Pad izdašnosti vodoizvorišta od 80 odsto mogao bi da se direktno odrazi na turizam. Regionalni vodovod koji je koštao 107 miliona eura, pored klimatskih promjena, u opasnosti je zbog vađenja ogromne količine šljunka i produbljivanja korita rijeke, tvrde stručnjaci

Izdašnost izvorišta Bolje sestre iz kojeg se snabdijevaju vodom šest primorskih opština za deceniju i po smanjena je za više od 80 odsto, sa 2.660 litara u sekundi 2005. na istorijski minimum od svega 334 litra početkom septembra prošle godine. To je znatno ispod projektovanog kapaciteta vodovoda od 1.100 litara i predstavlja ozbiljnu opasnost da bi u turističkoj sezoni primorje moglo biti bez dovoljno vode.

Zbog drastičnog pada izdašnosti direktor Uprave za vode (UzV) Damir Gutić obustavio je radove na regulaciji rijeke Morače, dok se utvrde uzroci zbog kojih bi slavine na Crnogorskom primorju mogle ostati suve.

Odluka je donijeta poslije višegodišnjih upozorenja državne kompanije Regionalni vodovod (RV), zasnovanih na analizama stručnjaka, o tome da je izvorište ugroženo vađenjem ogromne količine pijeska i šljunka iz korita rijeke i obalnog područja.

Iz korita donjeg toka Morače u Skadarsko jezero, prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kroz koncesione radove regulacije toka izvađeno je više od sto hiljada kubika šljunka. Koncesije je imala kompanija Bemaks, na koju se odnosi decembarska odluka o obustavi radova, a ranije i Cijevna komerc i Beton gradnja.

Ogromne količine materijala iz korita rijeke i sa poljoprivrednog zemljišta na obali izvadili su i nelegalni eksploatatori kojima inspekcije uglavnom ne uspijevaju da uđu u trag.

Korito rijeke produbljeno je znatno ispod 10,5 metara nadmorske visine, koje se smatra najnižom dozvoljenom kotom, ispod koje, kako tvrde u RV, uticaj na kretanje vode ostavlja posljedice i na izvorišta.

Regionalni vodovod u koji je uloženo oko 107 miliona eura pušten je u rad 2010. godine, kada su na njega priključeni Budva, Kotor i Tivat. Godinu kasnije je priključen Bar, a 2012. godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi za dio opštine, a prošle godine su počeli radovi na potpunom povezivanju na regionalni vodovod.

Regionalnim vodovodom riješen je dugogodišnji problem, kada su pojedini gradovi u sezoni, poput Budve, bili bez dovoljno vode, dok se Herceg Novi, uz višesatne restrikcije, dijelom snabdijevao iz Hrvatske.

U periodu turističkih rekorda na primorju je iz ovog vodovoda zabilježena višednevna potrošnja od 750 litara u sekundi.

"Kada bi se desila situacija sa godinom koja je u smislu izdašnosti izvorišta Bolje sestre u desetogodišnjem minimumu (što je bio slučaj 2020. godine) i godina sa rekordnom isporukom vode (na nivou 2019. godine), izazov urednog snabdijevanja potrošača na Crnogorskom primorju bi bio realan", kazao je za CIN-CG direktor RV Goran Jevrić.

Crna Gora je, prema   zvaničnim podacima, 2019. godine zabilježila najbolju turističku sezonu u istoriji, sa više od 2,6 miliona turista, više od 14,5 miliona noćenja i 1,1 milijardu eura prihoda. Primorskim opštinama je te godine isporučeno više od devet miliona metara kubnih vode – oko 5,7 miliona kubika samo od juna do septembra.

Jevrić, ipak, odbija pomisao na najgori scenario, da na kraju ostane samo mogućnost isporučivanja tehničke vode gradovima na primorju. Sa lokalnim vodovodnim kompanijama RV ima ugovore o minimalnoj količini koju mora da isporuči, a oni se, kaže, dodatno snabdijevaju i sa lokalnih izvorišta.

Izmjerena izdašnost, kako objašnjavaju u RV, predstavlja vrijednosti protoka na prelivu, a moguće je zahvatiti i veće količine.

„U periodu kada je, recimo, protok na prelivu bio svega 334 l/s (05.09.2020. godine), vršena je kontinualna isporuka vode opštinama na crnogorskom primorju od 680 l/s (spuštanjem nivoa vode u vodozahvatu je moguće zahvatiti i veću količinu vode od navedenih 680 l/s),“ navode iz RV.

Predstavnik Zavoda za hidro-meteorologiju i seizmologiju Golub Ćulafić, koji je za potrebe RV još 2016. i 2018. godine analizirao ovaj problem, upozorio je prije nekoliko godina na negativne trendove pada izdašnosti, da je potrebno preduzeti mjere na zaštiti izvorišta ali i da je neophodno "ući u pronalaženje eventualnog dodatnog izvorišta kao alternativu za ljetnje mjesece, kada je potrošnja najveća, a prihranjivanje u slivu minimalno“.

Ćulafić je ukazao i na posljedice klimatskih promjena, navodeći da prihranjivanje karstnih  (krečnjačkih) izvorišta kakvo je Bolje sestre direktno zavisi od količine padavina, te da projekcije govore da će temperature rasti, a padavina biti sve manje. On je konstatovao i posljedice nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka na ovo vodoizvorište, koje se od 2017. godine nalazi na UNESCO-ovoj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta.

„Posebno se treba obratiti pažnja na institucionalnu zabranu eksploatacije pijeska i šljunka iz pomenute zone, kao i dati smjernice za uređivanje postojećih eksploatacionih majdana, kako bi se spriječilo vještačko mjenjanje pravca toka Morače u ovom dijelu, kao i eventualno otvaranje novih ponorskih voda u krečnjacima“, zaključio je tada Ćulafić.

Opomene iz RV o ugrožavanju izvorišta, prema dokumentima koje ima CIN-CG, prethodne Vlade su dobijale u izvještajima o radu i planovima kompanije, koji su uredno usvajani.

„Imajući u vidu drastičan pad izdašnosti izvorišta Bolje sestre od cca 30 odsto samo u 2020. godini, ne može se sa sigurnošću garantovati redovnost isporuke vode tokom turističke sezone 2021. ", upozorio je predsjednik Odbora direktora RV Budimir Šaranović u septembru prošle godine tadašnjeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

I direktor Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Luka Mitrović je na sjednici Odbora direktora 29. septembra prošle godine konstatovao da nelegalna eksploatacija oko izvorišta najvećim dijelom utiče na pad izdašnosti, te da je, dodatno, i pomjeranje korita Morače još jedan od uzroka ovakvog stanja.

Desetine prijava koje je RV posljednjih godina uputio Inspekciji za vode Uprave za inspekcijske poslove (UIP) zbog eksploatacije šljunka uglavnom su bile bez većih rezultata, a zaposleni koji su ih prijavljivali suočavali su se i sa prijetnjama prilikom snimanja situacije na terenu, kažu u ovoj kompaniji.

CIN-CG imao je uvid u više od 20 zahtjeva RV za inspekcijski nadzor, upućenih UIP-u od 2016. do kraja prošle godine.

U zahtjevu od 25. jula 2017. godine, na primjer, Jevrić navodi da “nelegalna eksploatacija izgleda, bez obzira na moratorijum, ponovo ‘uzima maha’.”

“Prethodnih dana na lokalitetu Mahale je primijećena građevinska mehanizacija. Stoga Vam prosljeđujemo uz zahtjev za vršenje inspekcijske kontrole fotografije sa lica mjesta…”.

Odbor direktora RV jula 2019. godine je konstatovao da, o kakvoj organizovanoj aktivnosti je riječ najbolje govori činjenica da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasnim popodnevnim i večernjim časovima nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

"Ove aktivnosti direktno utiču na korito rijeke Morače i zakonom definisane kote koje ne bi trebalo da budu niže od 10,5 metara nadmorske visine, dok podaci sa terena ukazuju da su stvarne kote značajno niže, što ukazuje na visok stepen ugroženosti vodoizvorišta Bolje sestre," navodi se u zapisniku sa sjednice Odbora direktora 31. jula 2019. godine. U drugim dokumentima se navodi da su kote dna rijeke niže od dva do četiri metra.

Iz Uprave za vode za CIN-CG su kazali da se može reći da je nelegalna eksploatacija iz korita Morače znatno smanjena i svedena na najnižu mjeru, ali da ostaje problem vađenja materijala sa poljoprivrednog i nepoljoprivrednog zemljišta van rječnog toka, a negdje i na kilometar od rijeke.

Od 2016. godine, prema tvrdnjama UIP, Inspekcija za vode izdala je veći broj prekršajnih naloga i podnijela više prekršajnih prijava protiv počinilaca prekršaja. Podnijeta je, ističu, i jedna krivična prijava protiv NN lica.

U jednom od dopisa, koje je inspektor za vode 5. oktobra 2018. godine dostavio RV, ističe se da  je tokom nadzora u mjestu Botun zatečen utovarivač (rovokopač) žuto-plave boje, oznake “Gisslens” bez registarskih oznaka i teretno motorno vozilo žuto-plave boje marke FAP bez registarskih oznaka i montiranim sitom. U trenutku pregleda prosijavan je pijesak iz korita Morače.

“Na licu mjesta zatečeno je lice S.A. po čijoj izjavi isti je vlasnik mehanizacije. Tokom nadzora na licu mjesta utvrđeno je da se radi o nelegalnoj eksploataciji šljunka i pijeska”, navodi se u obavještenju. Protiv S.A. podnijet je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a mehanizacija je uklonjena uz prisustvo inspektora.

Iz UIP-a, međutim, ističu da se veliki broj inicijativa RV-a odnosio na mehanizaciju izvođača radova koji su imali potpisane ugovore sa Upravom za vode o radovima na regulaciji Morače, koje izvodi „Bemaks“.

Tehnički direktor RV Ivan Špadijer, na zajedničkom sastanku sa predstavnicima UzV o zaštiti vodoizvorišta Bolje sestre prije godinu i po, kazao je da nije samo riječ o klimatskim promjenama "a u prilog tome govori činjenica da je ova problematika nezabilježena na ostalim izvorištima u Crnoj Gori". Špadijer je rekao i da su oni od 2014. godine negodovali i zbog radova na regulaciji rijeke Morače, jer su i tada smatrali da mogu imati negativan uticaj.

Više članova Odbora direktora RV, na nekoliko sjednica 2017. godine, u čije zapisnike je CIN-CG imao uvid, izrazilo je sumnju u ispravnost projekta regulacije rijeke i istaklo da se prilikom ranijeg sprovođenja regulacije nivo podzemnih voda spustio oko dva metra.

O vodoizvorištu je u januaru 2019. godine održan okrugli sto, kojem su prisustvovali direktori RV i UzV. Jedan od zaključaka stručnjaka bio je da se radovi na regulaciji Morače moraju zaustaviti sve do momenta dok se konačno utvrdi da li eksploatacija materijala iz korita – legalna ili nelegalna – utiče na izdašnost izvorišta.

Direktor UzV je na sastanku sa predstavnicima RV u septembru iste godine kazao da ukoliko „glavni problem funkcionisanja RV i izdašnosti izvorišta Bolje sestre zavisi od projekta regulacije, onda je problem lako rješiv“.

Odluku o privremenom obustavljanju radova na regulaciji donio je, međutim, godinu i tri mjeseca kasnije, čemu su prethodile razmjene optužbi sa predstavnicima RV o odgovornosti za stanje.

Na nezadovoljstvo saradnjom sa UzV, o kojem su u oktobru prošle godine Jevrić i Šaranović obavijestili Milutina Simovića, uzvratio je Gutić ocjenama da se RV nije bavio uzrocima, već samo posljedicama smanjenja izdašnosti. On je ocijenio neozbiljnim “pokušaj (RV) skretanja pažnje sa svojih obaveza na druge institucije”.

Izvršna direktorica nevladine organizacije Green Home Nataša Kovačević kazala je za CIN-CG da UzV nije uradila istraživanja kapaciteta i kvaliteta vode izvorišta Bolje sestre i utvrdila konkretan uticaj regulacije Morače, ili nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska iz korita, kao i iz poljoprivrednog zemljišta.

Ona je istakla da se slika devastiranog donjeg toka Morače u drugoj i trećoj zaštitnoj zoni vodoizvorišta teško može podvesti u većem dijelu pod klimatski uticaj.

„Ali je razumljivo da onima koji zarađuju na račun eksploatacije šljunka i sa druge strane eksploatacije voda, ovakvo opravdanje može da odgovara... Propise krše, kako koncesionari tako i nadležne institucije, naočigled laičke i stručne javnosti, ostvarujući prihode, a zanemarujući aspekte bezbjednosti kvaliteta i zaštite voda, kao i životne sredine," kazala je Kovačević.

Gutićevom odlukom zaustavljeni su radovi na projektu regulacije Morače na dionici tri, od ušća rijeke Sitnice po Ponara, koje je izvodio Bemaks, a nadzirao podgorički Sistem-MNE.

"Razlog privremene obustave regulacije jeste upravo moguće ugrožavanje snabdijevanja vodom crnogorskog primorja, iako nedoređivanjem treće zone sanitarne zaštite nije dokazan uticaj vodotoka i regulacionih radova na izdašnost vodoizvorišta," kazao je on za CIN-CG.

Gutić je rekao da dodatno otežava situaciju na Morači eksploatacija materijala sa zemljišta koje se tretira kao poljoprivredno.

"Dešavanja koja nijesu u potpunosti pod kontrolom dovode do toga da se izvođenje projekta ne dešava onom dinamikom kojim bi željeli, ali odstupanja od projektnog rješenja nije bilo", kazao je on.

Iz Bemaks-a su rekli za  CIN-CG da su od 2015. do 2019. godine Upravi za vode uplatili 156.780 eura, a da su za kubni metar izvađenog materijala plaćali od 2,5 do tri eura. To znači da su iz korita rijeke izvadili najmanje 52 hiljade kubika. Na pitanje, o tome da li su imali prijava i upozorenja zbog produbljivanja korita, kazali su da nije bilo „nikakvih primjedbi na rad”.

UzV je prethodno imala ugovore i o regulaciji drugih dionica rijeke i sa Cijevnom Komerc i Beton Montenegro. Visina naknade za otkup viška materijala, kako su iz Uprave ranije rekli za CIN-CG bila je za Cijevnu 2,75 eura po kubiku, za Beton Montenegro – 2,76 eura.

Kompanija Cijevna Komerc je potpisala ugovor o regulaciji korita rijeke Morače na dionici od 3.267 metara, nizvodno od Vukovačkog mosta. Završeno je 70 odsto radova.

“Zaustavljeni su 2018. godine zbog neusaglašenosti nove projektne dokumentacije sa stvarnim stanjem na terenu, a drugim dijelom osporeno je izvođenje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa,” kazali su iz kompanije Cijevna Komerc za CIN-CG. Oni su, tvrde, kroz regulaciju vadili sirovinu za dalju obradu i platili 187.606 eura.

“Shodno navedenom količina izvađenog materijala iznosi cca 68.000 metara kubnih”, navedeno je u odgovoru na pitanje CIN-CG-a.

Iz kompanije Beton Montenegro nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Da klimatske promjene ne mogu biti uzrok velikog pada izvorišta saglasan je i direktor Direktorata za vodoprivredu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Momčilo Blagojević, ali je poručio da "konkretni uticaji moraju biti stručno dokazani".

"…što je moralo biti urađeno do sada od strane upravljača izvorištem, uzimajući u obzir linearni pad izdašnosti izvorišta od 2005. godine do danas, a što je mjereno i validovano od strane Zavoda“, tvrdi Blagojević. Navodi u Viziji razvoja RV, o tome da je uticaj promjene temperature doveo do smanjenja izdašnosti izvorišta, kako ocjenjuje Blagojević, nijesu relevantni, jer „…trend padavina na godišnjem nivou je ostao skoro nepromijenjen“.

Početkom ove godine počela su i dva projekta, od kojih će se jednim, uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj nastojati da se na naučnoj osnovi utvrde uzroci, ali i predlože mjere za zaštitu izvorišta i povećanje kapaciteta. Nalaz se očekuje do početka juna.

Ćulafić: I mještani produbljuju bunare

„Pretpostavljamo da je jedan od uticaja na smanjenje režima izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre i antropogeni tj. čovjek svojim činjenjem. Prvenstveno se misli u ovom slučaju na vađenje šljunka i pijeska ('regulacija') iz Morače u zoni Grbavaca, koje je možda dovelo do ubrzavanja kretanja vode (opadanja nivoa i/ili širine toka) i smanjenog prihranjivanja obalne aluvijalne izdani, sa kojom je izvorište vjerovatno dijelom povezano“ kazao je Golub Ćulafić za CIN-CG, pozivajući se i na rezultate najnovije analize, koju je nedavno završio međunarodni tim stručnjaka, čiji je on bio član.

U toj analizi se konstatuje da je neophodno preduzeti mjere i aktivnosti prilagođavanja na savremene klimatske procese, ali i na uticaj ljudskih aktivnosti.

„Ako je produbljivanjem korita Morače skinut glinoviti sloj, koji je predstavljao povratnu barijeru za vode karstne izdani, teorijski je moglo doći do presijecanja podzemnih tokova i omogućavanja isticanja karstnih voda duž korita Morače, a dalje i do smanjenja izdašnosti izvorišta. Najmanja dubina do karstne izdani je na područjima gdje se Morača primiče krečnjačkom obodu ravnice, a takav je slučaj na tri mjesta: nizvodno od Lekića, nizvodno od Grbavaca (padine brda Jež) i uzvodno od Gornjih Vukovića (padine brda Orlovina). Na sve tri lokacije je vršena regulacija toka, ili eksploatacija šljunka“, rekao je Ćulafić.

Da je došlo do opadanja nivoa podzemnih voda na ovom prostoru svjedoče, kako je rekao, i mještani sela Grbavaca, koji su morali da produbljuju bunare na svojim imanjima.

U moguće uzroke kolebanja i pada izdašnosti, posebno u ljetnjim mjesecima, Ćulafić je ubrojio i korišćenje podzemne vode iz zetske ravnice, ukazujući da su najveći korisnici Plantaže za navodnjavanja svojih poljoprivrednih površina, dio Podgorice se snabdijeva vodom iz Ćemovskog polja, a raste i broj seoskih domaćinstava koja koriste podzemne vode za navodnjavanje.

Iz Plantaža, koje iz 24 crpne bušotine, sa dubine od 50 do 90 metara za navodnjavanje 2.300 hektara pod vinogradima i voćnjacima utroše dva miliona kubika vode, i povodom ranijih sličnih tvrdnji iz RV, rekli su za CIN-CG da ne proizvode posljedice, jer se svaki izvučeni litar vrati u zemlju.

Ukazujući i da su objašnjenja iz nove analize opterećena brojnim pretpostavkama, Ćulafić ocjenjuje da su neophodna hidrogeološka i hidrološka istraživanja, koja će u narednom periodu biti sprovedena u užoj i široj zoni vodoizvorišta.

U planu i fabrika

U planovima Regionalnog vodovoda je i izgradnja fabrike za vode, a direktor Goran Jevrić tvrdi da pad izdašnosti neće ugroziti taj projekat.

“Proizvodni kapacitet planirane fabrike flaširane vode na izvorištu Bolje sestre je 1-5 litara u sekundi, pa taj projekat ne može biti ugrožen padom izdašnosti izvorišta,” kazao je on za CIN-CG.

O projektu izgradnje fabrike za flaširanje vode i proizvodnju piva i hladnih čajeva, u dokumentu RV Vizija razvoja 2030 se navodi da su preduslovi za njegovu realizaciju “realni, dok je neophodno da se okonča procedura u Skupštini Crne Gore, koja treba da usvoji planske pretpostavke za područje Skadarskog jezera, kako bi RV bio u prilici da dobije urbanističko tehničke  uslove za početak izgradnje fabrike vode”.

Regionalni vodovod je izradio idejni projekat, kao i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, čime su eventualnom investitoru, kako tvrde u RV, stvoreni preduslovi da počne investiciju od više miliona eura.

Miloš RUDOVIĆ

Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. Razlog za to je što se već treću deceniju niko ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja

Formiranje samostalnog zavoda za medicinu rada, ili posebna služba u okviru Instituta za javno zdravlje (IJZ) trebalo bi da popuni višedecenijsku prazninu u oblasti zaštite i zdravlja na radu. I lista profesionalnih oboljenja će biti usklađena sa evropskim standardima, najavili su iz Instituta za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ove obaveze, čija realizacija bi trebalo da olakša položaj zaposlenih, poboljša zaštitu i omogući da ostvare svoja prava, bila su dio i prethodne petogodišnje Strategije za unapređenje zaštite i zdravlja na radu, ali su istekom u decembru još jednom ostale mrtvo slovo na papiru.

Iz IJZ, koji je sa Ministarstvom zdravlja i u prethodnoj petoljetki trebalo da kordinira ove aktivnosti, kazali su da će to biti prioriteti i u novoj strategiji 2021-2025, na kojoj je rad usporen zbog izbijanja pandemije COVID-19.

Prilikom nedavne posjete Udruženju zaštite na radu, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, čijem je resoru iz ranijeg Ministrstva rada i socijalnog staranja pripojen i Direktorat zaštite na radu, rekao je da će unapređenje ove oblasti biti prioritet.

Ukoliko konačno dođe do napretka, to bi, prije svih, trebalo da osjete radnici u građevinarstvu. Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. 

Razlog za to je što se niko već treću deceniju ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja ni u jednoj djelatnosti, pa ni u ovoj.

Specijalista medicine rada u Domu zdravlja u Podgorici dr Milanka Uščumlić, kaže za CIN-CG, da postoji veliki broj problema u evidenciji i prevenciji profesionalnih oboljenja zbog zanemarenosti medicine rada koja traje još od devedesetih godina prošlog vijeka.

Ključni problemi su, prema njenim riječima, što ne postoji zavod za zdravstvenu zaštitu radnika, koji se godinama najavljuje, zatim zastarjela lista profesionalnih oboljenja, ali i stalno smanjenje broja ljekara medicine rada čija je prosječna starost preko pedeset godina. Poseban problem, bitan i za zaštitu na radu u građevinarstvu, kako ističe, jeste to što u izradi akta procjene rizika na radnom mjestu, koji mora da obuhvati i rizik od dobijanja profesionalnih oboljenja, ne učestvuju ljekari već samo inženjeri zaštite na radu, ili drugih tehničkih zanimanja.

Koliko se u ozbiljnim državama posvećuje pažnja analizama i prevenciji profesionalnih oboljenja pokazuju podaci hrvatskog Centra medicine rada koji svake godine objavljuje detaljne izvještaje sa novim podacima, analizama i preporukama. Sve to se radi, kako je navedeno, da bi se smanjio broj oboljelih kojima će osim zdravlja biti ugrožen i socijalno-materijalni položaj njih i njihovih porodica, a time i smanjili troškovi Fonda za zdravstveno osiguranje i javnih finansija. 

U Hrvatskoj je u 2019. godini utvrđeno deset profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika i svima je uzrok bio kontakt sa azbestom, vrlo kancerogenom materijom koja je bila vrlo značajan građevinski izolacioni materijal sve do prije 20 godina. U 2018. godini bilo je šest utvrđenih profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika.

Analiza hrvatskog Centra o uticaju profesionalnih oboljenja na dužinu trajanja bolovanja, pokazuju da takva bolovanja najduže traju kod građevinskih radnika. Prosječno bolovanje (privremena radna nesposobnost) u Hrvatskoj traje 15,4 dana, dok prosječno bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje gotovo 100 dana. Kod građevinskih radnika bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje čak 279 dana.

Ovaj Centar, koji je dio Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, upozorava da loši radni uslovi stvaraju „poremećaje zdravlja koji bitno narušavaju, ne samo radnu sposobnost već i kvalitet života radnika i time utiču i na kvalitet života čitave porodice”, kao i da „profesionalne bolesti generišu trošak u vidu liječenja i bolovanja čak i dugo godina nakon priznavanja statusa profesionalnog oboljenja.”

Doktorica Uščumlić kaže da se u Crnoj Gori niko ne bavi registrovanjem profesionalnih oboljenja, a time ni uticajima na radne sposobnosti, socijalni položaj porodica tih radnika, kao i da bi Fond zdravstva trebalo da ima podatke o troškovima. 

Za CIN-CG su iz Fonda zdravstva, međutim, saopštili da oni nemaju te podatke. Nikakve podatke o profesionalnim oboljenjima nema ni Institut za javno zdravlje, kao ni bilo koja druga institucija, jer je dosadašnjim strategijama taj posao trebalo da bude u nadležnosti zavoda za medicinu rada, koji nikako da se osnuje.

Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da postoje veliki problemi u zaštiti od mogućih profesionalnih oboljenja, jer na zastarjeloj listi nema ni nekih novih materijala koji potencijalno mogu biti opasni, kao ni zdravstvenih problema čiji je uzrok stres na poslu.

„Ako oboljenja nema na spisku, nema ga ni u aktima o procjeni rizika, odnosno ni zaštite od njega. Zavod za medicinu rada nikako da se osnuje, pa oni koji imaju zdravstvene probleme i koji sumnjaju da je uzrok problema u njihom radnom okruženju moraju da idu na Institut u Beograd da bi to pokušali da dokažu. U praksi imamo slučajeva da iako se u Beogradu dokaže postojanje profesionalne bolesti, da to domaće institucije ne priznaju”, naveo je Marković.

On predlaže da bi privremeno rješenje, dok se ne formira zavod medicine rada sa svim potrebnim kadrovima i ne usvoji nova lista profesionalnih oboljenja, bilo da se sa Srbijom potpiše međudržavni sporazum kojim bi se definisao način priznavanja profesionalnih oboljenja pred Institutom u Beogradu.

Što se tiče verifikacije profesionalnih oboljenja utvrđenih na Institutu u Beogradu, Uščumlić je kazala da se u praksi to veoma teško sprovodi, jer ta ustanova radi u okviru pravnog i regulacionog sistema druge države i njegova rješenja ne moraju biti prihvaćena od crnogorskih institucija.

Prema Strategiji iz 2015, podsjeća dr Uščumlić, zavod za medicinu rada trebalo je da počne sa radom 2016. godine.

„Pravilnik o profesionalnim oboljenjima iz 2004. godine je zastario i ima svega 56 priznatih oboljenja. Hrvatski ima mnogo više i kod njih postoji takozvani otvoreni dio gdje se svako novo oboljenje, za koje se utvrdi da je nastalo usljed loših uslova rada, uvrsti na listu. Na našoj listi nema takozvanih profesionalnih bolesti 21. vijeka, koje nastaju usljed stresa i mobinga na radnom mjestu. Njih ima i u građevinarstvu, jer je značajan broj radnika angažovan na crno, ili po ugovorima na mjesec ili dva uz osiguranje na minimalac. Pod stalnim su strahom od poslodavca, koji gledaju da štede na svemu, što utiče i na njihovo zdravlje, koncentraciju, a time i na greške što izaziva i nesreće“, navela je Uščumlić.

Ona vjeruje i da je broj povreda u građevinarstvu mnogo veći od onog što se u javnosti registruje, jer se zbog velikog broja radnika na crno, ali i uticaja i prijetnji poslodavaca, mnoge ne prijavljuju.

„A tek koliko je teško usljed svih ovih razloga utvrditi postojanje profesionalnih oboljenja“, kazala je Uščumlić. 

U prethodnoj strategiji je objašnjeno zbog čega je zaštita na radu od velikog javnog značaja.

„Zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga je važna za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na: sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu, povećanje stope bolovanja i povećanje stope invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju bruto domaći proizvod i smanjuju dobrobit države i drugih subjekata”.

Kreatori dosadašnje politike su, očigledno, razumjeli problem, ali nisu pokušali da ga riješe. Na potezu je nova vlast. 

Stradaju pluća, zglobovi i kičma

Najteže, a po podacima iz Hrvatske, i najčešće profesionalno oboljenje u građevinarstvu je azbestoza pluća, koja je priznata i na crnogorskoj listi.

Azbest je izolacioni materijal, veoma krhak i koji se i samim dodirom mrvi u mikro vlakna. Udisanjem tih vlakana, kako je navedeno u opisu na listi, dolazi do poremećaja plućne ventilacije. Uščumlić navodi da Svjetska zdravstvena organizacija azbest tretira kao jednog od čestih izazivača kancera.

„Taj materijal više ne smije da se koristi, ali ga ima u starim zgradama gdje radnici prilikom njihovog rušenja ili rekonstrukcije mogu doći u kontakt sa njim. Ako postoje i sumnje da ga ima, radnici bi morali da nose posebne maske, dok bi sam azbest morao da se na zakonom pripisan način skladišti i uništi“, kazala je Uščumlić.

Ona navodi da profesionalna oboljenja na spisku nijesu navedena prema djelatnosti, već prema opasnostima od određenih štetnih dejstava.

„Građevinski radnici mogu biti u dužem periodu u kontaktu sa nekim hemijskim jedinjenjima ili prašinom u kojoj se nalaze štetne materije što izaziva trovanja i oštećenja krvi, krvotoka, nervnog sistema, disajnih organa, bubrega... Mogu biti dugo izloženi radu pod bukom i vibracijama. Sve to u dužem vremenskom periodu izaziva određene zdravstvene probleme. Usljed čestog i dugotrajnog nošenja tereta ili prilikom dugotrajnog rada u nepravilnom položaju što je prisutno kod keramičara i parketara može doći do oštećenja zglobova, kičme...“, istakla je Uščumlić.

U Beograd po dijagnozu

U Strategiji za unapređenje medicine rada za period 2015-2020, je navedeno da je u 2014. bilo ukupno 476 invalidskih penzionera od čega zbog profesionalnih bolesti na radu penziju primaju 43 korisnika. Njihova prosječna penzija je 325 eura, što Fond godišnje košta 168 hiljada eura. Iako je ova strategija istekla nova još nije napravljena, pa nema ni svježih podataka.

Ne postoje ni podaci u kojim djelatnostima su oni dobili to profesionalno oboljenje. Navedeno je i da je od početka 2011. do kraja 2015. godine utvrđeno svega pet profesionalnih oboljenja, a da je dvoje radnika za tih pet godina otišlo u penziju usljed utvrđivanja profesionalnog oboljenja.

U ovoj strategiji se priznaje da se verifikovanja profesionalnih bolesti zaposlenih iz Crne Gore ostvaruje u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu, da postoji manjak ljekara iz medicine rada i da je lista profesionalnih bolesti nedovoljna i zastarjela. I pored toga nijedan od ovih problema nije riješen u proteklih pet godina.

Goran KAPOR

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom'', upozorava biolog Vuk Iković

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene'', kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor. 

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije'', priča Bader. 

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada - akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman''.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade - pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi..., neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom'', kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama'', kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor. 

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus'', kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju'', kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno - 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija'', kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom''. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora''. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani'', kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome'', začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje''. 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Transakcijama španskih, crnogorskih, malteških i offshore firmi, uz učešće osoba povezanih i sa Azerbejdžanom vodi zamršeni put do sadašnjih kineskih većinskih vlasnika vjetrolektrane. Specijalno državno tužilaštvo „bez žurbe“, a Ministarstvo kapitalnih investicija preko svog tima najavljuje potragu za dokazima o korupciji  

Sin ubijene novinarke sa Malte Dafne Karuana Galicia, koja je istraživala korupciju prilikom kupoprodaje Vjetroelektrane Možura na istoimenom brdu između Bara i Ulcinja, zatražio je od nove Vlade Crne Gore dokumente kako bi se ova afera, kojom se bavi i Europol, dodatno rasvijetlila.

„Pisali smo premijeru da zatražimo da nova Vlada deblokira prenos kritično važnih dokaza iz Crne Gore na Maltu“, rekao je Metju Karuana Galicia za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

On smatra da su u Crnoj Gori važni dokazi o postojanju višemilionske korupcije u projektu koji će državu, dodatno, kroz ugovor o subvencionisanoj struji za 12 godina koštati 115 miliona eura i koji je nakon niza transakcija sada u većinskom vlasništvu kineskog kapitala.

Metjuova majka ubijena je 2017. godine, kada je u njenom automobilu eksplodirala podmetnuta bomba. Ona je istraživala slučaj sporne isplate na Malti povezane sa kompanijama Enemalta i Cifidex i preduzeća 17 Black malteškog biznismena Jorgena Feneka, optuženog da je organizovao ubistvo novinarke.

Malteška policija je na sudu saopštila da Karuana Galicia nije ubijena zbog nečega što je do tada napisala, nego zbog onoga što je još istraživala.

Od španske Ferse i crnogorske firme Čelebić u vlasništvu Tomislava Čelebića, prijatelja i poslovnog partnera aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića, Cifidex je pod sumnjivim okolnostima kupio akcije preduzeća Možura Wind Park koje upravlja projektom vjetroelektrane i prodao ih malteškoj kompaniji Enemalta. U Crnoj Gori je prikazana kupoprodajna cijena od 3,5 miliona, a istragom na Malti utvrđeno je da je stvarna 11,3 miliona eura.

Istražitelji sa Malte razliku između prikazane i stvarne kupoprodajne cijene od 7,8 miliona smatraju sumom za korupciju zvaničnika na Malti i u Crnoj Gori, što je dovelo do pada ostrvske vlade.

Rojters je ranije objavio da je Cifidex, za isplatu Ferse i Čelebića dobio tri miliona eura od 17 Black kompanije iz Dubaija čiji je vlasnik Fenek. Nakon što je transakcija obavljena Cifidex je vratio tri miliona firmi 17 Black i još 4,6 miliona takozvanog „akcijskog profita”. Galicia je tvrdila da je 17 Black služila kao kanal za plaćanje korupcije zvaničnicima na Malti.

Tužilaštvo ne žuri

Iz Europola nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li su utvrdili gdje je preostalih 3,7 miliona od stvarne kupoprodajne sume, da li su tražili pomoć crnogorske policije i da li, osim Možure, istražuju još neke firme u Crnoj Gori.

Iz crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva kazali su da su u slučaju Možura formirana tri predmeta i prikupljeni su dokazi i obavještenja u tom slučaju, a u toku su vještačenja.

„…U svakom slučaju kad budu završena vještačenja, a nemamo potrebu za žurbom, mi ćemo donijeti odluku”, kazao je 28. januara na konferenciji za novinare specijalni državni tužilac, Milivoje Katnić.

Podaci do kojih je došao CIN-CG ukazuju i da su pojedinci, vlasnički povezani sa Možurom, bili angažovani i u crnogorskoj Univerzal kapital banci (UCB) i kompanijama Azmont investment i SOCAR iz Azerbejdžana.

Tako je Jurij Daneu, povezan sa firmom Vestigo Clean Energy (jednim od vlasnika Možure čiji osnivači su povezani sa SOCAR-om), bio u odboru direktora Univerzal banke, kao i Nasrulla Babayev, jedan od vlasnika NER Holdinga sa Malte. NER je bio značajniji akcionar UCB od 2016. do 2018, a i vlasnički povezan sa Adriatic Capital Advisory kojeg SDT istražuje u jednom kraku afere Možura, zbog sumnjivih konsultantskih ugovora.

Članovi novoformiranog Tima za borbu protiv korupcije Ministarstva kapitalnih investicija Ines Mrdović i Milorad Milošević rekli su za CIN-CG, da će analizirati raspoloživu dokumentaciju nekadašnjeg Ministarstva ekonomije, ali da strahuju da je bilo 'uklanjanja tragova', pa će se obratiti i međunarodnim adresama.

Prethodna Vlada Crne Gore je godinama skrivala od javnosti da je offshore kompanija sa Sejšelskih ostrva Cifidex Ltd na nekoliko mjeseci preuzela projekat izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, iako je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) evidentirana kao vlasnik 9. decembra 2015.

Cifidex je od februara do decembra 2015. godine pregovarao, potpisao ugovor i mijenjao ga nekoliko puta sa Fersom i firmom Čelebić, oko stoprocentnog preuzimanja akcija Možure i koncesionih prava. Za to vrijeme zvaničnici bivše vlade u javnosti su tvrdili da pregovaraju direktno s malteškom Vladom i kompanijom Enemalta u većinskom vlasništvu malteške države. Vlasnik 33 odsto Enemalte već tada je bila kineska Shangai Electric Power Company (SEP), sa 33 odsto koje je kupila 2014. godine za 320 miliona eura.

Bivša vlada je 3. septembra 2015. dala saglasnost o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca, Enemaltu, i ovlastila tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića da ga potpiše. Cifidex nije pomenut.

Mrdović i Milošević kažu da je bivša Vlada morala dati saglasnost i na prethodni ugovor sa Cifidexom, iako se Ministarstvo ekonomije pravdalo da je ugovor zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini.

„Ugovor jeste zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini, ali je u njemu jasno naznačeno da se može prenijeti na treće lice isključivo uz saglasnost Vlade i ona je morala biti upoznata kome se prenosi projekat. Sve drugo je pokušaj odricanja od odgovornosti i vrijeđanje inteligencije crnogorskih građana, na čiji je teret (kroz plaćanje enormnih subvencija za struju) dogovoren ovaj izuzetno štetan ugovor. Upravo će štetnost ugovora biti jedan od fokusa rada Tima za borbu protiv korupcije u slučaju VE Možura“, kazali su Mrdović i Milošević.

Vlada je sebe posredno demantovala, kada je u junu 2016. godine odbila zahtjev Enemalta da vlasništvo u potpunosti prenese na kompaniju Malta Montenegro Wind Power JV Ltd. Tada su naveli da to „shodno odredbama Ugovora o prenosu nije bilo dozvoljeno“.

Zahtjevu je na kraju, Vlada tadašnjeg premijera Mila Đukanovića ipak udovoljila.

„... Novim zahtjevom zatražena je izmjena vlasničke strukture zavisne kompanije Možura Wind Park doo, na način da se u zavisnu kompaniju uključi nova kompanija Malta Montenegro Wind Power JV Ltd preuzimanjem 90 odsto vlasništva“, piše u Vladinoj Informaciji od 31. avgusta 2017. kojom je, na kraju, data saglasnost na ovu transakciju.

Dozvolom Vlade, tako je VE Možura, od španskih, crnogorskih i malteških kompanija, prešla u ruke većinskog kineskog kapitala.

Prema podacima iz CRPS, sadašnji vlasnici VE Možura, odnosno kompanije koja njome upravlja Možura Wind Park, su Enemalta PLC sa deset odsto i offshore kompanija takođe sa Malte, Malta Montenegro Wind Power JV Limited (JVco), 90 odsto.

Iza JVco su offshore kompanije, gdje 70 odsto, ima International Renewable Energy Development ltd (IRED), čiji su osnivači SEP Holding LTD (70 odsto) i Enemalta 30 odsto. SEP Holding je podružnica kineskog državnog preduzeća Shangai Electric Power and Energy Development. Envision Energy International ltd iz Hong Konga ima deset odsto JVco, a Vestigo Clean Energy sa ostrva Gernzi 20 odsto. Imena koja stoje iza firmi u ovom lavirintu za sada ostaju tajna.

Metju Karuana Galicia rekao je ranije u intervjuu Vijestima da je crnogorska Univerzal kapital banka (UCB) grčkog biznismena Petrosa Statisa umiješana u slučaj Možura koji je istraživala njegova majka, ali nije iznio detalje.

Statis u javnosti, kao što je CIN-CG već objavio, važi za bliskog prijatelja predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Pored UCB, on posjeduje turističke komplekse i medije, a odbjegli biznismen Duško Knežević označio ga je kao fiktivnog vlasnika i nazvao,,čuvarem Đukanovićevog blaga”.

Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, u ugovoru sa Cifidexom, UCB je navedena kao escrow banka, sa prelaznim računom za kupoprodajni iznos od 3,5 miliona eura.

Iz SDT-a nijesu precizno odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li je Univerzal banka povezana sa aferom Možura, da li i nju provjeravaju, jer je izviđaj u toku pa „više informacija i podataka nije moguće saopštiti radi zaštite interesa postupka“.

Fersa i Čelebićev procenat

Prvi ugovor o zakupu zemljišta površine 502.858 kvadrata na Možuri i izgradnji vjetroelektrane instalisane snage 46 MW potpisan je 5. jula 2010. sa konzorcijumom koji su činili španska kompanija Fersa Energias Renovables i Čelebić iz Podgorice. Definisan je period zakupa od 20 godina, sa mogućnošću produženja za 10 godina.  Cijena godišnjeg zakupa zemljišta je 37 centi po kvadratu.

Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.

Projektom je upravljala kompanija Fersa Montenegro koja je registrovana u julu 2008. a u decembru 2010. promijenila ime u Možura Wind Park (MWP). Njen direktor tada je bila Milena Popović, ćerka Danila Popovića dugogodišnjeg predsjednika Saveza sindikata Crne Gore. Udio Ferse u tom preduzeću iznosio je 99, a Čelebića jedan odsto.

Iako su iz Ferse najavili da će VE izgraditi do kraja 2012, projekat je kasnio, pa je Ministarstvo ekonomije 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze, a građevinska dozvola je izdata u decembru 2014. godine.

 Fersa u februaru 2015. saopštava da je prodala svoj dio u projektu kompaniji Cifidex za 2,9 miliona eura. U saopštenju Ferse, kojeg su prenijeli španski mediji, navodi se da je Cifidex filijala Vestigo Capitala,  sa kojim je povezan Jurij Daneu. Kasnije su iz Ferse kazali da su napravili grešku i da Vestigo nije vlasnik Cifidexa.

Čelebić je, istovremeno, svojih jedan odsto Cifidexu prodao za 400 hiljada eura, plus 250.000, jer nije izabran za izvođača radova - ukupno 650 hiljada eura.

Vlada o promjeni vlasnika javnost obavještava tek 3. septembra 2015. kada je na sjednici usvojila Informaciju o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca s Predlogom ugovora, ali ne pominje Cifidex koji je kasnije, u decembru, upisan u CRPS kao vlasnik, već maltešku državnu kompaniju.

„Kompanija na koju je predloženo prenošenje Ugovora je kompanija Enemalta corporation sa Malte koja je dopisom izrazila spremnost da uđe u projekat preuzimajući svih obaveza iz istog“, piše u Informaciji. Navodi se da je većinski vlasnik Enemalte Vlada Malte, pa je Ministarstvu dostavljen dopis malteškog ministra energetike i zdravlja Kondrada Micija kojim je zvanično iskazana podrška Vlade Malte da se prihvati zahtjev za prenos Ugovora.

„S tim u vezi Kondrad Mici je bio u više zvaničnih posjeta Ministarstvu na kojima je potvrđena spremnost Vlade Republike Malte da se projekat izgradnje vjetroelektrane realizuje“, piše u informaciji iz septembra 2015. godine.

Mici je izbačen iz parlamentarne grupe vladajuće Laburističke partije zbog uloge koju je imao u kupovini vjetroelektrane. Ostavku je podnio u novembru 2019. nakon protesta građana.

Tadašnji predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, u maju 2016. posjetio je Maltu. Dva premijera su prema saopštenju ocijenili dobrom dobru sinergiju između dvije zemlje „o čemu svjedoči projekat Možura”.

Mici i bivša crnogorska ministarka ekonomije Dragica Sekulić pustili su 18. novembra 2019. u rad VE Možura. Ceremoniji su prisustvovali i premijeri Malte i Crne Gore, Muskat i Duško Marković.

SDT je prvi put u avgustu prošle godine, u šemi transakcija, tokom višegodišnjeg izviđaja afere Možura, pomenulo Cifidex Ltd.

Iz EU su poručili da očekuju da se u Crnoj Gori sprovede kredibilna, nezavisna i efikasna istraga u vezi s optužbama za korupciju.

Bivši predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović odbio je 23. juna prošle godine da parlamenta raspravlja o formiranju odbora za parlamentarnu istragu u vezi afere Možura.

Jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević najavio je da će donošenjem zakona o parlamentarnoj istrazi biti stvoreni uslovi za formiranje anketnih odbora, koji će se, između ostalog, zalagati da se otkriju poslovne veze između Đukanovića i bivšeg premijera Malte. U tome ga podržavaju i iz Građanskog pokreta URA, navodeći da je posao sa Maltom „najblaže rečeno sporan, prvenstveno zbog činjenice da je tadašnja Vlada Crne Gore obavljala sve pregovore daleko od očiju javnosti“.

Budvanin Vladimir Popović i Španac Carlas Coll Palua su u oktobru 2012. godine podnijeli tužbu protiv Ferse i konsultantske firme BWP Montenegro, jer traže proviziju za to što je posao dobila kompanija sa Pirinejskog poluostrva. Ovaj spor pred podgoričkim Osnovnim sudom još traje.

Od Možure do Kumbora i natrag

Poslovni put Nasrulle Babayeva i Jurija Daneua, pored učešća u Univerzal banci ukazuje na veze kompanija u projektima na zapadu i istoku crnogorske obale, pokazuju podaci CIN-CG-a.

„Babayev i Daneu bili su predloženi i izabrani u Odbor direktora Univerzal kapital banke kao predstavnici NER holding Limited, tadašnjeg drugog po veličini akcionara banke sa 24,9 odsto akcija“, odgovorili su iz UCB na pitanja CIN-CG-a, o ulozi ovih osoba.

NER holding je, kako su objavili mediji, kupio akcije UCB u junu 2015, za 2,14 miliona eura. Tada se vlasnički udio kompanije Petrosa Statisa Sigma Delta holdings smanjio sa 75,13 odsto na 54,13 odsto. Ostali akcionari bili su Statisova Sigma Delta investments sa 14,3 odsto, njegov saradnik Pairaktaridis Emmanouil sa 2,84 odsto, a 3,44 odsto je skriveno iza UCB kastodi računa.

Prema podacima iz malteškog registra do kojih je došao CIN-CG, NER su u martu 2015. osnovali Babayev i Azerbejdžanac Elchin Abdulov, a jedan od akcionara tokom 2015. bila je i offshore firma Spartans Global Holding INC sa Sejšelskih ostrva. Ta je kompanija je, prema podacima CRPS, vlasnik Adriatic Capital Advisory. Spartans Globals je, kako piše u jednoj od odluka skupštine akcionara, u NER holdingu zastupao Natig Ganiyev.

NER je iz vlasničke strukture Univerzal banke izašao 2018. godine. Od tada su Statisove kompanije Sigma Deta holdings i Sigma delta Investments

U odobrenju Centralne banke Crne Gore za imenovanje Daneua za člana borda direktora UCB 2015. godine navedeno je da je on „saradnik za investicije u Vestigo Capital Advisors LLP“, u kojem, prema britanskom registru, značajan udio ima Natig Ganiyev, član borda kompanije Malta Montenegro Wind Power. Za Babayeva piše da je, između ostalog, radio u Azerbaijan International Bank i Turn East Capital.

Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, Vestigo Capital Advisors LLP je osnovan u martu 2014. godine pod imenom Triangle Equity partners, da bi u junu 2014. promijenio ime. Osnivači Triangle Equity partners su, kako piše u britanskom registru, Ganiyev i Tunc Guven koji je povezan sa azerbejdžanskim Azmont investmentom.

Daneu, koji je u bordu direktora Univerzal banke bio 2015, 2016. i 2017. godine,  prema dokumentaciji iz CRPS, radio je i u kompaniji Triangle investments and development, čiji su vlasnici tada bili Gafar Gurbanov i Metin Guvener. Triangle je za naftnu kompaniju Azerbejdžana SOCAR, otkupio tendersku dokumentaciju za kasarnu u Kumboru gdje sada kompanija Azmont investments razvija jedan od najvećih turističkih kompleksa Portonovi, čije su krajnje vlasnice, kako je CIN-CG ranije objavio, ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva, Arzu i Leyla.

Gurbanov je bio izvršni direktor Azmonta od 2012. do 2014. godine, a Guven ovlašćeni zastupnik 2013. godine, Prema podacima iz CRPS, Metin Guvener bio je član borda direktora Azmonta 2015. godine.

Rojters je kao osnivača Cifidex-a označio Turaba Musajeva, jednog od direktora SOCAR-a. I Fondacija Dafne Karuane Galicie je okrila mejlove koje Musajeva povezuju sa Cifidexom i Možurom.

Uloga ministra Gvozdenovića i rođaka

Prema izvodu sa računa Bank of China, koji je dostupan u dokumentaciji koju je CIN-CG dobio od CRPS po zahtjevu o slobodnom pristupu informacijama, kompaniji Adriatic Capital Advisory je uplaćeno 508.200 eura 2018. godine. Ta kompanija je pružala konsultantske usluge firmi Možura Wind Park i SDT je izuzelo njenu dokumentaciju. U ugovoru se navodi da je za usluge Adriaticu predviđena mjesečna naknada od 40.000 eura.

Stvarni vlasnik Adriatic capital advisory se krije iza offshore firme Spartans Global Holding. Tužilaštvo je ranije saopštilo da je Adriatic Capital Advisory za konsultantske usluge uzela 1,4 miliona eura. Sa tom firmom povezan je Marko Vujović rođak bivšeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, dok je drugi rođak Bojan Vujović, prema dokumentaciji iz CRPS, bio punomoćnik Cifidexa. Oni su bivši službenici resora kojeg je vodio Gvozdenović i 2012. godine, kao ministar održivog razvoja i turizma, izdao ključne dozvole koje su pokrenule projekat Možura.

Marko Vujović je prvo preko firme Management consulting Montenegro, kako su mediji objavili, pružao usluge „razvoja projekta” od 2015. do 2017. nakon čega je ta firma ugašena, a zatim je postao izvršni menadžer Adriatic capital advisory.

Bojan Vujović je kazao medijima da je u navedenom poslu bio angažovan samo kao advokat.

Već plaćeno šest miliona eura subvencija

Isplata subvencija (razlika između tržišne i garantovane cijene) počela je kada je VE Možura dobila status povlašćenog proizvođača struje nakon početka rada, krajem 2019. godine. Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Crnogorskog operatera tržišta električne energije (COTEE), ukupno je za električnu energiju proizvedenu iz VE Možura po osnovu ugovora o otkupu zaključno sa decembrom 2020. godine, isplaćeno 12.191.138 eura, a polovina tog iznosa su subvencije, odnosno ukupno oko šest miliona eura.

Ugovorom za Možuru država se obavezala da u narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po garantovanoj cijeni od 96 eura po megavatu, ili ukupno oko 115 miliona eura, a nakon tog perioda cijena struje trebalo bi da bude tržišna.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Opštine i zdravstvene ustanove traže pooštravanje mjera i kontrole, kao i medicinski kadar. Drugu sedmicu zaredom Crna Gora bilježi najviše novozaraženih na 100.000 stanovnika među 45 evropskih zemalja

Vapaji iz više opština i zdravstvenih ustanova da se mjere protiv koronavirusa pooštre, a njima upute medicinski timovi kao ispomoć, juče nisu izazvali hitniju reakciju Vlade i ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović.

Ministarka zdravlja i Vlada juče se nisu oglašavali povodom alarmantne epidemiološke situacije, iako su juče prema zvaničnoj najavi zasjedali Komisija i Savjet za borbu protiv kovida-19 i razmatrali predlog radne grupe da se uvedu restriktivnije mjere.

Nezvanično je saopšteno da će nove mjere da budu predstavljene danas, iako je i ranije najavljeno da aktuelne svakako važe do 10. februara.

Hitna reakcija nadležnih je izostala i uprkos zvaničnoj statistici - Crna Gora se već dvije sedmice nalazi na prvom mjestu u Evropi po broju novih slučajeva koronavirusa na 100.000 stanovnika, među 45 zemalja.

Tokom prošle sedmice u našoj zemlji zabilježeno je 573,3 novoinficiranih na 100.000 stanovnika, a među prvih deset zemalja sa najlošijom epidemiološkom situacijom nema niti jedne susjedne države.

U Meljinama radi samo jedan ljekar

Epidemiološka situacija u Herceg Novom je alarmantna, u opštoj bolnici Meljine juče je radio samo jedan ljekar, a rukovodstvo lokalne samouprave apelovalo je na Borovinić Bojović da pošalje medicinski kadar u tu primorsku opštinu.

Potpredsjednica Opštine Herceg Novi Vesna Samardžić “Vijestima” je kazala da je epidemiološka situacija u tom gradu prilično alarmantna i da imaju oko 350 inficiranih koronavirusom i više od 500 osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije, kao i da je zaražen veliki broj medicinskih radnika što otežava funkcionisanje zdravstvenog sistema.

“Iz opšte bolnice Meljine i Doma zdravlja su nas obavijestili da su kapaciteti svedeni na nužni minimum i da su zdravstveni radnici opterećeni i iscrpljeni. U vojnoj bolnici radi samo jedan ljekar...”, saopštila je Samardžić.

Ona je kazala da je Dom zdravlja bio prinuđen da zatvori ambulantu u Igalu, a da se građani boje da bi se isto moglo desiti sa zdravstvenom stanicom u Bijeloj.

Samardžić je rekla da su prekjuče uputili dopis ministarki zdravlja i predložili da se medicinski radnici iz Instituta za javno zdravlje ili drugih opština upute u bolnicu Meljine i Dom zdravlja kao ispomoć.

Ona je istakla i da imaju saznanja da se osobe kojima je propisana mjera samoizolacije slobodno kreću gradom, zbog čega je apelovala na institucije da povedu računa o tome i da kontrola bude stroža.

Samardžić je pojasnila da Komunalna policija kontroliše pooštovanje mjera.

Apelovala je na sugrađane da ostanu kod kuće i poštuju mjere protiv koronavirusa, kako bi svi dali doprinos da se epidemija stavi pod kontrolu.

Predsjednik Opštine Budva Marko Carević ponovo je juče pozvao građane i institucije na odgovornost. On je za agenciju Mediabiro kazao da da je veoma važno spasiti turističku sezonu.

“Za dva, tri mjeseca počinje turistička sezona. Ako mi ne vratimo broj oboljelih na normalnu mjeru izgubićemo sezonu”, kazao je Carević. Opštinski Tim za zaštitu i spasavanje prekjuče je održao sastanak na kom je konstatovano da je neophodno pod hitno preduzeti mjere za zaštitu stanovništva od virusa, a Carević je zbog toga zatražio od Vlade da se uvede totalno zatvaranje u tom gradu. On je juče ocijenio da je taj scenario najbolji za budvu i da žali zbog zakašnjele reakcije.

Virusom se zarazila 82 korisnika Doma starih

Infekcija novim koronavirusom potvrđena je kod 82 korisnika i 22 zaposlenih Doma za stare u Bijelom Polju, a od 26. januara od posljedica kovida-19 preminulo je deset štićenika.

To su saopštili iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) i istakli da je u Opštoj bolnici Bijelo Polje hospitalizovano devet korisnika Doma.

Iz IJZ-a su rekli da će, zajedno sa higijensko-epidemiološkom službom bjelopoljskog Doma zdravlja, a u cilju suzbijanja epidemije koronavirusa u Domu za stare u Bijelom Polju, nastaviti da pružaju svu neophodnu podršku i pomoć.

Novi koronavirus registrovan je juče kod još 577 osoba, dok je od posljedica infekcije preminulo deset pacijenata.

Iz IJZ je juče saopšteno da je iz Podgorice 218 novozaraženih, Nikšića 74, Budve 73, Tivta 34, Herceg Novog 28, Cetinja 25, Kotora 22, Bijelog Polja 21, Ulcinja 18, Danilovgrada 14, Berana, Bara i Pljevlja po 8, Plava i Andrijevice po 6, Petnjice 5, Tuzi i Kolašina po 2, dok je u Rožajama, Mojkovcu, Plužinama, Gusinju i Žabljaku registrovan po 1 novi slučaj koronavirusa.

„Od jučerašnjeg presjeka Institutu je prijavljeno deset smrtna ishoda povezanih sa kovid-19, i to kod pacijenata iz Bijelog Polja (3), Nikšića (2), Budve (2), Plava (1), Podgorice (1) i Žabljaka (1) od kojih je najmlađi imao 52, a najstariji 90 godina starosti", saopšteno je juče iz IJZ.

Opozicija traži ostavku ministarke

Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je od premijera Zdravka Krivokapića da smijeni ministarku zdravlja, zbog, kako su saopštili, niza neodgovornih i nestručnih postupaka koji su doveli do katastrofalne epidemiološke situacije i prijete da potpuno uruše zdravstveni sistem.

Iz Socijaldemokratske partije (SDP) ocijenili su da nesnalaženje predstavnika Vlade u borbi protiv koronavirusa ovih dana doživljava kulminaciju i da je najbolje da Borovinić Bojović podnese ostavku.

Predsjednik Socijaldemokrata (SD) Ivan Brajović kazao je da je činjenica da je situacija u Budvi i Herceg Novom alarmantna, što su potvrdili predsjednici tih opština, ali da je slična i u čitavoj državi.

Rekao je da dramatična zdravstvena situacija nameće potrebu da se svi, a posebno trenutna vlast, izdignu iznad dnevne politike i doprinesu njenom urgentnom rješavanju.

Ostavku ministarke zatražili su i iz Liberalne partije.

Ana KOMATINA

Nezvanični sagovornici "Vijesti" tvrde da se Crna Gora oslonila na COVAX, zanemarivši diplomatske veze i lična poznanstva u borbi sa kovidom Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju u vidu 10.000 doza kineske vakcine, već da je uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u vezi sa donacijama. Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi

Srbija je u evropskom i svjetskom vrhu po broju vakcinisanih, Slovenija i Hrvatska žale se na nedovoljne količine vakcina, a Crna Gora sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom čeka prve doze i ne zna ni tačan datum njihovog dolaska.

Srbija je na drugom mjestu u Evropi i sedmom u svijetu, sa više od pola miliona vakcinisanih građana, a njeni državljani trenutno mogu da biraju između tri proizvođača - Fajzer/Bajontek, Sputnjik V I Sinofarm.

Susjedna Albanija je jedina pored Srbije započela imunizaciju protiv koronavirusa zahvaljujući bilateralnim pregovorima. Premijer Edi Rama kazao je da su od proizvođača Fajzer/Bajontek naručili pola miliona doza, a prvih 975 doza stiglo je kao donacija jedne od zamalja Evropske unije (EU).

“Da smo čekali COVAX, i dalje bismo čekali i niko ne zna koliko bi to trajalo“, kazao je Rama.

Za BiH i Sjevernu Makedoniju ne postoje zvanični podaci o početku pregovora sa proizvođačima, dok je nova ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović u decembru saopštila da je tek nova Vlada započela pregovore - navodno, sa svim proizvođačima. Borovinić-Bojović je prošle nedjelje saopštila da su sve države regiona pregovarale o vakcinama u ljetnjim mjesecima, što nije demantovano ni u jednoj u nizu reakcija na tvrdnje koje je iznijela u emisiji "Reflektor" na TV Vijesti.

Sagovornici “Vijesti” tvrde se Crna Gora, zajedno sa pojedinim zemljama Zapadnog Balkana, oslonila samo na COVAX mehanizam, koji za cilj ima da siromašnim zemljama omogući jednak, brz i ravnopravan pristup vakcinama, dok se malo pažnje pridavalo značaju diplomatskih odnosa i ličnih poznanstava u borbi protiv koronavirusa. Kroz COVAX mehanizam, do sada, niti jedna zemlja okruženja nije dobila prve doze.

Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar juče nije “Vijestima” odgovorio kada je Republika Srbija otpočela pregovore, sa kojim proizvođačima i koliko su trajali, kao i u kojoj mjeri su lične veze državnika, članova Vlade i predsjednika Aleksandra Vučića, uticale na to da građani na vrijeme dobiju više vrsta vakcina u dovoljnim količinama. On je ranije kazao da je ugovor sa Fajzerom potpisan tokom ljeta 2020, te da su to učinili među prvim zemljama svijeta.

I dalje nije poznato kada će prve vakcine stići u Crnu Goru, a očekuje se da to bude Sputnjik V i to u prvoj isporuci pet hiljada doza od 50.000 koliko je za sada dogovoreno za prvi kvartal i još 50.000 u drugom kvartalu. Ministarstvo zdravlja je najavilo da bi Fajzerove vakcine trebalo da stignu početkom marta i da je zatraženo 150.000 doza, a ista količina se očekuje i od kineskog Sinofarma i potencijalni rok isporuke bi trebalo da bude kraj februara ili početak marta.

Bivša Vlada neće o pregovorima
Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović nije odgovorio na pitanja “Vijesti” koje aktivnosti je preduzeo u vezi sa nabavkom vakcina protiv koronavirusa, kao ni da li je kao prvi čovjek resora zdravstva i u ime Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti pregovarao sa proizvođačima, kada i sa kojim.

On je u ime Crne Gore početkom oktobra potpisao sporazum, prema kojem bi zemlja trebalo da dobije zagarantovane doze preko Covax mehanizma.

Iz Vlade je tada saopšteno da je predviđena cijena po dozi 8,84 eura i da je Crna Gora u potvrdi o namjeri za učešće u Covax mehanizmu iskazala potrebu za 248.800 komada, koliko je dovoljno za imunizaciju 20 odsto stanovništva.

“Ja sam upravo potpisao Sporazum, a danas će biti uplaćen avans u iznosu od 771.280 dolara, odnosno 646.000 eura”, kazao je Hrapović tada. Po dolasku na funkciju ministarke zdravlja, Jelena Borovinić Bojović krajem kazala je da je razlog čekanja na vakcine u Crnoj Gori taj što prethodna Vlada nije vodila nikakve bilateralne pregovore sa proizvođačima, osim što je potpisana COVAX inicijativa, koja je takođe bila ugrožena.

Borovinić Bojović za “Vijesti” je u petak saopštila da je finansijska garancija od 99,520 dolara bila druga obaveza koja je morala biti ispunjena kako bi se potvrdilo učešće u program COVAX i ponovila da nije na vrijeme uplaćena, čime je u pitanje doveden Memorandum.

“Novi saziv resora zdravlja od 4. decembra 2020. godine, odmah po stupanju na dužnost, uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova brzo je odreagovao i državna garancija je uplaćena 15. decembra, praktično pred sam kraj roka koji je bio predviđen ugovorom. Dakle, garancija je bila neophodan uslov da bi se vakcina preko COVAX mehanizma adekvatno obezbijedila”, saopštila je ona.

Hrapović je ranije tvrdio da su postojale zakonske prepreke kada je u pitanju izdavanje garancije za podjelu rizika. Kazao je da je, nakon više upita i učestale komunikacije sa predstavnicima Globalne alijanse za vakcine (GAVI) Crnoj Gori tek 10. decembra omogućeno da uplati garanciju u gotovini. Crnoj Gori je putem Covax programa odobreno 84.000 vakcina AstraZeneka.

Isporuka 25 do 35 odsto vakcina očekuje u prvom kvartalu, a ostatak u drugom kvartalu.

"Do kraja marta trebalo bi da bude isporučeno od 21.000 do 29.000 doza, a ostalo do juna", rekao je "Vijestima" ranije državni sekretar Ministarstva zdravlja Borko Bajić.

Članice EU neće kinesku i rusku vakcinu

Za razliku od zemalja Zapadnog Balkana, članice EU nisu mogle direktno da pregovaraju sa proizvođačima vakcina.

Hrvatska je prije dvije sedmice čak obustavila imunizaciju, a juče je krenula vakcinacija jer je počela distribucija 25.200 doza vakcine od kojih je većina proizvođača Astra Zeneka, a ostatak Moderne.

“Ugovor kaže da ne možemo bilateralno ući u pregovore, dok EU pregovara. Što se tiče ruskih i kineskih proizvođača cjepiva, one traže posebno registraciju. Koliko znam, Kinezi nisu pokazali želju da idu prema EU”, rekao je Krunoslav Capak, direktor hrvatskog Zavoda za javno zdravlje i dodao da Hrvatska ne planira da uđe u pregovore sa Rusijom i Kinom.

Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, za Večernji.hr kazao je da je pravovremena i pravedna distribucija vakcine na dobrobit ne samo građana EU, već cijele međunarodne zajednice.

“U borbi protiv kovid-19 bitno je zadržati jedinstvo i solidarnost unutar Unije, koje smo pokazali i u prethodnoj fazi kada je EU uložio 2,7 milijardi eura u istraživanja i razvoj cjepiva protiv koronavirusa i pravodobno dogovorio zajednički pristup nabavci cjepiva, te njegovu brzu i razmjernu dostavu svim državama članicama”, kazao je on na pitanje hoće li EU da zadrži jedinstvo ili će poput Mađarske pokušati da nabavi vakcinu sama.

I premijer Slovenije Janez Janša kazao je da je sistem zajedničke nabavke i distribucije vakcine za članice EU preko Evropske komisije dobar i ravnopravan, makar izazivao nezadovoljstvo u nekim državama, posebno većim, s obzirom na količine koje su do sada dobile.

Članice su u prvim pošiljkama dobile jednak broj doza, pa je istu količinu dobila Njemačka koja ima 80 miliona stanovnika i Slovenija sa dva miliona stanovnika, kazao je Janša u razgovoru za Slovensku televiziju. On je istakao da su neke članice krenule i u bilateralne pregovore, “što je upitno s obzirom na ograničenu proizvodnju I veliku potražnju”. Janša je rekao i da “zna za neke države u Evropi koje su naručile vakcinu kineskih i ruskih proizvođača, ali da ne zna ni jednu koja njima stvarno vakciniše stanovništvo”.

Ministarka: SZO ne prepoznaje donacije

Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju Petrosa Statisa u vidu 10.000 doza kineske vakcine, ali je, navodno, uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

“Što se tiče donacije gospodina Petrosa Statisa Vlada nije odbila donaciju, već je po preporukama i smjernicama SZO uvažila mišljenje o neprepoznavanju donacije od strane fizičkog lica kada je u pitanju vakcina protiv SarsCov2 bilo gdje u svijetu, posebno imajući u vidu specifičnost vakcina, posebne uslove koji se odnose na njihov transport i čuvanje”, odgovorila je ona “Vijestima”. Ona je ranije kazala i da su upozoreni da bi moglo doći do ugrožavanja pregovora.

Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi. Sagovornici “Vijesti”, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da ona nije obavezujuća i da Vlada može da nađe mehanizam da donirane vakcine stignu u Crnu Goru.

Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Borko Bajić je 15. januara kazao da je ugovoren sasvim dovoljan broj vakcina da se pokriju prioritetne grupe i da “nema potrebe da se bilo šta donira u tom smislu”. Ministarka je, dan kasnije, saopštila da je Vlada već imala „i drugih ponuda za ovakve vrste nabavke vakcina“ ali da su se u interesu javnog zdravlja „opredijelili da vakcine isključivo dolaze u Crnu Goru direktnim konekcijama i međunarodnim bilateralnim ugovorima“. Objasnila je da bi Crna Gora u slučaju donacije svakako provjerila njen kvalitet.

Nakon petnaestak dana Borovinić Bojović predložila je Statisu da vakcinu ustupi Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), koji će izvršiti kontrolu kvaliteta, a potom je donirati Crnoj Gori. Iz Statisove kompanije Adriatic Properties kazali su da UAE nije distributer i donator i da se to od njih ne može zahtijevati. Istakli su da je jedina obaveza Statisa da plati i rezerviše vakcine i pojasnili su da je G42 zvanični distributer, koji očekuje kontakt zvaničnih predstavnika Crne Gore.

Dogovor sa Poljskom još nije postignut

Ministarka zdravlja nije mogla da kaže “Vijestima” kada će i koju količinu vakcine Astra Zeneka Poljska ustupiti Crnoj Gori.

“U prijateljskim i bilateralnim razgovorima sa predstavnicima Poljske dobili smo pozitivan odgovor o njihovoj volji i namjeri da nam ustupe višak vakcina AstraZeneka koje stignu u Poljsku preko COVAX inicijative, ali o detaljima i količinama ne možemo govoriti u svjetlu činjenice da se globalno i svakodnevno dešavaju izazovi sa proizvodnjom i distribucijom vakcina na svim nivoima. Ukoliko se i kada postigne dogovor, javnost će biti obaviještena”, istakla je ona. Borovinić Bojović je prethodno optužila Hrapovića da je odgovorio samo na prvi mejl poljske ambasade, 18. avgusta prošle godine, kada su ponudili Crnoj Gori otkup vakcina. Ona je tvrdila da je nakon čega poljska ambasada poslala novi mejl sa dodatnim objašnjenjem i pitanjima, 20. avgusta, na koji bivši ministar, kako kaže, nije smatrao da je neophodno odgovoriti. Hrapović je saopštio da su očekivali povratnu informaciju po kojoj cijeni bi Crna Gora mogla da kupi vakcine i koje količine, ali da do kraja mandata prethodne Vlade nisu dobili odgovor.

Izabrani doktori procjenjuju ko prima koju vakcinu

Iako je sredinom prošlog mjeseca saopšteno da će se potruditi da građani biraju vakcinu, početkom februara predstavnici zdravstvenog sistema saopštili su da to ipak nije moguće.

Borovinić Bojović je u petak odgovorila da će građani dobijati vakcinu u skladu sa stručnom preporukom, u odnosu na specifikacije vakcina koje budu na raspolaganju, a na osnovu stručne procjene izabranog doktora o zdravstvenom stanju pacijenta.

“Naša intencija i namjera je da obezbijedimo što veći broj vakcina različitih proizvođača, posebno uvažavajuću efikasnost, kvalitet i bezbjednost, ali takođe moramo imati u vidu činjenicu da smo dio globalne zajednice koja se suočava sa izazovima u distribuciji i proizvodnji i mi se moramo prilagoditi datim okolnostima”, kazala je ona.

Ana KOMATINA

U zemljama EU, radnici ne bi smjeli da provedu više od četiri sata stojeći, a prodavačice u Crnoj Gori moraju i duplo duže. Poslodavci rijetko poštuju pravila o zaštitnoj opremi i prekovremenom radu. Zbog straha od otkaza izostaje i radnička solidarnost. 

Bivša radnica u prodaji Telenora Crna Gora 41-godišnja S.O. pokušava da se doškoluje i potraži drugi posao. Zbog hroničnog oboljenja vena, uzrokovanog dugim stajanjem u poslovnici, uz povredu na radu, koju je zadobila padom niz nedovoljno obezbijeđene stepenice postala je teško zapošljiva u trgovini, ali i u drugim sektorima.

 „Ne mogu više dugo da stojim, ni da sjedim. Niko ne želi takvog radnika“, kaže ona u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).  

Njena životna priča u značajnoj mjeri ukazuje na uslove i probleme sa kojima se suočava oko 20 hiljada žena koje, prema podacima Sindikata trgovine Crne Gore (STCG), čine oko 80 odsto zaposlenih u ovom sektoru. Ona potvrđuje i ocjenu specijalistkinje medicine rada dr Milanke Vraneš-Grujičić o tome da „rad u trgovini u uslovima u Crnoj Gori predstavlja vrstu posla značajne težine za ženu“. 

Poslije samo nekoliko godina rada u prodaji, S.O. je 2007. godine morala da se podvrgne operaciji vena.  

„Nakon te operacije nisam smjela da stojim, tokom cijelog radnom vremena, ali tada smo imali stolice u objektima. Situacija se promijenila 2009. godine, kada su iz poslovnica Telenora izbačene sve stolice“, kaže S.O.

Kako je stajanje i po 10-12 sati dnevno bila visoko rizična opcija za nju, tražila je, kaže, premještaj tamo gdje bi mogla da sjedi. Molbe nisu uslišene, kao ni peticije zaposlenih za vraćanje stolica u radni prostor. Ni izvještaj Doma zdravlja Podgorica, prema kojem je „radnica zdravstveno sposobna za navedene poslove (agent prodaje), ali ne i za duže stajanje“, nije promijenilo situaciju.

 „Provela sam narednih šest godina na istom radnom mjestu, bez pošteda - stojeći i cirkulišući između radnje i magacina, do kojeg su vodile veoma strme stepenice bez adekvatnog rukohvata“, tvrdi ona. 

Zaposleni su, kaže, godinama bezuspješno upozoravali na rizik od stepenica. Jednog dana, 2015. godine, spuštajući se niz njih, S. O. je pala i zadobila tešku povredu – lom trtične kosti i trajno oštećenje diskusa. Uz status invalida, postala je definitivno nesposobna za dugo stajanje na poslu. 

U Telenoru su, kako tvrdi S.O. postavili rukohvat neposredno pred dolazak inspekcije, a jedna radnica, da bi ublažila odgovornost kompanije, izjavila je na sudu da su stepenice „kao kod nje kući“.  

U nalazu vještaka u koji je CIN-CG imao uvid, ipak je ukazano na više propusta kompanije u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu: neadekvatne stepenice (uske, a visoke), nedostatak rukohvata, bez akta o procjeni rizika, nebriga za S.O. koja nije smjela da provodi radni dan na nogama i kojoj je morala biti obezbijeđena posebna obuća. 

Kako nije dobila premještaj ni nakon nalaza vještaka, S.O. je pristala na sporazumni otkaz. 

Iz Telenora su odbili da za CIN-CG komentarišu ovaj slučaj „zbog zaštite podataka bivših i sadašnjih zaposlenih.“. Na pitanje, zašto je u poslovnicama nemoguće sjesti, odgovorili su da je prostor uređen kao „adekvatan uslužni ambijent za korisnike“.  

Iz druga dva crnogorska operatera, Mtel-a i Telekoma, na pitanje o uslovima rada za prodavce u poslovnicama, odgovorili su da su zaposlenima obezbijeđene stolice koje koriste. 

Najgore je stajati nepomično 

Radni dan proveden na nogama, kako kaže dr Vraneš-Grujičić, neminovno ostavlja posljedice.

„Iz godine u godinu primjetno je kod ovih radnica spuštanje svoda stopala i slabljenje cijelog skeletno-mišićnog sistema, kao i problemi sa venama koji mogu imati različite stepene komplikacija“, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

O broju i vrsti profesionalnih oboljenja i povreda, međutim, nema precizne statistike. Institut medicine rada ne postoji, kao ni revidirani indeks profesionalnih bolesti. 

Evropska agencije za zaštitu na radu EU-OSHA, ocjenjuje veoma štetnim stajanje na poslu duže od četiri sata, kao i stajanje u periodu dužem od jednog sata bez pauze. U Crnoj Gori zaposleni u većem dijelu sektora maloprodaje radno vrijeme provode na nogama, čak i kad nema mušterija u objektu. U super-marketima, kao ni u drugim brojnim radnjama, nema stolica. 

 „Poslodavci u Crnoj Gori zahtijevaju od radnika da stoje skoro sve vrijeme. To je za njih samo stvar lijepog vaspitanja.“, kaže za CIN-CG Sonja Knežević, predsjednica STCG. 

Stajanje na poslu više od  četiri sata, prema upozorenju EU-OSHA može izazvati bolesti vena i srca, artritisa kuka i koljena, ali i specifične ženske probleme - spontani pobačaj i prijevremeni porođaj. Osim toga, tu je i svakodnevni bol.

Naročito je opasno statično stajanje - ili stajanje u mjestu, poput rada za kasom.   

„Statično stajanje, nije prirodna aktivnost tijela. Vene gube sposobnost da pumpaju krv ka srcu, što je kobno za stanje cijelog organizma“, kaže dr Vraneš-Grujičić.

Iz sindikata su apelovali su da se uvedu stolice za kasirke, kaže Sonja Knežević, ali se one za sada mogu vidjeti tek u nekim trgovačkim lancima (Voli, Dama), dok kod drugih kasirke i dalje stoje (Bonela, Aroma). O stolicama za ostale radnike za sada nema naznaka.  

Na pitanje CIN-CG-a o tome da li registruju ovaj problem, iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu ( IZZR) odgovorili su da je poslodavac dužan da obezbijedi udobne i bezbjedne uslove za rad:

„Kod većine trgovinskih lanaca u aktu o procjeni rizika i/ili uputstvima za bezbjedan i zdrav rad navedena je neophodnost postojanje stolice, ili rad u sjedećem položaju, naročito kada se radi o mjerama zaštite i zdravlja na radu, o radu pri korišćenju opreme sa ekranima, pa su inspektori i obezbjedili postojanje tih uslova.“  

Na pitanje CIN-CG-a, zašto samo neke kompanije imaju stolice za kasirke, a druge ne, nisu odgovorili.

Iz renomiranih prodajnih kuća Voli, Bonela, Aroma i Idea nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li prepoznaju problem stajanja i nedostatka stolica, i šta planiraju da urade povodom toga. Iz kompanije Franca su izjavili da kasirke imaju stolice.

„Sve moje koleginice i ja patimo od hroničnih bolova u nogama i leđima i imamo probleme sa venama. To je dio posla“, svjedoči naša sagovornica, prodavačica u prehrambenoj prodavnici koja pripada poznatom lancu, a koja je insistirala na anonimnosti. 

Radnice, kaže ona, često nemaju vremena ni za obaveznu polučasovnu pauzu:„ Nemam kome da ostavim sektor, jer nema dovoljno radnika. Pojedemo i popijemo nešto „s nogu“. Do toaleta otrčimo“. 

Nadređeni ne vole da vide radnike da odmaraju i sjede, čak ni nakratko, kaže ova radnica. „Ni za praznike, kad nema posla, ne smije nam pasti na pamet da odmorimo od stajanja. Šefovi odmah reaguju i nalaze nam posao, koliko god bio nepotreban.“ 

Glavne mjere za zaštitu od stajanja koje su poslodavci dužni da uvedu su stolice, obavezno korištenje pauze, kao i specijalne podloge koje ublažavaju zamor, navodi se u standardima EU- OSHA.

Prekovremeno ide gazdi 

Uvođenje neradne nedjelje, iziskuje prekovremeni rad subotom, koji često ostaje neplaćen. Satnica na papiru, ne podudara se sa onom koju trpe noge. „Redovno upisujemo manju satnicu- šefica nas zamoli da ostanemo duže, i niko se ne buni naglas iako je neplaćeno…Nemam vremena da se posvetim djeci, niti doprinosim kućnom budžetu.“, kaže sagovornica za CIN-CG.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UZIP) potvrđuju da su prijave u vezi sa neplaćenim prekovremenim radom česte. „Inspekcija rada uspješno je djelovala u mnogim slučajevima (kada je to bilo moguće utvrditi iz relevantne dokumentacije o prisusustvu na radu i ostvarenim časovima rada).“

Sagovornica CIN-CG-a ističe da je zbog nedostatka adekvatne uniforme, rad zimi naročito težak. „Nemamo zimsku i ljetnju uniformu. Daju nam prsluke, koji ništa ne pomažu, dok se prehlade i bolesti nižu.“

I dr Vraneš-Grujičić upozorava da su najveći izvori hladnoće u supermarketima hladnjače, naročito u magacinima, te da uniforma sa grijačima predstavlja jedinu pravu zaštitu. 

„Temperaturne promjene između magacina i radnog prostora mogu dostići i 20 stepeni, a svaka promjena viša od šest stepeni veoma je štetna.“, tvrdi ona. 

Prema riječima dr Vraneš- Grujičić, radnice treba da imaju i obaveznu obuku i procjenu rizika za podizanje tereta, na šta upućuju i pravilnici iz razvijenih zemalja. 

„Jedan nagli pokret može izazvati trajne posljedice, poput diskus hernije.“, kaže dr Vraneš- Grujičić.

Prema Zakonu o zaštiti na radu, limit za žene od 19 do 45 godina je podizanje 15 kilograma odjednom, a za akumulativni teret čak četiri tone dnevno. Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu da se koriste međunarodnim ISO standardom.

Britanska Agencija za zdravlje i zaštitu na radu (HSE) oštro je kritikovala ovaj standard, navodeći da nije utemeljen na medicinskoj studiji. 

Svaka članica Evropske unije, kako piše na sajtu EU-OSHA, dužna je da kreira sopstvena pravila za podizanje tereta. Tako je limit nekih razvijenih zemalja za žene i do 7.500 kilograma u smjeni, ali su testiranje, procjena rizika i obuka obavezne stavke. 

„Svjesni smo da zbog nedostataka muških radnika, žene u trgovini često obavljaju poslove koje nisu prikladni njihovom sklopu, a ponajmanje tokom trudnoće, pa vodimo računa da dobiju bolovanje na vrijeme “, kaže dr Milovan Jovanović, načelnik ginekoloških odjeljenja Domova zdravlja (DZ) Podgorice.  

Podizanje teškog tereta, kako ističe dr Jovanović, rizično je za žene svih dobi, najviše zbog spuštanja materice.

Strah od otkaza jači od solidarnosti

„Dok ne dođe do ozbiljnih posljedica, radnice iz trgovine se ne žale. Zovu jedino kada je šteta nepopravljiva“, kaže za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja za zaštitu na radu.  

Najveći broj prijava dolazi od radnika na mesoreznici - na desetine prijava mjesečno, uglavnom,  nakon što sebi trajno oštete ruku.

Ona navodi skorašnji slučaj radnice Volija, koja je mesorezačem, zbog nedostatka zaštitne opreme odsjekla sebi prst. Ipak, njena prijava nije procesuirana.

 „Za procesuiranje ovakve žalbe, neophodan je iskaz svjedoka. Iako su u trenutku povrede bile prisutne najmanje četiri koleginice, svaka je izjavila da nije vidjela kad i kako se povreda dogodila“, tvrdi Janković. 

„Ovakva sabotaža dolazi ponekad od samog nadređenog, ali radnice to rade i iz straha da će ostati bez posla“, ističe ona. 

Iz Volija nisu odgovorili na zahtjev CIN-CG-a da prokomentarišu ovaj slučaj, kao ni na pitanje o tome da li su radnicima obezbijeđene obuka i oprema. Na isto pitanje nisu odgovorili ni iz Arome, Bonele, dok su iz France izjavili da radnice prolaze obuku. 

Iz UZIP, međutim, tvrde da su u posljednjih pet godina, prijavljene tek tri povrede na sredstvima za rad u trgovinskoj djelatnosti (mesoreznica, klipserica i nož).  

Poslodavac je, kažu iz inspekcije, zakonski dužan da obezbijedi zaposlenom sredstva za rad i opremu lične zaštite, a zaposleni podliježe odgovornosti u slučaju nepridržavanja propisanih mjera, Opomene i kazne kreću se od toga da „inspektor ukaže poslodavcu da otkloni nepravilnost“, preko novčanih kazni od 500 eura za pravno i 30 eura za odgovorno lice, do pokretanja prekršajnog postupka. 

„Prilikom potpisivanja ugovora, (poslodavci) znaju da podmetnu budućim radnicima izjavu u kojoj se tvrdi da su prošli obuku za dato mjesto i dobili opremu za ličnu zaštitu. Međutim, oni ne dobiju ni rukavice niti graničnik koji sprečava da dođe do povrede“, tvrdi Janković.

Rukavice od pletenog čelika su, prema tvrdnji dr Vraneš Grujičić, obavezna zaština oprema na mesorezaču širom svijeta, ali se na rukama radnica u Crnoj  Gori rijetko mogu vidjeti. 

Iz UZIP kažu da je u toku 2020. godine 10 inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu obavilo ukupno 2.662 nadzora, od čega je 324 bilo u trgovinskoj djelatnosti. Nisu specifikovali brojke, niti vrste nepravilnosti koje se odnose na oblast trgovine. 

Našli su ukupno 2004 nepravilnosti, izdato je 446 prekršajnih naloga iznosu od oko 150.000 eura, podnijeto šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, 27 rješenja o privremenoj zabrani rada, 10 zaključaka o novčanom kažnjavanju „u ukupnom iznosu od 6.000 eura u postupku administrativnog izvršenja rješenja“.

MEĐUNASLOV: Bez medicine rada nema ni zaštite

Iz inspekciie navode da su načešće nepravilnosti u oblasti zaštite zdravlja na radu nedostatak bezbjednih sredstava za rad i zaštitne opreme, kao i ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad na rizičnim mjestima, nevođenje evidencije iz oblasti zaštite zdravlja na radu, nedostatak prve pomoći, akta o procjeni rizika i zaštite od požara. 

Ključni nedostatak u ovoj oblasti je što ne postoji efikasna služba medicine rada, niti Institut medicine rada, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

„Medicina rada urušena je reformom 2008. godine. Situacija je alarmantna. Nema dovoljno ljekara, a malo ko i koristi usluge medicine rada“, kaže ona.

Revidirani indeks profesionalnih bolesti u Crnoj Gori ne postoji, pa ni u trgovini, koja je u svijetu poznata kao oblast sa značajnim rizikom od niza bolesti skeletno-mišićnog sistema.

Kao primjer na koji se treba ugledati, dr Vraneš- Grujičić navodi hrvatski model medicine rada,  koji ide ka tome da svi zaposleni postanu dio sistema, a vodi se precizna godišnja evidencija slučajeva bolesti i povreda, u svakoj branši. 

„Radnice su prepuštene same sebi i uplašene. Članstvo u sindikatu im zabranjuju poslodavci. Da su pametniji znali bi da je sindikat njihov saveznik i da je zadovoljan radnik i njima u interesu“, tvrdi Sonja Knežević. 

Na pitanje o sindikalnom organizovanju, sa adrese renomiranih trgovačkih kuća, CIN-CG nije dobio odgovor. 

Posljedice dugogodišnjeg ignorisanja sindikata su pogubne, naročito za mlade generacije radnika, tvrdi Knežević. „Mladi ne poznaju značenje riječi sindikat. Ni ne slute da postoji pravno tijelo preko kojeg mogu steći veću zaštitu.“

Svi očekuju rješenja spolja

Specijalista kliničke psihologije i konsultant za ljudske resurse dr Nevenka Pavličić, kaže za CIN-CG da se u specifičnom radnom okruženju trgovine, nerijetko stvara solidarnost i kolegijalnost, te da takva atmosferu poslodavci ne vide kao pogodnu za sebe.

„Oni iz predostrožnosti, vrlo često mijenjaju zaposlene, umjesto da se bave unapređenjem uslova u kojima rade. Nedostatak međusobnog poštovanja zaposlenih i poslodavaca, i nedostatak odlučnosti zaposlenih da otvoreno zastupaju svoja prava pogoduje razvoju problema koji utiču na sve njih, ali i na profit. Svi očekuju neka rješenja spolja, bilo od poslovnih udruženja kojima pripadaju ili od sindikata, što je u redu, ali je nekada sporo“, kaže dr Pavličić.   

Ona ističe da je najvažniji odnos između poslodavca i radnika. Poslodavac je dužan da radi na očvršćivanju tog odnosa, i da svojim djelovanjem poruči radniku: značajan si mi, vrednujem te, ulažem u tebe.

Daleko je Francuska

„Stolice za kasirke su obavezne, ali u trgovačkim lancima odjeće nema mjesta za sjedenje. Ipak, one rade sedam sati, a na tri i po sata imaju sat pauze, koji moraju iskoristiti. Takođe, imaju obavezna dva slobodna dana nedjeljno i pet sedmica godišnjeg odmora.“

Ovako o svom iskustvu za CIN-CG svjedoči crnogorska državljanka J.P. koja je u u Parizu dvije decenije, radila u poznatim lancima trgovine Etam i Un jour ailleurs na pozicijama menadžera i takozvanog direktora regije, što je posao komunikatora između prodavaca i nadređenih. 

U trgovini, kako objašnjava, postoje dvije vrste punog radnog vremena - od 35 i 39 sati sedmično, što znači da radnice provode znatno manje sati radeći nego u Crnoj Gori, a većina radnika je na ugovoru o polu - radnom vremenu. 

Služba medicine rada je obavezna stanica za svakog ko počinje radni staž.

„Ukoliko radnica ima bilo kakav zdravstveni problem, neće početi sa radom, već je država dužna da obezbijedi prikladan posao u što kraćem roku, a svako nezaposleno lice na birou dobija odgovarajući socijalni dohodak. Ako radnica zbog prirode posla dobije profesionalno oboljenje, kompanija je dužna da obezbijedi olakšice, do prvog prikladnog otvorenog mjesta“.

Jednom, kada osoba nađe stalno mjesto obavezan je psiho-fizički pregled na dvije godine, ukoliko nema potrebe za češćim. 

„Specijalisti medicine rada dužni su da detaljno ispitaju stanje radnika. Ako posumnjaju da radnik, na primjer, u strahu ne prijavljuje sve, dužni su da obavijeste službe koje će kontrolisati poslodavca.“

Službe zaštite u Francuskoj prilično su jake, i čuvaju leđa radniku, a kazne za poslodavce uključuju i prestanak rada na određeno vrijeme, pa niko ne rizikuje. 

Sindikat se takođe podrazumijeva, a Francuska ima veliki broj sindikalnih udruženja, koja  zajedno sa svim branšama formiraju takozvane „kolektivne konvencije“, koje služe da u okviru zakona obezbijede radniku najveću moguću slobodu i beneficije. 

Posao prodavca, kako kaže sagovornica CIN-CG-a, u Francuskoj se znatno manje tretira kao prisilna karijera, već prije kao privremena situacija. Kompanija je dužna da na dvije godine ispita radnike o želji za napredovanjem, ili promjenom karijere, i u skladu sa njegovim stremljenjima obezbijedi odgovarajuće uslove.  

Đurđa RADULOVIĆ

Slučaj teško povrijeđenog radnika, kada je na njega pao elektromotor od 170 kilograma, u trenutku kada nije imao ni ugovor o radu, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima

Ne radite na crno i pazite šta potpisujete – poručuje danas svojim kolegama građevinarima četrdesetogodišnji elektromonter iz Podgorice Damjan Šišović. On je tu lekciju umalo platio glavom, a kasnije i gorkim iskustvom koje još nije dobilo sudski epilog.

Šišović je 2. februara ove godine otišao da montira lift na gradilištu zgrade u Nikšiću, a završio je u Urgentnom centru u Podgorici sa napuklom vilicom, polomljenim prednjim zubima, uz nagnječenje ramena i lijeve ruke i oštećenje dva kičmena pršljena.

Dok je radio u kućištu lifta, elektromotor od 170 kilograma je kliznuo sa šina i udario ga u potiljak, a zatim ga prignječio uz skelu. Taj motor su dan ranije montirali neki drugi radnici i zaboravili da postave graničnik. Od fatalnog ishoda ga je, nekim čudom, spasio radio-telefon koji koriste na gradilištima.

„Taj telefon imao sam na sebi i u trenutku udara, kada me teret pritiskao, on se nekim slučajem našao u jednom dijelu između motora i skele. Od siline udara i tereta telefon se potpuno iskrivio i tako zaštitio moje tijelo od dodatnog pritiska”, prisjeća se Šišović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Slučaj o kojem je Šišović pristao da govori za CIN-CG, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima, gdje radnici u borbi za goli opstanak pristaju da rade na crno, bez elementarne obuke i zaštite i spremni da odmah ili naknadno potpišu sve što poslodavac, u namjeri da izbjegne odgovornost, od njih zatraži.

To je, kaže, klasični primjer kako se veliki broj poslodavaca u građevinarstvu odnosi prema radnicima.

Inspekcija je poslije nezgode utvrdila da je Šišovićev poslodavac imao propuste u zaštiti na radu koji su uzrokovali nesreću i izrekla novčane kazne od 1.000 eura za njegovog poslodavca kompaniju Tri best i 60 eura za tadašnje ovlašćeno lice - direktora firme B.Đ. koji je u međuvremenu preminuo. Osnovno državno tužilaštvo je u maju, međutim, donijelo odluku da nikoga ne optuži, jer nijesu našli osnov za pokretanje krivičnog postupka.

Šišović priznaje da je pred policijom, inspekcijom i tužilaštvom i sam “ublažio” situaciju koja je dovela do nesreće, jer je želio da zaštiti kolege i firmu, a da su mu iz kompanije ponudili obeštećenje prvo 500, pa hiljadu eura, ali su mu potom zakinuli dvije plate od ukupno 800 eura i otpustili ga. Zbog toga je sa poslodavcem pokrenuo spor, prvo kod Agencije za mirno rješavanje sporova, a kako ni to nije pomoglo podnio je i tužbu kod Osnovnog suda u Podgorici. Kaže da nije navodio iznos naknade za obeštećenje, već je smatrao da to treba vještaci da odrede.

„Za ovu kompaniju počeo sam da radim u decembru prošle godine, dva mjeseca prije nesreće, a ugovor o radu i ostala dokumenta potpisao sam nekoliko dana nakon nesreće u mojoj kući, kada me je tadašnji šef posjetio, ali je datum na ugovoru o radu bio 28. januar. U trenutku nesreće nisam imao ugovor niti sam bio osiguran. Pristao sam tada da potpišem ugovor o radu na tri mjeseca, iako mi je obećavano da ću imati posao pet godina. Ugovor su mi zatim produžavali dva puta po mjesec dana. Tada sam mislio da žele da se sve lijepo riješi, ali sam kasnije shvatio da im je ugovor bio potreban da se zaštite od istrage”, kazao je Šišović.

On navodi i da tog dana, kao ni prethodnih, nije dobio potrebnu zaštitnu opremu, zbog čega se, kako kaže, više putu usmeno obraćao poslodavcu.

Iz kompanije Tri Best kažu za CIN-CG, da su inspekcija i tužilaštvo utvrdili da ne postoji odgovornost poslodavca za nezgodu, kao i da su se utvrđene nepravilnosti u zaštiti na radu ne mogu dovesti u vezi sa ovim slučajem. Vlasnik podgoričke firme, čije je centrala u Banjaluci, Saša Trivić kaže da je firmu kupio u junu ove godine nakon smrti prethodnog vlasnika i da nema dovoljno informacija o dešavanjima u tom periodu.

„To je i jedan od osnovnih razloga zbog kojih sam ovog radnika uputio da svoja prava potraži sudskim putem, jer smatram da nema baš najiskrenije namjere i da je najbolje da sud donese presudu koju ćemo mi odmah i u najkraćem roku ispoštovati”, kazao je Trivić.

On kaže da je nakon nesreće obavljen uviđaj, da je inspektor zaštite na radu utvrdio stanje, pronašao nepravilnosti koje su otkolonjene i preduzeću naplatio kaznu. 

„Utvrđene nepravilnosti nisu uticale na samu nezgodu. Radilo se o nespretnosti radnika i na neki način ga je neka šipka udarila u glavu. Niko nije odgovarao, jer za to nije bilo razloga. On je u trenutku nesreće bio u prvom mjesecu ugovora na određeno koji mu je naknadno još produžavan. Radnik je prošao obuku i položio testove za obuku. Zaštitnu opremu je zadužio, ali je u momentu nesreće nije koristio”, naveo je Trivić.

On navodi da je Šišoviću istekao ugovor na određeno i da nakon smrti prethodnog vlasnika nije više produžavan. 

„Do danas niko nije zaposlen na tom radnom mjestu što znači da je radno mjesto ugašeno i da povreda nije uzrok neprodužavanja ugovora nego prestrojavanja u firmi koja je u problemima i koja je iz toga razloga i prodata. Obeštećenje nije dobio, jer je zahtjev bio prevelik i procijenili smo da je jedino pošteno rješenje da to odrede nadležni organi. Suđenje je počelo i sigumo će sud propisati odgovarajuću naknadu. Nuđen mu je određeni novac po savjetu advokata, s obzirom na težinu povreda”, kazao je Trivić, ne navodeći sumu..

Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu su naveli da su pripremni radovi na postavljanju skele i nosača u kućištu lifta obavljeni 31. januara i 1. februara, odnosno dan i dva prije nesreće u kojoj je teško povrijeđen Šišović.

„Nastavkom daljih radova, na prvom nosaču postavljen je pomoćni alat (dizalica) montirana na metalnoj kutiji 50x50mm, radi podizanja elemenata lifta za postavljanje šina na konzolama. Podignuta su tri komada i montirana. Prilikom podizanja četvrtog moguće da je došlo do smicanja sa nosača, metalne kutije na kojoj se nalazila dizalica (vitlo) na čijoj sajli je zakačen i podizan teret, jer je bila improvizovano postavljena, bez ikakvog učvršćenja za nosače. Navedena metalna kutija je dijelom udarila i inercijom odgurnula Šišovića do šipke skele, prilikom čega je došlo je do povreda glave navedenih u medicinskoj dokumentaciji”, stoji je u izvještaju inspekcije.

U odgovoru na pitanja CIN-CG-a, iz Inspekcije navode da su nepravilnosti u poštovanju mjera zaštite ipak uticale na povređivanje zaposlenog.

„Inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu je odmah po dobijenom obavještenju izašao na lice mjesta izvršio uviđaj i za nepravilnosti koje su se ticale neprimjenjivanja mjera zaštite i zdravlja na radu, koje su uzrokovale povređivanje zaposlenog, donio je rješenje o privremenoj mjeri zabrane rada i izrekao jedinstvene novčane kazne prekršajnim nalozima za pravno lice u iznosu od 1.000 eura i 60 eura za odgovorno lice”, kažu iz Uprave za inspekcijske poslove.

Osnovno državno tužilaštvo, međutim, nije utvrdilo bilo čiju krivicu.  

„Uviđaj na licu mjesta povodom povređivanja Damjana Šišovića iz Podgorica po ovlašćenju dežurnog tužioca obavila su ovlašćena lica Uprave policije - CB Nikšić. Nakon sprovedenog izviđaja tužilac nije našao osnova za pokretanje krivičnog postupka, protiv bilo kojeg lica za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”, naveo je za CIN-CG državni tužilac - portparol Stevo Šekarić.

Na crnogorskim građevinama u posljednjih pet godina bilo je 12 smrtno stradalih radnika, dok je 36 zadobilo teške tjelesne povrede.

Koordinatorka Udruženja zaštite na radu Đina Janković kaže za CIN-CG da je nedostatak evidencije njihov najveći problem prilikom istraživanja i prikupljanja podataka. 

“Ne raspolažemo pravim informacijama o broju povreda, jer se veliki dio ne prijavljuje – najčešće u slučajevima kada radnik nije bio radno angažovan po osnovu ugovora o radu, dakle radio je “na crno”. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana. Strah od gubitka posla je najveći uzrok neprijavljivanja povrede kada do nje dođe“, ističe Janković.

Zato je, kaže Janković, rad “na crno” višestruko negativan – za zaposlenog jer nema prava iz oblasti rada i zaštite na radu, nema radni staž i osiguranje, za državu jer gubi značajne prihode dok legalnim preduzetnicma stvara nelojalnu konkurenciju koja zbog kršenja zakona nudi jeftinije usluge. 

Ćutao, da on i kolege ne ostanu bez posla

Na pitanje, zbog čega cijelu istinu o slučaju i uzrocima povređivanja nije odmah ispričao policiji i tužilaštvu, Šišović kaže da nije želio da se gradilište zatvara, da je znao da radi “na crno”, kao i da su dvojica kolege sa kojima je radio bila iz Banjaluke, pa nije želio da im istragom otežava prelazak granice i povratak kući. 

„Mnoge kolege u građevinarstvu prihvataju da rade “na crno” ili na minimalac, ne čitaju ugovore koji im se daju na potpis i ne brinu o svojoj zaštiti. Ja sam tog dana došao na gotovu štetu, jer je propust uradio neko od kolega koji nije postavio graničnik, pa je motor proklizao po šini. Moj topli savjet kolegama je da dobro pročitaju svaki ugovor koji potpisuju, da nauče svoja prava i da brinu o svojoj zaštiti, jer poslodavci samo sebe štite. Svaki ugovor koji sam potpisao sa svojim bivšim poslodavcem bio je nakon povrede o čemu imam svu dokumentaciju”, kazao je Šišović.

On kaže da mu je predstavnik poslodavca, nakon što su ga izvukli iz kućišta lifta, sugerisao da bi najbolje bilo da se povreda sanira u nekoj od privatnih klinika, jer nije bio osiguran. Na njegov zahtjev, odveli su ga u gradsku bolnicu u Nikšiću, a ubrzo je prebačen u Urgentni centar u Podgorici. Nakon pregleda, poslali su ga prvo kod privatnog dežurnog zubara gdje mu je pružena pomoć zbog polomljenih zuba, a zatim su ga vratili i ušili posjekotinu na spoljnoj i unutrašnjoj strani usne i usne duplje sa 12 konaca.

„Tada sam saznao da jedan duži period neću moći da saniram posljedice loma vilice i zuba, jer je riječ o jako ozbiljnoj povredi. Imao sam i jak bol u vratu, ramenima i lijevoj ruci. Doktori su konstatovali da nemam drugih lomova i povreda, što se kasnije pokazalo kao netačno, jer je naknadno utvrđeno i da su mi pršljenovi c5 i c6 ozbiljno nagnječeni. Kako mi je objašnjeno, to znači da bi u budućnosti mogao imati komplikacije. Zbog toga sada otežano radim, a nakon neprodužavanja ugovora osnovao sam svoju zanatsku elektro-instalatersku firmu”, kaže Šišović. 

Janković: Mali podizvođači lakše kriju nezakonitosti

Na manjim gradilištima ili prilikom angažovanja malih podizvođača lakše je sakriti radnike angažovane “na crno”, a i teže je kontrolisati mjere i propise o zaštiti na radu, kaže Đina Janković.

“U zavisnosti od veličine i složenosti projekta, na samo jednom građevinskom projektu mogu biti angažovani čitavi lanci snabdjevača i podizvođača. Na kraju, građevinske radove izvode male kompanije, koje opet angažuju podizvođače, naročito kad se približi kraj roka za završavanje projekta. Često su to i neprijavljeni radnici. Ove kompanije, između ostalog, obezbjeđuju ograničen nadzor i posjeduju ograničenu stručnost o zaštiti i zdravlju na radu. Pored toga, inspektori rada rijetko obilaze gradilišta na kojima se izvode takvi mali građevinski projekti“, kazala je Janković.

Radni odnos u građevinskom sektoru, kako je navela, često je nejasan i to, prema njihovim iskustvima, redovno dovodi do toga da zaposlenima bivaju uskraćena određena prava. 

„Zaposleni su često izloženi mnogim opasnostima zbog neadekvatnog sprovođenja mjera za kontrolu rizika. Usljed toga je nemoguće ocijeniti uslove rada na mnogim gradilištima kao „dostojanstvene”, jer se na njima zaposlenima ne garantuje pravično, pravedno, bezbjedno i zdravo radno okruženje. Rizici nepoštovanja zakona o radu su uobičajeni u građevinskom sektoru koji se odlikuje dugačkim lancima ugovarača, pokretljivošću i raznolikošću radne snage i promjenjivom vrstom radova. Česti prekršaji obuhvataju nepostojanje ugovora o radu, neisplaćivanje minimalnih zarade i drugih davanja, neprijavljivanje zaposlenih u sistem socijalne zaštite i nepoštovanje radnog vremena“, kazala je Janković.

Uzroci koji, kako je navela, neminovno dovode do povreda, leže u neosposobljenosti za bezbjedan rad, prvenstveno na visini, u zamoru koji je neizbježan usljed 12-očasovnog napora, u socijalnom statusu radnika, izloženosti stresu, neisplaćenoj zaradi i nemogućnošću da izdržava porodicu, nedostatku prava na slobodne dane i godišnji odmor, nezadovoljstvu zbog položaja u kompaniji i strahu od gubitka posla. 

Goran KAPOR

Sveti Stefan i Miločer u katastru su upisani na kompaniju Sveti Stefan hoteli, pa bi kupoprodajom akcija na berzi država mogla trajno ostati bez njih. Zakup ovih hotela od početka prate brojne kontroverze kroz mrežu ofšor kompanija, vlasnike iz sjenke i osobe umiješane u međunarodne skandale   

Jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Crne Gore, po kojem je prepoznaje svijet, grad hotel Sveti Stefan, polako, pred očima države prelazi u privatno vlasništvo, iako je to suprotno zakonu.

Hoteli Sveti Stefan i Miločer, koji su dati u zakup Adriatic propertiesu prvo na 30, pa aneksima ugovora na 42 godine, upisani su u katastru na većinski državnu kompaniju Sveti Stefan hoteli (SSHO) čijim se akcijama trguje na berzi.

SSHO je izdvojen iz Budvanske rivijere nakon što je završeno restrukturiranje te većinski državne hotelske grupe, a registrovan je u avgustu 2019. godine. Već u novembru prošle godine počela je trgovina akcijama SSHO na Montenegroberzi, kada je cijena bila 3,4 eura po akciji.

SSHO ukupno ima 8.110.763 akcija, a nominalna cijena jedne je 3,19 eura. Trenutna cijena akcije na berzi je 2,41 eura, što znači da Sveti Stefan i Miločer vrijede svega 19,5 miliona eura.

U maju ove godine je Stratex prodao udio u tom preduzeću. Značajan dio, kako su objavili mediji, kupila je AIK banka. Nešto preko 1.000 akcija kupljeno je posredstvom Universal Capital banke Petrosa Statisa, ali nije poznato za čiji račun. Stratex Development je imao do tada 9,39 odsto, a Stratex Hospitality 5,83 odsto akcija. (LINK) https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/435167/akcijama-sveti-stefan-hotela-trgovano-za-2-5-miliona)

Prema podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (CKDD), Vlada trenutno ima 41,6 odsto akcija te kompanije, a AIK banka 19,98 odsto. Fond PIO posjeduje 12,8 odsto, dok je vlasnik 9,4 odsto sakriven iza kastodi računa Hipotekarne banke. Zavod za zapošljavanje ima 4,2 odsto akcija, a Agromarket srpskog biznismena Dušana Mojsilovića oko 1,5 odsto.

Iz Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje su umjesto direktnog odgovora na pitanje CIN-CG-a o tome šta namjeravaju da rade sa svojim akcijama uputili na Vladin Plan privatizacije. Za ovu godinu tim dokumentom nije bila predviđena prodaja državnih akcija u SSHO, dok plan za 2021. još nije usvojen.

Izdvajanje SSHO urađeno je uz proporcionalnu podjelu akcija akcionarima HG Budvanska rivijera - Vladi, AIK banci srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratexu koji u Budvi na Zavali razvija projekat Dukley Gardens, a čiji je predsjednik Neil Emilfarb.

Kostić, poznat kao ,,kralj šećera”, vlasnik je MK grupe i jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. On je 2016. godine kupio 1,2 miliona akcija Budvanske rivijere od Stratexa za šest miliona eura. Odmah po kupovini akcija Stratex i Kostić su objavili strateško partnerstvo u Budvanskoj rivijeri, a saopšteno je da “dijele viziju razvoja te hotelske grupacije i vjeruju u njeno pozicioniranje kao vodeće u području hotelskog turizma u regiji”.

Emilfarb je jedan od osnivača Amia grupe koja je preuzela stambeni kompleks na Zavali od moskovske grupe Miraks. U projekat na Zavali bio je uključen i bivši potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović, koji je osuđen kao vođa kriminalne grupe.

Stratex grupa je kupila i marinu od budvanske kompanije MC Marina u vlasništvu porodica biznismena Branislava Mićunovića i Svetozara Marovića.

SSHO je, kako piše u izvještaju menadžmenta, osnovan da bi pratio realizaciju ugovora o zakupu Svetog Stefana i Miločera, odnosno ubiranje zakupnine, koja je aneksima 2015. smanjena 30 odsto.

Prodajom akcija SSHO krši se Zakon o zaštiti kulturnih dobara, prema kojem se „nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti“. Status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja Svetom Stefanu je utvrđen rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara 19. oktobra 2017. godine.

Mještani Svetog Stefana i Miločera traže da se grad-hotel vrati u državno vlasništvo i zabrani prodaja akcija većinskih vlasnika preduzeća Sveti Stefan hoteli na koji su uknjižene ove vrijedne nekretnine. Zahtijevaju i da se zaustavi gradnja novog hotela Kraljičina plaža sa stanovima za tržište u Miločerskom parku i revidiraju ugovori o zakupu tog hotela, Svetog Stefana i Miločera, potpisani 2007. godine sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u Crnoj Gori osnovala Adriatic properties, iako je najavljivano da će zakupac biti singapurski lanac hotela Aman resorts. Svi krajnji vlasnici Aidwaya nijesu nikad saopšteni.

Ministar ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratko Mitrović poslao je inspekciju da provjeri zakonitost tekućih radova.

Da će se prodaja akcija nastaviti, potvrđuje izvještaj menadžmenta SSHO za 2019. godinu, u kojem piše da „povećanje 'vidljivosti' društva kroz uspostavljanje saradnje sa Montenegroberzom ističe važnost akcionara i posvećenost potencijalnim investitorima“.

Iz nove Vlade CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje o tome da li će preispitati ugovore o zakupu za hotele i da li će zaustaviti prodaju akcija kompanije SSHO na berzi i gradnju u Miločerskom parku.

Šinavatra i „ambasadori“ San Marina

Istorijat davanja u zakup najznačajnijih crnogorskih hotela, što je preraslo u mogućnost njihovog trajnog gubitka, ilustracija je netransparentnih operacija prethodne višedecenijske vlasti. Poslovi su praćeni ugovorima sa zamršenom mrežom ofšor kompanija i tajnim vlasnicima, kao i sa kontroverznim akterima međunarodnih skandala, koji su u bliskim vezama sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i vrhom doskorašnje vlasti, što im je donijelo i crnogorsko državljanstvo, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Nekadašnji predsjednik Opštine Budva, sada poslanik Demokrata u Skupštini, Dragan Krapović ocjenjuje da većina takvih investicija prije svega služi pranju novca, pa su zato i sakrivene vlasničke strukture u poreskim rajevima.

„Ili u njima imaju učešća neki lokalni igrači, prije svega iz pređašnje DPS vlasti. I naravno ta poruka je pogubna, za kredibilne, prave investitore ”, rekao je Krapović za CIN-CG.

Aman resorts je u periodu zakupa Svetog Stefana već bio u dugovima, pa su ovaj posao u Crnoj Gori brzo preuzeli Grci Viktor Restis i Petros Statis, kao i Malezijac Wei Seng Phua.

Prvi je u Crnu Goru došao Restis koji je 2007. godine osnovao First Financial bank (sadašnja Universal banka), bio je i vlasnik Rudnika mrkog uglja u Beranama, a kupio je i veliki plac pored mosta Milenijum, gdje je sada Universal banka, poslovna zgrada Jugopetrola i Srpska kuća. Vlasnik je firmi GoldenEnergy i Public Power Corporation koje su 2009. dostavile ponudu za kupovinu državnih akcija crnogorske Elektroprivrede, ali su bili drugorangirani. First Financial banku od Restisa je preuzeo Statis 2013. godine.

Restis je jedan od pet najvećih brodovlasnika u Grčkoj. Bio je u odboru fudbalskog kluba Mančester siti, gdje je, prema izvještavanju britanskih medija, zastupao tajlandskog milijardera Taksina Šinavatru, koji je akcije u fudbalskom klubu prodao kompaniji šeika Mansour bin Zayed Al Nahijana.

Restis nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a zašto je odlučio da pokrene biznis u Crnoj Gori, kao i zbog čega se povukao i sve prepustio Statisu.

Statis u javnosti važi za bliskog Đukanovićevog prijatelja, kojeg je odbjegli biznismen Duško Knežević označio kao fiktivnog vlasnika finansijske imperije crnogorskog predsjednika. Nazvao ga je ,,čuvarem Đukanovićevog blaga”. Statis je 2015. godine kupio portale Analitika i CdM, a vlasnik je i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine.

Jedan od sadašnjih vlasnika Adriatic propertiesa, Phua, zbog nedozvoljene trgovine narkoticima pod lupom je američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) koji ga je označio članom kriminalne organizacije Trijade, pokazalo je istraživanje međunarodne mreže novinara i Vijesti iz 2016. On je i hapšen zbog vođenja ilegalnog kladioničarskog lanca.

Statis i Phua su suvlasnici hotela Maestral sa kockarnicom u Pržnu, a njihov Adriatic properties je kupio i hotel Durmitor na Žabljaku 2016. za 650 hiljada eura, uz najavljenu investiciju deset miliona eura u roku od tri godine. Iz Opštine Žabljak su za CIN-CG rekli da je do sada u hotel uloženo 2.470.398 bez PDV-a, a početak rada je planiran za sredinu 2022. godine.

U Crnoj Gori Phua se prvi put pojavio 2010. kad je osnovao kompaniju Really Useful. On je bio imenovan i za ambasadora San Marina u Crnoj Gori 2011, ali nikad nije predao akreditive, a Restis za ambasadora te države u Poljskoj.

Zbog sumnji u zloupotrebe u dijeljenju ambasadorskih mjesta i pranje novca, bivši državni sekretar San Marina Klaudio Podeski i njegova partnerka Biljana Baruca uhapšeni su 2014. i sud u San Marinu ih osudio 2017. godine na osam i četiri godine zatvora. Oni su se žalili višem sudu ali je u avgustu 2017.  Podeski optužen za korupciju i pranje novca, a Baruca za pranje novca. Za korupciju je optužen i Phua. Suđenje je u toku. 

Ranije istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da su Podeski i Baruca pola godine prije nego što su uhapšeni u San Marinu otvorili dvije firme u Podgorici koje su povezane sa Phuom i Statisom.

Iz Uprave policije su na pitanja CIN-CG, o tome da li su provjeravali informacije iz istraživanja međunarodnih novinara i da li su ikada ispitivali novčane transakcije firmi Statisa i Phue, odgovorili da „zbog ograničenja propisanih Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i međunarodnim standardima, ne mogu dostaviti informacije o eventualnoj saradnji sa drugim finansijsko-obavještajnim službama u vezi sa ovim predmetom“.

Od gazda Jezde do Statisa

Sveti Stefan je prvi put dat u zakup 1992. godine i to na pet godina Jezdimiru Vasiljeviću, poznatijem kao gazda Jezda, vlasniku nekadašnje piramidalne štedionice Jugoskandik, kasnije osuđenom za prevaru i utaju.

Iako je kao zakupac pompezno najavljen singapurski lanac hotela Aman resorts, sljedeći ugovor o zakupu potpisan je 31. januara 2007. sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u oktobru 2006. u Crnoj Gori osnovala Adriatic Properties, uz pravnu pomoć Ane Đukanović, sestre Mila Đukanovića.

Aidway je  osnovan na Britanskim djevičanskim ostrvima 13. juna 2005. godine. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), vlasnici su tada bili Silverlink holdings ltd (u vlasništvu predsjednika i vlasnika Aman resortsa Adriana Zeke) i Pacific Assets Public Co ltd. povezan sa Šinavatrom. Treći, ili više vlasnika su ostali sakriveni jer, prema dokumentaciji CRPS, Aidway ima 50.000 akcija nominalne vrijednost jedan dolar, od čega Silverlink i Pacific posjeduju po 15.000 akcija.

Na sajtu tajlandske Komisije za hartije od vrijednosti, navodi se da je vlasnik Pacific Assets Publica tada bio Natural Park Public Company Limited Tajland (u vlasništvu BTS Group Holdings, državne kompanija sa Tajlanda).

DOKUMENT 1, DOKUMENT 2, DOKUMENT 3, DOKUMENT 4

U tom periodu Šinavatra je bio tajlandski premijer. U septembru 2006. je svrgnut zbog optužbi za korupciju. Tri godine kasnije dobio je počasno državljanstvo Crne Gore.

Šinavatra u Crnoj Gori ima firmu Global TS Montenegro d.o.o, koju je osnovao 2015. godine, a 2017. godine kupio je za 24 miliona eura jugoistočni dio ostrva Sveti Nikola, od kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića, bliskog Đukanoviću još iz afera sa švercom cigareta.

Gradnja u miločerskom parku

Nakon što je tadašnji premijer Đukanović 5. maja 2009. godine boravio u Singapuru, u julu 2009. je u medijima objavljeno da je Restis preuzeo posao na Svetom Stefanu. Te godine je za izvršnog direktora Adriatic propertiesa imenovan brat Petrosa Statisa, Teofanis.

Gradnja u stoljetnom Miločerskom parku omogućena je aneksom ugovora za Kraljičinu plažu koji je Vlada usvojila u maju 2011. godine, ali je saglasnost Skupštine dobila tek 2015. kad je većinu obezbijedila Pozitivna Crna Gora. Aneksom za Kraljičinu plažu period zakupa je produžen sa 30 na 90 godina i omogućena izgradnja izgradnja 126 apartmana, od čega 66 za prodaju.

Zbog gradnje mještani su protestovali uoči sjednice budvanskog parlamenta, koji je prošle sedmice usvojio odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju 2.534 kvadrata u Miločerskom parku, gdje je predviđeno da se izgradi parking.

Reagovao je investitor saopštenjem da je naložio advokatima u Londonu da upute dopis vlasnicima imovine i zatraže potrebna objašnjenja, uključujući i preduzimanje svih neophodnih sudskih radnji.

Dragan Krapović je uputio otvoreno pismo premijeru Zdravku Krivokapića i ministru ekologije Ratku Mitrovića i zahtijevao da hitno preispitaju kompletnu dokumentaciju na osnovu koje je prijavljena gradnja u Miločerskom parku. U pismu navodi da investitori HTP Miločer i Adriatic properties u idejnom projektu, na osnovu kojeg je i dobijena saglasnost glavnog državnog arhitekte, ne pominju mješoviti model poslovanja budućeg hotela koji omogućava prodaju dijela objekta, najviše do 50 odsto ukupnih smještajnih kapaciteta hotela.

Krapović je naglasio da je cijeli slučaj ranije prijavljen Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je krivičnu prijavu odbacilo. U prijavi je, između ostalog, navedeno da su zloupotrebe službenog položaja dovele do nemogućnosti uknjižbe Opštine Budva na eksproprisanim plaćenim nepokretnostima koje su privedene namjeni i na terenu predstavljaju put i javni parking.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je krajem aprila prošle godine urbanističko-tehničke uslove za izgradnju novog hotela, heliodroma, proširenje vila u Miločerskom parku, apartmana, garaža, teniskih terena...

Saglasnost na idejno rješenje hotela Kraljičina plaža potpisao je  v.d. glavnog državnog ahitekte Dušan Vuksanović u avgustu 2019. godine

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da postojeći ugovor o zakupu Svetog Stefana i dešavanja u Miločerskom parku dokazuju koliko je bio zaštićen javni interes i samo poluostrvo kao kulturno blago.

On je podsjetio da je MANS još 2011. podnio krivičnu prijavu protiv više tadašnjih državnih i lokalnih funkcionera i predstavnika Adriatic propertiesa zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, ali je ona odbačena.

Iz Adriatik propertiesa nijesu odgovorili koliko su do sada investirali i platili za zakup, ali su te informacije objavili na Statisovom portalu CdM deset dana nakon što im je CIN-CG uputio pitanja. Tvrde da su u hotele i prateće objekate, plaže i opremu uložili 70.220.000 eura, bez PDV-a, a za zakup su platili ukupno 21.245.719 eura.

Osnovnim ugovorom je godišnji zakup u periodu rekonstrukcije hotela Sveti Stefan i Miločer, uz predviđeno ulaganje najmanje 40 miliona eura, bio utvrđen na 1,96 miliona eura, a u prvoj godini poslovanja 2,1 milion eura. Nakon nekoliko godina poslovanja iznos nadoknade za zakup je trebalo da bude 10 odsto ukupnog prihoda, ako taj iznos bude veći od 2,1 milion. Očekivalo se da će to već biti u četvrtoj godini poslovanja. Za Kraljičinu plažu zakupnina je određena na deset odsto godišnjeg prihoda ili garantovano 150.000 eura.

Prema podacima Centralne banke, ukupne investicije iz Grčke od 2009. kada su Restis i Statis preuzeli zakup Svetog Stefana, do kraja juna 2020. iznosile su oko 41 milion eura. Od tog iznosa, preko 30 miliona eura se odnosi na interkompanijski dug (ulaganje stranog kapitala koji ne povećava osnovni kapital).

Iz Ambasade Grčke su za CIN-CG rekli da Grci realizuju dvije velike investicije u Crnu Goru, jedna se odnosi na Hellenic Petroleum (Jugopetrol), a druga je investicija Petrosa Statisa.

Podsjećaju i da je u decembru 2016. godine, Skupština Crne Gore odobrila potpisivanje ugovora sa grčkom kompanijom Energean Oil and Gas za istraživanje nafte u crnogorskom podmorju.

Evropska banka došla i otišla

U dokumentima CRPS se navodi da su Aidway i Evropska banka za obnovu i razvoj zaključili ugovor o zalozi 100 odsto osnovnog kapitala Adriatica, po kreditu od 37 miliona eura koji je odobrila EBRD 2010. godine Adriatic propertiesu.

Na pitanje CIN-CG-a, o tome zašto su zaključili ugovor sa ofšor firmom, iz EBRD su odgovorili da je tada projekat Sveti Stefan bio samo Restisov.

„EBRD može potvrditi da smo projekat Sveti Stefan sufinansirali 2010. godine kada je bio u 100 odstotnom vlasništvu g. Restisa zajmom od 14,15 miliona eura. Kredit je u potpunosti otplaćen 2016. godine i od tada nijesmo u projektu“, kazali su iz EBRD.

Nijesu odgovorili na  pitanje šta je sa cjelokupnim iznosom od 37 miliona.

Iz Adriatic propertiesa su za njihov portal CdM naveli da nijesu mogli povući cijeli kredit jer se EBRD povukla zbog nedonošenja planske dokumentacije.

Milovac: Već viđeni način prodaje akcija

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da je riječ o već viđenom principu privatizacija kroz segmentaciju kompanija gdje se njeni posebno vrijedni djelovi izdvajaju u posebna preduzeća kako bi se lakše prodali.

„Prodaja akcija na berzi je način da novi vlasnik postepeno dođe u posjed kontrolnog paketa akcija, relaksiran bilo kakvih obaveza koje se odnose na dalja ulaganja, socijalni program i slično“, rekao je Milovac.

Predstavnik mještana i pokretač inicijative da se Sveti Stefan vrati u potpuno državno vlasništvo  Blažo Kažanegra za CIN-CG najavljuje da će tražiti od nove Vlade da se država upiše kao jedini vlasnik grad-hotela.

Ističe da za to imaju podršku u Opštini Budva i da su sva nacionalna blaga svijeta u državnom vlasništvu, na primjer  Kip slobode u Njujorku, Ajfelova kula...

Slovenija nova dežela

Statis se u oktobru ove godine sastao sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom, što su za CIN-CG potvrdili iz Janšinog kabineta navodeći da je svrha posjete bila vezana za razvoj slovenačkog turizma.

Slovenački portal Necenzurirano.si piše da bi političke promjene u Crnoj Gori mogle objasniti zašto je Statis odlučio potražiti poslovne prilike u drugim zemljama, uključujući Sloveniju.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Large number of Roma families says to their children: "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community

Young Roma and Egyptians (RE) must, above all, think for themselves. We make mistakes, but so the state and therefore the cooperation is needed - Almir Tahiri, a political scientist, said in an interview for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Insisting on the education of a growing number of young people from the Roma and Egyptian populations, Tahiri emphasizes that their community must also renounce customs justified by tradition. These are, above all, early arranged and forced marriages and violence against women. "Although the violence against women is not part of the culture, customs and traditions of the Roma, women still experience it. I am not saying that there is no violence in other communities but it is very present in our community. We have to fight against it together. " 

Tahiri is one of the few university-educated Roma in Montenegro. After graduating from the Faculty of Political Science in Podgorica, he extended his knowledge of international relations, diplomacy and English at the Central European University in Budapest. He is currently working as an assistant director and administrative manager in the international company Alucon group, which participates in the realization of the Portonovi project. Eager to acquire additional knowledge and skills, he enrolled in postgraduate studies in business management at the Faculty of Management in Herceg Novi.

“My mother, father and entire family were my biggest support and they literally forced me to finish the university, saying that it was crucial for my future. At the age of five, they sent me to preschool and thus tried to integrate me into the majority community. My childhood, just like the childhood of any other Roma, was filled with stigma and discrimination. But it was also filed with my constant proving that I really can and I know. I wanted to prove others wrong. I can't say it was easy. Especially if you are the only member of the Roma community in the school. The harsh reality is that Roma children are sitting in the last benches - Tahiri recalls.

His problem, as he says, was the lack of the role model to look up to in his earliest childhood.

-My parents are uneducated and when I would come home, crying and saying I did not want to go to school, because other children mistreat me and call me names, I did not find understanding. Nobody instructed me that these things should not be considered as normal that we have to fight against discrimination and never accept it. My parents aren’t to blame because they are not emancipated. However, they did their best for me to follow the right path. In high school, stigma and discrimination were not so common, while I got on well with my colleagues in college. I made some nice friendships and I am still in contact with some of them, Tahiri said.

How do you assess the importance of education of Roma and Egyptian population on the path of their empowerment and fuller integration into society?

- That must be the imperative. In addition to primary, I would introduce compulsory secondary education by law, as some countries in the region have done. All Roma children should be given an opportunity to attend primary and secondary schools and they should also be encouraged to go to college.

In my opinion, the work of the state but also of the non-governmental sector is insufficient in that respect. They do not encourage young people enough to continue their education; they do not work with them nor do they motivate them. 

If currently almost a thousand children from the RE population attend primary schools, and only one in ten enrolls the high school while a little more than one percent enrolls the college, where do you identify the key problems?

-Most of our parents work in utility companies, or they collect secondary raw materials. I am not generalizing but large number of Roma families tell their children "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community. A year ago, I suggested a local hotel to hire my brother, who is an excellent, educated bartender. I also recommended a friend of mine for a job. He would agree to do ordinary physical jobs such as cleaning, maintaining hygiene, working in the kitchen, or to be a driver because he only has a primary school. The hotel manager refused, and later I found out that he employed the Filipinos. 

Based on your experience, what should be done to ensure Roma pupils' attendance and attainment in schools and adequate employment later?

- We need to be given a chance. There is a possibility to reduce the number of unemployed Roma, to participate in the development of tourism. We have rich cultural heritage. In my house for example, four languages are spoken, two of which are English and German. There are hundreds of such families in Montenegro. Just imagine if you have Roma children who already speak several foreign languages, how easy it is to teach them another one, or to introduce them in professional training, to work as a waiter, a cook, a bartender in order for them to be employed in some luxury, tourist hotel. The guest of that hotel will get an impression of being in a civic, multicultural, multinational, multi-confessional community. Not to mention how our culinary specialties can further enrich the tourist offer. There is an economic benefit as well. If you hire Roma, they will not be a burden to the state. Moreover, they will contribute to it. We just need to think rationally, we don’t have to "integrate" into the society because someone is fond of us. 

This would additionally encourage the younger generations to further improve and get educated because they would see positive examples.

In your opinion, what is the role of the state in that integration, and what is the role of the non-governmental sector?

The state should provide opportunities to Roma young people, who are emancipated, educated and creative. We love Montenegro. We're not going anywhere from here, like it or not. Montenegro is as much a state of Montenegrins, Serbs, Croats, Albanians and Bosnians as it is ours. In my opinion, the solution is to participate together in creating public policies that would contribute to our position. There are also international organizations, which should help. Isn't it absurd that from 2010 to 2020, maybe fifteen Roma graduated from college? It is such a low number. But we cannot blame the state alone for that. The state provided me with a scholarship and a dormitory. Without that scholarship, I would have never graduated from college. The Roma NGO sector is also to be blamed, because they do not encourage young people enough to get an education. I am not sure whether it is a certain kind of jealousy of self-proclaimed leaders or a fear of competition that would be created after a certain time. Anyway, that is another topic. There are only a couple of non-governmental organizations, which really work, engage, advocate for the better future of RE population, but that is not the general attitude towards Roma. 

I also follow the work of the rest of the NGO sector. Those organizations receive certain funds from European and state donors to implement projects for Roma population. They receive money to hire Roma and no Roma is employed in those organizations. Even if they employ RE members, they work as interns, activists, assistants and they are not adequately paid.  

It is all just for the project visibility in media, to create an impression that RE members really work there. There are no cases of Roma members being a project coordinator, a project manager… All that money is given for the employment of Roma, and there is no Roma employed. 

There are growing demands for the political participation of Roma and Egyptians and the so-called affirmative action applied to other minorities. As a political scientist, how do you see the possibility of Roma and Egyptians appearing with their party in some upcoming elections?

- I think that we are politically discriminated against because one minority community is provided with a reduced census, and we are not, although there are slightly more of us than them. But that should not stop us from intending to be politically active and enter the political scene. 

It can only benefit us. I think one political party was founded a year ago. I don't know why they didn't go to the parliamentary elections. That's a great pity. Personally, I would be happy to see a Roma political party in the future that will advocate for the progress of the community and enrichment of civil Montenegro. It would be great to have Roma employees in various institutions as well as to hear the voice of the Roma in the parliament. 

Nardi AHMETOVIĆ