Svjetska pomorska industrija u 2020. godini zabilježiće pad od 4,1% kao posljedicu efekata pandemije koronavirusa – procjena je koju je krajem novembra iznio UNCTAD. Predviđanja stručnjaka ove stalne Komisije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju sa sjedištem u Ženevi, gledano iz ugla Crne Gore i više su nego optimistična jer su koronavirus i mjere koje su za njegovo suzbijanje i kontrolu od sredine marta do danas preduzimale crnogorske vlasti, kod nas izazvali daleko, daleko gore efekte. Podatak da od sredine marta bukvalno niti jedan kruzer nije pristao u neku od naših luka dovezavši sa sobom turiste, da su crmogorske marine ljetos i u špicu nautičke sezone bile u najmanju ruku poluprazne, te da je država svojim često i nelogičnim postupanjem kada je karantin u pitanju pričinila brojne probleme našim pomorcima prilikom povratka sa brodova, kompletiraju sumornu sliku efekata pandemije na ovu granu privrede. Iz ugla naših oko 7.000 aktivnih pomoraca koji plove gotovo isključivo za strane poslodavce, Covidom obilježena 2020. godina bila je i još uvijek jeste izuzetno teška i izazovna. Na proljeće, dok se svijet tek upoznavao sa novim virusom i njegovim efektima, mnoge zemlje uvele su praktično potpuno zatvaranje granica za strane državljane i velike restrikcije u aviosaobraćaju, a što je problem redovnih smjena posada na brodovima i repatrijacije pomoraca učinilo jednim od gorućih pitanja za kompletnu pomorsku industriju. Računa se da u svijetu ima oko 2 miliona aktivnih pomoraca, a lockdown i teškoće sa smjenama posade učinili su da je čak oko 200.000 njih ostalo „zarobljeno“ na brodovima šrom svijeta i mimo isteka ugovorenih rokova za radno angažovanje. Zbog problema sa putovanjima i aviosaobraćajem, na brodovima koji su plovili, iste posade su bile već mjesecima. Neki pomorci u tim ranim fazama pandemije su na brodu neprekidno bili šest ili osam mjeseci, a bilo ih je čak koji su probili i “magičnu granicu“ od 12 mjeseci neprekidne navigacije. Biti mjesecima na komadu plovećeg čelika sa manje-više istih dvadesetak ljudi, odvojen od porodice i prijatelja, na pomorca ostavlja posljedice i u najnormalnijim uslovima, a kako se to na psihofizičko stanje u vanrednim okolnostima pandemije Covida-19 odražava, tek ostaje da se vidi u narednom periodu. Dodatni problem je i to što i ono malo vremena kad brod pristane u luci, pomorci sada zbog koronavirusa, najčešće ne mogu izaći u grad i time makar na trenutak “pobjeći“ iz naporne svakodnevice. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje i to što je Međunarodna pomorska organizacija IMO napravila posebne protokole sa mjerama i procedurama za članove posada na sprečavanju zaraze Covidom-19, a formirala je i poseban Krizni tim za pomoć pomorcima prilikom repatrijacije, odlaska na brod ili u kriznim situacijama. Početkom decembra 75. Generalna skupština UN usvojila je “Rezoluciju o međunarodnoj saradnji u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju pomorci kao rezultat pandemije Covid-19 za podršku globalnim lancima snabdijevanja“ kojom poziva države članice UN-a da pomorce odrede za ključne radnike i da sprovedu relevantne mjere kojima će omogućiti iskrcaj i ukrcaj pomoraca, te da im se obezbijedi nesmetani pristup medicinskoj njezi.

Primanja ostala ista, fokus nije na Evropi

Među svima koji su trpjeli posljedice pandemije bili su i mnogi pomorci iz Crne Gore, posebno oni koji su plovili kao tzv. bijelo osoblje na putničkim brodovima – kruzerima. Naši mediji tokom proljeća i prvih ljetnih mjeseci bili su puni dramatičnih svjedočanstava nekih od naših državljana koji su se kao članovi posade kruzera stavljenih u raspremu po raznim lukama svijeta, našli bukvalno u nekoj formi višemjesečnog zatvora jer nisu mogli biti repatrisani. Na povratak u zemlju čekali su mjesecima, a njihovi poslodavci u koordinaciji sa crnogorskom diplomatijom, dovijali su se na razne načine kako da te ljude vrate njihovim kućama. Ipak, i kada su se konačno dokopali granice svoje države, ovi pomorci ali i njihove kolege koji su se kući vraćali sa trgovačkih brodova gdje je sanitarni rizik višestruko manji nego na kruzerima, bivali su nerijetko i mimo rezona, zadržavani još po petnaestak dana u karantinima u Crnoj Gori. Javnost još pamti proteste i skoro, pa pobune, koje su povremeno izbijale zbog loših uslova u tim karantinima među repatriranim pomorcima, posebno u onome na Vučju i djelimično onom u Igalu. Sve to međutim, postepeno se prevazilazilo i sređivalo, do mjere da je odlazak i povratak sa broda danas nešto malo manje problematičan.

„Ukrcaj i iskraj i dalje je otežan u odnosu na regularne okolnosti prije korone. Poredeći prve mjesece pandemije, sada je situacija nešto lakša jer je više PCR laboratorija za testiranje, mnoge države su uvele olakšanu proceduru prelaska granice prepoznajući važnost pomoraca kao radne snage od posebnog značaja za svjetsku ekonomiju, međutim i dalje ostaju razna ograničenja koje propisuju aviokompanije, osiguranje i slično. Prosječni troškovi ukrcaja ili iskrcaja pojedinačnog pomorca sada su 100% veći od vremena prije korone, pa se brodari odlučuju da odjednom mijenjaju veći broj članova posade, jer slanjem sa ili na brod većeg broja ljudi odjednom, smanjuju svoje troškove. Zbog toga se i dalje dešava da povremeno pomorci na iskrcaj sa broda čekaju i po nekoliko mjeseci nakon isteka ugovora“, kazao je „Vijestima“ kapetan duge plovidbe Janko Milutin iz Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore i agencije za ukrcaj pomoraca „Seamonte“ iz Kotora.

On je istakao da se korona kriza na sreću, do sada nije toliko puno odrazila na primanja pomoraca koja su ostala manje-više nepromijenjena. Ipak, budući da je trenutno svjetska trgovina više orijentisana na pacifički region, nego na rute ka Evropi, brodari više traže posade iz tog regiona jer im je jednostavnije i jeftinije da ih rotiraju na svojim brodovima koji operišu u tom dijelu svijeta, nego da na njih šalju pomorce iz Evrope. 

„Sa druge strane brodari čiji su brodovi u ovom dijelu svijeta, više odgovara da imaju posade iz Evrope, pa tako imamo i upita da pošaljemo kompletne posade iz Crne Gore, što međutim, nama nije baš jednostavno jer mi ovdje skoro da i nemamo npr. kormilara, mazača i drugih sličnih nižih zvanja“, objašnjava Milutin. Sa druge starne, našim pomorcima koje je pandemija Covida-19 zatekla kod kuća, na početku je bilo možda još i teže jer su za neodređeno vrijeme ostali bez mogućnosti da se ukrcaju na brod i zarade koru hljeba svojim porodicama.

Studija američkog Univerziteta Kornel naime, pokazala je da je tokom prvih mjeseci pandemije od marta do juna kada su najstrože restrukcije i mjere prevencije bile na snazi, evidentiran do sada nezabilježen pad obima pomorskog saobraćaja u svijetu i to kod bukvalno svih segmenata svjetske pomorske industrije. Pad je iznosio od 5,62% do 13,77% za kontejnerske brodove, do 3,32% kod brodova za rasute terete, 9,27% za tankere, te od 19.57% do čak 42,77% putničke brodove. Anketa koju je sa predstavnicima 200 vodećih svjetskih brodarskih kompanija sredinom oktobra sprovela međunarodona advokatska kompanija DWF, pokazala je da je čak 63% anketiranih pretrpjelo negativne ekonomske posljedice zbog korone i raznih lockdown mjera širom svijeta, dok se čak 60,5% anketiranih izjasnilo da je zbog toga moralo da smanjuje broj zaposlenih.

Evropska agencija za pomorsku sigurnost EMSA objavila je da je za prvih deset mjeseci 2020. uslijed Covid-19 pandemije, broj uplovljavanja brodova u luke država EU smanjen 14% u odnosu na lani, pri čemu su najteže pogođene Španija, Slovenija, Hrvatska i Island, a sektor industrije koji bilježi najveći pad su putnički brodovi - kruzeri, trajekti i ro-ro brodovi na redovnim linijama.

Crnogorski pomorci poput drugih svojih kolega u svijetu, suočili su se sa dodatnim finansijskim izazovima jer je veći broj stranih kompanija koje su im poslodavci, zbog ekonomskih efekata korona krize i smanjenog obima prometa u globalnoj trgovini koja se 80% odvija morskim putem, bili primorani da preduzimaju niz mjera štednje i kresanja operativnih troškova. Tako su mnoge kompanije dio svojih brodova stavile van upotrebe, a dio njih je jednostavno, krenuo sa otpuštanjima jer se bukvalno borio za goli opstanak, kao što je to npr. slučaj sa kompanijom „Bourbon Offshore“ na čijim je tegljačima, suplajerima i sličnim plovilima za podršku naftnoj industriji, plovio jedan značajan broj naših pomoraca.

Kruzing industrija

Najteže pogođena kovidom svakako je svjetska kruzing industrija čijih je preko 90% kapaciteta bukvalno zaustavljeno već mjesecima, jer zbog pandemije turističkih krstarenja u svijetu gotovo da nigdje nema. Stoga su te kompanije da bi smanjile troškove, proteklih mjeseci u rezališta poslale veći broj svojih nešto starijih kruzera, a sa time je barem u dogledno vrijeme, ukinut i veliki broj radnih mjesta za pomorce i bijelo osoblje raznih profila koje je bilo angažovano na tim brodovima. Korona je, kada je crnogorska pomorska privreda u pitanju, najpogubnije djelovala upravo na kruzing kao jedan od njenih do sada najbrže rastućih segmenata. Podatak da je najprometnija crnogorska kruzing Luka Kotor, ove godine od planiranih čak 560 dolazaka brodova na kružnim turističkim putovanjima, do 16. marta kada je uvedena zabrana uplovljavanja kruzera u Crnu Goru, zabilježila dolazak samo 9 manjih brodova u prvom tromjesečju, najbolje pokazuje razmjere katastrofe koja je pogodila ne samo preduzeće Luka Kotor AD, već i sve ostale segmente lanca pružalaca usluga u kruzingu.

Umjesto očekivanog ukupnog prihoda od 4,6 miliona eura u 2020, Luka Kotor je na kraju trećeg kvartala zabilježila gubitak u iznosu od 1,4 miliona eura, sa izvjesnošću da će minus do kraja godine samo još dodatno narasti. Gubitke Kotora u kruzingu nije popravio ni učinak u jahtingu, jer je od 2020. očekivanih ukupno 1.600 dolazaka jahti, do početka septembra u marinski dio luke podno zidina Starog grada, uplovilo samo oko 120 jahti. Na novac koji je zbog nedolaska kruzera izgubila Luka Kotor, dodaju se i ogromne sume koje su izgubili i svi drugi uključeni u lanac kruzing industrije u Crnoj Gori – počev od države koja ubira tzv. svjetlarinu (naknadu za koriščenje pomorskih puteva) i druge takse, preko pomorskih agenata, pružalaca usluga pilotaže i tegljenja brodova, snabdjevača, organizatora izleta, autobuskih prevoznika koji voze putnike sa kruzera na izlete, turističkih agencija.... O kojem obimu izostanka posla se radi, najbolje pokazuje poređenje sa 2019. kada je u Crnu Goru došlo 490 kruzera koji su pritom doveli skoro 650.000 putnika.

„Gruba procjena je da je samo od nedolaska oko 500 ovogodišnjih kruzera, u direktnim prihodina izgubljeno najmanje 25 miliona eura i najmanje još toliko u prihodima koje bi od tih brodova i putnika sa njih ostvario lanac drugih pružalaca usluga i ugostitelja. Koliko je kruzing značajan za našu ekonomiju pokazuju indirektno i bukvalno stotine poziva od ugostitelja trgovaca, prevoznika, turističkih agenata koje svakodnevno dobijamo i svi oni žele odgovor samo na jedno pitanje – kad će kruzeri ponovno da krenu. Lično mislim da bi se to ipak moglo dogoditi u narednih nekoliko mjeseci“, kazao je „Vijestima“ vlasnik i direktor pomorske agencije Allegra Montenegro iz Bara, Mihailo Vukić.

Gubici se u ovogodišnjem kruzingu u našim lukama mjere sa desetinama miliona eura, pa ne čudi što se svi koji su uključeni u taj biznis trude da kruzere, kada već nisu u upotrebi i ne dovoze goste, dovedu i stacioniraju u nekoj od naših luka u periodu kada su oni u takozvanoj raspremi. Zavisno od toga da li je u tzv. hot ili prologned lay up statusu (raspremi na kraći ili produženi rok trajanja), odnosno od toga koliki je broj članova posade zadržan na brodu, operativni troškovi za vlasnika samo jednog velikog kruzera, kreću se od 1 do 3 miliona dolara mjesečno. Od toga su najveći trošak plate posade, ali nije zanemarljiv ni ostatak izdvajanja koja završavaju u džepovima operatera luka, privrede i indirektno, budžetima država u kojima se raspremljeni brod nalazi. Trenutno je oko 95% svjetske kruzer flote u raspremi, od čega se u evropskim lukama nalazi preko stotinu brodova, pri čemu je više od polovine njih zaustavljeno u raznim lukama na Mediteranu. U tome je i Crna Gora pokušala da dođe do „svog dijela kolača“ pa je tako krajem novembra u Luku Bar stigao prvi kruzer koji se kod nas stavlja u tromjesečnu raspremu – brod „Norwegian Spirit“ norveško-američke kompanije Norwegian Cruise Line. Da se i ovdje nešto više postigne međutim, opet se kao barijera možda i jača od Covida, pojavljuje tradicionalna rigidnost i nefleksibilnost crnogorske državne administracije i međusobna neusaglašenost relevantne legislative.

Jahting najbolje prošao

Još jedan segment crnogorske pomorske privrede kojeg je korona ove godine bukvalno pokosila su turistički i izletnički brodići kakvih nekoliko desetina tokom ljeta vozi turiste na kraće izlete po Crnogorskom primorju. Ove godine većina tih plovila nije uopšte ni izlazila na more, a njihovi vlasnici ostali su praznih džepova jer turista gotovo da nije ni bilo. Jedini od tih plovila koji je imao nešto posla, bio je izletnički brod „Katica“ iz Tivta koji je odradio tek dvadesetak vožnji po Boki sa grupama stranih turista, prvenstveno iz Ukrajine. Pri tome je zbog mjera na sprečavanju širenja korone, ovaj brod kapaciteta 370 putnika, primao znatno manje ljudi – maksimalno do 90, a što se opet sve na kraju odrazilo na smanjenje prihoda za njegovog vlasnika.

Iako i oni bilježe drastično smanjenje prometa u odnosu na lani, utisak je da su srazmjerno najmanje gubitke od korone od cijele crnogorske pomorske privrede, imali u jahtingu. „Jahti smo ove godine imali manje nego lani, ali stanje u tom segmentu naših usluga nije bilo toliko loše koliko smo očekivali da će biti. Ipak su rezultati koje smo ostvarili u agenturi jahti ove godine bili iznad naših očekivanje jer je tih brodova došlo više nego što smo se nadali“, ističe Vukić.

Vodeće crnogorske marine poput Porto Montenegra, Portonovog i marine u Baru u proljećnim mjesecima tokom potpunog lockdowna, sprovele su niz inovativnih i proaktivnih mjera i programa obuke svog osoblja i osmišljavanja protokola za dolaske i opsluživanje jahti u uslovima povećanog zdravstveno-sanitarnog rizika. Iako se ovogodišnji rezultati našeg nautičkog turizma ne mogu ni primaći prošlogodišnjima kada je bilo 4.775 dolazaka jahti i 28.562 turista na njima, ipak je stanje u našim marinama ljetos za vrijeme špica nautičke sezone bilo malo manje depresivno nego u luci Kotor gdje tada nije bilo niti jednog kruzera. Tako je u marini Luštica Bay u avgustu bilo popunjeno 70% njenih trenutno raspoloživih kapaciteta od 85 vezova, dok je u najvećoj marini u Crnoj Gori – tivatskom Porto Montenegru kapaciteta 450 jahti, zauzetost vezova u avgustu bila 72%. Ipak, i ove podatke treba uzeti sa dozom rezerve jer u menadžmentu tih marina kao zauzete, računaju i vezove koji su dati u dugoročni zakup, bilo da se na njima u datom momentu nalazi vezana jahta ili ne. Razlika je ipak, veoma značajna jer kada je brod zapravo u marini, posljedično rastu i popratni ekonomski efekti od njegovog boravka kroz troškove koje on tu ostvaruje kroz snabdijevanje, plaćanje raznih uluga i potrošnju svoje posade, a sve to izostaje kada jahta ne boravi na zakupljenom vezu koga u menadžmentu marine, formalno vode kao „zauzet“.

„Naš godišnji occupancy (zauzetost) po broju vezova u 2020. je 70% što je čak bolji rezultat nego lani kada smo imali 68%. Ovakav skor je postignut zbog produžavanja ugovora većine brodova koji su vezani u Porto Montenegru kao njihovoj matičnoj luci, čime je postignuto i povećanje prosječnog vremena zadržavanja jahti u našoj marini sa 51, na 105 dana“, kazao je „Vijestima“ senior PR i marketing menadžer Porto Montenegra Danilo Kalezić. On ističe da su ove godine u tu marinu više dolazili veći brodovi, pa je tako i prosječna dužina jahti koie su ove godine uplovljavale u Porto Montenegro „porasla“ na 22 metra, sa prošlogodišnjih 21 metar.

Siniša LUKOVIĆ

Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa

Kriva obolijevanja od kovida-19 u Crnoj Gori jasno pokazuje da je u danima poslije masovnijih okupljanja i broj novooboljelih rastao. Tako je bilo u drugoj polovini avgusta, kada su počela masovna okupljanja pred parlamentarne izbore, u danima nakon izbora, te potom u novembru, nakon sahrane mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje, teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa. To, kako su kazali, potvrđuje i činjenica da u nekim državama već desetak godina, od pandemije gripa A H1N1 2009, kao zasebna javnozdravstvena grana postoji “medicina masovnih okupljanja”.

Dodaju i da, kada se radi o otvorenom prostoru, prirodna cirkulacija vazduha utiče na smanjenje koncentracije kapljica, a da se u zatvorenim prostorima takav efekat ne može očekivati u istoj mjeri.

“Pored cirkulacije vazduha čitav je niz drugih faktora koji mogu imati uticaja na transmisiju mikroorganizama na masovnim okupljanjima, a koji se, prije svega, odnose na nošenje maski ili na udio zaraznih osoba koje su prisustvovale okupljanju.

O epidemiološkom i javnozdravstvenom značaju masovnih okupljanja najbolje govori činjenica da se nakon pandemije gripa (influenca A H1N1) iz 2009. u stručnoj literaturi, a posebno u zdravstvenim sistemima određenih država sve više koristi termin i govori o ‘medicini masovnih okupljanja’ kao zasebnoj javnozdravstvenoj grani koja se prvenstveno zasniva na epidemiologiji (ali i na drugim granama medicine)”, kazali su iz IJZ.

Ta nova disciplina, kako su dodali, značaja ima i u planiranju i organizaciji različitih događaja, među kojima su sportski, recimo Olimpijada, kulturno-zabavnih, kao što su muzički festivali, karnevali... Ta disciplina značaja ima i u planiranju velikih relgijskih događaja, kao što je odlazak na hadžiluk, različite vrste hodočašća, poslanica i masovnih bogosluženja...

“Osim epidemiologije, kod masovnih okupljanja poseban značaj imaju i druge grane medicine koje prije svega zavise od tipa i razloga masovnog okupljanja, ali i pretpostavljenih (mogućih i očekivanih) poremećaja zdravlja koji na takvim okupljanjima mogu nastati - urgentna medicina, traumatologija, higijena, vakcinologija, infektologija, transfuziologija, psihijatrija i klinička psihologija... Čak i bez pokušaja precizne kvantifikacije, analize i izdvajanja isključivog (samostalnog) uticaja svakog od masovnih okupljanja koja su se kod nas odigrala u proteklom periodu, dovoljno je sagledati epidemiološke krivulje iz kojih se jasno može uočiti promjena trenda i porast broja oboljelih nakon velikih masovnih okupljanja”, kazali su “Vijestima” iz Instituta.

Epidemija koronavirusa u Crnoj Gori počela je u martu. Kada je 20. juna predsjednik Crne Gore Milo Đukanović raspisao parlamentarne izbore, u Crnoj Gori bilo je osam inficiranih. Na dan izbora 30. avgusta, taj broj bio je 318, dvadesetak dana kasnije taj broj već je uvećan deset puta i broj infociranih premašio je 3.000.

Prvi veliki skup održan je dan poslije izbora, u noći 31. avgusta na 1. septembar ispred hrama u Podgorici, gdje su opozicione partije i simpatizeri slavili izbornu pobjedu. Trećeg septembra na Cetinju, te potom i tri dana kasnije u Podgorici, organizovani su skupovi koje su organizatori nazvali patriotskim. Skupu u glavnom gradu, prema podacima Uprave policije, prisustvovalo je 50.000 ljudi. Za sve to vrijeme, na snazi je bila zabrana okupljanja više od 100 osoba na otvorenom, odnosno više od 50 u zatvorenom. Zbog organizacije skupova niko nije sankcionisan, a nadležni nikad nisu saopštili i ko su organizatori okupljanja.

Posljednja masovna okupljanja su se dešavala u danima nakon smrti poglavara Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohija i epidemijska kriva jasno pokazuje rast oboljelih u periodu od sedam do 14 dana u danima nakon sahrane.

Podaci koje su "Vijesti" analizirale pokazuju da prvi put broj zaraženih prelazi 200 sedmog septembra kada na naplatu stiže period masovnih postizbornih okupljanja.

Već sedmicu kasnije, odnosno 14 dana nakon perioda masovnih okupljanja broj oboljelih je prešao 300.

Uz povremene dnevne varijacije, taj broj je uglavnom manji do sredine oktobra kada dnevno zaraženih ima i preko 400.

Krajem oktobra broj prelazi 500 dnevno zaraženih, da bi u periodu od sedam do 14 dana nakon sahrane Amfilohija prešao 600 i nekim danima čak i 700 zabilježenih slučaja što je rekord.

Nakon perioda od 14 dana počinje blago opadanje broja evidentiranih slučajeva, pa se u novembru uglavnom bilježi manje od 600 dnevno, a od prve nedjelje decembra manje od 500 slučajeva. Od sredine decembra se uglavnom bilježi manje od 350 zaraženih na dnevnom nivou.

Na sahrani Amfilohija su mjere masovno kršeno, ali je Tužilaštvo ocijenilo da "nema elemenata krivičnog djela".

Na snazi je bila zabrana okupljanja, propisana distanca se nije poštovala, vjernici su se pričešćivali istom kašičicom. Dio prisutnih je u mimohodu i ljubio pokojnika.

Na tom skupu se nisu odgovorno ponijeli ni brojni političari, uključujući tadašnjeg mandatara, a sadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića koji nije nosio masku.

U Crnoj Gori su u vrijeme sahrane mitropolita Amfilohija 1. novembra mjerama NKT-a bila zabranjena i primanja saušešća dok su se sahrane obavljale isključivo u užem krugu porodice.

Na pitanje da li se može govoriti o direktnom uticaju okupljanja na broj oboljeli, iz IJZ su kazali da se o kvantifikaciji i izračunavanju samostalnog (izolovanog ili direktnog) uticaja bilo koje mjere ili dešavanja može govoriti samo kada bi ta mjera i to dešavanje bili usamljeni, odnosno jedini u tom trenutku.

“Kada se pored određenih protivepidemijskih mjera ne bi sprovodile druge mjere ili, a vezano za masovne događaje, kada bi se mogli isključiti svi drugi društveni događaji, interakcije i dešavanja na kojima može doći do transmisije virusa - moglo bi se precizno govoriti o samostalnom uticaju jedne mjere ili jednog dešavanja na kretanja obolijevanja. Samim tim, precizna kvantifikacija samostalnog uticaja masovnih okupljanja u normalnim i uobičajenim okolnostima gotovo da nije moguća, jer se događaji ovoga tipa ne mogu posmatrati izolovano i samostalno mimo ostalih društvenih dešavanja, transmisije virusa i obolijevanja u zajednici koje se dešava u uobičajnim okolnostima”, kazali su iz IJZ.

Međutim, dodaju i da su moguće određene aproksimacije i da one podrazumjevaju da je stepen implementacije i pridržavanja mjera prije i nakon nekog događaja bio isti, da je društvena dinamika - broj kontakta koje ostvari pojedinac, kao i obrasci društvenog miješanja (social mixing - indikator broja bliskih interakcija koje jedna jedinka ostvari prilikom normalnih aktivnosti), nepromijenjen prije i nakon masovnog događaja.

“Uz ispunjenje ovih glavnih pretpostavki (i niza drugih manje bitnih) sva epidemiolška dešavanja i broj oboljelih nakon nekog masovnog događaja u periodu nakon prosječne inkubacije se mogu pripisati samom događaju odnosno masovnom okupljanju kao doprinosećem faktoru. Za precizno sagledavanje ovakvih dugoročnih trendova i uticaja određenih događaja na kretanje broja oboljelih od posebnog su značaja trendovi obolijevanja u uobičajenim okolnostima i za to se u epidemiologiji najčešće koriste višegodišnji (npr. petogodišnji) prosjeci obolijevanja od određene bolesti na određenom području. Svako trenutno statistički značajnije odstupanje od višegodišnjeg prosjeka obolijevanja za isti vremenski period godine se može pripisati dešavanjima koja se odvijaju na terenu u tom trenutku. Kako je kovid-19 nova bolest, za nju ne postoje višegodišnji prosjeci obolijevanja tako da analize ovoga tipa nisu moguće”, kazali su iz IJZ.

Ipak, na pitanje koliko su javna okupljanja koja su se događala u Crnoj Gori odmogla sistemu javnog zdravlja u planiranju mjera i suzbijanju epidemije koronavirusa, kazali su - “izuzetno”.

“Što se najlakše da uočiti analizom kretanja broja novoregistrovanih slučajeva prije i nakon izbornog dana odnosno pre i post izbornih aktivnosti i svih okupljanja koja su uslijedila nakon toga. Uticaj je još značajniji bio na sistem kliničkog menadžmenta, odnosno sistem pružanja zdravstvene njege i zbrinjavanja pacijenata. Dakle, poseban pritisak je bio na servise i usluge koje su se odnosile na zbrinjavanje i liječenje inficiranih i to na svim nivoima zdravstvenog sistema - počev od domova zdravlja, preko kovid i opštih bolnica sve do Kliničkog centra Crne Gore”, kazali su iz IJZ.

Javna okupljanja koja se povezuju sa porastom broja oboljelih nisu se događala samo u Crnoj Gori i to je, kako su kazali iz IJZ, dokumentovano ne samo u medijima, već i u naučnoj literaturi.

“Najviše podataka i analiza vezano za kovid-19 dostupno je za uticaj fudbalske utakmice između Atalante iz Bergama i Valensije koja se odigrala u Milanu 19. februara 2020. Analizom obolijevanja jasno je utvrđeno da je od značaja za transmisiju virusa bilo sve ono što je prethodilo meču (npr. putovanje javnim transportom navijača iz Bergama do Milana), što se dešavalo na meču (istorijska pobjeda Atalante) i ono što se dešavalo nakon meča (povratak u Bergamo i masovna slavlja do duboko u noć kao i povratak u Valensiju)”, kazali su iz IJZ.

Govoreći o tom slučaju, dodaju da se procjenjuje da je od prodatih 45.792 ulaznice, 95 odsto (43.500) kupljeno u Italiji, a samo pet odsto (2.500) u Španiji.

“Uz pretpostavku da je velika većina pristalica Atalante bila su iz grada Bergama, može se smatrati da je gotovo svaki treći stanovnik Bergama prisustvovao meču, što se jasno i odrazilo kako na obolijevanja, tako i na umiranje u Bergamu koje je bilo višestruko veće i od regionalnog prosjeka (Lombardija), ali i nacionalnog prosjeka u tom trenutku”, objašnjavaju iz Instituta.

Drugi događaji za koje postoje podaci u literaturi su hodočešće šiitskih muslimana u gradu Qom u Iranu, za koji se, kako su kazali, smatra da je doveo do naglog skoka broja obljelih i umrlih u Iranu tokom februara i marta. “Ali i u drugim državama okruženja - Avganistana, Iraka, Libana, Sirije i Pakistana iz kojih šiitski muslimani dolaze u Qom na hodočašće. Inače, u uobičajenim okolnostima kroz sam grad od oko 1,2 miliona stanovnika procjenjuje se da godišnje ‘prođe’ oko 20 miliona hodočasnika, što ovaj događaj svrstava u jedne od najmasovnijih na svijetu”, objašnjavaju iz IJZ. I karneval u Rio de Žaneiru, dodaju, dokazano je pospješio nagli skok oboljelih u Brazilu i Latinskoj Americi, kao i sva obolijevanja na kruzerima koji po prirodi stvari predstavljaju masovna okupljanja, jer je tu na relativno malom i ograničenom prostoru prisutan veliki broj ljudi.

“Sve navedeno jasno ukazuje na nedvosmislen značaj masovnih okupljanja na širenje obolijevanja i povećanje broja oboljelih od kovida-19 u svijetu. Zbog toga sve preporuke svih javnozdravstvenioh agencija i autoriteta govore o tome da je zabrana i ograničavanje masovnih događaja ključ i osnova uspješnog suzbijanja obolijevanja od kovida-19”, poručili su iz Instituta.

Vakcina jeste izlaz, ali će proći dosta do vraćanja života na staro

Vakcina protiv kovida-19 jeste izlaz iz globalne epidemiološke krize, ali i tu treba biti realan, poručil su iz Instituta, dodajući da će još proći da se život vrati na onaj prije epidemije.

“Uprkos svim naporima, vakcina neće biti dostupna svima u isto vrijeme, tako da prilikom započinjanja vakcinacije sve države moraju pažljivo procijeniti sve moguće aspekte, sa posebnim fokusom na osnovne ciljeve buduće vakcinacije i definisanje prioritetnih grupa”, pojasnili su iz IJZ.

Kazali su i da sticanje kolektivnog imuniteta globalno neće biti moguće postići dugo nakon započinjanja vakcinacije, a da će imunizacija, u kombinaciji sa drugim nefarmakološkim mjerama, pomoći da se zaštite najugroženiji, očuvaju najpogođenije ekonomske grane, smanji broj umrlih, te stopa obolijevanja, biće moguće normalno funkcionisanje zdravstva i socijalnih servisa...

“U tom slučaju, programi imunizacija biće usmjereni na one djelove populacije koji su ili najugroženiji od teških ishoda ili smrti, kao i na one koji su u najvećoj opasnosti da budu izloženi virusu na radnom mjestu. Bez edukacije i shvatanja značaja vakcina među samim građanima, ni jedan od ovih pristupa neće imati uspjeha”, kazali su iz IJZ, dodajući da će još dosta vremena biti potrebno da se stvari vrate na nivoe življenja i navika prije pojave kovida.

“Kada će to biti, teško je procijeniti, a dosta toga (ili sve) zavisi i od nas samih i dobro poznatih opštih mjera prevencije - distanca, higijena ruku i maske, koje su jedino oružje sve do vakcinacije većine populacije”, poručili su iz IJZ.

Protest može do 25 lica i da ne traje duže od sat

Iz Ministarstva zdravlja mjerama koje stupaju na snagu danas i važe do 11. januara, dozvolili su organizovanje prijavljenih javnih skupova, ali do 25 osoba.

“U trajanju ne dužem od 60 minuta, kao i uz pridržavanje mjera fizičke distance od dva metra, nošenje maski i uz korišćenje megafona i transparenata, bez uzvikivanja”, saopšteno je juče iz Vlade.

Nova mjera odgovor je na inicijativu Akcije za ljudska prava (HRA) i Instituta alternativa (IA), koje su od nove ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović nedavno tražili dopunu naredbe kojom je ranije zabranila okupljanja na javnom mjestu. Iz tih NVO tražili su da se građanima omogući pravo na okupljanje u cilju protesta, na način koji ne remeti javno zdravlje, u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava.

Isto pismo HRA i IA ranije su uputile prethodnom ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću, koji je tada predsjedavao Nacionalnim koordinacionim tijelom (NKT). Hrapović nije odgovorio na to pismo.

Obrazlažući zahtjev, iz HRA i IA ranije su kazali da je ministarka, tada donoseći mjere, omogućila građanima da prisustvuju vjerskim obredima u zatvorenom prostoru, uz znatnu distancu i nošenje maski. Stoga su u tim NVO smatrali da nema razloga da ne omogući okupljanje i na otvorenom prostoru, ograničenom broju ljudi, a po istim pravilima.

Damira KALAČ

Iako je razriješena krajem oktobra, Maraš nije Agenciji ostavila imovinski karton po prestanku funkcije. Njen nasljednik na čelu kompanije Miroslav Vuković uradio je to u roku

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv doskorašnje izvršne direktorice „13. Jul – Plantaže“ Verice Maraš zbog sumnje da je prekršila Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Odbor direktora „Plantaža“ smijenio je prije mjesec i po dana Maraš, koja je 13 godina bila na čelu kompanije u većinski državnom vlasništvu.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da je javni funkcioner kome je prestala funkcija dužan u roku od 30 dana da Agenciji dostavi vanredni imovinski karton. S obzirom da njega nije bilo u registru imovinskih kartona ni poslije mjesec i po dana, CIN-CG pitao je Agenciju da li je protiv nje pokretala postupak zbog sumnje da je prekršila Zakon.

„Maraš nakon razriješenja sa funkcije izvršne direktorice privrednog društva „13. jul – Plantaže“ AD Podgorica nije podnijela Agenciji izvještaj o prihodima i imovini u roku predviđenom članom 23 Zakona o sprječavanju korupcije. Agencija je pokrenula postupak iz svoje nadležnosti u odnosu na javnu funkcionerku Vefricu Maraš,“ navodi se u odgovoru Agencije.

Ukoliko Agencija potvrdi da je ona prekšrila Zakon, može biti novčano kažnjena od 500 do 2.000 eura.

Maraš nije odgovorila na pitanja novinara CIN-CG da li ispunila zakonsku obavezu po odlasku sa čela kompanije.

Ona je u drugoj polovini oktobra „rukovodeći se razlozima očuvanja kompanijskih interesa“ od Odbora direktora zatražila da je razriješi sa funkcije izvršne direktorice, navodeći među razlozima i to što se promijenila vlast u zemlji poslije parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta. Maraš je članica sada opozicione Demokratske partije socijalista (DPS).

Za direktora je izabran Vuković, a Maraš je raspoređena na poslove savjetnice. Vuković je u zakonskom roku dostavio Agenciji imovinski karton.

Menadžment “Plantaža” našao se na meti interesovanja javnosti nakon što je Maraš u posljednjem redovnom godišnjem imovinskom kartonu prijavila da su njena osnovna primanja prošle godine iznosila 7.370 eura.

Poslije burnih reakcija, Odbor direktora je odlučio da joj ubuduće dodjeljuje četiri umjesto osam prosječnih plata u tom preduzeću.

Novi direktor prijavio je Agenciji da je njegova prva plata na novoj poziciji iznosila nepunih 2.245 eura. Vuković je, prema pisanju medija, zadržao pravo da mu na toj poziciji bude zarada koju je imao na radnom mjestu direktora sektora pravnih i opštih poslova, a koja je sa obračunatim minulim radnim stažom iznosila 2.300 mjesečno,.

Bivša finansijska direktorica Valerija Saveljić godinama optužuje „Plantaže“ da fabrikuju bilans uspjeha, tako što šteluju vrijednost zaliha, što su negirali iz ove kompanije.

Odbor direktora “Plantaža” ima predsjednika i osam članova, a bira ih Skupština akcionara na period od godinu. Do skoro je imala predsjednika i šest članova.

Država je preko fondova većinski vlasnik “Plantaža”, pa su njihovi predstavnici i članovi Odbora direktora.

Investiciono razvojni fond (IRF) i Fond penzijskog invalidskog osiguranja (PIO) imaju 22 i 21,5 odsto udjela u “Plantažama”. Zavod za zapošljavanje (ZZZ) ima 8,5 odsto, Podgorička banka  9,2 odsto. Manjinski akcionari, takođe, imaju svog predstavnika.

Na čelo Odbora direktora je krajem septembra izabran redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici Božo Mihailović, a za članove direktor Fonda PIO Dušan Perović, bivši direktor „Plantaža“ Đorđije Rajković, profesor na Ekonomskom fakultetu Boban Melović, profesor na Fakultetu za poslovnu ekonomiju i pravo iz Bara Veselin Orlandić, predstavnik Zavoda za zapošljavanje Sead Šahman, izvršni direktor „Valuation consultant“ Zoran Senić, menadžer sektora rizika u IRF-u  Vladislav Dulović i direktor sektora za privredu u CKB  Nikola Perišić.

U odluci se navodi da su oni izabrani na četiri godine. Ranije je mandat članova Odbora direktora trajao godinu.

Pod lupom i tri člana Odbora direktora

Agencija je krajem juna pokrenula postupak protiv najmanje tri člana tadašnjeg saziva Odbora direktora zbog sumnje da su godinama kršili Zakon o sprečavnju korupcije.

To je uradila nakon što su “Vijesti” objavile da imovina Boža Mihailovića, Đorđija Rajkovića i Anice Hajduković godinama nije poznata.

Mihailović je sada predsjednik Odbora direktora, a Rajković je ostao član i u ovom sazivu.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da dostavlja imovinske kartone Agenciji i to najmanje jednom godišnje - redovni godišnji se dostavlja do kraja marta za prošlogodišnje stanje.

Agencija još nije donijela odluke u ovim slučajevima.

Miloš RUDOVIĆ

U velikom broju romskih porodica govore svojoj djeci: ‘’Pa što bi se ti obrazovao, dovoljna ti je osnovna škola, svakako ćeš na kraju čistiti ulice.’’ Takvo mišljenje u porodicama kreira i sistem, zato što Romi ne vide sebe kao dio zajednice jednakih i ravnopravnih

Mladi Romi i Egipćani moraju, prije svega, da razmišljaju svojom glavom. Imamo i mi naših grešaka, ali ima i država i zato je potrebna ruka saradnje – kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) politikolog Almir Tahiri.

Uz insistiranje na obrazovanju sve većeg broja mladih iz romske i egipćanske populacije, Tahiri naglašava da i njihova zajednica mora da se odrekne običaja pravdanih tradicijom. Riječ je, prije svega, o ranim ugovorenim i prisilnim brakovima i o nasilju nad ženama. “Iako nasilje nad ženama nije dio kulture, običaja i tradicije kod Roma, toga ima i danas. Ne kažem da nema kod neromske zajednice, ali ima i kod nas. Moramo zajedno da se borimo protiv toga”. 

Tahiri je jedan od malobrojnih fakultetskih obrazovanih Roma u Crnoj Gori. Poslije završenog fakulteta političkih nauka u Podgorici, na Centralno evropskom univerzitetu u Budimpešti usavršavao je znanja iz međunarodnih odnosa i diplomatije i engleskog. Trenutno radi kao asistent direktora i administrativni menadžer u međunarodnoj kompaniji Alucon group, koja učestvuje u realiziciji  projekta Portonovi. U potrazi, kako kaže, za dodatnim znanjem i vještinama, upisao je specijalističke studije menadžmenta u biznisu na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom. 

- Glavni pokretači u mom obrazovanju, majka, otac i kompletna porodica tjerali su me da se obrazujem, konstantno govoreći da je to krucijalno za moju budućnost. Sa pet godina, uputili su me u predškolsko vaspitanje i na taj način pokušali integrisati u većinsku zajednicu. Moje djetinjstvo je prošlo kao i svako drugo romsko, praćeno stigmatizacijom, diskriminacijom. Ali i mojim konstantnim dokazivanjem da ja zaista mogu, znam, hoću i da nije tako kako drugi misle. Ne mogu da kažem da je bilo lako. Naročito, ako ste jedini pripadnik romske zajednice u školi. Surova je realnost, da romska djeca sjede u zadnjoj klupi - prisjeća se Tahiri. 

Njegov problem je, kaže bio i to što u najranijem periodu nije imao primjer koji bi slijedio. 

-Moji roditelji su neobrazovani i kad bih dolazio kući, plakao i govorio da ne želim u školu, jer me djeca maltretiraju I nazivaju pogrdnim imenima, nijesam nailazio na razumjevanje, da me neko uputi da te stvari nijesu normalne, ali da moramo da se borimo sa tim i da to nikad ne prihvatamo.  Nije to krivica mojih roditelja, zato što su oni neemanicipovani, ali su, ipak, dali sve od sebe da me izvedu na pravi put. U srednjoj školi, bilo je blaže što se tiče stigmatizacije i diskriminacije, dok su me na fakultetu lijepo prihvatili. Družili smo se i danas sam u kontaktu sa većinom – kaže Tahiri. 

Koliko ocjenjujete važnost školovanja romske i egipćanske populacije na putu njihovog osnaživanja i potpunijeg integrisanja u društvo?

- To mora biti imperativ. Pored osnovnog, zakonom bih uveo i obavezno srednjoškolsko obrazovanje, kao što su to uradile neke zemlje u regionu. Da sva romska djeca pohadjaju osnovnu i srednju školu i da budu podstaknuta i da im se razvije svijest o potrebi da ide na fakultet. 

Mislim da je na tom planu nedovoljan rad države, ali i nevladinog sektora, koji ne podstiču u dovoljnoj mjeri mlade na dalje školovanje, ne rade sa njima i ohrabruju ih.

Ako je trenutno u osnovnim školama gotovo hiljadu mališana iz RE populacije, a tek svaki deseti upiše srednju školu i nešto više od jednog procenta fakultet, gdje vidite ključne probleme?

-Većina naših roditelja radi u komunalnim preduzećima, ili se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina. Ne generalizujem, ali u velikom broju romskih porodica govore svojoj djeci: ‘’Pa što bi se ti obrazovao, dovoljna ti je osnovna škola, svakako ćeš na kraju čistiti ulice.’’ Takvo mišljenje u porodicama kreira i sistem, zato što Romi ne vide sebe kao dio zajednice jednakih i ravnopravnih. Prije godinu dana, predložio sam jednom lokalnom hotelu da zaposle mog rođenog brata, koji je vrhunski šanker, za to se i školovao. Predložio sam da zaposle i jednog druga, koji je htio da radi običan fizički posao, čišćenje, održavanje higijene, rad u kuhinji, vozač, šofer, što god, jer ima samo osnovnu školu. Menadžer hotela je odbio, a kasnije vidim da su zaposleni Filipinci. 

Šta bi, na osnovu Vašeg iskustva, trebalo uraditi da se više pripadnika RE populacije bolje školuje i adekvatno zaposli? 

- Treba nam pružiti šansu. Postoji mogućnost da se smanji broj nezaposlenih Roma, da učestvujemo u razvoju turizma. Imamo iza nas bogatu kulturu staru vjekovima. Samo u mojoj kući se govore četiri jezika, od kojih su dva engleski i njemački. Imate takvih porodica na stotine u Crnoj Gori. Zamislite, ako imate romsko dijete koje već govori nekoliko stranih jezika, koliko ga je lako naučiti još jedan, ili uvesti u stručno osposobljavanje, da bude konobar, kuvar, šanker. Da sjutra bude zaposlen u nekom luksuznom, turističkom hotelu. Gost će zaista imati osjećaj da se nalazi u građanskom, multikulturalnoj, multinacionalnoj, multikonfesionalnoj zajednici. Da ne govorim kako naši kulinarski specijaliteti mogu dodatno obogatiti  turističku ponudu. Tu je i ekonomski benefit. Ako zaposlite Roma, on neće biti na teretu države, nego će joj doprinositi. Treba samo ekonomski razmišljati, ne mora neko nas da ‘’integriše’’ zato što nas voli

To bi dodatno podstaklo i mlađe generacije, da se dodatno usavršavaju, školuju, jer bi vidjeli pozitivne primjere.

Gdje u tome vidite ulogu države, a gdje nevladinog sektora?

Država treba da pruži ruku saradnje romskim mladim ljudima, koji su emancipovani, školovani, kreativni. Mi volimo Crnu Goru. Nećemo mi nigdje odavde, svidjalo se to mnogima ili ne. Koliko je ova država Crnogoraca, Srba, Hrvata, Bosanaca, Albanaca, toliko je i naša. Ja tu vidim rešenje, ako zajedno učestvujemo u kreiranju javnih politika koje bi doprinjele našem položaju. Tu su i međunarodne organizacije, koje bi trebalo da pomognu. 

Zar nije apsurd, da je od 2010. do 2020. godine možda petnaestak Roma završilo fakultet. Mizerija. Ali, ne možemo za to kriviti samo državu. Meni je omogućila stipendiju, studenski dom. Bez te stipendije, nikad ne bih završio fakultet. Ja tu vidim krivicu i u romskom NVO sektoru, jer ne podstiču dovoljno mlade na obrazovanje. Da li je to određena vrsta ljubomore samoprozvanih lidera, ili strah od konkurencije koja bi se stvorila nakon određenog vremena, to je već druga tema. Čast izuzecima, par nevladinih organizacija, koje se zaista trude, angažuju, bore se, ali to nije glas naroda.

Pratim i rad ostalog NVO sektora. Podjite po tim organizacijama po Crnoj Gori što dobijaju određene evropske i državne projekte. Pare za Rome, nigdje zaposlenog Roma. Ili, ako je zaposlen, to bude neki stažista, aktivista, asistent, dobije neku crkavicu. Čisto da se slika u medijima, kao da je on tu. Nećete vi čuti da je negdje neki Rom koordinator u projektu, projekt menadžer... Gdje su sve te pare date za Rome, a nigdje zaposlenog Roma. Projekat za Rome - bez Roma.

Sve su glasniji zahtjevi za političku participaciju Roma i Egipćana i takozvanu pozitivnu diskriminaciju koja je primijenjena kod drugih manjina. Kako, kao politikolog gledate na mogućnost da se na nekim narednim izborima Romi i Egipćani pojave sa svojom partijom?

- Mislim da smo politički diskriminisani zato što je jednoj manjinskoj zajednici omogućen smanjen cenzus, a nama nije, iako nas brojčano ima malo više od njih. Ali, to nas ne treba da zaustavi u namjeri da budemo politički aktivni i izađemo na političku scenu. 

To može donijeti samo dobro. Mislim da je osnovana jedna politička partija, prije godinu dana. Nije mi poznato zašto nijesu izašli na parlamentarne izbore. To je velika šteta. Mene bi lično radovalo da u budućnosti vidim romsku poilitičku partiju koja će sigurno biti za progres zajednice i obogatiti građansku Crnu Goru. Da u raznim institucijama vidimo zaposlene Rome. U parlamentu, da se čuje glas Roma. 

Nardi AHMETOVIĆ

Brojni radovi su izmišljani ili precijenjeni, a u postrojenja ugrađivan lošiji materijal i fakturisan skuplji, tvrde eksperti. Kompanija WTE pored naplaćenih oko 42 miliona eura, traži još 35,34 miliona. Budvu će dodatno pogoditi milionski troškovi arbitraža. Specijalno državno tužilaštvo se još bavi „istražnim radnjama“

Više od 20 miliona eura naduvane su fakture za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Bečićima, pokazuju svjedočenja pojedinih aktera, nalazi iz izvještaja dva nezavisna eksperta i drugi dokumenti u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN) i Monitor.

Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

Tri miliona je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom i prije početka radova, što je već dokazano na sudu. Mimo toga, slovenački ekspert dr Jože Duhovnik, koga je angažovala nova lokalna vlast poslije pobjede na izborima 2016. godine tvrdi da vrijednost izvedenih radova od 41,4 miliona eura, koliko je prijavila njemačka kompanija WasserTechnik Essen (WTE), treba umanjiti za precijenjenih 12,629 miliona eura. Finansijska ekspertkinja Ilinka Vuković, koja je radila i za budvansku opštinu i za Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pronašla je druge sporne fakture čiji iznosi premašuju 3,5 miliona eura, dok je održavanje postrojenja tokom pet i po godina fakturisano 500 do 700 hiljada eura godišnje više od realne vrijednosti.

Budvanskoj opštini prijeti opasnost da izgubi još desetine miliona u pokrenutim međunarodnim arbitražama, vezanim za ovaj projekat. Prva je zakazana u Frankfurtu 9. februara naredne godine. Od opštine je WTE naplatila između 12,5 i 13,8  miliona eura (o čemu se spori sa lokalnim vlastima) i aktivirala Vladinu garanciju od 29,3 miliona, ali traži još 35,34 miliona. Druga arbitraža se priprema u Ženevi. Sve to za Budvu znači i dodatne milionske troškove.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala, a uračunavanje kvalitetnijeg i skupljeg, još niko nije odgovarao. Izuzetak je pomenuta pljačka prva tri miliona, gdje je sporazum o priznanju krivice tadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i neformalni šef Budve Svetozar Marović sa trojicom saradnika potpisao sa SDT-om. Uz brojna nedjela, on je priznao da je bio organizator i u ovom.

Novac je, prema dokumentima SDT-a, poslužio da Marović namiri dio privatnog duga izvjesnom biznismenu Gojku Kapisodi i za to je dobio simboličnu kaznu od tri mjeseca zatvora. Ni SDT, ni Viši sud koji je prihvatio sporazum, nisu ga obavezali da vrati Opštini ukradene milione, a zatvor je izbjegao odlaskom u Beograd, gdje se i sada nalazi. Tadašnji direktor njemačke podružnice WTE Otpadne vode Budva Ginter Faust, koji je izdao lažnu fakturu i dalje usmjeravao novac izvukao se iz svega kao svjedok saradnik.

Istražnim radnjama koje su „u toku“, SDT se pravda za to što nisu razotkrivene druge mahinacije i odgovorne osobe.

Da se gradi i - ugradi

Njemačka kompanija WTE je 8. jula 2009. potpisala sa Opštinom Budva takozvani DBFO ugovor (dizajn-izgradnja-finansiranje-upravljanje) o izgradnji tri prečistača otpadnih voda - Bečići, Jaz i Buljarica – kao i kanalizacione mreže na Svetom Stefanu za kapacitet dovoljan za 130 hiljada stanovnika. Vrijednost projekta je bila 58,56 miliona eura plus kamate i varijabilni troškovi, s tim da ukupna investicija ne pređe tenderski limit od 85 miliona. Ugovor je predviđao i godišnje troškove upravljanja od 1,7 miliona eura do 2042. godine, a Budva je trebalo da otplati investiciju do 2034. godine. Projekat je samo djelimično završen, kada je u julu 2014. godine počeo probni rad prečistača u Bečićima, koji je u oktobru i svečano pušten u rad.

Dva mjeseca od sklapanja ugovora, Njemci su osnovali firmu kćerku WTE Otpadne vode Budva DOO. Ona je sa matičnom firmom u Esenu potpisala ugovor o zajmu početkom juna 2010. godine od 61 milion eura za finansiranje projekta.

Kao obezbjeđenje da će posao biti dobro urađen Njemci su predali Opštini garanciju Bayerishe Landesbank iz Nirnberga 9. jula 2009. godine na 4,25 miliona eura. Važila je do 8. jula 2014. a tadašnja lokalna vlast DPS-a nije tražila produženje. Nezvanično objašnjenje jednog od tadašnjih opštinskih rukovodilaca za CIN-CG/BIRN/Monitor je da su ih Njemci uslovili da odustanu, kako ne bi tražili da odmah plate već nagomilane fakture za radove, jer je kasa bila prazna.

Vlada je, sa druge strane, 16. oktobra 2010. godine dala garanciju, naplativu na prvi poziv i bez prava protesta, od 29,3 miliona eura za polovinu osnovne investicije. Pet mjeseci ranije je i tadašnji gradonačelnik Rajko Kuljača izdao opštinsku garanciju na 66 miliona eura, mada za to nije imao saglasnost Vlade i odluku lokalnog parlamenta, kako je predviđeno zakonom. Garanciju Vlade WTE je aktivirao 18. decembra prošle godine, a Kuljačina je tema arbitraže u Frankfurtu.

Sagovornici CIN-CG/BIRN/Monitora koji su ranije bili visoko pozicionirani u DPS-u tvrde da je projektu prečistača „prethodio i dogovor Svetozara Marovića i državno-partijskog vrha“. Marović je dugovao privatnim licima, što su za CIN-CG/BIRN/Monitor potvrdila i dvojica povjerilaca uz uslov anonimnosti, ali i Prvoj banci u vlasništvu Aca Đukanovića, brata tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Mila Đukanovića. Sagovornici iz DPS-a navode da je „smišljeno“ da se dugovi vrate i preko postrojenja u Bečićima kroz fiktivne i „višestruko naduvane fakture na račun kvaliteta i obima radova“, te da su Njemci na to pristali.

Postojanje takvog dogovora, iz službe za informisanje predsjednika Đukanovića su kategorično demantovali: „Ne. Nikada takva ideja nije pomenuta. A da jeste, svakako ne bi bila prihvaćena”.

Marović je odbio da odgovori na tvrdnje bivših partijskih kolega. Predstavnici investitora su, takođe, negirali optužbe za ovu korupciju. Iz Prve banke su odgovorili da njihovi predstavnici “…nijesu imali saznanja, niti učestvovali u dogovorima koje ste naveli“. Pozivajući se na zakonski ustanovljenu bankarsku tajnu, sa iste adrese su za CIN-CG/BIRN/Monitor rekli da nisu u mogućnosti da odgovore na pitanje o tome da li su Marović i Property Investments izmirili dugove Prvoj banci i u kom obimu, ako jesu kada i na koji način, a ako nisu kako je banka obezbijedila potraživanja.

Sporazum o priznanju krivice koji je Marović sklopio sa SDT-om, kao i fakture koje je lokalni WTE ispostavljao Budvi i do kojih je došao CIN-CG/BIRN/Monitor potvrđuju dio navoda izvora iz DPS-a.

Naduvano od kosidbe do održavanja

Ubrzo po promjeni lokalne vlasti u Budvi oktobra 2016. godine, otkriveno je da su ukradena tri miliona eura, bili samo jedna u nizu malverzacija.

Bivši gradonačelnik Dragan Krapović kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor da je početni problem bio što je odlaskom DPS-a

sa vlasti nestala i dokumentacija: „Nismo zatekli čak ni osnovni DBFO ugovor, jer je SDT odnio dokumentaciju bez reversa i nije je vraćao. Arhiva je bila u rasulu“.

Opština je uspjela da pribavi nešto dokumentacije i krene u reviziju. „Za posao je odabran dr Jože Duhovnik iz Slovenije, sa impresivnim međunarodnim referencama“, kaže Krapović.

Sumnjive fakture su počele da isplivavaju.

Tako je, već na početku, za košenje trave, uklanjanje žbunja, drveća i panjeva na terenu predviđenom za postrojenje na površini od 22.478 metara kvadratnih naplaćeno 56.195 eura, ili 2,5 eura po kvadratu što je bar 20 puta više od uobičajene cijene. Preduzimači koje je kontaktirao CIN-CG/BIRN/Monitor rekli su da je cijena između sedam i deset centi, a na toliku površinu bi dali popust.

Đorđije Vujović, odbornik u SO Budva za CIN-CG/BIRN/Monitor kaže da je još 2011. godine čuo od jednog direktora u Tradeunique (WTE-ov podizvođač) da su radnicima iz Ulcinja dali šest hiljada na ruke „a investitor se ugradio 50 hiljada u fakturi ispostavljenoj Budvi“. Vujović je na sastanku kod tadašnjeg gradonačelnika Lazara Rađenovića direktno pitao Ralfa Šredera, izvršnog direktora WTE Essen, da li je istina da kroz projekat treba da se vrati Marovićev dug pomenutom Kapisodi od pet miliona eura.

„Na to je Šreder ljutito rekao da su oni Njemci, da cijene novac i da ne želi više o tome da priča“ kaže Vujović za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Odmah nakon prve, stigla je „ugradnja“ za zemljane radove i nivelaciju terena.

„Nadzor im je priznao nešto što nije urađeno, a mi smo poslije geodetske ekspertize utvrdili manje troškove i smanjili vrijednost stvarnih radova za 700 hiljada“ objasnio je dr Duhovnik u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor.

On naglašava da su radovi na opremi prečistača precijenjeni za 5.282.218,27 eura: „Tehnička knjiga definira kvalitet opreme i materijala za ugradnju. Na terenu smo zatekli nizak kvalitet, lošije karakteristike opreme i samog materijala. Cjevovodi su već bili raspucali. Ugradili su armaturu za jeftinije pumpe (25-30 odsto) za koje treba manje materijala. Ipak, nadzor im je priznao cijenu kao da su najboljeg kvaliteta“.

Slovenci su ustanovili da su građevinski radovi naduvani za 2,92 miliona, izrada projektne dokumentacije za 1,613 miliona, pribavljanje građevinskih dozvola za 0,922 miliona. Osporili su i 1,89 miliona za plaćanje internog nadzora njemačke firme.

„Po zakonu, poslove nadzora treba platiti Opština, jer je on najbitniji u procesu realizacije projekta. Ovdje je WTE platio svoj interni nadzor koji je potvrđivao brojke koje odgovaraju WTE-u. Na kraju je faktura poslata Opštini da je plati, što je nečuveno i protivzakonito“, objašnjava dr Duhovnik za CIN-CG/BIRN/Monitor.

WTE Otpadne vode Budva pod palicom Gintera Fausta, nastavlja izdavanje sumnjivih faktura koje očekuje da Opština plati. Finansijski vještak Ilinka Vuković na 99. strani svog izvještaja kaže: „...imajući u vidu izuzetu dokumentaciju WTE od strane Tužilaštva, imala sam prilike da vidim da postoji faktura u ukupnom iznosu 3.145.000 eura, po osnovu koje je prikazan trošak i obaveze prema matičnoj firmi (u Esenu), a u opisu su različite vrste „sastanaka i pregovora...“

U toj fakturi (oktobar 2009-septembar 2010) su veoma uprošćene stavke, a bodu oči velike i okrugle cifre: izrada organizacionog koncepta - 350 hiljada eura, pregovori sa Opštinom Budva - 200 hiljada, izrada garantnog naloga - 420 hiljada, preciziranje detalja ostalih ugovora – 270 hiljada, obrada kreditnog finansiranja -360 hiljada, određivanje uslova isplate – 230 hiljada, tekući trgovinski konsalting i razvoj – 300 hiljada,  izrada tehničkog koncepta – 790 hiljada,  tehnički pregovori sa Opštinom Budva -155 hiljada i projekt menadžment -70 hiljada eura. Ukupno – 3,145 miliona eura.

„Odmah vidite da sa tom fakurom nešto nije u redu, smrdi na korupciju. Imate projekt menadžment - 70 hiljada, pa druge cifre - 300, 350 hiljada... WTE nas je očigledno smatrao budalama“ kaže Đorđije Vujović.

Još jednu problematičnu fakturu od 535.095,99 eura WTE  je ispostavio Opštini, kao navodni trošak pregovora koje su Njemci vodili sa KfW-IPEX bankom od 10. oktobra 2014. do 29. oktobra 2015. Prema izvještaju Ilinke Vuković, pregovori nisu rezultirali kreditom, već samo „ispitivanjem tržišta bez pristanka Opštine Budva kao investitora i taj trošak je trebalo da snosi izvođač radova“.

Opština je imala i svoj nadzor projekta - novosadsku firmu Pro-Ing DOO sa kojom je 19. oktobra 2011. potpisala ugovor od 678.600 eura. Osnivač i direktor Goran Vukobratović u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor kaže da nije saglasan sa nalazima Duhovnika i smatra da je ono što je Pro-Ing nadzirao urađeno dobro.

„Imajte u vidu da je Pro-Ing vršio samo poslove nadzora iz građevinske struke. Nismo bili nadležni za upravljačke troškove i kontrolu troškova finansiranja projekta, kao ni za fakture iz vremena prije nego smo počeli nadzor“ kaže Vukobratović.

Vuković u izvještaju potencira i problematičnu ulogu firme Pro-Ing Novi Sad, jer je Vukobratović „bio član (tenderske) Komisije i jedan od potpisnika Zapisnika o otvaranju ponuda“, uz opasku da se pominje i kao konsultant za pripremu tendera.

Postoji, takođe i Pro-Ing Trade DOO Budva čiji je Vukobratović jedini osnivač i koja je godinama sarađivala sa WTE Otpadne vode Budva. „Očigledan je konflikt interesa“, navodi se u izvještaju Vuković.

CIN-CG/BIRN/Monitor ima fakture kćerke firme Pro-Ing Trade DOO Budva ispostavljene WTE-u za poslove „izrade revizorskog izvještaja za dobijanje građevinske dozvole PPOV Budva uključujući cijelu kanalizacionu mrežu i pumpne stanice na području opštine“. Jedna faktura od 100.800 eura je ispostavljena 19. maja 2011. godine, prije nego je majka firma potpisala ugovor o nadzoru. Druga faktura od 39.312 eura je ispostavljena 27. decembra 2011. godine, nakon potpisanog ugovora o nadzoru. Vukobratović tvrdi da „nije postojao sukob interesa u te dvije odvojene usluge“.

„Slobodno provjerite u MORT-u da li ista kompanija može vršiti reviziju projekta i nadzor nad izvođenjem radova. Imate primjer VODACOM-a odnosno tekućeg aktivnog projekta u Kotoru i Titvtu“, ističe Vukobratović.

On kaže i da ne vidi u čemu je konflikt interesa ako je bio član tenderske komisije i bio na otvaranju ponuda„Na tenderu se nudio koncept, a ne detaljni projekat, tako da ja nisam bio unaprijed upoznat sa projektnim detaljima nad kojima je trebalo da imam nadzor. Konflikt interesa bi postojao da sam ja učestvovao u izradi koncepta, što svakako nisam“.

Duhovnik ova objašnjenja ocjenjuje kao „tipično balkanska“ ističući da bi „u svakoj normalnoj zemlji ovo bio prepoznatljiv konflikt interesa“.

Njemci ćute do arbitraže

Štefan Zah, menadžer za komunikacije austrijske EVN Grupe, koja je vlasnik WTE-a, priznaje stručnost dr Duhovnika, ali nije želio da odgovara na njegove nalaze.

„Naše primjedbe na njegov izvještaj ćemo predočiti na arbitraži u Ženevi“ rekao je Zah za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Na pitanje o korupciji i lošem kvalitetu postrojenja, on ističe da je „tužilaštvo nekoliko puta provjeravalo stanje u firmi i postrojenju i da nisu našli ništa protiv WTE-a uprkos čestim javnim optužbama“. Zah kaže i da „postrojenje radi“ i da je WTE uradio „dobar posao“. Postrojenja na Jazu i Buljarici, tvrdi,  nisu izgrađena „jer je Opština prodala tu zemlju za gradnju hotela“, što Krapović odlučno negira i kaže da je „sve lako provjerljivo“.

Krapović ističe i problem fakturisanih troškova za upravljanje prečistačem koji su Njemci od jula 2014. godine zaračunavali po 1,7 miliona eura godišnje i htjeli da naplate u cjelosti.

„Mi smo rekli da nećemo plaćati upravljačke troškove za nepostojeća postrojenja u Jazu i Buljarici. Meni je onda Šute ponudio da odmah spusti sa 1.7 na 1.2 miliona godišnje, ali da se mi dogovorimo za neke druge stvari“, kaže Krapović.

Hubertus Šute je na mjestu direktora WTE otpadne vode Budva naslijedio Gintera Fausta, umiješanog u pljačku prvih tri miliona eura.

Sekretarijat za investicije Budve je saopštio je za CIN-CG/BIRN/Monitor da Opština upravlja postrojenjem od početka ove godine i da su projektovani godišnji troškovi 993 hiljade eura, što je 700 hiljada manje nego kada su fakturisali Njemci.

Štefan Zah kaže da su WTE-EVN potraživanja ukupno 77 miliona eura, koliko ih je, tvrdi, koštao projekat prečistača. On negira da WTE pokušava da naplati i ono što nije izgradio (Buljarica i Jaz).

„Mi se vodimo principom da tražimo ono što smo sagradili, a ne ono što je trebalo biti“ kaže Zah.

Pravni zastupnik Budve advokat Vladan Bojić objašnjava za CIN-CG/BIRN/Monitor da je „WTE-EVN pokrenuo arbitražu u Frankfurtu oko Kuljačine garancije još krajem prošle godine. Samo takse, podnesci i pripremni materijal do ročišta će koštati Opštinu pola miliona, a prva arbitraža između 1,5 i dva miliona dolara. I arbitražu u Ženevi su pokrenuli zbog navodnog kršenja DBFO ugovora, za slučaj da ne uspiju u Frankfurtu“.

Na pitanje CIN-CG/BIRN/Monitor predsjedniku Đukanoviću, o tome da li je nešto preduzeo u vrijeme kada je bio premijer da se WTE-ov posao završi kompletno i kvalitetno, s obzirom da je postojala i garancija Vlade od 29.3 miliona eura, njegova služba je proslijedila odgovor Ministarstva finansija. U njemu se ističe da Vlada “nije, nakon isplate državne garancije, u toku sa daljim dešavanjima oko projekta WTE u opštini Budva”.

Vlada, kako je saopšteno, sada nastoji da “definiše način regulisanja obaveza Opštine prema Vladi Crne Gore, odnosno Državi, po osnovu plaćene garancije”.

“Što se tiče samog projekta, njegova realizacija, kao što je to bilo i od početka, pa i nadalje, jeste odnos između dvije strane, odnosno između Opštine i WTE-a, koje bi trebalo da razmotre i dogovore sve aspekte saradnje”, pouka je Ministarstva finansija.

Kada je 2. oktobra 2014. tadašnji premijer Đukanović presjekao crvenu vrpcu na postrojenju, istakao je da će novi objekat učiniti morski resurs Budve i Crne Gore „čistijim, kvalitetnijim i bogatijim“. U ime njemačke kompanije direktor Franc Mitermajer je naglasio da je postrojenje izgrađeno „po svim svjetskim standardima“.

Svečarske riječi zatrpale su činjenice da je postrojenje u Bečićima, navodno kapaciteta za 90 hiljada stanovnika, samo dio ugovorenog projekta, da nema upotrebnu dozvolu, koju će dobiti tek pola godine kasnije i to samo za četvrtinu izgrađenog, da ne postoji valjana dokumentacija o objektu i izvedenim radovima i da nije upisano u katastar.

Šest godina kasnije, more pored Budve je daleko od „čistog i kvalitetnog“. Zbog 24-časovnog izlivanja fekalija na prostoru između dva bečićka hotela sa pet zvjezdica u julu 2019. godine, iz kompanije Iberostar Bellevue rekli su za CIN-CG/BIRN/Monitor, da na sudu od WTE traže milion eura odštete, jer iz te kompanije nijesu odgovarali ni na pozive, a kamoli nešto preduzeli. Prodorni smrad oko postrojenja se i dalje povremeno osjeća i spušta do hotela na obali. Proces prerade kanalizacionog mulja nije ni bio predviđen ugovorom. Odvozi se u Albaniju na divlje depoe o čemu je CIN-CG već pisao. Plivajuće masnoće u akvatoriju Budve i Bečića koje su bile vidljive i ovog ljeta, riješene su ugradnjom novog reduktora - na račun Opštine.

Petrovac, Jaz, Buljarica i Sveti Stefan i dalje ispuštaju neprerađene fekalne vode na pučinu, a morske struje i vjetrovi ih vraćaju ka obali.

Budva nije jedina sporna

Zah ističe da su u zadnjih 20 godina realizovali 110 projekata u 20 zemalja i da nigdje nisu „imali problema kao u Budvi“

Projekti WTE, međutim, ne idu glatko ni u drugim zemljama. U Sloveniji imaju tri spora- Kranjska Gora je na sudu, protiv Pivovare Laško su izgubili, a Bled je riješen nagodbom. Moguće je i otvaranje spora u Šentjerneju. U Sjevernoj Makedoniji su problemi riješeni međudržavnim razgovorima na vrhu. Spor u Bugarskoj je riješen arbitražom u Vašingtonu gdje su obje strane dobile manje iznose od traženih. Agencija Rojters je 2014.godine objavila da EVN planira aktivirati 251 milion garancija njemačke vlade nakon propasti projekta spalionice WTE-a u okolini Moskve.

Tri miliona, uz kafu

U januaru 2016. godine policija je uhapsila Gintera Fausta, direktora „WTE otpadne vode Budva“. Pušten je nakon 72 sata. Faust je, u svojstvu svjedoka saradnika izjavio 1. marta 2016.  SDT-u da mu je Lazar Rađenović tokom jednog ispijanja kafe u budvanskom lokalu Hemingvej rekao da „bi bilo nužno da se preko jedne građevinske firme, koju tek treba izabrati, plati iznos od tri miliona eura“. Izabran je Tradeunique čiji je vlasnik Mirko Latinović, kasnije svjedok saradnik protiv Marovića. Faust je priznao da tri miliona „potiču iz samog preduzeća WTE sa kalkulacijama koje se odnose na projektne i servisne troškove... S obzirom na cjelokupan iznos projekta (60 miliona) te na činjenicu da godišnje WTE utroši oko 6 miliona smatram da ovaj iznos od 3 miliona eura nije veliki...pa samim tim i ova 3 miliona otplatiće opština Budva“.

Ranije u ponoćnoj izjavi 14. na 15. januar 2016. godine (Faust je u svojstvu osumnjičenog pred specijalnim tužiocem rekao da je od direktno pretpostavljenog u Njemačkoj Roberta Verta „dobio odobrenje za zaključenje ugovora sa Tradeuniqom“.

Sume koje su okrivljeni priznali su maltene identičnim sporazumima se ne poklapaju matematički, a SDT je preskočio istragu ka centrali WTE-a.

U sporazumima se navodi da je u periodu od 21. juna 2010. do 28. marta 2013. godine u Budvi, Svetozar Marović podstrekao Lazara Rađenovića, tada potpredsjednika opštine, Mirka Latinovića, vlasnika Tradeunique DOO iz Budve i njegovog izvršnog direktora Gorana Bojanića na zloupotrebu službenog položaja. Cilj je bio da se „tri miliona eura, vlasništvo Opštine Budva, iskoriste za vraćanje dugova preduzeća Property Investments i organizatora kriminalne grupe Svetozara Marovića prema Gojku Kapisodi“.

Property Investments se od ranije vezuje za porodicu Marović.

Bojanić je u ime Tradeunique zaključio „ugovor o inžinjerskim uslugama, servisu i uslugama izgradnje kanala“, sa Ginterom Faustom iz WTE Otpadne vode Budva koji je slijedio upute Rađenovića instruiranog od Marovića.

Istovremeno je Bojanić potpisao sa firmom Biochem Industries DOO Budva, vlasništvo Stjepana Skočajića, skipera na jahti Marovića, ugovor za „servisne i usluge projektovanja čija vrijednost je tri miliona eura, iako je znao da Biochem Industries neće obavljati ugovorene poslove, već će iste izvršavati WTE Otpadne vode“.

Potom je Rađenović sa računa Opštine prenio novac na račun WTE Otpadne vode, a Ginter Faust ga je proslijedio na račun Tradeunique. Bojanić je onda, po nalogu Mirka Latinovića, prenio na račun Skočajićeve firme prvo 2,808 miliona eura, pa kasnije 200 hiljada, 100 hiljada i 50 hiljada eura. Skočajić je po uputstvima Marovića iznos od 2.4 miliona prenio na račun Gojka Kapisode za dug Marovića i Property Investments nastao po ugovoru o pozajmici iz 2008. godine.

Time su, zaključuje se u sporazumu sa SDT-om, Svetozar Marović i firma Property Investments pribavili „protipravnu imovinsku korist u iznosu od 2,4 miliona, a Stjepan Skočajić u iznosu od 277 hiljada eura“. Skočajić je pomenutu sumu od 277 hiljada podigao sa računa Biochem Industries, ili za svoje potrebe (kako piše u sporazumu sa Marovićem), ili ih je „predao M. R. kako bi namirili troškove preduzeća Property Investments nastalih oko prodaje zemljišta“ (kako piše u sporazumu SDT-a sa Skočajićem). Tako su okrivljeni „Opštini Budva pričinili štetu u iznosu od tri miliona eura“ zaključuje se u sporazumima.

SDT još „preduzima radnje“

Na pitanja CIN-CG/BIRN/Monitora o aferi sa prečistačem, SDT je nakon dugog čekanja poslao šturi odgovor da su “sa okrivljenima Svetozarom Marovićem i Dragoljubom Milanovićem zaključeni sporazumi o priznanju krivice..., nakon čega su sporazumi o priznanju krivice potvrđeni od strane Višeg suda u Podgorici, a isti su rezultirali vraćanjem protivpravne imovinske koristi Opštini Budva u iznosu od 1.096.481,39 eura“. SDT je još naveo da i dalje poduzima „neophodne istražne radnje“.

Opština negira da je vraćen novac, a bivši gradonačelnik Krapović ističe da suma koju pominje SDT nema veze sa WTE postrojenjem već sa slučajem Copyright, gdje je Opština Budva oštećena za 3.86 miliona eura kroz seriju fiktivnih ugovora o marketinškoj promociji grada i fingiranog sudskog poravnanja. Nema veze ni pomenuti Milanović, koji je kao izvršni direktor Gugi Komerc odgovarao za mahinacije sa betoniranjem platoa na Jazu, gdje su održavani mega koncerti Rolingstounsa i Madone.

Krapovićeve riječi potvrđuju i sporazumi objavljeni na sajtu SDT. Svetozar Marović je pod tačkom „d“ (jedno od ukupno pet krivičnih djela) osuđen za zloupotrebu službenog položaja putem podstrekivanja na organizovan način u slučaju WTE postrojenja. Za krivična djela a, b, c i d po sporazumu je kao organizator milionskih krađa dobio ukupno godinu dana. Ispada, za svako djelo po tri mjeseca. Marović se obavezao da vrati 1.096.481,39 eura protivpravne koristi koju je ostvarila njegova kriminalna organizacija, ali za tačku „c“ sporazuma za aferu Copyright.

Specijalno tužilaštvo, po sporazumu potpisanim sa Marovićem 9. juna 2016. godine, nije tražilo od njega da vrati tri miliona. Nije ni Viši sud koji je usvojio sporazum u neizmijenjenom obliku.

Pravni zastupnik budvanske opštine Vladan Bojić ističe u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor da je ovakvo ponašanje pravosuđa nečuveno „jer ako obijete trafiku i ukradete par sitnica dobićete minimum pola godine zatvora, a ovdje su ukradeni milioni. Puno građana bi pristalo da robija tri mjeseca, ne za tri miliona, već za trista hiljada pa i trideset hiljada“.

Marović je za tačku „e“ ovog sporazuma dobio još deset mjeseci zatvora zbog prevare, kada su mještani preko njegove firme Property Investments prodali zemljište u Kamenovu za 7,5 miliona eura. Krivotvorenim potpisima taj novac iskorišten je kao kolateral za kredit kod Prve banke za Marovićevu firmu. Sporazumom koji je potpisao 16. maja 2016. dobio je još dvije godine zatvora i obavezu da plati novčanu kaznu od pedeset hiljada eura za druge krađe. Prije toga je proveo pet mjeseci u Istražnom zatvoru u Spužu, pa mu je ostalo da odleži još tri godine i pet mjeseci.

Sporazume su još potpisali i Lazar Rađenović, Stjepan Skočajić i Goran Bojanić kao članovi Marovićeve kriminalne organizacije. Mirko Latinović i Ginter Faust su dobili status svjedoka saradnika.

Rađenović je sporazumom od 16. maja 2015. priznao dva krivična djela, jedno za WTE prečistač a drugo za slučaj Copyright. Osuđen je ukupno na 6 mjeseci ili 3 mjeseca za jedno djelo, isto koliko i Marović kao organizator.

Goran Bojanić i Stjepan Skočajić su osuđeni po 6 mjeseci zatvora, duplo više od „podstrekača“ Marovića.

Skočajićeva firma Biochem Industries DOO Budva je istim sporazumom kao pravno lice osuđena na uslovnu novčanu kaznu od 100 hiljada eura. Viši sud se i sa ovim saglasio 12. septembra 2017. godine.

Jovo MARTINOVIĆ

Većina poginulih radnika bili su stranci. Jezička barijera ne smije biti izgovor da se ne primjenjuje zakon, upozoravaju iz Udruženja zaštite na radu. Nepažnja radnika i nemar poslodavaca su glavni uzroci stradanja koje se uglavnom događa padom sa visine

Pad sa visine uzrok je smrti tri od četiri građevinska radnika koji su stradali za deset mjeseci ove  godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom Crne Gore. Većina poginulih su bili strani državljani. U istom periodu registrovano je i devet povrijeđenih građevinara.

Podaci iz ove godine su alarmantni, jer je, prema evidenciji Inspekcije zaštite i zdravlja na radu,  od 2015. do 2019. godine poginulo osam građevinskih radnika i registrovano 27 teških i dvije kolektivne povrede na radu.

Sve to, prema mišljenju sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) govori o nepažnji radnika na građevinama, ali i o nemaru poslodavaca.

„Uobičajeni uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđeni radni prostor na visini i nekorišćenje sredstava za zaštitu. Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite (propisno postavljene skele, kao i zaštitne ograde na njima), ipak dolazi do pada zbog toga što zaposleni ne koriste sredstva opreme lične zaštite na radu, zaštitne pojaseve ili opasače,“ kazala je za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja zaštite na radu (UZNR).

Posljednji tragični slučaj desio se sredinom prošlog mjeseca, kada je na gradilištu Master kvarta u dijelu glavnog grada u blizini sjedišta Univerziteta Crne Gore, nastradao turski državljanin A.Y.

„Prilikom izvođenja radova došlo je pomjeranja daske koja nije bila dobro pričvršćena, na koju je zaposleni stao i pao sa osmog sprata objekta u izgradnji“, navodi se u odgovoru koji je Uprava za inspekcijske poslove (UIP) dostavila CIN-CG-u.

Samo nekoliko stotina metara dalje, na gradilištu podgoričke Seadrie, početkom februara stradao je još jedan turski državljanin. Iz Uprave za inspekcijske poslove su kazali da je zidar M.C. pao sa trećeg sprata, jer na zgradi „nijesu bile postavljene zaštitne ograde“.

Prema riječima portparolke podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT), državne tužiteljke Milice Mandić, u oba slučaja su formirani predmeti i u fazi su izviđaja. Mandić je kazala da je u prošlomjesečnom tragičnom slučaju „izvršeno vještačenje iz oblasti zaštite na radu", a u onom iz februara obavljena  „potrebna vještačenja i saslušanja građana od strane policije“ te da se „preduzimaju druge radnje u cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti nekog lica".

Podgorički ODT se bavi i pogibijom državljanina Albanije G. T. koji je stradao prilikom rekonstrukcije podgoričke Ulice Miloja Pavlovića, koju je radila danilovgradska firma Gradnja-promet.

„Prilikom izvođenja zemljanih radova u iskopanom kanalu dužine nekih 40 metara, širine 2,4 metra, na dubini od 2,5 metara do tijela nastradalog došlo je do rušenja zemljanih naslaga sa bočnih strana i zatrpavanja zaposlenog,“ navodi se u odgovoru inspekcije.

Mandić je za CIN-CG kazala da je i u ovom slučaju saslušano više osoba, kao i svjedoci, ali i izvršeno vještačenje iz oblasti zaštite na radu.

Jedini smrtni slučaj koji se nije desio na gradilištima u Podgorici, bio je u Herceg Novom, u drugoj polovini juna. Prilikom gradnje stambenog objekta, koji je radio barski Meb, poginuo je crnogorski državljanin R. B. Iz Inspekcije zaštite i zdravlja na radu su za CIN-CG kazali da je radnik pao sa visine od oko 7,5 metara „sa drugog sprata na beton ispred zgrade, jer nijesu bile postavljene zaštitne ograde, niti je bio vezan zaštitnim pojasom“.

Ovim slučajem bavi se novsko tužilaštvo. Državni tužilac Nikola Samardžić kazao je za CIN-CG da je da će „nakon sprovođenja radnji od strane nadležnog tužioca biti podnijet optužni akt ukoliko bude postojala osnovana sumnja da je radnjama ili propuštanjem odgovornih lica izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti".

Komentarišući to što su svi stradali ove godine i dio povrijeđenih strani državljani, Janković ukazuje na „uticaj demografskog kretanja stanovništva“. Crna Gora se, kaže ona, godinama unazad borila sa nedostatkom adekvatne radne snage koja se okreće tržištu EU, „na prvom mjestu Hrvatskoj kao nama najbližoj članici Unije“. Zato se to nadomještava zapošljavanjem stranaca, posebno iz regiona. Na gradilištima u Crnoj Gori se zapošljava radna snaga iz Albanije, ali i iz Turske.

Bez obzira na to što crnogorski državljani koji su radno sposobni, iz nekih razloga, ne žele da rade na određenim poslovima, u građevinskom sektoru na primjer, prema riječima Janković, to ne oslobađa poslodavca odgovornosti da primjenjuje sve što je zakonom predviđeno i na radnike iz inostranstva koje angažuje. Neophodno je, ističe, da ti radnici, prethodno budu upoznati s mjerama zaštite i zdravlja na radu na poslovima upravo tog radnog mjesta na koje treba da budu raspoređeni. Da budu osposobljeni za bezbjedan rad, uz prethodnu provjeru zdravstvene sposobnosti.

„Nerijetko se dešava da zbog jezičke barijere, ti propisi ne budu poštovani. Takođe se dešava da poslodavac ne može, zbog rokova izgradnje, da čeka završetak procedure dobijanja dozvole za privremeni boravak i rad, što traje u prosjeku dvadesetak dana, pa angažuje takvog radnika s kojim nije potpisao ugovor o radu. Shodno tome, nije poštovao ni propise predviđene Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu“, ističe Janković.

Podaci kojima Udruženje raspolaže, prema njenim riječima, nijesu potpuni, jer nema realne statistike u ovoj oblasti.

„Veliki broj povreda se ne prijavljuje – najčešće u slučajevima kada radnik nije bio angažovan po osnovu ugovora o radu, već na 'crno'. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana,“ kazala je ona.

Za kolektivne i povrede sa smrtnim ishodom, Udruženje raspolaže preciznim podacima, jer je poslodavac u obavezi da o tome odmah informiše Inspekciju rada, kao i Upravu policije. Ukoliko to i ne učini, informacija će im po službenoj dužnosti biti dostavljena iz bolnice. Nakon toga, Uprava policije i Inspekcija rada informišu o tome tužilaštvo koje je nadležno za dalje procesuiranje.

„Tu se krug zatvara, jer nailazimo na problem nedostatka povratnih informacija od tužilaštva o procesuiranim slučajevima. Zato nemamo podatke o sudskim epilozima, te najčešće ni odgovor na pitanje o tome da li je u slučajevima teških i smrtnih povreda bilo nepoštovanja Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, odnosno nesprovođenja mjera zaštite, ili je riječ o nepažnji zaposlenog. To je prepreka koja otežava uspješan rad i sprovođenje pravih mjera u realizaciji strategije zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori,“ ocjenjuje Janković u razgovoru za CIN-CG.

Ona kaže da je crnogorski Zakon o zaštiti na radu izuzetno dobar, usklađen sa EU Direktivama, ali da je problem njegova primjena. Bitno je, naglašava, da svaki zaposleni zna da ima pravo da odbije rad ukoliko nije upoznat sa opasnostima ili štetnostima koje bi mogle da ugroze njegovo zdravlje i bezbjednost.

„Takođe je važno da svako stručno lice, zaposleno kod poslodavca, zna da ima pravo da predloži mjeru zabrane rada na radnom mjestu, ili upotrebe sredstva za rad, u slučaju kada utvrdi neposrednu opasnost po život ili zdravlje zaposlenih. Kada je o poslodavcima riječ, najvažnije je da shvate da ulaganje u zaštitu i zdravlje svojih zaposlenih nije biznis barijera, već ulaganje u najvažniji kapital svake kompanije. To ih čini prepoznatim, društveno odgovornim, ali i konkurentnim i poželjnim poslodavcem,“ kazala je Janković.

Posljednjih godina, kako one ističe, ipak je povećana svijest izvođača građevinskih radova o značaju mjera zaštite i zdravlja na radu, zahvaljujući stranim investitorima koji su u Crnu Goru donijeli novu kulturu.

„Shodno tome, broj povreda koje se dešavaju u sektoru građevinarstva rjeđi je kod velikih investitora koji ulažu više u zaštitu zdravlja svojih zaposlenih,“ kazala je Janković.

Nema ograde, dizalica improvizovana…

Početkom januara turski državljanin (R.M.) prilikom izvođenja radova na krečenju, na gradilištu Portonovi u Herceg Novom, pao je sa merdevina i povrijedio desnu ruku. U drugoj polovini mjeseca je Makedonac Š.B. prilikom gradnje apartmana u budvanskom naselju Dubovica, prema odgovoru UIP-a, prilikom silaska sa skele (visine 120 cm) niz drvene merdevine (visine 190cm) „kako je i sam naveo u izjavi u CB Budva izgubio ravnotežu i pao grudima na metalnu skelu…".

Tri teške povrede desile su se u februaru.

Na gradilištu Starog pazarišta u Nikšiću povrijeđen je crnogorski državljanin, serviser D.Š. kada je prilikom podizanja i montaže metalne kutije, dijela lifta, došlo do njenog smicanja sa nosača. Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu kažu da je dizalica na čijoj sajli je zakačen i podizan teret bila „improvizovano postavljena, bez ikakvog učvršćenja za nosače“. Metalna kutija je dijelom udarila i inercijom odgurnula radnika do šipke skele, objašnjavaju inspektori.

Na gradilištu u Portonovom državljanin Turske T.I. je pao sa visine, jer prilikom izvođenja radova nijesu bile postavljene zaštitne ograde.

Tokom održavanje putnog pravca Rožaje - Kula - Stube, državljanin Crne Gore A.K. povrijeđen je prilikom rukovanja frezom, kada je došlo do lomljenja čaure – osigurača. Iz UIP-a su kazali da je radnik u namjeri da izmijeni osigurač, prišao radnom dijelu mašine, uvukao se prednjim dijelom tijela da bi dohvatio mjesto gdje je trebalo iskucati polomljeni dio i zamijeniti ga „novim". U tom momentu freza se pokrenula i povrijedila ga.

U maju je teško povrijeđen državljanin Crne Gore G.K na gradilištu petlje Smokovac na autoputu Bar – Boljari. Prilikom otkidanja dijela brda, kamen težine oko 30 kilograma pao je na vrh bagera, razbio stakleni dio mašine i udario radnika u glavu.

U drugoj polovini juna, tokom radova na adaptaciji hotela Vrmac u Prčnju, državljanin Crne Gore B.J. okliznuo se prilikom penjanja na skelu i pao sa visine.

Sredinom jula je državljanin Crne Gore, vozač Z.I. u Herceg Novom prilikom kretanja preko cijevi razuporne grede, nakon skidanja lanca sa kuke oko cijevi razupirača, pao sa visine od oko sedam metara.

U prvoj polovini septembra u Kotoru je povrijeđen državljanin Crne Gore M.R. vozač teretnog vozila, u koga je, prema podacima UIP-a, udarila utovarna kašika kombinovane mašine.

Bez žalbi ombudsmanu

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda u posljednjih pet godina nije dobijao pritužbe koje se odnose na probleme zaštite na radu.

Iz institucije ombudsmana su za CIN-CG kazali da razlog vjerovatno proizilazi iz činjenice da je njihova nadležnost zaštita građane od organa javne vlasti, osim u slučajevima zaštite od diskriminacije, kada se može postupati i u odnosu na fizička i pravna lica.

„Naše postupanje, odnosno pritužbe građana mogle bi eventualno biti usmjerene na rad inspekcijskih službi i ostalih nadležnih organa za izdavanje dozvola za gradnju i sprovođenje nadzora u smislu bezbjednosnih pretpostavki, pa pozivamo građane da nam se obrate ukoliko smatraju da im iz tog ugla možemo pomoći,“ poručili su iz ove institucije.

Miloš RUDOVIĆ

Napomena: U ranijoj verziji teksta pisalo je da je kosovski državljanin poginuo u Herceg Novom. Nakon što se žalila porodica poginulog, redakcija se obratila UIP-u koji je utvrdio da su napravili grešku u odgovorima dostavljenim CIN-u.

Representatives of Roma organizations demand all members of this population to be provided with water and electricity, as well as food aid for the most vulnerable, but the Government has not given a straight answer yet

Last night, water finally flowed from the fountain in the yards of nine families with 50 members, in the area of the former refugee Camp Two in Vrela Ribnicka, on the outskirts of Podgorica. They were connected to the network after several days of appeals, requests and actions of Roma organizations to provide the inhabitants of this settlement with at least basic hygiene measures for the prevention of Covid-19.

Tarzan Adzovic and other residents of that settlement say that they feel a little safer now.

“After two years, we finally got water. We are satisfied, because now our children will be able to maintain personal hygiene," Adzovic told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Single mother C.G. who lives with six children in another part of Konik still deals with this issue. The virus of hunger and thirst had bothered this family even before the infection appeared. "We are more hungry and thirsty than full. Children are no longer allowed to collect waste at the landfills. The other night, a neighbor brought us food so the children did not fall asleep starving.” 

She suffers the reproach of the neighbors because she takes water from them and cannot participate in splitting the bills. "They ask us to take care of hygiene, but that is a luxury for us," she says.

H.B from this settlement, whose husband collected secondary raw materials and sold old things at the flea market on weekends, shares the similar fate. They take water in cans from the neighbor and pay half of his bill. Other torments are the same for this family as well.  

Two gloomy fates, Violeta Harizaj reported on during the training on the basics of journalism organized by CIN-CG within the project on raising the employability of Roma and Egyptians, are common for many families from this population in Montenegro.

The United Movement of Roma and Egyptian (UMRE) has asked the Montenegrin government to urgently take measures to protect vulnerable families from the corona virus in RE settlements, especially due to the significant number of those who did not have water or were cut off from electricity.

"Since the Government`s COVID-19 measures have taken effect, members of the most marginalized community in Montenegro fear for their lives. The COVID pandemic had only increased the already existing problems of RE community, while only few of them are able to respect the measures of personal and household hygiene adopted by the official institutions”, the UMRE has warned.

In the past couple of days, 40 local coordinators of this movement worked on "mapping the most disadvantaged families from the Roma and Egyptian communities" in ten municipalities where they live.

"We have sent a request to the Government asking for special attention to be paid to the most vulnerable categories during the pandemic in order to avoid a social catastrophe. Because of substandard living conditions, RE families face an increased risk of contracting corona virus in case it appears in any of the settlements, especially those where the lock down has already been imposed on," the UMRE has stated.

The movement has also proposed to the Government of Montenegro, as the majority owner of Electric Power Industry of Montenegro (EPCG), to order urgent power connection to all users who are disconnected due to debt, in order to enable them to be informed and to take preventive measures. It was also proposed that all citizens in the next three months be charged electricity at a cheaper rate throughout the day, as well as to postpone their payment during the current COVID-19 measures and that in that period debtors are not disconnected from the network.

Until the publication of this article, the Government did not respond whether they were familiar with the UMRE's letter, whether they considered the request for emergency assistance for vulnerable Roma and Egyptians and if they made any decisions, and if so, when the implementation could begin.

Electricity is a special problem in the Roma and Egyptian settlement of Riverside in Berane, according to daily Dan. Ardijan Shala, the representative of the inhabitants of this settlement, called on the authorities to understand that help to these families is urgently needed.

"In the beginning, we received help from humanitarian organizations. Prefabricated houses in which we live now have been built. But lately, there has been no help, although we hear that a lot of money is being set aside for vulnerable categories of the population. We are registered as foreign citizens and we get the impression that we do not belong to anyone, since we still live in those conditions, especially now that the virus has paralyzed the whole country. I know that the most difficult thing is to suppress the spread of the corona virus, but we also have the right to life, because for us the most dangerous virus is hunger“, Shala said.

He reminded that many families in Riverside live without electricity and wood.

"Only a few families have electricity. These are the ones that somehow managed to raise money and pay the increased debt. Everyone else has been living in the dark for years. Their unpaid electricity bills amount to 3,000 Euros on average per household. This is the best indicator of the situation that we live in. That is why we are asking for all previous debts on this basis to be written off, as Serbia and Croatia have done. If that does not happen, we are forced to seek collective asylum in other countries, because we have been brought to the brink of despair“, Shala stressed for daily Dan.

For now, the German organization Help has come to the rescue, which, in cooperation with the NGO Roma Youth Organization "Walk With Us" (Phiren Amenca) and with the financial support of the European Union, provided 600 food packages for the most vulnerable as emergency aid. Assistance has reached 400 homes in the settlements of Gracanica in Niksic, Riverside and Talum in Berane, Strojtanica, Rakonje and Zeljeznik in Bijelo Polje and Drenovik in Herceg Novi. The packages, worth a total of 12,400 Euros, as published on the Help website, contained flour, oil, sugar, pasta, rice and soap.

Elvis Berisha, executive director of the Roma Youth Organization "Walk with us - Phiren Amenca", called on other organizations to help the Roma and Egyptian communities, warning that "in this time of pandemic we shall react urgently and not wait for the situation to get worse."

"I expect, and I call on all other organizations, especially those that receive funds from the European Union, the Fund for Minorities and the Ministries, to redirect money to help the community, because that is the most urgent thing at the moment. If we want to keep people in their houses, then we should make it possible for them, when the Government of Montenegro does not provide any answers", Berisha said.

He pointed out that he wants to see "the Roma National Council, the new Roma political party, and other organizations active in the field, but not only to invite people to stay at home, because we know that this is not possible when they have to earn money for food”.

"I am willing to jointly agree and coordinate assistance if necessary because we already have the experience. I expect and appeal to the Red Cross of Montenegro to help all families, as we asked for it, and to include us in order to make it easier for them and for people to get help as soon as possible. This was the first week and at least ten more are to come. It is important that we provide people with access to water, food and hygiene packages!” Berisha said.

According to the 2011 Census of population, households and dwellings in Montenegro, 6,251 persons declared that they belong to the Roma nationality (1.01 percent of the total population), while the Egyptian population numbers 2,054 persons (0.33 percent). Most Roma live in the territory of Podgorica (3988), followed by Berane (531), Nikšić (483), Bijelo Polje (334), Herceg Novi (258). The largest number of Egyptians is in Podgorica (685), Niksic (446), Tivat (335) and Berane (170).

The European Commission's reports on Montenegro's progress in the European integration process constantly emphasize the importance of protecting the rights of RE and the need to improve their position, primarily through the consistent application of existing legal solutions. The Report for Montenegro for 2019 states that the Roma minority remains the most vulnerable and most discriminated community in Montenegro.

Police order people to go back home

Besim Hajrizi, a resident of Vrela Ribnicka, lives nearby to the city landfill. His family of nine shares only one room. Living conditions are bad, they don't even have a bathroom. Now, with the new situation, they are additionally aggravated, because he is prevented from making money. He fears for his family because, as he says, he cannot provide basic necessities for life, let alone means for maintaining hygiene.

"The other day, the police ordered me to go back home when I went to town to collect scrap metal. I understand it’s for my own good, but I make a living from it. I can't work. I can't provide any powder or soap, let alone disinfectants. It is said on TV that protective masks and gloves should be worn, but we haven’t even seen them. And how shall we then protect ourselves from infection? How to maintain hygiene? I appeal to the Government to help us," Hajrizi told RomaNet.

Institute for Public Health (IPH): There are no infected people from the RE community

The Institute of Public Health of Montenegro (IPH) told CIN-CG that so far there are no members of the Roma community in Montenegro who are infected with the COVID-19 virus.

However, it does not mean that they are not in the special focus of preventive activities carried out by the Institute of Public Health together with local epidemiological services. On the contrary - due to their lifestyle, a special part of the educational campaign on measures to prevent the spread of the new corona virus will be adapted to Roma and housing conditions. At the same time, key social actors involved in providing assistance and care in such situations have focused a number of activities on Roma and their children in order to improve the social situation and preserve the health of the population, which is particularly vulnerable when it comes to infectious diseases, the Institute of Public Health pointed out.

Serđan BAFTIJARI

A few days before it was discovered that one person from Vrela Ribnicka settlement was infected, a team of journalists was at his home, trying to illustrate the poverty and troubles of members of the RE population in this area. Now they are also in suspense and undergoing testing

Scenes from the home of B.B, the first person from Roma and Egyptians (RE) community infected with COVID-19, are constantly before my eyes. It's as if some internal defense system is trying to eliminate, or at least alleviate, the restlessness that has gripped me as I return from the Institute of Public Health, where I was tested for the corona virus. The countdown begins until the phone rings from the Institute and a voice announces…

In the most unpleasant way I realize what uncertainty means. For the first time in my life, I want someone to tell me that I am - negative.

A few days ago I went with a colleague to make a story about 39-year-old B. B. his life problems and to make the public aware of it. Bitter images of poverty etched in my memory, as if trying to suppress internal beats that measure the distance to an extremely important phone call. Images of the sad look of a man crying out for help to feed eleven children, confession on meals from the national kitchen, which somewhat quenched their hunger. He does not receive social assistance. Now even if he wanted to, he has nowhere to make money, because everything has stopped, or is forbidden.

The announcement of the Institute of Public Health of Montenegro that one person in Vrela Ribnicka was infected with the new COVID-19 virus reminded me of an interview I did, as it is said, "in order to raise awareness of the existential problems of the RE community", documenting the troubles faced by BB (39) and his large family. After a brief check, my anxieties were confirmed.

Aware of the seriousness, I called 1616 and reported that I had been in contact with an infected person. The doctor, whose name I did not remember, because various thoughts were swarming through my head, started questioning me. I gave personal information, then explained how I felt, if I had any of the symptoms that indicate a virus infection. I didn't have any.

We spoke for about ten minutes. The doctor tried to calm me down, advised me to start self-isolation immediately, and told me that someone from the Institute of Public Health would call me soon to explain me the next steps. I called a colleague who was with me at the home of B.B. and advised him to schedule testing. An hour before midnight, a "Dr. Tony" called and told me to come tomorrow at two in the afternoon. After that call, I couldn't sleep a wink. 

The images started to swarm through my head again. A woman with a baby in her arms showing empty kitchen cabinets while begging to be photographed. She opens the fridge and shows us inside of it - it is empty. The sight of tiny children huddled next to each other on the couch in the living room, watching the black screen of the TV, hoping that our arrival will help them get electricity. The caring words of B.B. while with tears in his eyes he talks about the eleventh child, who was hospitalized in BIjelo Polje, because he suffers from cerebral paralysis still echoes in my mind.

After leaving the apartment, the neighbors besieged us. They wanted to know if we had come to provide any help. Trying to outvote each other, they describe their troubles, explaining us that their torment is similar to that of our host. They can't work for days and they are afraid.

We explain that we are working on informing the public and the authorities about their problems and that we hope they will take some actions. We are explaining what we have achieved so far, since the beginning of the pandemic, organized in the United Movement of Roma and Egyptians (UMRE), as well as what initiatives we have also launched.

I live in that neighborhood with my family and they know me. I shared the same fear of future developments in the Roma community, the most disadvantaged in Montenegrin society. Since the signing of the Decade of Roma Inclusion 2005-2015, and later with the adoption of the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians, the authorities have been sending a message to the international community to work on social inclusion. A narrative has been created in the general public that everything is given to the Roma community. Everything that has been happening in recent days related to the pandemic, the investigations that have been published in the media, the conditions in which the Roma community lives without electricity and water, are painfully denied by the praise-filled reports submitted to Brussels.

From the nightmares, unrest and images of misery for which words are missing, the question arises: How is it possible that, despite millions of foreign and domestic funds in the last ten years, the Roma community still struggles for bare survival?

I get home, log in portals, websites and social networks with my journalistic routine and I get anxious again because of the comments there. As a member of this society, I try to contribute to democratization by working but at the same time I refuse to believe that in the 21st century there are those among us who are looking forward to the situation that has affected the Roma and Egyptian communities.

There always seems to be something worse, even from illness and poverty.

RE people especially affected by the prejudices on social networks

- Fear spread over the settlement on Vrela Ribnicka. Given that B.B. has many children, other tenants of the building, but also neighbors worry what could a children's play in the previous days have caused - Marijeta Jašaraj, one of the participants in training for journalists, organized by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) within the project for strengthening the employability of the RE population, describes.

Her husband was with Serdjan Baftijari at BB on a journalistic assignment.

- He's a journalist and a cameraman. He visited disadvantaged families together with his colleague. About ten days ago, he had a contact with an infected person. He had a mask, gloves and he respected the social distance, but we were still scared, especially because of our baby. The husband called 1616 and he reported the contact, after which he received isolation instructions and was tested. Fortunately, the test was negative - Marijeta says.

Although it is not yet known how he became infected, she believes that the main reason is poverty, because the infected man had to go out and try to make a few bucks in order to feed his family.

- Empathy, understanding and skilled doctors are what is needed now. The RomaNet portal wrote that the sick person called an ambulance, but they reacted only three days later when the neighbors alerted the police, that patrolled the neighborhood, she says.

This part remained unclear, because at first the questions of TV Vijesti about it at the press conference remained unanswered. Later a written announcement from the Institute of Public Health arrived explaining that the infected B.B. in a conversation with epidemiologists did not mention that he had called the emergency medical service.

- Although she lives 400 meters away from B.B. Elhana Baftijari is also concerned.

We are concerned, because it seems to me that the people who live in this neighborhood have not yet comprehended the seriousness of the situation. Both adults and children are out in large numbers, instead of staying at home – Elhana says.

Elvis Januzi believes many residents became aware of the situation only after the first case of infection appeared in the settlement.

Before the first case, members of the RE population living in the camp number one gathered regardless of the bans and go home only when an inspection or police arrived – Januzi says.

Nardi Ahmetović, a young activist from Niksic and also a participant in the CIN-CG training, says that he was very affected by the first comments on social networks. He was also afraid of how the situation would develop.

"Prejudices from Facebook worry me a lot," Ahmetovic says.

Elvis Berisha: Both the government and we have been doing the wrong thing

Now that a case of infection has emerged in the Roma community, it is estimated that the virus will spread significantly faster due to lifestyle, large number of household members, frequent visits to relatives, mobility within the community and cramped facilities - Elvis Berisha, the well-known Roma activist, says in an article for CIN-CG. 

- The UMRE Civic Initiative, consisting of 70 activists from the Roma and Egyptian communities, is actively working to inform the community about the symptoms of the virus and protection measures, but also about the measures of the Government and the National Coordination Body (NCB). We are also working hard to find funds to provide food and hygiene aid packages for vulnerable families.

In cooperation with Help and with the support of the European Union, we managed to provide 600 packages for about 400 families in Herceg Novi, Niksic, Berane and Bjelo Polje. We invite other actors, especially the Roma Council, to get involved.

Most of the Roma community makes money by collecting secondary raw materials, selling at a flea market and working in the gray zone. Now, almost no family can make a living, because of the lockdown so they can’t provide money for food. Families that are formally registered to be in social need received 50 Euros each from the Government. However, those who do not have a resolved legal status in Montenegro or any income call us on a daily basis, and they are in the most difficult position. 

I fully respect the temporary measures introduced by the Government to prevent the spread of the new corona virus. However, since I am very familiar with the bad situation in the settlements inhabited by the Roma and Egyptian communities in Montenegro, I claim that they cannot be implemented. An additional aid is necessary, in order to enable adequate protection: masks, gloves, disinfectants and especially food aid packages.

We cannot ask a community that has been affected by the poverty virus for years to stay at home, if we know that they do not even have a meal a day. It is necessary for the Government and the Institute of Public Health to translate all the measures and information they publish into Romani in order for this community to understand and respect them.

So far, we have not received a straight answer from the Government for any of the proposed measures. In cooperation with the Red Cross, we are making a list of the most disadvantaged families who need urgent help, but there is still no answer from the Government whether it will provide funds for everyone who needs food. Everything that has been distributed so far has been done thanks to donations from NGOs and individuals. To our knowledge, the Government has not provided any aid packages and that has to be changed. So far, we have informed close to 40,000 people through an online campaign in Romani and Albanian about corona virus protection measures.

With the first case of infection in a Roma settlement, the National Coordination Body (NCB) is considering whether to extend the isolation measures from one building to the entire neighborhood. On behalf of UMRE, we also proposed that a representative of the Roma community be included in the NCB, for a more efficient analysis, but we did not receive a response of any kind.

We are aware of the difficult situation, but in addition to these increasingly strict measures, we expect that in the coming period, families will be in an even more unenviable situation.

Therefore, anti-epidemic measures introduced by the Government of Montenegro, although necessary, may trigger a social crisis that will lead to further spread and deepening of poverty.

Given that the Government of Montenegro is the majority owner of Electric Power Industry of Montenegro, we ask:

• to reduce the current price by 30 percent to all citizens, in the next three months (from April 1);
• to postpone paying the electricity bills for the duration of the current measures - except for those who have the opportunity and want to do so on a regular basis;
• not to disconnect network customers while measures are in force;
• local governments to provide access to water to all citizens in the next three months and reduce prices by 50 percent.

We also call on telecommunications and cable operators to demonstrate social responsibility by lowering prices, or approving payments in installments of debt incurred during anti-epidemic measures.

Many families ask us for help when it comes to online learning. There are families that have no smart phones, so they have no insight in instructions and tasks children are given from the teachers. In families where only one parent has a mobile phone, and he works in utility company, children also do not have the opportunities to attend online classes or do homework until he returns from work. There are also families with more school-age children who only have one mobile phone.

After everything that happened, I can conclude that we from the civil society organizations, as well as the Government, have been doing things wrong in the previous ten years. Once the epidemic is over, we must focus on providing all Roma settlements with infrastructure, access to water, electricity and basic living conditions. Without that, we cannot expect progress in any field of life, least of all in education – Berisha concludes. 

Poslanik Nove srpske demokratije u Agenciji je kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore i da je zbog obima posla koji je obavljao u stranci previdio ovu zakonsku obavezu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Radoš Zečević prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Agencija je slučaj protiv predsjednika podgoričkog odbora NSD pokrenula u drugoj polovini septembra na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i lidera NSD Andrije Mandića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze.

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo mjesto je popunio Zečević.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od dana prestanka ili postavljanja na javnu funkciju, a predstavnici NSD to nisu uradili u zakonskom roku.

Agencija je tada protiv njih pokrenula postupke.

Zečević je na raspravi u Agenciji kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore.

“Te da je zbog obima posla koji je obavljao u svojoj političkoj stranci previdio ovu zakonsku obavezu. Takođe, naveo je da je imao pogrešnu informaciju da Agencija ne radi u tom periodu zbog aktuelnog virusa,” navodi se u odluci Agencije.

On je poručio i da će u najkraćem roku da dostavi imovinski karton “iz razloga što nema namjeru da bilo šta prikrije ili izbjegne zakonske obaveze koje ga kao javnog funkcionera obavezuju”.

Imovinski karton dostavio je sredinom prošlog mjeseca.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.

Miloš RUDOVIĆ

Povezani tekstovi:
POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK PITA MANDIĆA I ZEČEVIĆA ZA KARTONE

REAGOVANJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: MANDIĆ JE PODNIO IZVJEŠTAJ O IMOVINI

ODGOVOR NOVINARA NA SAOPŠTENJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: POTVRĐENO KAŠNJENJE MANDIĆA, A IMOVINOM SE NISMO BAVILI