaju obavezni porezi i doprinosi, dolazi se do cifre od oko 7,5 miliona eura, koliko je CBCG izdvajala prošle godine za bruto zarade.

U ovu cifru nijesu uračunati neki drugi benefiti, koje zaposleni u CBCG ostvaruju po osnovu Kolektivnog ugovora iz 2014.

Kolektivni ugovor predviđa, između ostalog, i povećanje zarade za magistarsku i titulu doktora nauka od pet, odnosno 10 odsto. To znači da se za oko 50 magistratura u CBCG i desetak doktorata na godišnjem nivou, prema našem obračunu, izdvoji oko 90.000 eura bruto. Iz CBCG kažu da se radi o 60.000 eura neto.

Zbog svega toga ni ne čudi što CBCG godinama važi za državu u državi i tvrđavu nepotizma, u kojoj su zaposlena djeca i najbliži rođaci visokih državnih zvaničnika iz politike i pravosuđa, ali drugih uticajnih ljudi iz svijeta biznisa.

U CBCG radi ćerka premijera Duška Markovića, Valentina. Prema podacima do kojih smo došli, Markovićeva je zaposlena u Direkciji za analizu u kontrolu banaka, a njena neto plata prošle godine iznosila je oko 1.000 eura. Moguće je da je njena zarada kasnije bila veća, s obzirom na to da je unaprijeđena u glavnog kontrolora.

U CBCG rade i ćerke bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića - Tatjana Vujanović Vuksanović i Nina Vujanović.

Vujanović Vuksanović je unaprijeđena u pravnicu koja CBCG zastupa u teškim sporovima, a prema podacima „Vijesti“ i CIN-CG njena plata je iznosila 1.651 euro.

Vujanović Vuksanović je pravni zastupnik CBCG u sporu koji protiv institucije i guvernera Žugića, zbog navodnog mobinga, vodi bivša viceguvernerka Irena Radović. Vujanović Vuksanović je nedavno skrenula pažnju na sebe zahtjevom sudu da se iz ovog procesa isključi javnost, obrazlažući to mogućnošću da Radovićeva tokom svjedočenja može ugroziti bezbjednost zemlje i sigurnost njenih građana.

U isto vrijeme, njenoj sestri Nini Vujanović, zaposlenoj u Direkciji za monetarnu politiku i fiskalna istraživanja, plata je bila 1.176 eura. I snaha Milana Roćena je tu. Radi u Sektoru za međunarodne odnose, a prošle godine njena plata je iznosila skromnih 605 eura.

Tu je i ćerka Slavoljuba Stijepovića, aktera afere „koverta“, Dragana Ivanović. Zaposlena je u Direkciji za ljudske resurse i prima oko 800 eura.

Sin člana Senata Državne revizorske institucije Zorana Jelića i državne sekretarke u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Vukice Jelić, radi u Direkciji za upravljanje međunarodnim rezervama rezervama, sa platom nešto većom od 1.000 eura.

Njihov bliski rođak Filip Rešetar radi u Odjeljenju za prinudnu naplatu i zarađuje oko 800 eura.

U Direkciji u kojoj je zaposlen Jelić, radi i ćerka potpredsjednika Vlade Rafeta Husovića, Sanra Dacić, koja prima nešto preko 1.000 eura.

Nakon odrađenog pripravničkog staža, u CBCG je mjesto dobila i ćerka bivše potredsjednice Vlade izbornog povjerenja Azre Jasavić, Ilma. Njena plata iznosi 650 eura.

Azra Jasavić je svojevremeno, kao poslaninica Pozitivne Crne Gore, u Skupštini dala podršku tadašnjoj Vladi Mila Đukanovića. Nakon tog glasanja, ova nekad opoziciona partija, doživjela je političku propast, ali je njen predsjednik Darko Pajović unaprijeđen u crnogorskog ambasadora u Kini, dok Jasavić zastupa velike državne kompanije, među kojima i Elektroprivredu Crne Gore.

U CBCG rade sin sutkinje Vrhovnog suda Radojke Nikolić, Marko Nikolić, te ćerka njene koleginice Dušanke Radović, Marija Sekulović.

Sredinom prošle godine u toj bankarskoj instituciji zaposlen je i sin sutkinje Ustavnog suda Desanke Lopičić, Janko...

Svi guvernerovi ljudi: Sestrić, sestričina, snaha i ostali

Osim što je guverner imao osjećaj za rodbinu političke i pravosudne elite, nije ostao dužan ni svojoj porodici.

Tako u Sektoru za bankarske operacije radi sestričina Radoja Žugića, Dara Prelević, koja je prošle godine zarađivala mjesečno oko 1.350 eura.

Sin druge Žugićeve sestre, Ivan Bošković jedan je od šefova Sektora za operativne poslove CBCG i primao je platu oko 1.300 eura. Tu je i njegova supruga Ana, u Direkciji za ljudske resurse sa platom od skoro 800 eura.

Anina rođaka Nada Marović sjedi u kabinetu guvernera i prima oko 2.500 eura.

Istraživčki centar MANS-a upravo je objavio da je sestrić Ivan Bošković, u vrijeme kad je Žugić bio ministar finansija, osnovao firmu koja je, iako nije imala nikakvu poslovnu istoriju, dobila u nekolike godine na tenderima Ministarstva finansija poslove vrijedne oko 170.000 eura.

Ubrzo nakon što je Žugić napustio taj resor, njegov sestrić je likvidirao firmu.

Prema podacima od prošle godine u koje smo imali uvid, sam Žugić prima 4.857 eura. Dok guverner ne dostavi Agenciji za sprečavnje korupcije godišnji izvještaj za 2018, ostaće nepoznanica da li pored ove cifre prima i naknade u više drugih tijela, čiji je član.

Dakle, samo guverner i porodica Centralnu banku godišnje koštaju neto oko 130.000 eura, što je oko 200.000 bruto.

CBCG: Ulažemo u znanje

Odgovarajući na pitanja „Vijesti“ i CIN CG iz Centralne banke poručuju da ta institucija „vodi kadrovsku politiku, čiji je primarni cilj da zaposlenima obezbijedi stimulativni i podsticajni ambijent, kako za stalno usavršavanje, učenje i napredovanje, tako i za postizanje dobih rezultata u obavljanju povjerenih poslova“.

"Kao rezultat takve politike, na današnji dan, u CBCG radi 55 zaposlenih sa stečenim akademskim zvanjem magistra i 12 doktora nauka.

Kolektivni ugovor CBCG zaključen je prvi put između predsjednika Nezavisnog sindikata CBCG i guvernera CBCG u martu 2011. godine kada je propisano uvećanje osnovne zarade zaposlenima po osnovu stečenog akademskog zvanja magistra za 5%, odnosno doktora nauka za 10%. Istim ugovorom propisuje se da se odredbe koje se odnose na uvećanje po osnovu stečenog akademskog zvanja doktora nauka primjenjuju počev od januara 2014. godine, a po osnovu stečenog akademskog zvanja magistra nauka od jula 2016. godine. Izdvajanja na godišnjem nivou za ova uvećanja zarade iznose cca. neto 60.000 eura.

Centralna banka je snosila troškove stručnog obrazovanja za sticanje zvanja doktora nauka na Beogradskoj bankarskoj akademiji za savjetnice viceguvernera Milicu Kilibardu i Anu Vlahović (u iznosu od po 4.750 eura), za guvernera Radoja Žugića (u iznosu od 5.000 eura) i za direktoricu Direkcije za finansije, računovodstvo i kontroling Valentinu Ivanović (u iznosu od po 4.750 eura).

Napominjemo da se, shodno internim aktima CBCG, stručno obrazovanje za zaposlene odobrava na osnovu zahtjeva zaposlenog, a u skladu sa potrebama posla i uz uslove da postoji saglasnost nadređenih i planirana sredstva za te namjene“, kazali su iz CBCG.

Za Žugićevu suprugu humanitarna pomoć 12.500

U CBCG potvrdili su za „Vijesti“ i CIN-CG da je na ime Milanke Žugić, supruge Radoja Žugića, na ime humanitarne pomoći 2014. i 2015. uplaćeno 12.500 eura.

U to doba Radoje Žugić bio je ministar finansija.

"U 2014. i 2015. godini je, na inicijativu tadašnjeg menadžmenta CBCG, Radoju Žugiću, tadašnjem ministru finansija, dodijeljena pomoć za liječenje (dvije teške operacije). Prethodna i sadašnja praksa CBCG je da kroz svoj finansijski plan planira i izdvaja sredstva i za pružanje pomoći za liječenje“, saopštili su iz CBCG.

Milanka Žugić je na čelu Farmaceutske komore. Toj organizacija je 2016. i 2017. ukupno uplaćeno 3.550 eura.

"U skladu sa politikom CBCG, kao društveno odgovorne organizacije, planiraju se sredstva za donacije, sponzorstva i humanitarne aktivnosti, čime CBCG nastoji da pruži pomoć u radu institucija iz oblasti zdravstva, kulture, sporta i sl., pa su u skladu sa tim izdvojena i sredstva za donaciju Farmaceutskoj komori Crne Gore za organizaciju međunarodnih kongresa farmaceuta“, ističu iz CBCG.

• 200.000 eura bruto su godišnje plate Žugića i njegove porodice u CBCG

Tina POPOVIĆ

Milo Đukanović je imao otvorene račun u Atlas banci, na kojem je gomilao hiljade i hiljade eura duga, koje je kasnije pokrivao Duško Kneževićimovinom svojih firmi. Predsjednik Atlas grupe tako nije bio samo darežljiv prema Demokratskoj partiji socijalista (DPS), koju je obimno pomagao godinama, već i prema aktuelnom predsjedniku Crnu Gore. To potvrđuju dokumenta iz finansijske istrage o aferi „Atlas“, do kojih su došli CIN-CG i „Vijesti“.

Šta ova dokumenta otkrivaju: Knežević je preko Atlas banke, čije je poslovanje sada pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), pokrivao dugove sa Đukanovićeve kartice broj: 505000000000432691. Iz dokumenata se vidi da je Đukanović u Atlas banci imao VIP revolving karticu, kojom je plaćao svoje lične troškove, ali dug nije vraćao banci, pa je i taj njegov dug spadao u tzv. rizične kredite, koji su kasnije plaćani iz aktive Atlas banke. Samo jedno zaduženje aktuelnog predsjednika države od 16.741,24 eura otplaćeno je u februaru 2017. godine, i to skupa sa ostalim rizičnim kreditima koji su iznosili ukupno 14 miliona, koje je Kneževićava banka davala povlašćenim osobama, među kojima su bila još neka zvučna imena.

Knežević potvrdio, za Atlas banku je tajna

„Mogu da potvrdim da je u pitanju kartica Mila Đukanovića. Neki njegovi računi pokrivani su iz aktive Atlas banke. To su radili službenici na operativnom nivou po mom nalogu“, odgovorio je Knežević na pitanje da li je plaćao lične Đukanovićeve račune.

CIN - CG i „Vijesti“ pokušali su da dobiju komentar o ovoj transakciji od prinudne upravnice u Atlas banci Tanje Terić. Na pitanje da li je Atlas banka pokrivala potraživanja visokih javnih funkcionera, kao i kome pripada kartica broj 505000000000432691, Terićeva je odgovorila: „Navedene informacije se, shodno zakonu o bankama, smatraju bankarskom tajnom, tako da nijesam u mogućnosti da vam odgovorim na postavljeno pitanje“. Ni Đukanović nije odgovorio do zaključenjka broja da li je finansirao lične troškove i na ovaj način, iako su pitanja poslana na dvije adrese - u DPS i na kabinet predsjednika države.

Dvije firme iz Atlas grupe dale imovinu

Prema dokumentaciji iz finansijske istrage, u koju “Vijesti” i CIN-CG imali uvid, dug Mila Đukanovića ali i više drugih firma i lica povezanih sa Duškom Kneževićem je pokriven preko ugovora o prenosu osnivačkog udjela Atlas banci firme DOO Rekreaturs Budva. Tom transakcijom plaćeno je navedenih 14 miliona eura rizičnih kredita i potraživanja, od kojih je jedan bio i Đukanovićev. Tako je Atlas banka preuzimajući imovinu iz drugih Kneževićevih firmi pokrivala kredite, ocijenjene kao teško naplative. Prema posljednjim izvještajima o kontroli Atlas banke, o kojima smo ranije izvještavali, rizičnih kredita čija otplata kasni i preko 90 dana, bilo je u zabrinjavajućem procentu od 30 odsto.

Ugovor kojim je otpisan Đukanovićev i krediti drugih zvučnih imena je sačinjen 22. februara 2017. godine, a udio u Rekreatursu su Atlas banci ustupile firme Atlas Invest iz Podgorice i VB Holding sa Kipra, povezane sa Kneževićem. Ugovor je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) zaveden dva dana kasnije 24. februara.

VIP korisnici uzimali novac bez ograničenja

Da su rizični krediti, odobravani uticajnim i povezanim licima i firmama bez odgovarajućih garancija i kolaterala, bili praksa Atlas banke potvrđuje i izvještaj CBCG iz 2015. CBCG je to tolerisala.

Tako se u tom izvještaju CBCG, kojeg je uradio tim bivšeg viceguvernera Velibora Miloševića koji je juče pritvoren zbog ove afere, upozorava da postoje „VIP korisnici“ kreditnih kartica. Navodi se i da listu VIP klijenata nije odobrio odbor direktora Atlas banke, niti bilo koje drugo radno tijelo. Ističe se da su kartice izdavane na osnovu usmenog ili pisanog naloga izvršnih direktora, a iznos moguće izloženosti - visine duga koju klijent fizičko lice može napraviti, odobravan je, kako navode kontrolori, po „nalogu glavnog akcionara“ ili „predsjednika Atlas grupe“ Duška Kneževića.

„Kontrola je utvrdila da je Atlas banka odobravala limite kreditnih kartica i povećanje limita po karticama, a da pri tom za pojedine klijente nisu adekvatno dokumentovani primarni izvori otplate, kao ni dovoljan kolateral“, naveli su kontrolori CBCG 2015, uz zaključak da je takva praksa u suprotnosti sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanjem kreditnim rizicima u bankama koju je donijela CBCG.

Kontrolori su napisali i da smatraju „neprihvatljivim činjenicu da glavni akcionar ili predsjednik Atlas grupe daje naloge za odobravanje izloženosti, jer sam Knežević ne obavlja nijednu funkciju u banci i nije član nijednog organa banke sa ovlašćenjima za donošenje odluka”.

„Dodatno, za klijente banke sa ‘VIP liste’ nije korišćena blokada radi naplate, čak ni u slučaju značajnog kašnjenja sa otplatom, već su i pored kašnjenja sa otplatom dospjelih potraživanja limiti povećavani“, upozoravaju kontrolori CBCG, navodeći samo nekoliko imena koja su uzeli kao svoje uzorke sa VIP liste. Zanimljivo, tada 2015. među tim imenima u izvještaju CBCG ne pominje se Milo Đukanović, iako je on sigurno duže imao VIP karticu Atlas banke.

Milov dug otišao među nenaplative

Da je Đukanovićev i dug ostalih povezanih lica bio među nenaplativim i da je Knežević za to morao založiti svoju imovinu iz drugih firmi, jasno je i iz izvještaja eksternog revizora Atlas banke za 2017. godinu. U tom izvještaju navedeno je da se banka preuzimanjem udjela u firmi Rekreaturs oslobodila loše aktive i naplatila potraživanja od 14,056 miliona eura. Revizor dodaje i da su preuzimanjem udjela u Rekreatursu, između ostalog, zatvorena potraživanja od 2,2 miliona eura po osnovu depozita banke kod Visa International i Master Card. Toliko su vrijedili dugovi odabranih korisnika kartica Atlas banke, pa i Đukanovića, koje su preuzele firme Duška Kneževića i platila ustupanjem udjela u budvanskoj kompaniji. Ostatak su bili krediti povezanim licima i firmama od kojih su neki klijenti Atlas banke oslobođeni duga od preko dva miliona eura, a neka fizička lica imala su kredite i od pola miliona.

Firma Rekreaturs, sa čijom su imovinom zatvoreni sumnjivi krediti od preko 14 miliona eura, posjeduje 13 hiljada kvadrata zemljišta na obali kod plaže Kamenovo, bivšeg odmarališta firme Rekreaturs iz Prištine. Na izvodu iz lista nepokretnosti navedeno je da je ovo državna svojina, na koju pravo sukorišćenja imaju Rekreaturs Budva i Kožar trgovina sa Kosova i Kosovska banka u stečaju, ali da se o svemu tome vodi spor zbog čega je upisano više tereta. Firme sa Kosova vode višegodišnji spor tvrdeći da se Rekreaturs iz Budve tokom ratne 1999. godine na nezakonit način upisao kao vlasnik spornog zemljišta.

Dugogodišnja obimna pomoć

Knežević je od kada je ušao u sukob sa Milom Đukanovićev i tužilaštvom, koje ga tereti za pranje novca preko Atlas banke, saopštio da je obimno pomagao i Đukanovića i njegovu partiju. Iako Kneževićeve donacije DPS nije registrovao u izvještajima te partije, Đukanović je juče poslije dužeg ćutanja potvrdio da je njegova partija bila sponzorisana od predsjednika Atlas grupe. Koliko je bilo transakcija lično sa Đukanovićem i koje je sve račune Knežević plaćao crnogorskom prdsjedniku, ostaje da se vidi. Sam Knežević je prijetio da će izaći sa novim dokazima o finansijskim transakcijama u čijem je središtu crnogorski predsjednik, njegova porodica i prijatelji. Ovih 16 hiljada eura mogle bi biti samo kap u moru.

Predsjednik Atlas grupe zna mnoge mračne tajne, ne samo one Mila Đukanovića, nego i drugih iz najužeg kruga koji upravlja crnogorskom politikom i privredom posljednjih 30 godina. Poznato je da Đukanović svoj prvi milion zaradio preko Pireus banke, a da mu je praktično žirant za taj novac bio sadašnji ljuti oponent Duško Knežević.

Sam predsjednik Atlas grupe, pošto su pokrenuli postupak protiv njega, zaprijetio je iz Londona da će progovoriti o kući od dvije hiljade kvadrata u podnožju Gorice, Telekomu, Elektroprivredi i mnogim drugim poslovima „prve familije“ i prijatelja. U javnosti se spekuliše godinama da je baš Knežević prokrčio Đukanoviću puteve u Dubai, Kinu, Rusiju... te da ga je povezao sa mnogim poznatim investitorima i političarima iz svijeta sa kojima je crnogorski predsjednik sklapao poslove. Ne samo državne.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Kada se analiziraju dva posljednja izvještaja Centralne banke Crne Gore (CBCG) o kontroli Atlas banke, te poslovanje ove banke Duška Kneževićau nekoliko godina za redom, postavlja se pitanje zašto CBCG nije u potpunosti vršila svoju funkciju regulatora i dovela u pitanje stotine miliona deopozita građana, preduzeća i institucija. Guverner CBCG Radoje Žugić, koji je najodgovorniji za kontrolu banaka, faktički je ugrozio ne samo deponete Atlas i IBM banke, već cjelokupni bankarski sistem Crne Gore, koji bi se mogao urušiti ako se nešto hitno ne preduzme.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2018

Prema izvještaju o kontroli CBCG od 14. novembra 2018. koeficijent solventnosti Atlas banke na prvi dan kontrole 31. maja 2018. godine iznosio je 8,45 odsto. Iako je koeficijent ispod zakonskih deset odsto, Atlas banka je prema izvještaju CBCG servisirala sve svoje obaveze i bila je likvidna, uprkos činjenici da je u dužem periodu imala različite vrste problema.

Na drugi datum kontrole, 30. septembra 2018, prema izvještavuju CBCG, koeficijent solventnosti drastično pada i iznosi 2,97 odsto, što je vrlo blizu granice za automatsko uvođenje stečaja koji prema Zakonu o bankama slijedi kada koeficijent padne ispod 2,5 odsto.

Na ovakvo drastičan pada koeficijenta solventnosti, prema samom dokumentu CBCG u koji su CIN-CG i „Vijesti“ imali uvid, uticala su dva događaja. Prvi je onaj od 12. juna 2018, kad Specijalno državno tužilašvo (SDT) blokira 63 miliona eura zbog navodne utaje poreza preko e-komerc transakcija. Tužilaštvo kasnije ovu kvalifikaciju mijenja i Kneževićevu banku tereti za pranje novca, preko e-komerca. No bez obzira na promjenu kvalkifikacija od strane SDT, ove akcije tužilaštva, kako se navodi u izvještaju CBCG, dovode do toga da Centralna banka iznos blokiranih sredstava isključuje iz obračuna likvidne aktive. Zbog toga likvidnost Atlas banke pada ispod zakonskog minimuma. Kontrolori CBCG u izvještaju navode i da je e-komerc bio najprofitabilni dio poslovanja Atlas banke i da su prihodi od njegovih naknada bili najvažniji za poslovanje banke. Iako i neke druge banke u Crnoj Gori imaju sliične usluge, ovaj vid poslovanja na našem tržištu najviše je bio razvio Knežević.

Kako tvrde u izvještaju CBCG o kontroli Atlas banke, drugi događaj koji je uticao negativno na parametre poslovanja banke je naplata 15,2 miliona eura, u julu 2018. godine, na osnovu izgubljenog spora Atlas banke sa firmom “Kaspia”. Taj novac prebačen je Prvoj banci Crne Gore, na račun “Kaspije”. Duško Knežević tvrdi da je “Kaspija” sa sjedištem u Dubaiju, vlasništvo porodice jednog azerbejdžanskog ministra, sa kojom je namjeravao da posluje i da Atlas banka nikada nije dala garanciju za taj kredit, već samo nacrt garancije.

Atlas je, prema navodima CBCG, u nekoliko mjeseci 2018. smanjila iznose rizičnih kredita, koji kasne u naplati više od 90 dana, sa 30,85 odsto u maju na 23,7 odsto u septembru 2018.

Zanimljivo, uprkos Katnićevoj blokadi 63 miliona i naplati ovih 15,2 miliona, u izvještaju CBCG se navodi da banka „do dana pisanja izvještaja nema nerealizovanih naloga“. Prema tome, Atlas banka je do kraja prošle godine redovno plaćala sve obaveze i platni promet je prema izvještaju CBCG funkcionisao bez problema. Ali u izvještaju CBCG se navodi da plaćanje naloga može biti ugroženo u narednom periodu.

CBCG: Tužilaštvo ugrozilo reputaciju banke

Nakon ova dva događaja banka, kako je navedeno u izvještaju CBCG, nije imala druge izvore iz kojih bi mogla popraviti likvidnost, pošto nije imala obveznice i zapise koje je mogla prodati, a „mogućnosti zaduživanja kod domaćih banaka su otežane zbog loše reputacije“. Kontrolori CBCG navode da je zbog toga očekivano da će doći do daljeg narušavanja likvidne pozicije banke i negativnog trenda povlačenja depozita iz banke.

Tako da sada, čak, ni guverner CBCG Radoje Žugić više ne može da garantuje, kako je izjavio na skupštinskom odboru tokom saslušanja ove sedmice, da u Atlas banku neće biti uveden stečaj, što bi Crnu Goru, Fond za zaštitu depozita i deponente koštalo više stotina miliona eura. Samo prije nekolike nedjelje Žugić je tvrdio da neće biti uveden stečaj u dvije Kneževićeve banke - IBM i Atlas i da će klijenti nakon završetka maratorijuma od 45 dana moći da raspolažu svojim novcem. Brzo je sebe demantovao, jer je uveden stečaj u IBM banku iako su u toj banci mnogi parametri poslovanja bili bolji nego u Atlasu.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2015. godine

Kada se posljednji izvještaj o kontroli CBCG poredi sa prethodnim izvještajem iz 2015. godine, ispada da su parametri poslovanja Atlas banke prije tri godine bili znatno lošiji nego danas i to, čak, nakon svih udara koje je ova banka pretrpjela u posljednjih osam mjeseci. Prije nego što krenemo sa uporednom analizom podataka neophodna je jedna rezerva: pitanje je da li je posljednji izvještaj u potpunosti objektivan ili je CBCG uradila sve da pokazatelje poslovanja prikaže tako da bi se izbjeglo uvođenje stečaja. Prema analizi ekonomske analitičarke Mile Kasalice, koju smo ranije objavili, koeficijent solventnosti na osnovu podataka iz rezivorskog izvještaja iz 2017. godine, i svega onoga što je kasnije uslijedilo, dvocifreno je negativan i mogao bi da ide čak do minus 22 odsto.

Prema izvještaju o kontroli iz 2015. godine, koji je sačinio tim tadašnjeg viceguvernera za kontrolu banaka Velibora Miloševića prije nego što je on napustio funkciju, koeficijent solventnosti na dan 30. septembar 2015. godin bio je negativan i iznosio je minus 12,39 odsto. Navedeno je i da je banka preduzela neke mjere poboljšanja tokom kontrolnog periodu, ali da bi njihov efekat mogao da poboljša solventnost samo do minus sedam odsto. Kontrolori su tada napisali i da je Atlas banka precijenila kapital banke, kao i kreditni rizik, da je rizik likvidnosti visok i da je potkapitalizovana, pa zaključuju da je „doveden u pitanje nastavak njenog poslovanja“. Konstatovano je i da se većina rizičnih kredita odnosi na firme iz Atlas grupe ili povezanih sa njom, dok tih firmi nema među značajnijim deponentima.

Milošević u novembru 2015. tražio privremenu upravu

Viceguverner Milošević je još u toku kontrole 10. novembra 2015, nakon prvih nalaza, rukovodstvu CBCG zvanično predložio uvođenje privremene uprave kao jedinog rješenja „koje u ovom momentu može dati neka poboljšanja sistemu, odnosno spasti dalji odliv likvidnih sredstava“. Međutim, Miloševićevo mišljenje, kao i kasniji konačni nalaz kontrole završene 25. decembra 2015. nije dovelo do uvođenja prinudne uprave. Prema našim nezvaničnim informacijama, Savjet za fiskalnu stabilnost u kojem je bio i tadašnji ministar finansija Radoje Žugić, upoznat je sa ovim izvještajem, ali izvještaj nije ni prihvaćen, ni odbijen.

I pored utvrđenog dramatičnog stanja u banci, CBCG ne samo da nije uvela privremene mjere nego nakon dolaska Žugića za guvernera u septembru 2016. godine nije bilo takozvane dubinske kontrole banke sve do juna 2018. godine. Zanimljivo, kontrola je počela 11. juna 2018, dan prije nego što je SDT blokiralo 63 miliona eura na računima Atlas banke. Intrigatno je, takođe, da se kontrola ne završava za dvije, do tri nedjelje, kao što je uobičajeno, neko traje čak pet mjeseci, čime se dodatno odlažu rješenja.

Da je kojim slučajem prihvaćen predlog s kraja 2015, mnogo bi se bezbolnije izašlo iz krize i sa manje negativnih posljedica po cijeli sistem. Mjere koje su predlagane 2015. bile su cjelishodnije od ovih današnjih, jer su sankcionisale one koji su izazvali krizu, a ne male deponente i klijente koji nijesu imali veze sa grupom. Tako je bio predviđen nastavak bankarskog poslovanja. Zabrane su se odnosile na kreditiranja firmi iz Atlas grupe i povezanih lica, isključivanje svih transakcija sa povezanim licima, kao i isplatu depozita licima povezanim sa Atlas grupom. Pored toga, tražilo se i smanjenje troškova banke i neisplaćivanje dividendi. Mjere su predviđale da ostali deponenti mogu da podižu svoj novac, a oročeni samo u roku dospjeća. Ovo znači da je kontrola kao srž tadašnjeg problema prepoznala isisavaje novca iz banke od strane firmi povezanih sa Atlas grupom, ali i da prekidanjem te prakse banka može ozdraviti. Mjere CBCG iz decembra 2018, međutim mnogo su strože. Njima se faktički parališe rad banke. Blokiraju se sredstva svih deponenata. Novac 100 hiljada klijenata zarobljen je na duže vrijeme u Atlas banci. Štetu će najviše trpjeti mali deponenti, privreda, opštine i javni sektor. Njima su zarobljene stotine miliona eura u ovoj banci. Zanimljivo je da najmanje zarobljenog novca u banci imaju firme povezane sa Duško Kneževićem. Prema izvještaju revizora iz prošle godine, te firme imale su u Atlas banci svega 1,3 miliona eura, što je oko 0,7 odsto ukupnog iznosa depozita. To ukazuje da Kneževićeve firme nijesu držale novac u Atlas banci, ali je ta banka davala kredite rizičnim i neprofitabilnim firmama povezanim sa grupom. Da li bi moglo biti tako da je CBCG vršila regulatornu funkciju kako joj zakon nalaže i da nije odgađala uvođenje mjera.

Šta sve ovo može da znači

Pokušajem dokapitalizacije Atlas banke koja može trajati mjesecima, CBCG sada kupuje vrijeme. Odgađa uvođenje stečaja u Atlas banci, odgađa se i isplata malim deponetima iz Fonda za zaštitu depozita (FZD). I to oko 90 miliona eura, što bi potpuno ispraznilo kasu FZD, koji malim deponentima iz IBM narednih dana treba da uplati 22 miliona eura. Prazan FZD mogao bi dodatno da ugrozi bankarski sistem, jer bi novac morale da nadomjeste komercijalne banke kroz plaćanje veće premije, ali i državni budžet.

Što se same Atlas banke tiče, opstala ili završila u stečaju, ova je banka izvučena iz ruku Duška Kneževića, nakon što je prvo Katnić pokrenuo istragu i blokirao desetine miliona, a potom CBCG uvela privremene mjere i raspisala prije nekoliko dana poziv za dokapitalizaciju, u kojem se nudi zasada postojećim akcionarima da uplatom od 22 miliona dobiju nove akcije. Privremeni upravnik je spustio nominalnu vrijednost akcije sa 500 na 248 eura. Kroz dokapitalizaciju se nudi kupovina novih 88 hiljada akcija. Ako Knežević, što je gotovo izvjesno, ne učestvuje u dokapitalizaciji, i ako te akcije preuzme neko drugi, taj neko drugi će postati većinski vlasnik, jer banka u ovom trenutku ima 64 hiljade akcija.

Štete po Crnu Goru od cijele ove združene akcije, tek će se mjeriti. Uz neposrednu štetu koje će imati deponenti i budžet države, kriza koju je izazvala CBCG svojim selektivnim pristupom i neadekvatnom regulativnom politikom prema rizičnim bankama, o čemu su često upozoravali iz Svjetske banke, mogla bi stradati cijela Crna Gora. Nakon svega, sigurno će pasti kreditni rejting zemlje što će dovesti do poskupljenja zaduživanja u inostranstvu, povećanja kamatnih stopa u zemlji, troškova poslovanja privrede,...

Pored pada povjerenja u bankarski sistem, što može dovesti do odliva depozita i iz zdravih banaka, naše banke će imati i veće troškove poslovanja koje će se odraziti na veće kamate na kredite za građane i privredu. Jedan od razloga zbog čega će se uvećati troškovi poslovanja banaka biće i taj što će one u budućem periodu morati da plate veću premiju FDZ u odnosu na onu koju su plaćali posljednjih godina. Tu stopu je uprava Fonda u skladu sa zakonom smanjila posljednjih godina jer je FDZ bio dobro popunjen. A kada je rizik poslovanja veći, izdavajanja za Fond se povećavaju.

Građani u Atlas banci imaju 109 miliona, privatne firme 56, država 10,5 miliona...

Prema revizorskom izvještaju iz 2017. godine nejviše depozita u Atlas banci držali su građani - 109 miliona eura, od čega su dugoročni depoziti iznosili 33 miliona eura. Da je slično bilo i na kraju 2018, kada su uvedene mjere Centralne banke, ukazuju tvrdnje da se malim deponenetima duguje oko 100 miliona eura. Poslije građana, drugi na udaru mogle bi biti privatne firme koje su na kraju 2017. imale oko 56 miliona eura depozita u Atlas banci. Zarobljen je i kapital inostranih preduzeća koja su poslovala preko Atlas banke. Njihovi depoziti u 2017. godine iznosili su oko 14 miliona eura. Vlada i državna preduzeća imala su 10,5 miliona, a crnogorske opštine pet miliona. Prema izvještaju iz 2017, Atlas banka je imala obaveze prema državnom Investiciono razvojnom fondu (IRF) i to gotovo 8,5 miliona eura, dok su njene obaveze prema Evropskoj investicionoj banci (EIB) iznosile 8,9 miliona. Za novac koji je Atlas banka duguje EIB, garantovala je država, pa bi i taj iznos mogao pasti na leđa građana.

CBCG ni 2015. ni 2018. ne upozorava na pranje novca

Specijalno tužilaštvo preinačilo je istragu protiv Atlas banke u sumnje za pranje, kako su navodili, više od 500 miliona eura u proteklih osam godina. Međutim, u izvještajima CBCG o kontrolama Atlas banke nije navedeno ništa upozoravajuće, kada je pranje novca u pitanju. U izvještaju o kontroli iz 2015. godine navode da banka poštuje propise o sprečavanju pranja novca, da je usvojila interna akta i procedure, kao i da redovno dostavlja izvještaje o svim gotovinskim transkacijama koje su predviđene zakonom.

I u izvještaju iz 2018. godine je konstatovano isto, s tim što su navedene određene neusklađenosti, ali bez direktnih sumnji u regularnost. Tako se navodi da su u dva slučaja za utvrđivanja stvarnog vlasnika firmi korišćeni izvodi iz registra stariji od tri mjeseca, a u jednom slučaju nije provjeravana usaglašenost poslovanja klijenta sa namjenom ugovorenog odnosa. U dva slučaja nijesu pribavljana nova identifikaciona dokumenta za stvarne vlasnike firmi, a u šest slučajeva nije izvršena ponovna godišnja kontrola firmi. Navodi se i jedan zagubljen ugovor o pružanju usluga.

Na nedavnom saslušanju rukovodstva CBCG na skupštinskom odboru, saopštili su da su ovaj izvještaj poslali Upravi za sprečavanje novca, kao nadloženoj na kontrolu transakcija, ali ne i Specijalnom tužilaštvu. To znači da kontrolori CBCG nijesu otkrili njima sumnjive transakcije, koje bi ukazivale na mogućnost pranja novca i posao za tužilaštvo.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Svjetska banka je ministru finansija Darku Radunoviću pred praznike, 24. decembra 2018, poslala nacrt dokumenta PBG2. Tim se dokumentom preciziraju uslovi i obaveze Crne Gore za davanje novih garancija od Svjetske banke, na osnovu kojih bi se mogli povući novi krediti po povoljnim uslovim, neophodni Crnoj Gori za održavanje javnih finansija i servisiranje ogromnog javnog duga.

U pismu koje prati taj dokument jasno se kaže da bi Crna Gora trebalo da se fokusira na spašavanje bankarskog sistema u cijelini, umjesto na nesistematsko spašavanja pojedinih banaka. Navodi se i da su neophodni jasni planovi za rješavanje problema u dvjema bankama sa „neadekvatnim kapitalom“.

Ovo nije prvo upozorenje Svjetske banke. I prilikom davanja prvih garancija, 2017. godine, Svjetska banka je tražila da se tada tri problematične crnogorske banke kontrolišu.

Očito da je problem kontrole bankarskog sistema već dugo prisutan u Crnoj Gori i da Centralna banka nije na najbolji način vršila svoju regulativnu funkciju. Čitanje dostupnih revizorskih izvještaja komercijalnih banaka upućuje na zaključak da su neke banke imale ozbiljan problem sa ispunjavanjem uslova za zakonit rad banaka. I da se to tolerisalo. To važi za sada aktuelne Atlas i IBM banku, u vlasništvu Duška Kneževića, ali i za Prvu banku porodice Đukanović i Univerzal kapital banku grčkog biznismena i medijskog magnata Petrosa Statisa.

ATLAS BANKA - problemi od 2011.

Svaki eksterni revizorski izvještaj Atlas banke, od 2011, sadržao je odrednice „kvalifikovano mišljenje“ i „skretanje pažnje“. Revizori su navodili da je u određnim stavkama u izvještajima kapital precijenjen, gubici potcijenjeni, izloženost prema povezanim licima i drugim bankama veće od zakonski dozvoljene. Sve to je trebalo da bude alarm za CBCG, jer je ukazivalo na rizično poslovanje koje je moglo da ugrozi kapital i depozite klijenata. Prema pouzdanim informacijama, CBCG tek 2015. sprovodi kontrolu u Atlas banci. Nakon nalaza tadašnji viceguverner za kontrolu banaka Velibor Milošević predlaže uvođenje privremene uprave, do koje tada nije došlo. Da su postojali ozbiljni problemi, na koje CBCG nije reagovala na pravi način, pokazuje i tvrdnja eksternog revizora da su početkom 2016. godine u samoj Atlas banci preduzeli određene mjere koje su trebale da stabilizuju njeno poslovanje. Dvije godine kasnije početkom 2017. CBCG traži da Atlas banka obavi dokapitalizaciju od 10 miliona eura.

Tek 2018, nakon što je Crna Gora trebalo da pokaže Svjetskoj banci da je ispunila svoje obaveze po dokumentu PBG1, sporazumu o garancijama Svjetske banke koji je sklopljen 2017. godine, kojima se precizno tražilo da se obrati pažnja na poslovanje rizičnih banaka, CBCG uvodi mjere u Atlas banci i IBM. Privremena uprava uvedena je 7. decembra, a sastanak guvernera sa predstavnicima Svjetske banke održan je tri dana kasnije.

Posljednji revizorski izvještaj za 2017. je negativan. Izvještaj je objavljen, mimo zakonskog roka, sa zakašnjenjem od gotovo pola godine tek u decembru 2018, i to nakon što su uvedene mjere u Atlas banku.

IBM - Prvo tvrdili da je sve u redu, pa uveli stečaj

U svim izvještajima od 2012, eksterni revizor iznosi rezervu kada je u pitanju ova Kneževićeva banka. Revizor kasnije otkriva da je u aprilu 2014. CBCG zahtijevala poboljšanje određenih parametara poslovanja. U kasnijim izvještajima revizor navodi da se nije mogao uvjeriti u tačnost podataka koje im je davala uprava IBM. U izvještaju revizora piše i da je CBCG u aprilu 2015. ukazala na veću od zakonom dozvoljene izloženost IBM prema dvjema bankama, kao i prema povezanim licima. To ukazuje da je IBM poslovala iznad zakonskog maksimuma sa povezanim subjektima i licima, što može da predstavlja rizik za druge deponente. Da je takav način poslovanja bio problem svjedoči i činjenica da IBM nakon upozorenja od CBCG, kojom je tada upravljao Dakić, smanjila svoju izloženost prema povezanim bankama i licima tokom 2015. Revizor i u posljednjim izvještajima, pored rezervi, navodi da je moguće da je precijenjena imovina banke, jer smatra da su neke akcije u vlasništvu IBM precijenjene kao i njeni ulozi u drugim firmama.

Guverner CBCG u januaru saopštava da se uvodi stečaj u IBM, iako je samo nekoliko sedmica ranije ubjeđivao javnost i deponente Atlas banke i IBM-a da neće biti stečaja i da se ne boje za svoje depozite. CBCG kao razlog za stečaj i IBM navodi pad solventnosti, likvidnosti i kapitala ispod zakonskog minimuma. Neki analitičari su iskazali čuđenje zašto se uvodi stečaj u IBM a ne i u Atlas banku, čiji su bankarski parametri u nekim kategorijama još negativniji nego kod IBM-a. Tako se upozorava da je koeficijent solventnosti Atlas banke znatno ispod zakonskog minimuma i da je zbog toga u ovu banku takođe mogao biti uveden stečaj.

Guverner je pominjao da će se Atlas banka dokapitalizovati. Pitanje je međutim, kome se isplati da nakon svega uloži u ovu banku. Da li su u CBCG procijenili da bi uvođenje stečaja u Atlas banku uzdrmalo bankarski sistem jer je ona mnogo veća od IBM-a. U Atlasu samo mali deponenti imaju oko 100 miliona eura, a desetine miliona drže veliki klijenti poput Aerodroma, telekomunikacionih kompanija i Opština. Čak su i međunarodne finansijske institucije poslovale preko Atlas banke i imaju milionske depozite u toj Kneževićevoj instituciji.

Prva banka - I nakon pomoći slaba solventnost

I nakon što je Vlada 2010. godine sa 44 miliona eura spasila banku porodice Đukanović, njeno poslovanje nije bilo u potpunosti u skladu sa zakonskim standardima. U većini revizorskih izvještaja od 2012. mišljenje je sa rezervom, upozorava se da je izloženost banke prema povezanim licima veća od zakonski dozvoljene, da su pojedine stavke u izvještaju banke vođene mimo međunarodnih finansijskih standarda, da je u pojedinim slučajevima potcijenjen gubitak, kao i da se revizori nijesu uvijek mogli uvjeriti u tačnost podataka koje im je dostavljao menadžment.

Iz izvještaja se vidi i da je CBCG 9. marta 2012. godine tražila da Prva banka koeficijent solventnosti hitno, do kraja tog mjeseca, poveća na 12 odsto i da ga na tom nivou održava najmanje do kraja te godine. To ukazuje i da je nakon injekcije od 44 miliona banka porodice Đukanović imala ozbiljne probleme sa solventnošću. Međutim, i pored upozorenja Prva nije postupila po nalogu CBCG, jer je na kraju te godine koeficijent solventnosti bio 10,63 odsto. Međutim, to što Prva nije ispunila zahtjeve, nije proizvelo nikakve mjere od strane CBCG.

CBCG je ponovo u februaru 2014. tražila od banke porodice Đukanović da podigne koeficijent solventnosti, što je ona ispunila tek krajem te godine.

Interesantno je da je CBCG tražila da Prva banka podigne solventnost na 12 odsto, iako je zakonski minimum 10. To ukazuje na sumnju da su u Prvoj neki drugi prametri bili rizični, pa su zahtijevane jače garancije. I u izvještajima za posljednje dvije godine (2016. i 2017) revizori su kada je Prva banka u pitanju dali mišljenja sa rezervom. Međutim, CBCG je sve to tolerisala, iako se u Prvoj banci drže stotine miliona eura novca državnih preduzeća, opština, ministarstava i građana.

Prema posljednjim informacijama CIN i “Vijesti”, Prva banka sada nema problem sa koeficijentom solventnosti koji se kreće oko 13 posto.

Universal Capital banka - Izloženost bila i do 288 odsto

Ova banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa takođe nije ispunjavala zakonske uslove, jer je imala veoma visoku izloženost prema kompanijama povezanim sa njenim vlasnikom. Iako je zakonski minimum za ovu izloženost 25 odsto, kod ove banke je u 2014. iznosio čak 267 odsto, a u 2015. raste na 288 odsto. To pokazuje da je banka stvorena da bi se preko nje obavljale prije svega transakcije Petrosa Statisa i povezanih partnera. Zabranjivajuće je da je CBCG to tolerisala i da je čak nakon upozorenja u 2016. koeficijent opet iznad zakonskog maksimuma, iznosio je na kraju te godine 53 odsto. I u 2017. Statisova banka posluje mimo regula, sa koeficijentom izloženosti od 34 odsto. Podsjetimo da je istraživanje novinarskog konzorcijuma, u kojem su učestvovale i “Vijesti”, utvrdio da su preko ove banke vršene sumnjive transakcije Statisovog partnera Vej Seng Pua, protiv koga se vodila istraga u SAD i Švajcarskoj.

Narušavanje saradnje sa SB vodi u bankrot

Slučaj ove četiri banke ukazuje na činjenicu da CBCG od 2011. godine, od kada njom rukovode dvojica guvernera Milojica Dakić i Radoje Žugić, ne kontroliše u dovoljnoj mjeri bankarski sektor, da neke banke mogu godinama da krše zakonske norme i standarde. Da li tako CBCG ugrožava cjelokupan finansijski sistem u zemlji i dovodi u pitanje ispunjavanje obaveze koje Crna Gora ima prema međunarodnim finansijskim institucijama, prije svijega Svjetskoj banci i MMF-u, čija je podrška neophodna zemlji zbog obezbjeđivanja povoljnih kredita i finansiranja javnog duga koji je prema nekim procjenama sa garancijama dostigao čak 80 odsto BDP-a. Ukoliko ne bi bilo saradnje sa tim institucijama Crna Gora bi bila pred bankrotom.

To je samo jedan nivo problema. Ovakav odnos CBCG prema povlašćenim bankama, odsustvo regulacije i kontrole, moglo bi da ugrozi i zdrave banke. Ako se kriza u Atlas i IBM ne sanira na pravi način, to bi moglo da dovede do gubitka povjerenja u bankarski sistem i povlačenja depozita i iz zdravih banaka, što bi bilo pogubno za ekonomiju Crne Gore koja je i onako ranjiva.

Konflikt interesa ili guverner mekog srca

Radoje Žugić ima čvrste i isprepletane veze sa nekim od najznačajnijih predstavnika Atlas banke. On je 2011. godine doktorirao na Beogradskoj bankarskoj akademiji - Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije u Beogradu, čiji je osnivač i vanredni profesor Duško Knežević. Doktorirao je na temi: Međuzavisnost strukturnih promjena i efikasnosti investicija na primjeru Crne Gore. Predsjednik komisije bio je Hasan Hanić, mentor Zoran Grubišić, a treći član komisije bio je Nikola Fabris. Zanimljivo je da su u periodu kada je Kneževićeva banka prolazila kroz ozbiljnu krizu predsjednik komisije za Žugićev doktorat i mentor smjenjivali na mjestu predsjednika upravnog odbora Atlas banke u Podgorici.

Hasan Hanić je od osnivanja banke imao značajne pozicije u toj instituciji, bio je član i predsjednik Upravnog odbora, kao i predsjednik nadzornog odbora. Hanić je bio predsjednik Upravnog odbora od 2015. do 2016, a Grubišić od 2016.

Treći član komisije Nikola Fabris, sadašnji viceguverner CBCG, takođe je angažovan na Kneževićevoj Bankarskoj akademiji.

Mediji su ranije pisali da Kneževićev fakultet na kojem je doktorirao Žugić, 2011. kada je guverner branio tezu, nije bio akreditovan za doktorske studije.

Žugićeva ćerka Jovana doktorant je na Kneževićevom fakultetu u Beogradu.

Žugić je jedno vrijeme bio i u upravi Prve banke.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Žena i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi. Zakon, međutim, u praksi – ne važi

U smislu neposredne opasnosti po život, žene su u Crnoj Gori  na poslu bezbjednije od muškaraca. Ali samo zbog toga što ne rade građevinske poslove na kojima muškarci najčešće stradaju. Ako se, međutim, bezbjednost posmatra kao skup uslova za rad koji obezbjeđuju prihode od kojih se može pristojno živjeti, radno vrijeme usklađeno sa zakonom, uredne sedmične i godišnje odmore, obavljanje ugovorenih, ne proizvoljno određenih poslova - daleko su od bezbjednosti.

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Decidno se navodi da  žene i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zakon, međutim, u praksi – ne važi.

U Uniji slobodnih sindikata objašnjavaju da je jedan od najvećih problema sa kojima se zaposleni u Crnoj Gori inače suočavaju neadekvatna primjena zakona i međunarodnih propisa u praksi. Uzalud nacionalno zakonodavstvo garantuje širok spektar prava i zaštite, a Ustav Crne Gore propisuje da se potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava neposredno primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

,,Ako se zakoni ne primjenjuju, nije teško zaključiti koliko su bezbjedni, humani i dostojanstveni uslovi u kojima radi većina zaposlenih u Crnoj Gori, tim prije uslovi u kojima rade žene", kaže za Monitor/CIN CG Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

Žene zaposlene u trgovini zbog toga ne mogu sebi priuštiti ni da razmišljaju  o uslovima za rad, niti o tome kako poslovi koje obavljaju utiču na njihovo zdravlje.

,,To što sam zaposlena kao kasirka, ne znači da radim samo taj posao. Po potrebi istovaram robu, vučem preteške pakete. Pada li kiša ili je u magacinu hladno, nikoga ne interesuje. Ako treba da se čisti - čistim. Radiš sve što ti šef kaže, strah od gubitka posla daleko je ispred svake pomisli na poštovanje ugovora. Ne znam ni šta piše u zakonu. Bojiš se da ne ostaneš bez posla i da ćeš time ugroziti svoju porodicu, svoju djecu", kaže Monitorova/CIN CG sagovornica, zaposlena u jednom od podgoričkih hipermarketa. Razgovor se, naravno, vodi pod uslovom da njeno, niti ime firme u kojoj radi ne bude pomenuto.

Prema Monstatovim podacima, u novembru 2018. u Crnoj Gori je bilo 199.555 zaposlenih. Najveći broj njih radi u sektoru: trgovina na veliko i malo -  46.300 zaposlenih , od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika - oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.

,,Žene zaposlene u ovom sektoru, pored svojih osnovnih - prodavačica ili kasirka - dužne su da rade sve poslove. To podrazumijeva istovar robe, izlaganje, stajanje na nogama cijelo radno vrijeme, sve to, naravno, bez obezbijeđenih adekvatnih uslova za rad, preventivnih ljekarskih pregleda i svega drugog što podrazumijeva bezbjedan rad i zdravu radnu sredinu", upozorava Ivana Mihajlović iz Unije sindikata.

Osim što obavljaju teške fizičke poslove, a što zakon zabranjuje, one najčešće rade i praznicima, praktično bez odmora.

,,Žene u trgovini, po pravilu, rade duže od osam sati, pri čemu im prekovremeni rad nije plaćen. Često rade sa samo jednim slobodnim danom u toku mjeseca, sa samo jednim ili nijednim slobodnim danom za vrijeme državnih, vjerskih i dugih praznika. Za rad praznikom ne dobijaju naknadu predviđenu zakonom”, objašnjava Ivana Mihajlović.

,,Imam slobodnu svaku drugu nedjelju. To su uglavnom dva dana mjesečno, ponekad tri. Rad tokom praznika se podrazumijeva. Tad je najveća gužva, vratim se kući sa natečenim nogama, svaka kost me boli. Godišnji odmor nam je deset dana. Najčešće to bude pet radnih dana koji se spoje sa dva vikenda", kaže naša sagovornica, prodavačica. Zakon propisuje sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno i godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana.

Dodatni problem su nesigurni ugovori. ,,Veliki broj njih radi pod nesigurnim ugovorima, poput ugovora o radu na određeno vrijeme, agencijskih ugovora, te za minimalnu zaradu od 193 eura,  bez prava na sindikalno organizovanje i udruživanje. Jasno je da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu", kaže Ivana Mihajlović.

Postoji, međutim,  i izuzetak od ,,pravila", da je ženama goli život na poslu manje ugrožen nego muškarcima. Riječ je o novinarkama, ako rade u nepodobnim medijima i pišu o zabranjenim temama.

,,Ženama zaposlenim u medijima, prije svega novinarkama, ugrožena je fizička bezbjednost zbog prijetnji i fizičkih napada, ali trpe i nasilje na društvenim mrežama. Problem je i što se kod nas taj oblik nasilja još ne shvata ozbiljno, a trebao bi jer sva istraživanja rađena u regionu pokazuju da su žene znatno izloženije sajber maltretiranju u u odnosu na kolege muškarce. To se i kod nas primjećuje, naročito na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova gdje su česte uvrede, ali i prijetnje po osnovu roda", kaže za Monitor/CIN CG Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Ona objašnjava da zaposlene u medijima često rade u lošim uslovima, imaju manje zarade i teže napreduju u poslu u odnosu na muškarce. ,,Česti su slučajevi da su samohrane majke angažovane kao honorarne saradnice, odnosno da rade na crno bez ugovora o radu. Prema podacima koje dobijamo od članstva najlošija situacija je u štamparijama, gdje su i inače najmanje zarade ali i najteži posao, koji se u najvećoj mjeri obavlja u trećoj smjeni", kaže Camovićeva.

Ona kaže da u Sindikatu medija nemaju informaciju da neki medij u Crnoj Gori ima akt o procjeni bezbjednosti na radu. ,,Samim tim je nemoguće pratiti da li su poslodavci preduzeli sve potrebene mjere kako bi stvorili bezbjednu radnu okolinu".

Situacija je posebno loša u slučaju žena koje rade na crno. Tu, pored ostalih, spadaju žene koje dobrostojećim sugrađanima čuvaju djecu i  čiste kuće. Zanimanje "kućna pomoćnica" praktično ne postoji. Zovu ih, prosto ,,žene". Plaćaju ih po dogovoru, ako čuvaju djecu, dužne su da budu na raspolaganju i van dogovorenog radnog vremena. Recimo, kad gazda sa suprugom ide u večernji izlazak i slično.

,,Ako ne pristanem, dobiću otkaz. Ima puno žena kojima treba bilo kakav posao, znam da začas mogu da me zamijene nekom dugom, pa pristajem. Jedino tako mogu da zaradim", kaže jedna od Monitorovih/CIN CG sagovornica.

Žene koje čiste po kućama jednako su nezaštićene. Jednoj od naših sagovornica dešavalo se da, kad završi poslove, ne dobije dogovoreni iznos novca. Dobiju obećanje da će ostatak biti sjutra,preksujutra, iduće sedmice, pa ne stigne nikad.

No, nijesu samo manje obrazovane žene u riziku od loših poslova.

,,Radila sam u dvije velike firme. U jednoj su me na intervjuu pitali da li imam momka i kada mislim da se udajem. Iako sam magistrirala pravo, moji zadaci uključivali su kuvanje kafa, čišćenje prostorija i sekretarske poslove. Sa jednog posla otpustili su me kada sam bila u bolnici zbog mononukleoze. Na drugom poslu radila sam šest dana nedjeljno. Godišnji odmor smo imali, ali ga nijesmo mogli koristiti ljeti, zbog povećanog obima posla. U prostorijama nije bilo dnevne svjetlosti, tople vode ni telefonskog dometa. Vjerujem da je bolje u zatvoru", objašnjava za Monitor/CIN CG mlada djevojka, kojoj se na kraju osmjehnula sreća pa je našla ,,državni" posao. Ovaj i slični primjeri pokazuju zašto su u Crnoj Gori mladima privlačniji poslovi u državnim firmama od onih u privatnim i onda kad su ovi drugi bolje plaćeni.

Da je ,,praksa'' propitivanja o porodičnim planovima uobičajena, kažu i u Uniji slobodnih sindikata. ,,Nerijetko se dešava da su koleginice koje konkurišu za posao doživljavale na intervjuima pitanja vezana za porodični i bračni status, te u vezi sa planiranjem porodice. Radi se o intervujima 'u četiri oka', pa takvi slučajevi ne mogu dobiti svoj epilog na sudu jer zbog nedostatka adekvatnih dokaza teško da se ijedna koleginica odlučuje za pokretanje postupka pred sudom", kaže Ivana Mihajlović.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da se najveći broj pritužbi koje dobijaju, uglavnom i na nemogućnost napredovanja na poslu, koje je obično uslovljeno porodičnim statusom. Tu su i pritužbe zbog gubitka posla, raspoređivanja na poslove nižeg ranga i sa manjom zaradom nakon povratka sa porodiljskog bolovanja, kao i zbog nepoštovanje osnovnog principa ,,jednaka zarada za jednak rad''.

,,Žene na tržištu rada jesu ranjiva kategorija i svi društveni akteri moraju sa više senzibilnosti i volje da pristupe kreiranju politika koje će uspostaviti balnas između privatnog i poslovnog života, te omogućiti zaposlenim ženama dostojanstvene uslove rada i podršku u napredovanju u karijeri", kaže Ivana Mihajlović.

U Crnoj Gori studira više žena nego muškaraca, više ih je na postdiplomskim i specijalističkim studijama. Ipak, među 42 hiljade nezaposlenih u Crnoj Gori, 25 hiljada je žena. Sve dok je tako, važiće omiljena rečenica poslodavaca ,,Ako nećeš ti, ima ko hoće". I uslovi za rad na listi prioriteta biće ispod potrebe da se sačuva posao. Kakav - takav.

Miloš BAKIĆ

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome, a više od hiljadu tona medicinskog otpada još je izvan nadzora

„Kada mi je majka umrla od kancera, nijesam znao šta da radim sa gomilom neiskorišćenih ljekova. Prijatelj mi je rekao da ih ubacim u kesu i pomiješam sa pastom za zube. Rastvorene, bacio sam ih u WC šolju. Nijesam htio da ih nosim u apoteku, da zarađuju na mojoj muci”, ispričao je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Podgoričanin koji je želio da ostane anoniman.

On je jedan od brojnih koji u svojim domovima imaju male, ali opasne deponije farmaceutskog i drugog medicinskog otpada - ljekove sa isteklim rokom trajanja, stare toplomjere, aparate za mjerenje pritiska sa živom kao i druge otrovne materije.

Medicinski otpad može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi - infekcije, zaraze, povređivanje, trovanje, zagađenje zemljišta i podzemnih voda. Nadležne institucije u Crnoj Gori nijesu uradile dovoljno na podizanju svijesti građana o značaju pravilnog odlaganja, ne samo farmaceutskog, već svih opasnih vrsta medicinskog otpada, pokazalo je istraživanje CIN-CG.

Na to ukazuju i izvještaji  Ekološke inspekcije i nevladinih organizacija koje godinama registruju slučajeve miješanja medicinskog i komunalnog otpada. Dio civilnog sektora, upozorava i na netransparentnost i mogući kriminal.

Pored farmaceutskog, u opasne spadaju i infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični i oštri medicinski otpad. Prema tumačenjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), to su ljudski organi i tkiva, krv i tjelesne tečnosti, ekskreti i sekreti, ljekovi i ostali preparati, brisevi, gaze, zavoji, igle, skalperi, lancete i drugi oštri instrumenti, kao i ostaci poslije medicinske, stomatološke, farmaceutske ili slične prakse, istraživanja, obrade, zaštite i uzimanja krvi za transfuzije. Sve to može dovesti do inficiranja osobe koja sa ovim otpadom dođe u kontakt.

Čak 80 odsto opasnog medicinskog otpada u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom, godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome.

U Državnom planu upravljanja od 2015. do 2020. godine piše da je količina generisanog medicinskog otpada u Crnoj Gori 2.148 tone godišnje. Od toga je 874 tone opasnog, uglavnom infektivnog.

U istom dokumentu se, međutim, procjenjuje da je količina ukupnog otpada veća za 50 odsto, što znači da iznosi oko 3.300 tona. Izvan kontrole je praktično, više od hiljadu otpada koji nastaje u privatnim klinikama, stomatološkim ambulantama, staračkim domovima.

Iako je planom najavljeno da će do kraja ove godine utvrditi količine medicinskog otpada kod privatnih zdravstvenih ustanova, iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje da li su to i učinili. Oni tvrde da se medicinski otpad iz državnih zdravstvenih ustanova ne miješa sa komunalnim i da se odlaže na zakonom propisan način. Takođe dodaju i da je prvih šest mjeseci ove godine obrađeno je oko 180 tona medicinskog otpada iz državnih zdravstvenih ustanova, što odgovara i ranijim prosječnim godišnjim količinama od oko 400 tona.

Prema podacima iz Nacionalne strategije o upravljanju otpadom do 2020. godine Klinički centar Crne Gore je najveći generator sa 722 tone medicinskog otpada godišnje. Od toga, 182 tone je opasno.

Nedovoljni materijalni i ljudski resursi, nedostatak saznanja o zdravstvenim rizicima, slaba i neadekvatna skladišta i kontrola, najčešći su problemi u upravljanju medicinskim otpadom, piše u Državnom planu. „Obučenost osoblja za razvrstavanje otpada, iako je više puta sprovedena obuka i dostavljena pisana uputstva, nije na zadovoljavajućem nivou. Zbog toga je u narednom periodu potrebna dodatna obuka i postavljanje pisanih procedura na svakom mjestu nastanka opasnog otpada“, stoji u ovom planu.

Za razliku od sagovornika CIN-CG, građani ne bi  trebalo da medicinski otpad bacaju u smeće, ili kanalizaciju, već odnesu u najbližu apoteku, koja ne bi smjela da ih odbije. Iz Montefarma su CIN-CG-u kazali da je riječ o dobroj praksi, ali je Ministarstvo zdravlja nadležno da to predloži i kao zakonsku normu.

Mini istraživanje CIN-CG govori da se praksa u podgoričkim apotekama razlikuje. U Montefarmovoj (državnoj) apoteci su novinarki, kada je u svojstvu građanke pitala da li da kod njih donese ljekove koji joj nijesu potrebni, rekli da može, ali kada u smjeni bude šefica. U jednoj privatnoj apoteci u centru grada kategorično su odbili: „Ne, zašto biste nama donosili ljekove?". U susjednoj, takođe privatnoj, ljubazno su objasnili da trenutno nemaju gdje da skladište te ljekove, ali će to biti moguće od Nove godine. Samo u jednoj privatnoj apoteci su rekli da možemo donijeti ljekove, ali i savjetovali da ih, svakako, ne bacamo u smeće, već u WC šolju!

Rukovoditeljka skladišta za ljekove u Montefarmu Vera Dabanović je za CIN-CG objasnila da apoteke ne smiju da opet puste u prodaju ljekove koje im vrate građani. Ona kaže da bi i privatne apoteke morale da poštuju to pravilo. Montefarm ima 54 apoteke koje sakupljaju i čuvaju farmaceutski otpad do kraja godine. Dio se vraća dobavljačima, sa kojima imaju sporazume, prije ili nakon isteka roka upotrebe lijeka, a ostalo skladišti u privremenom depou.

Inspekcija piše prijave

Ekološka inspekcija je u posljednje tri godine pokrenula sedam prekršajnih postupaka. Uprava za inspekcijske poslove je odbila da dostavi zapisnike o nadzoru, tvrdeći da bi njihova objava prouzrokovala veću štetu od interesa javnosti da to zna, kao i da bi to bilo nezakonito, jer su „postupci još u toku “.

Iz odgovora Ekološke inspekcije se, međutim, može zaključiti da nije okončan samo jedan postupak: „Nadležni sudovi za prekršaje su u četiri postupka novčano kaznili pravna lica i odgovorne osobe, a za dva donijeli oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza”.

Zakonom o upravljanju otpadom su predviđene novčane kazne za prekršaje, za odgovorne osobe od 30 do 2.000 eura, a za kompanije i ustanove od 1.000 do 40.000 eura. U Inspekciji navode da su prekršajne postupke pokrenuli, jer su zdravstvene institucije miješale medicinski sa komunalnim otpadom. Riječ je o jednoj privatnoj poliklinici, dvije privatne stomatološke ordinacije i jednoj državnoj bolnici. Šest prijava bilo je protiv privatnih i jedna protiv javne zdrastvene ustanove.

Inspektori, ipak, na terenu primjećuju da raste broj ustanova koje prihvataju i primjenjuju proces pravilnog odvajanja i pakovanja opasnog otpada. U toku 2017.godine, upoznali su ustanove sa propisanim načinom odlaganja proizvoda koji sadrže živu, kao i sa odredbom da će od 2020. godine njihov uvoz biti zabranjen.

U toku je izrada sistematizacije Uprave za inspekcijske poslove, u kojoj je planirano povećanje broja ekoloških inspektora. Od predviđenih 21, sada ima osam inspektora, dok ih je ranije bilo i manje.

Nikitović: Neki traže lažne potvrde

Najveći dio opasnog otpada preuzimaju Ekomedika DOO i „Hemosan„ iz Bara. Konzorcijum Ekomedika i OMPeco je 2011. godine dobio dozvolu od Vlade da 15 godina obrađuje oštri i infektivni medicinski otpad. Za MANS je ovaj monopol ukazivao na kršenje tenderske proceure i zakona, ali tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za postupak „zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti“.

U Crnoj Gori, kao ni na prostoru bivše Jugoslavije, ne postoji postrojenje za obradu farmaceutskog, hemijskog (živa) i nuklearnog otpada, već ga barska kompanija  „Hemosan" izvozi u zemlje EU, najčešće u Austriju. Za prethodne tri godine kompanija je izvezla oko 100 tona farmaceutskog i 38 tona hemijskog otpada.

I direktor „Hemosana” Zoran Nikitović upozorava da je sve što ima svojstvo lijeka opasan otpad:

„Država mora jasno da reguliše da je onaj ko je prodao aparat ili lijek, dužan i da ga prihvati. Cijena lijeka i aparata koje građanin plaća, uključuje i njegovo zbrinjavanje nakon korišćenja". On tvrdi da se ne isplati praviti centre za obradu takvog otpada u Crnoj Gori: „Mi smo mala zemlja, a filteri u spalionici kakvu ima Beč koštaju i do 15 miliona eura".

Nikitović priznaje da je bilo zahtjeva da neko baci otpad ko zna gdje, a od njih dobije potvrdu da im ga je predao, navodeći da tako nešto nikada nije, niti bi prihvatio. On, međutim, nije želio da precizira ko je to tražio od njega. Iako kaže da država ima povlašćene cijene u odnosu na ostale, ističe da nemaju uzvratnu pomoć.

„Ovakva firma vani dobija milionske sume od države da bi se razvijala i prerađivala otpad, a mi nijesmo dobili ni euro", kaže Nikitović. Cijene prihvata i izvoza, poslovna su tajna, ali to što plaća država, kako kaže „nijesu ozbiljne pare”.

„Montefarm nema velike količine, to je nekoliko tona, odnosno par desetina hiljada eura", naveo je on.

Centri za obradu infektivnog i oštrog otpada formirani su u Podgorici i Beranama. Za sada se neće formirati u drugim opštinama, jer su prikupljene količine još manje od projektovanih.

Ekomedika je, u toku 2017. sakupila i obradila 416,526,97 kilograma otpada. U prvih devet mjeseci bilo je oko 275 tona. Ugovorom su obavezani da ga sakupljaju, transportuju, obrađuju i sterilišu, nakon čega bi trebalo da nastaje materijal karakteristika miješanog komunalnog otpada, koji se odlaže na sanitarnu deponiju. Može se, navodno, koristiti i kao gorivo, ali u Crnoj Gori nema takvih primjera. Ugovorom o koncesiji je predviđeno da se konzorcijumu plaća 1,85 eura po kilogramu dok količine medicinskog otpada ne premaše 654 tone godišnje.

Ima razloga da se ispita postojanje ekokriminala

U analizi morfološkog sastava koju je uradila nevladina organizacija Ozon sa civilnim organizacijama regiona, na gradskim deponijama u Podgorici, Kotoru , Beranama i Pljevljima, u četiri sezonska mjerenja svaki put nađen je i medicinski otpad.

Direktor Ozona Aleksandar Perović za CIN-CG kaže da to ukazuje kako sistem nije kvalitetno zatvoren, jer je zakonom zabranjeno miješanje komunalnog sa drugim vrstama otpada, zato što se cijela smjesa pretvara u opasni.

„Još veći je problem što nema preciznih podataka o generisanim količinama na nivou države, što upućuje na sumnju u različite koruptivne i i druge nezakonite aktivnosti, pa ima prostora za ispitivanje elemenata organizovanog ekokriminala", istakao je on.

I zemlje regiona imaju slične probleme, ističe  Perović, mada neke od njih, poput Srbije, shodno veličini imaju i veći broj različitih postrojenja za tretman medicinskog otpada.

„Nažalost, čini se da se upravljanje medicinskim otpadom svuda radi uz određeni nivo tajnosti. To nije dobro upravljanje, niti odraz transparentnosti, što bi moralo biti obavezno u ovakvim poslovima“, naveo je on.

U Crnoj Gori nerijetko se, podsjeća Perović, ljekovi sa isteklim rokom odbacuju i u kontejnere za smeće. Dešava se da u naseljenim mjestima gori vatra iz njih, što govori o nerazumijevanju problema i opasnosti.

„Bilo bi očekivano da se institucije sistema ozbiljnije bave ovim problemom, da se građani uključuju u javne kampanje i uspostavi sistem prikupljanja i upravljanja medicinskim otpadom, ali jasno je da je lopta prebačena u dvorište koncesionara, koji bar kako mi to doživljavamo, nema kapacitet da zaokruži sistem na ozbiljan način“, zaključio je Perović.

EU: Nema napretka

U okviru poglavlja 27 pregovora sa Evropskom unijom koje je nedavno otvoreno, upravljanje otpadom prepoznato je kao jedan od najvećih ekoloških problema.

U izvještajima Evropske komisije (EK) se ne pominje posebno medicinski otpad. Ali, navodi se da je u oblasti upravljanja otpadom Crna Gora djelimično usklađena s pravnom tekovinom EU, te da u „izvještajnom periodu nije ostvaren napredak”.

Evropska komisija konstatuje da su potrebni “značajni napori” u sprovođenju nacionalnog plana i strategije, a opštine bi trebalo da riješe problem privremenih deponija.

„Potrebno je hitno djelovati da bi se uspostavila infrastruktura za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada i obezbijedili adekvatni finansijski i ljudski resursi, između ostalog i za aktivnosti inspekcije“, dodaje se u izvještaju, za period od oktobra 2016. godine do februara 2018. godine.

Živa, olovo , arsen…

Infektivni otpad je pribor iz mikrobioloških laboratorija, oprema i materijal koji je bio u kontaktu s krvlju i ostalim izlučevinama infektivnih pacijenata, uključujući hirurške zahvate i obdukciju, ostatke od dijalize, infuzije, transfuzije, izolacije bolesnika, rukavice i sve ostalo predvođeno za jednokratnu upotrebu.

Hemijski otpad sadrži toksične ili opasne hemikalije, uključujući i fiksir, razvijač i slično. Materijali sa visokom koncentracijom teških metala predstavljaju podkategoriju opasnog hemijskog otpada. U to se ubraja živa iz razbijene medicinske opreme, a u visokom procentu nalazi se i u otpadu stomatoloških ordinacija, zatim kadmijum iz baterija, olovo, arsen…

Oštri otpad su korišćene i potencijalno zaražene igle, lancete, štrcaljke i skalpeli.

Citotoksični otpad nastaje zbog primjene, proizvodnje i pripremanja ovih farmaceutskih preparata, uključujući primarnu ambalažu i pribor.

Farmaceutski otpad su svi ljekovi, uključujući i primarnu ambalažu i pomoćne materije, koji su postali neupotrebljivi zbog isteklog roka upotrebe, rasipanja ili neuslovnog čuvanja.

Kuda sa djelovima tijela

Evidencije medicinskog otpada nije zadovoljavajuća, a nema adekvatnog prostora za odlaganje oko šest tona patoanatomskog otpada, piše u oktobarskom izvještaju o realizaciji državnog plana za prošlu godinu. Patoanatomski otpad su dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente...

U Izvještaju MORT-a ističe se da su sa obrađenih oko 400 tona medicinskog otpada godišnje obuhvaćene samo državni domovi zdravlja, opšte bolnice, KBC CG, Zavod za hitnu medicinsku zaštitu, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje i „Montefarm“. „Nijesu uzete u obzir količine otpada koje se proizvode i sakupe iz privatnih zdravstvenih ustanova, apotekarskih ustanova, staračkih domova i dr.“

Koncesionari prilikom preuzimanja primijećuju da ambalaža  za  infektivni  otpad  većinom  nije  zadovoljavajućeg  kvaliteta,  privremena  skladišta infektivnog otpada nijesu adekvatna, a pojedine ustanove ne mjere količine koje predaju.

Ministarstvo  najavljuje jednobrazna uputstava za razvrstavanje otpada, dodatnu edukaciju na svim nivoima zdravstvene zaštite, a razmotriće i mogućnost reciklaže.

Maja BORIČIĆ

U projektima u koje je uloženo više od 70 miliona eura nije zaokružen tehnološki proces prečišćavanja vode, niti predviđeno takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalnim vlastima je lakše da ga presele u Albaniju, a troškove u iznosu stotina hiljada eura preko cijena komunalnih usluga prevale na građane. U ovom poslu Kotor, Tivat i Budva imaju istog partnera, državljanina Albanije koji je firmu registrovao u Crnoj Gori.

Četiri crnogorske opštine na primorju u izgradnju prečistača za otpadne vode uložile su do sada više od 70 miliona eura, ali ni u jednom slučaju tehnološki proces nije zaokružen. Projektima nije predviđeno  ni takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalne vlasti mulj transportuju u Albaniju, a troškove koji dostižu stotine hiljada eura, preko cijena komunalnih usluga  prevaljuju na građane.

U Albaniju je, prema zvaničnim podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tokom prošle i ove godine  izvezeno oko 12 hiljada tona mulja, preostalog nakon prečišćavanja kanalizacione vode u novoizgrađenim postrojenjima u Budvi, Kotoru i Tivtu. Hercegnovski nezavršeni sistem prečišćavanja zbog malih količina za sada samo puni svoje tankove. Jedine dvije propisne deponije u Podgorici i Baru u izdatim dozvolama nemaju kanalizacioni mulj u popisu materijala koji mogu da primaju.

U ovom poslu Budva, Kotor i Tivat imaju istog partnera, firmu “Montelea” registrovanu u Crnoj Gori, čiji je jedini osnivač i izvršni direktor albanski državljanin Florian Borši iz Skadra, koji transport naplaćuje oko 65 eura po toni. Novinari CIN-CG-a nisu uspjeli da dođu do Boršija jer na adresi u Poslovnom centru Čelebić u Podgorici, navedenoj u Centralnom privrednom registru, nema oznake te firme na fasadi, niti na poštanskom sandučićima i spisku stanara, a za nju nijesu čuli ni vlasnici okolnih poslovnih prostora.

Prema saznanjima CIN-CG-a, materijal koji se u Evropi koristi od poljoprivrede do građevinarstva, se poslije izvoza iz Crne Gore ne prerađuje i takođe završava na deponiji. „Deponija za odvezeni mulj se nalazi u Albaniji“, kratko su odgovorili iz preduzeća Komunalno- Budva. Bez tačnije lokacije. kao krajnjeg odredišta, deponiju u ovoj zemlji pominju u svojim odgovorima i komunalci iz Tivta i Kotora.

Kako je samo iz budvanskog postrojenja, prema ugovorima za prošlu i ovu godinu, izvezeno više od deset hiljada tona mulja, dok je tivatsko-kotorski prečišćivač proizveo najmanje još šest hiljada tona, podaci komunalnih preduzeća ne poklapaju se sa onima kojim raspolažu carinici, pa postoji mogućnost da je dio mulja završio negdje u crnogorskim vrtačama ili jednostavno – u moru.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) su za CIN-CG kazali da nemaju informaciju da je bilo nelegalnog odlaganja kanalizacionog mulja sa primorja u brdsko-planinsko zaleđe Boke, po jamama u „kamenom moru“ Cuca i Krivošija, o čemu se špekuliše u javnosti, ali će „o tome svakako obavijestiti inspekciju“.

Oni podsjećaju na zakonske odredbe da  „proizvođač otpada može obradu da vrši samostalno ili da povjeri trgovcu ili privrednom društvu, odnosno preduzetniku koji vrši sakupljanje ili obradu“. Iz toga je, prema njihovom mišljenju jasno da su „privredna društva koja upravljaju PPOV dužna da se staraju o otpadu“ .

Iz vrha budvanske opštine, u prepisci sa CIN-CG-om, uz  priznanje da nijedan od postrojenja za prečišćavanje u Crnoj Gori nije tehnološki zaokružen, te da takozvano zbrinjavanje mulja nije ni predviđeno, potvrđuju da je sa firmom Floriana Borša 2017. godine ugovoren odvoz 4.100 tona mulja u Albaniju po cijeni 64,5 eura po toni. U tu cijenu uračunat je i PDV i ukupno je plaćeno 264.441,80 eura. Tokom 2018. ugovoren je odvoz 6.000 tona po cijeni 65,95 (PDV povećan sa 19 na 21 odsto) što je na godišnjem nivou trošak od 395.670 eura.

Budva već duže vodi bitku sa njemačkom kompanijom WTE koja insistira da joj se isplati ugovorenih 58,5 miliona eura za izgradnju ovih postrojenja. Lokalne vlasti odbijaju da plate fakture za drugu i treću fazu gradnje postrojenja, jer smatraju da nijesu ni započete. Slovenački ekspert dr Jože Duhovnik i njegova kompanija,  koju su angažovali Budvani,  opširnim elaboratom dokazuje da je završeno tek 69,2 odsto objekata u odnosu na obaveze Njemaca po investicionom ugovoru, a koji je predviđao izgradnju sistema prečišćavanja otpadnih voda kapaciteta ekvivalentnog za 130.000 stanovnika. Posao je inače obilježen i korupcijom koju istražuje tužilaštvo, jer je, navodno, jedan od direktora WTE priznao da je platio tri miliona eura nekom iz prethodne lokalne vlasti, ali se za sada ne zna kome.

Prema tabeli iz Duhovnikove revizije, u projektu otpadnih voda u Budvi upotrebnu dozvolu trenutno ima samo glavno postrojenje na brdu Vještica, a u režimu probnog rada je desetak pumpnih stanica. Projektom je predviđena i izgradnja postrojenja za prečišćavanje za Buljarice i Petrovac, potisni i graviticaoni cjevovodi i pumpne stanice u tom dijelu opštine, te sekundarna kanalizaciona mreža gotovo na čitavoj teritoriji. Sa odvozom kanalizacionog mulja u ovoj opštini bilo je problema naročito kada je bio neredovan i kada je na suvu tvar na odlagalištu na brdu Vještica pala kiša što je uzrokovalo širenje nesnosnog smrada do bečićkih hotela na obali.

Mulj iz PPOV Tivat-Kotor tokom 2017. izvožen je za Albaniju, po jednogodišnjem ugovoru, koji je sa firmom Montelea potpisan 6. juna prošle godine. Posao je sklopilo i platilo preduzeće “Vodovod i kanalizacija” Tivat,  jer zajednička firma dvije opštine za upravljanje postrojenjem nije bila osnovana. Ugovor vrijedan 39.496 eura sklopljen je za odvoz i zbrinjavanje ukupno 500 tona mulja, ali je izvezeno manje.

“U ugovorenom periodu pomenuto preduzeće je u ukupno 12 tura, prema carinskim deklaracijama, izvezlo iz Crne Gore 247.930 kilograma mulja na deponiju u Albaniji”- kazao je za CIN-CG izvršni direktor tivatskog “Vodovoda i kanalizacije” Alen Krivokapić. U “Vodovodu”, tvrdi on,  nemaju saznanja da je u međuvremenu mulj iz PPOV Tivat-Kotor deponovan bilo gdje u Crnoj Gori van kruga tog postrojenja.

Kompanija „Monetelea“ je mulj iz Tivta u početku preuzimala na nekadašnjem poljoprivrednom dobru „Montepranzo“, preko puta tivatskog aerodroma gdje je iz PPOV koje se nalazi u Krtolima, dovožen manjim kamionima. Na prostoru ranije predviđenom za golf teren, mulj je istresan na ledinu, a potom prekrcavan u zatvorene kontejnere većeg kapaciteta kojima su ga „Monteleaini“ kamioni odvozili u Albaniju. To je otkriveno početkom oktobra prošle godine kada su se brojni putnici i radnici Aerodroma Tivat požalili zbog nesnosnog smrada. Dio radnika Službe bezbjednosti vazdušne luke na svoju ruku otišao je na nekadašnje vinograde i zatekao gomile mulja. Tivatsko Komunalno preduzeće koristi dio prostora „Montepranza“ za smještaj mehanizacije i obavljanje dijela svojih aktivnosti, pa su tu lokaciju nadležni vidjeli i kao pogodnu za prekrcaj mulja. Od ove prakse se odustalo kada je priča dospjela u medije, jer se više nije mogao sakriti uzrok smrada koji se danima osjećao.

Prema fakturama do kojih je došao CIN-CG, Montele je prvu turu od 12.700 kilograma mulja iz Tivta preko graničnog prelaza Božaj izvezla 4. jula prošle godine, a posljednju težine 24.800 kilograma, 10 oktobra 2017. Cijena usluge po toni je bila 66,38 eura plus PDV.

Radom PPOV Tivat-Kotor od otvaranja u julu 2016. preko crnogorske kćerke-firme iz Budve, rukovodi, takođe njemačka kompanija WTE koja je i sagradila to postrojenje. Ona je trebala da prepusti  upravljanje novoosnovanoj zajedničkoj kotorsko-tivatskoj firmi 31.avgusta, ali se kasnilo sa osnivanjem i zapošljavanjem kadrova koje je WTE trebalo da obuči. Opštine smatraju da su Njemci zato u obavezi da do zvanične primopredaje rješavaju i problem kanalizacionog mulja koji se nagomilava u tri bazena za prečišćavanje. Prema nezvaničnim, ali pouzdanim informacijama, otkad  je “zatvorena” neformalna prekrcajna stanica za mulj na nekadašnjem poljoprivrednom dobru, u par navrata to je “rješavano” ispumpavanjem mulja direktno u more kroz podmorski ispust u zalivu Trašte, kroz koji inače redovno otiče prečišćena voda. U jednom navratu veću fleku mrke boje u moru primijetili su i posjetioci obližnjeg turističkog rizorta Luštica bay, napravili snimke i požalili se lokalnim vlastima. Da se nešto “čudno” dešava sa ispustom voda prerađenih u 10,265 miliona eura vrijednom PPOV, registrovala je i Agencije za zaštitu prirode Crne Gore.

„Rezultati fizičko-hemijske analize otpadnih voda uzorkovanih na glavnim kanalizacionim ispustima u gradovima koji imaju postrojenja za prečišćevanje komunalnih voda (Budva, Kotor, Tivat) pokazali su da i nakon prečišćavanja u komunalnim vodama (Tivat-Kotor) postoji povećan sadržaj suspendovanih materija i biološke potrošnje kiseonika, koji su izvan uslova predviđenih Pravilnikom o kvalitetu i sanitarno-tehničkim uslovima za ispuštanje otpadnih voda u recipijent i javnu kanalizaciju, načinu i postupku ispitivanja kvaliteta otpadnih voda, minimalnom broju ispitivanja i sadržaju izvještaja o utrvrđenom kvalitetu otpadnih voda, dok komunalne vode iz Budve odgovaraju uslovima iz Pravilnika“ – stoji u Informaciji o stanju životne sredine za 2017.godinu u poglavlju „Unos efluentima“.

Izvršni direktor i za sada jedini zaposleni u zajedničkoj firmi“PPOV Tivat-Kotor” Srećko Tripović, nije želio da za CIN-CG govori o rješavanju problema kanalizacionog mulja. Kapaciteti PPOV su takvi da se on u krugu i tankovima samog postrojenja može akumulirati maksimalno do godinu dana. O tome nije želio da govori ni predsjednik Upravnog odbora “PPOV Tivat-Kotor” Danilo Cvijović. Iz zajedničkog koordinacionog društva za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture Crnogorskog primorja – firme „Vodacom“ iz Tivta, kažu da je tokom ove i prošle godine „u procesu probnog rada PPOV Tivat-Kotor proizvedeno približno šest do sedam hiljada kubika mulja“.

„Dio mulja se stabilizuje u rezervoarima za odlaganje viška, odnosno rezervoarima za aerobnu stabilizaciju mulja u okviru tehnološkog procesa, a dio se odvozi.“- rekao je za CIN-CG direktor „Vodacoma“ Dragan Roganović. WTE je za transport mulja iz PPOV do prekrcajne stanice isporučio i dva otvorena kontejnera-kištre kapaciteta po sedam kubika, te specijalno vozilo-autopodizač. Novi kamion, međutim, nije zvanično predat opštinskoj firmi, jer nije registrovan te se ne može koristiti za transport do privremenog odlagališta na Vještici iznad Budve, gdje bi ga, zajedno sa muljem iz budvanskog postrojenja, preuzimala firma koja ga izvozi za Albaniju.

Prema nezvaničnim informacijama, tivatski, odnosno kotorski “Vodovod” sada razmišljaju o kupovini dva veća specijalna zatvorena kontejnera kojima bi albanskom partneru omogućili sukcesivni odvoz ekonomski opravdane veće količine mulja u jednoj turi, direktno iz postrojenja  u Krtolima.

Resor kojim rukovodi ministar Pavle Radulović na sve ovo uzvraća ocjenom da je crnogorska legislativa u vezi kanalizacionog mulja 95 odsto usaglašena sa evropskom. Odredbe EU Direktive 86/278 o zaštiti životne sredine, a posebno zemljišta, pri korišćenju kanalizacionog mulja u poljoprivredi, kako kažu, prenešene su kroz Zakon o upravljanju otpadom kao i pravilnikom o uslovima, količini, obimu, učestalosti i metodama analize komunalnog kanalizacionog mulja za dozvoljene namjene, kao  i o uslovima koje treba da ispunjava zemljište planirano za njegovu primjenu. MORT naglašava da je dosta urađeno i u implementaciji Master plana odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda Crnogorskog primorja i opštine Cetinje iz 2005.

„Izdvajamo izgradnju preko 150 km kanalizacione mreže u skoro svim opštinama, izgradnju postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda u Herceg Novom, Budvi, Kotoru/Tivtu, te izradu neophodne projektne i tehničke dokumentacije, kao pripremu za buduće projekte (širenje kanalizacione mreže i izgradnja PPOV-a).“- kažu iz Ministarstva.

https://youtube.com/watch?v=cUv1HxqB_sM%3Fecver%3D1

Novljane tek čeka problem

Problem sa muljem (još uvijek) nemaju Novljani jer, kako je za CIN-CG rekla Jelena Đakonović, v.d. direktorica opštinskog Društva za izgradnju kanalizacione i vodovodne infrastrukture, njihovo postrojenje u Meljinama je tek u fazi funkcionalnih ispitivanja. Zbog nezavršenih radova na kolektorima, u njega trenutno dolaze samo kanalizacione vode iz zapadnog dijela Herceg Novog koje zavisno od doba godine, variraju od 20 do 40 odsto projektovanih količina. PPOV u Herceg Novom gradio je turski konzorcijum MASS/Gintas. Kolektor gradi kompanija Celtikcioglu, takođe iz Turske.

Opštinama se svašta nudi

Iz MORT-a naglašavaju da „stabilizovan“ kanalizacioni mulj, „spada u neopasne i da se, adekvatno obrađen, može koristiti u poljoprivredi; na zelenim površinama i parkovima; za rekultivaciju zemljišta, pošumljavanje goleti; na deponijama kao prekrivni sloj; za zemljišta za posebne namjene, povrat energije spaljivanjem i/ili suspaljivanjem...“

Kao pozitivan primjer navode Mojkovac gdje je u krugu PPOV izgrađen sistem po uzoru na Dansku, koji tretman mulja obavlja na trščanim poljima. Sličan sistem postoji i na Žabljaku.

“Glavni grad Podgorica planirao je da prilikom izgradnje novog postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda izgradi sistem za termičku obradu mulja, dok je za opštine primorskog regiona u studijama koje su izrađene uz podršku KfW banke, predloženo sistemsko rješenje, a na opštinama je da izaberu najprihvatljiviju opciju. Za prelazni period zakonom je omogućeno privremeno odlaganje mulja uz poštovanje propisanih normi ,,izvoz i odlaganje.”- kažu u MORT-u, ne navodeći koje je to ,,sistemsko riješenje”.

Mišljenja stručnjaka oko spaljivanje kanalizacionog mulja su podijeljena zbog aerozagađenja i ostatka pepela koji je u tom slučaju opasan materijal, a spalionice ,,ne voli” ni EU. Predstavnicima opština, razna manje ili više oprobana, ali i neka rješenja koja se uopšte ne primjenjuju u EU, nude brojne firme i domaći i strani eksperti. Svi ih, po pravilu, ubjeđuju da su upravo ona njihova ,,najbolja i najekološkija”.

“Vodacom” je u međuvremenu, sa konsultantima razradio model primjene djelimično isušenog mulja iz PPOV Tivat-Kotor kao građevinskog materijala rekultivaciju neuređenog bivšeg smetlišta Sinjarevo i deponije Lovanja. Mulj isušen 25 odsto miješao bi se u omjeru 30:70 odsto sa zemljom i koristio za rekultivaciju te dvije deponije, za što bi mogao da se upotrebljava do 2030. godine. Sve bi koštalo nešto preko million eura, što bi se finansiralo iz kredita njemačke KfW banke. Opština Tivat je tu inicijativu i uvrstila je u svoj lokalni plan upravljanja otpadom, ali se čeka da bude usvojen i u kotorskom parlamentu.

Carina: Izvoz po zakonu

Iz Uprave carina za CIN-CG su saopštili da je  periodu od 1.januara 2016. do 30.septembra 2018. iz Crne Gore izvezeno 11.972.735 kg robe –,,stabilizovanog mulja koji je pogodan za upotrebu kao đubrivo, iz tarifne oznake 3101 00 00.”

,,Uprava carina ne vrši evidentiranje izvoza i uvoza robe po opštinama, već na nivou cijelog carinskog područja, odnosno države. Predmetna roba je izvezena u Albaniju. Shodno članu 16 Carinskog zakona i članu 101 Zakona o carinskoj službi, pojedinačni podaci o fizičkim i pravnim licima sadržani u carinskim deklaracijama, smatraju se službenom tajnom i ne smiju se od strane carinskog organa dalje saopštavati bez izričite saglasnost lica ili ovlašćenih organa koji su ih dali.”- kazali su za CIN-CG iz Uprave carina. Oni su istakli i da je taj materijal, po međunarodnim propisima mogao biti izvezen, jer se smatra “neopasnim otpadom”.

Siniša LUKOVIĆ

Koristeći pravne praznine, Ministarstvo odbrane nabavlja i prodaje putničke automobile čiju opremu krije pozivajući se na povjerljivi postupak

Skrivajući broj vozila i tehničke specifikacije, Ministarstvo odbrane je krajem oktobra potrošilo oko 90 hiljada eura za kupovinu putničkih automobila marke “hjundai”. Prije nekoliko dana kupili su i tri luksuzna vozila od zastupnika “tojote” i “leksusa” za 136 hiljada eura, sa preciznim tehničkim karakteristikama, ali je zato proglašena tajnom oprema četiri stara vozila koja su data prodavcu po principu “staro za novo”. Oba puta se na tender javio samo po jedan ponuđač.

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku robe, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi za zaštitu i bezbjednost države i građana.  Iako Ministarstvo odbrane tvrdi da je sve u vezi sa kupovinom ovih automobila zakonito, iz Instututa alternativa, koji se kontinuirano bavi sistemom javnih nabavki, uključujući i povjerljive, smatraju da je riječ o nastavku loše prakse i korišćenja pravne praznine.

Sredinom jula Ministarstvo odbrane objavilo je otvoreni postupak javne nabavke putničkih motornih vozila. Tehničke specifikacije automobila bile su sakrivene od javnosti, kao i broj traženih vozila. Na tender je pristigla samo ponuda, firme “Jadran auto”, ovlašćenog zastupnika vozila marke “hyundai”, sa kojom je potpisan ugovor vrijedan 89.430 eura. Na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Ministarstva odbrane su rekli da su tehničke specifikacije automobila zaštitili “zbog specifičnosti poslova koje obavlja organizaciona jedinica za koju je izvršena nabavka”. Za to, kažu, imaju uporište i u članu 10 Zakona o javnim nabavkama, kojim je propisano da naručilac može da zahtijeva zaštitu tajnosti podataka u tenderskoj dokumentaciji. Istakli su i da je poziv zainteresovanim ponuđačima bio javan.

Ministarstvo se pozvalo i na član 116 a. Zakona o javnim nabavkama koji predviđa da se pod nabavkama u oblasti odbrane i bezbjednosti podrazumijeva vojna i bezbjednosno osjetljiva oprema, roba, usluge i radovi koji su direktno povezani sa tom opremom, usluge i radovi izričito za vojne namjene, kao i bezbjednosno osjetljive usluge i radovi.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa  (IA) Ana Đurnić, međutim tvrdi da otvoreni postupak javne nabavke, podrazumijeva potpunu javnost onoga što organi vlasti nabavljaju, uključujući tehničke specifikacije, kao i pod kojim uslovima to čine.

“Ovakva praksa Ministarstva odbrane nije nužno nezakonita, ali ukazuje na veći problem, a to je činjenica da su u našoj zemlji nabavke za bezbjednost i odbranu, takozvane povjerljive nabavke, već godinama u pravnom vakuumu i da se tome ne nazire kraj”, ocijenila je Đurnić.

Novim tenderom objavljenim 8. oktobra, za nabavku tri putnička vozila, procijenjene vrijednosti 136.000 eura Ministarstvo odbrane, nije sakrilo specifikacije novih vozila, ali jesu tehničke karakteristike starih koje su ponudili u zamjenu uz procjenu da vrijede 22.700 eura. Iz tog resora ponovo su se pozvali na član 10 Zakona o javnim nabavkama.

“Lice koje raspolaže podacima iz stava 1 člana 10 ZJN dužno je da ih čuva i štiti, bez obzira na stepen tajnosti, zbog specifičnosti poslova koje obavlja organizaciona jedinica za koju je izvršena nabavka. Iz istih razloga tehničke karakteristike postupka pokrenutog prethodnog mjeseca stepenovane su stepenom tajnosti”, piše u odgovoru Ministarstva odbrane.

Novi vlasnik jedino može stara vozila da preproda na otvorenom tržištu, ili da ih rastavi, što je manje vjerovatno, pa je teško razumjeti smisao ove tajnosti.

Ministarstvo odbrane je ovim tenderom tražilo novo terensko vozilo, sa po pet vrata i sjedišta, snage motora između 120 i 140 KW, šestostepenim manuelnim mjenjačem, manuelnim klima uređajem, putnim računarom... Drugo vozilo trebalo je da bude sličnih karakteristika, crne boje, sa kamerom za vožnju unazad, stalnim pogonom na četiri točka, “pametnim” ključem, alarmom, pokretanjem motora pritiskom na dugme, dodatno zatamnjenim staklima. Oba vozila trebalo je da imaju zapreminu rezervoara minimum 80 litara. Treće vozilo, moralo je da bude crne boje, zapremine prtljažnika 500 litara i rezervoar od 50 litara, uz motor elektro/benzin (hibrid), vazdušne jastuke naprijed, bočno i za koljena vozača, kao i bočne vazdušne zavjese naprijed i pozadi.

Na tender se ponovo javio jedan ponuđač, ovoga puta “Efel motors” sa Cetinja. Sa tom firmom je 21. novembra potpisan ugovor.

Đurnić kaže da su povjerljive nabavke sada skoro u potpunosti neregulisane - Zakon im je posvetio svega dva člana, podzakonska akta nijesu usvojena, iako su rokovi za to istekli prije skoro godinu, a sprovode se i novac za njih se troši bez ikakve kontrole i daleko od očiju javnosti. Ona je ocijenila da je ironično što su u periodu od 2010. do 2015. povjerljive nabavke bile mnogo bolje uređene nego sada, kada smo se “primakli” članstvu u EU i kada je naša zemlja postala članica NATO. Podsjetila je da su do prije tri godine ove nabavke bile uređene Uredbom o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene.

“Ta uredba detaljno je propisivala šta su sredstva za posebne namjene, kako se ona nabavljaju, kojim procedurama, koji su kriterijumi i podkriterijumi za vrednovanje ponuda, sistem planiranja i izvještavanja o ovim povjerljivim nabavkama... Dakle, sve ono što važeće zakonodavstvo ne propisuje”, ocijenila je Đurnić.

U članu Zakona o javnim nabavkama iz 2017. godine, 116 a, definisano je i da se vrste postupaka povjerljivih nabavki i način njihovog sprovođenja urede propisom Vlade, dakle podzakonskim  aktom.  To se još nije desilo, iako je rok za usvajanje te uredbe bio decembar 2017. godine.

Iz Ministarstva odbrane, na čijem je čelu Predrag Bošković, odgovorili su CIN-CG-u da se sa donošenjem podzakonskog akta sačekalo, jer “bi u ovoj godini trebalo da stupi na snagu novi zakon o javnim nabavkama”.

“Članovi radnog tima u čijem sastavu su bili predstavnici Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, ANB-a, Uprave za javne nabavke kao i međunarodni eksperti, pripremili su u zakonski predviđenom roku prijedlog Uredbe iz oblasti odbrane i bezbjednosti, sa čijim se donošenjem sačekalo iz razloga stupanja na snagu novog zakona o javnim nabavkama, čije je donošenje predviđeno za 2018. godinu. S obzirom da još nije usvojena uredba, Ministarstvo odbrane sve postupke predvidjene planom javnih nabavki, pa i one koje se odnose na oblast odbrane i bezbjedosti sprovodi po postupcima definisanim u Zakonu o javnim nabavkama, najvećim dijelom u otvorenim postupcima, odnosno na način dostupan javnosti”, odgovorili su iz Ministarstva odbrane.

U Institutu alternativa ocjenjuju  da je ovakvo obrazloženje potpuno neutemeljeno.

“Mijenjati Zakon o javnim nabavkama u junu 2017. godine bez podzakonskih akata, a onda skoro dvije godine čekati novi kako bi se uredile nabavke za sektor bezbjednosti ne može biti izgovor za održavanje pravnog vakuuma u kome se ove nabavke nalaze. Dok se, sa druge strane, nabavke sprovode i novac troši bez bilo kakve kontrole”, zaključila je Đurnić.

Od auto guma do avionskih karata

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore je ranije objavio da su Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) od 2013. do 2017. godine na povjerljive nabavke potrošili više od osam miliona eura. Ministarstvo odbrane saopštilo je da su u prošloj godini na ime povjerljivih nabavki potrošili 893.972 eura, ali da su to postupci pokrenuti prije maja 2015. godine. Državna revizorska instiitucija pronašla je da je pod povjerljivim nabavkama ANB kupovala i automobile, štampače i računare, MUP je nabavljao kombi vozila i auto gume, a Ministsrstvo odbrane je plaćalo avionske karte i prevoz zaposlenih na gradskim i međugradskim relacijama.

Uredba neće prije 2020. godine

Ana Đurnić je kazala da najnovije informacije govore o tome da će novi zakon o javnim nabavkama biti u Skupštini do kraja ove godine, a da će se uredba o nabavkama u sektoru bezbjednosti i odbrane primjenjivati od 2020. godine.

“To nam obećava još cijelu godinu netransparentne potrošnje u sektoru bezbjednosti, bez kontrole. Kada se tome dodaju i prethodne četiri otkad je prestala da važi Uredba o spoljnoj trgovini sredstvima za posebne namjene, dobijamo cijelih pet godina sprovođenja ovih nabavki mimo ili na marginama zakona i pravila koja propisuju direktive Evropske unije”, ocijenila je Đurnić.

Ana Komatina