Ministarstvo kulture i medija iz fonda za pluralizam podržalo je projekat CIN-CG, koji će trajati godinu dana, a u čijem će fokusu biti proces evropskih integracija, vladavina prava, borba protiv korupcije i ljudska prava.

CIN-CG će kroz dubinska novinarska istraživanja nastojati da informiše javnost o ovim ključnim temama od javnog interesa.

Istraživanja će biti prezentovana u multimedijalnoj formi kroz tekstove, audio, video priloge i infografike. Svi sadržaji biće dostupni na sajtu CIN-CG, kao i na portalima i štampanim izdanjima partnerskih medija i na društvenim mrežama.

Ključni nalazi projekta na kraju istraživanja biće objedinjeni u E-book.

Sve je sumnjivo – od tendera do stečaja kompanije “Gornji Ibar Rožaje”, koja je gazdovala stotinama hiljada kvadrata koje sada pripadaju Sadriji Daciću

Đurđa Radulović / Jovo Martinović

 

Biznismen iz Njemačke i poznati finasijer Bošnjačke stranje (BS) Sadrija Dacić dobio je prije nekoliko sedmica dozvolu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) da siječe šume u velikom kompleksu u opštini Rožaje i od toga ostvaruje prihod.

Dozvala je izdata, iako pravo nad zemljištem Daciću osporavaju bivši radnici “Gornjeg Ibra Rožaje” (GIR) i nedavno smijenjeni vrh Uprave za šume.

Dacić je do vrijednog državnog zemljišta i objekta nekadašnjeg crnogorskog giganta GIR došao 2017. godine za svega 216.000 eura – skoro četiri puta niže od početne cijene sa prvih licitacija.

Ova imovina “Gornjeg Ibra”, prodata je tek nakon 12 objave.

Šuma smrče druge klase, koju nakon dozvole MPŠV Dacić sad može da siječe, prostire se na 262.000 metara kvadratnih u naselju Redžića Krlje. Ta je šuma data Daciću za oko 51 cent po metru kvadratnom, a na prvoj neuspješnoj licitaciji 2011. najniža ponuđena cijena bila je oko dva eura po kvadratu. Prema tvrdnjama mještana, Dacić je došao do šume po izuzetno niskoj cijeni, po kojoj se u tom kraju prodaju livade i pašnjaci mnogo niže kategorije.

I izvor iz šumarske struke upućen u slučaj tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je cijena od 50 centi po metru kvardatnom pretjerano niska.

”Kada se prodaje šuma, odvojeno se računa vrijednost drveća i šumskog zemljišta”, kaže on. Prema njegovim riječima, samo šumsko zemljište se posljednjih godina kretalo oko jedan euro.

On naglašava da će ove šume će tek da dobiju na vrijednosti sa rastom i razvijanjem, te su izuzetno dobra investicija.

Zemljište je Daciću prodao Huzeir Nurković, stečajni upravnik GIR-a i kadar BS-a, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru iz oktobra 2017. u koji je CIN-CG imao uvid. Prema ovom ugovora, šuma smrče prodata je Daciću kao livade, njive i pašnjaci pete, sedme i osme klase.

Uprava posumnjala u Dacićevo vlasništvo nad šumama

Doskorašnji direktor Uprave za šume (UZŠ) Srđan Pejović dva puta je tražio od Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da se izjasni o validnosti vlasništva Dacića nad ovim šumama.

Dok je bio direktor Uprave, Pejović je u zahtjevima od 21. februara i 16. juna 2022. naveo da su sporne šume bile “dio šumskih odjeljenja” za koja je nadležna država, da ih je “zasadila Uprava za šume, odnosno njen pravni prethodnik”, te da se šuma u “četiri protekla uređajna perioda vodi kao svojina države Crne Gore”. Kao takve, one nijesu mogle biti predmet prodaje stečajne mase GIR na licitacijama.

Iz kancelarije Zaštitnika u martu ove godine naveli su i da Dacić nije dostavio odgovorajuću dokumentaciju, te da ugovor ne uključuje parcelu za koju ovaj biznismen traži da se uvrsti u program gazdovanja.

Nakon ovoga, nastavljena je prepiska između Pejovića, Zaštitnika i Dacića, ali sve se riješilo u korist biznismena bliskog BS, kada je direktor UZŠ smijenjen.

Pejović je smijenjen nekoliko mjeseci nakon što je formirana manjinska vlada, u koju je ušao i BS. Uprava za šume je preimenovana u Upravu za gazdovanje šumama i lovištima, a na Pejovićevo mjesto imenovan je Armin Mujević, ekonomista i funkcioner BS.

CIN-CG se obratio Upravi za gazdovanje šumama i lovištima povodom ovog slučaja. U odgovoru su naveli da je na osnovu katastarskih evidencija i “Geodetskog elaborata ovlašćene firme ‘Geo expert’ iz Podgorice potvrđeno da je površina pod šumom od 26,20 hektaraa u privatnom vlasništvu Dacić Sadrije”.

CIN-CG se obratio Zaštitniku imovinsko-pravnih odnosa za komentar. Iz kancelarije su potvrdili da je Uprava za šume ove godine kontaktirala Zaštitnika sa zahtjevom za mišljenje o pitanju Dacićevog prava na šume. Ipak, kako tvrde nisu mogli da se izjasne jer među spornim parcelama “nijedna nije navedena kao šuma po kulturi”.

Zaštitnik je, stoga, zatražio “od Uprave za katastar i državnu imovinu dostavljanje relevantne dokumentacije” nakon čega će se odrediti dalji koraci. Ali je Dacić u međuvremnu dobio odobrenje MPŠV za eksploataciju.

 

Manjinski akcionari osporavaju pravo stečajnog upravnika da proda šume

I predstavnik bivših radnika GIR-a okupljenih u nevladino udruženje Manjinski akcionari AD “Gornji Ibar”, Sadik Klimeta, osporava prodaju i upis Dacića u katastar. U žalbi Ministarstvu finansija (MF) poslatoj još 2018. godine, Klimenta navodi više razloga zbog kojih osporava Daciću vlasništvo. Bivši radnici i manjinski akcionari tvrde da stečajni upravnik Nurković nije dostavio zapisnik o sprovedenoj licitaciji na kojoj je navodno Dacić bio jedini ponuđač sa ponudom od 216.000 eura (svega tri hiljade preko početnog iznosa licitacije). Ističe i da sporna imovina nije unesena u zapisnik o prijavljenoj imovini prilikom uvođenja stečaja, što je suprotno Zakonu o stečaju. Samim tim Nurković nije ni mogao prodati tu zemlju, kaže se u žalbi.

Ministarstvo finansija, u rješenju od 1. oktobra 2018. godine, nije osporilo ove navode, ali su oni “ocijenjeni bez uticaja na drugačije odlučivanje”, pa je dozvoljen upis Dacića kao vlasnika.

Mjesec nakon ovog rješenja “Gornji Ibar Rožaje” je izbrisan iz registra privrednih subjekata. Tu odluku donio je tadašnji predsjednik Privrednog suda Crne Gore Blažo Jovanić navodeći da je “imovina stečajnog dužnika u cjelosti unovčena”.

Jovanić se trenutno nalazi u pritvoru i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ga tereti za brojna krivična djela koja se tiču i malverzacija u stečajnim postupcima.

 

U Dacićevu korist vještačio dugogodišnji kadar BS-a

CIN-CG je izvršio uvid u istorijat vlasništva u katastru nad šumama koje je kupio Dacić. Radi se o zemlji koju je za vrijeme SFRJ Jugoslavije otkupljivao “Gornji Ibar” od stanovništva koje se iseljavalo krajem šezdesetih godina. Uglavnom su to bile livade, njive i pašnjaci, koje je kompanija nakon kupovine pošumljavala smrčom i tako im višestruko povećala vrijednost. Svih ovih godina zemljište je bilo upisano kao imovina GIR-a.

Iako se vodilo kao zemljište niže klase, nekoliko godina nakon prodaje 2021, na Dacićev zahtjev Uprava za katastar Rožaje je preimenovala to kao četinarsku šumu druge klase. Za to je Dacić osim fotografija priložio i “nalaz i mišljenje sudskog vještaka šumarske struke Adema Fetića”, što se navodi u rješenju iz oktobra 2021, kojim je izvršena ova promjena. I Fetić je visoki kadar BS-a, koji je godinama bio na pozicijama u šumarstvu pri Ministarstvu poljoprivrede.

Ova promjena omogućila je Daciću da parcele u Redžića Krljama uvede u program šumarstva kod Uprave za gazdovanjem šumama i lovištima, što mu sada omogućava da prihoduje od sječe šume.

Prema planu gazdovanja Dacić ima pravo da posječe skoro tri hiljade kubika šume za deset godina. Sagovornici šumarske struke, koji insistiraju na anonimnosti, tvrde da se kubik ovog drveta po aktuelnim cijenama kreće od 40 do 100 eura. Samo prodajom trupaca Dacić bi otplatio investiciju u potpunosti. Štaviše, mogao bi da ostvari veliki prihod ukoliko bi prodavao smrču u nekoj od susjednih zemalja. U Srbiji se kubik smrče kreće od 100 do 150 eura po kubiku. I na Kosovu je ovo drvo na cijeni.

Veselj Murići, vlasnik kompanije za prodaju drvne građe “Dru gdhendës” iz Peći, kaže u razgovoru za CIN-CG da smrčino drvo ima veliku vrijednost na Kosovu. “Dobru smrču možete prodati za 400 eura ako su stabla očuvana i duga pet i više metara”.

Murići dodaje da su na Kosovu četinari iz Rožajskih šuma veoma traženi zbog blizine i kvaliteta. Lokacija Dacićevih šuma nalazi se u rožajskom selu na samoj granici Crne Gore sa Kosovom.

Cijene kubika sirove smrče u Njemačkoj gdje Dacić ima biznis, kreće se od 120 do 260 eura, a na licitacijama može doći i do višestruko veće cijene po kubiku.

Osim prihoda od sječe, po riječima bivšeg stečajnog upravnika Nurkovića, Dacić namjerava na toj lokaciji da gradi i etno selo sa hotelom. “To je kazao prilikom potpisivanja ugovora”, navodi Nurković.

 

Nurković tvrdi da je radio po zakonu, s Dacićem je nemoguće stupiti u kontakt

Nurković tvrdi i da je jedva uspio da proda ove vrijedne šume. “To niko nije htio da kupi. Javni poziv za prodaju objavljen je 12 puta, nije bilo interesovanja”, kaže on za CIN-CG. Navodi da se Dacić javio tek kada je cijena spuštena. “Morao sam prihvatiti ponudu. To je bio jedini način da završim sa stečajem, jer sam imao obavezu od Vlade da prodam imovinu GIR-a”, kaže Nurković.

Na pitanje zašto je imovina prodata kao zemlja lošijih kategorija, Nurković kaže da je znao da je na tim parcelama šuma, jer je i sam kao srednjoškolac učestvovao u radnim akcijama pošumljavanja tog kraja i dostavio je CIN-CG-u tekst zadnje objavljene licitacije, gdje se navodi da su parcele “obrasle šumom i šumsko zemljište”. Međutim “te šume vrijede onoliko koliko ih možete prodati”, dodaje on.

”Možete čuti priče kako je ta šuma data Daciću kao kompenzacija za novac koji je dao Bošnjačkoj stranci za izbore 2014, kada su osvojili Rožaje, ali to nije istina”, kaže Nurković.

Više sagovornika iz Rožaja, koji su tražili da ostanu anonimni, navode da je Dacić za opštinske izbore 2014. godine finasirao Bošnjačku stranku sa više stotina hiljada eura. Međutim, u finansijskim izvještajima BS nema tih podataka.

CIN-CG je pitao predstavnike BS da li je novi vlasnik dobio zemljište kao kompenzaciju za donacije toj partiji, a u odgovoru ove stranke se navodi da je Dacić “preko svojih humanitarnih aktivnosti donirao na stotine hiljada eura građanima Rožaja i Crne Gore”, te da sumnjaju da bi “mogao biti dio bilo kakve nezakonite radnje”. Negiraju da je bilo donacija i pozajmica partiji, što je “lako provjerljivo u poslovnim knjigama”.

”Nismo upoznati sa pravnim poslom o kojem govorite, nemamo informacije da li je do takvog posla uopšte došlo niti, ako jeste, pod kojim uslovima”, naveli su iz BS.

Poznato je da Dacić finansira brojne humanitane i vjerske aktivnosti. U Njemačkoj se bavi građevinskim poslovima.

Vlasnik je i nekoliko zgrada u Podgorici i zakupac dijela plaže u Ulcinju. U Rožajama je 2020. finansirao izgradnju džamije na Bandžovom brdu, koju sada zovu po njemu - Džamija Hadži Sadrija Sako Dacić. Adresa sjedišta BS u Podgorici je u kući koja je u Dacićevom vlasništvu, a godišnje za tu rentu država plati oko 40.000 eura. Prema ranijim pisanjima medija, i funkcioneri BS imali su stan u Podgorici u zgradi koju je gradio Dacić. CIN-CG je pokušao nekoliko puta da stupi u kontakt sa njim preko poznatih brojeva telefona i društvenih mreža. Bez uspjeha.

KAKO JE U BESCJENJE RASPRODAVANA IMOVINA BIVŠEG ŠUMARSKOG GIGANTA IZ ROŽAJA: Jovanić obustavio stečaj, upravnik nezakonito imenovan

The Law on Higher Education does not offer affirmative action for Roma and Egyptian students

Miloš RUDOVIĆ

"I could have been in the fourth year of my studies instead of the first... I almost gave up. I was demotivated and discouraged that I would not be accepted at any university. And I believe that if my peers had encountered this problem, they would have given up immediately", Roma woman Violeta Hajrizaj says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Before getting a scholarship at the Faculty of State and European Studies, she tried three times to enroll in other faculties, two of which were for the journalism major at the Faculty of Political Sciences.

Apart from scholarships of 150 euros per month and a dormitory, the state of Montenegro cannot boast of special support measures for students from the Roma and Egyptian population. Instead of support, there are more obstacles to the university.

"There are many obstacles, but one of the biggest is the lack of affirmative action. This positive discrimination is still applied to people with disabilities, and the Roma and Egyptian community does not have that right", Nardi Ahmetović, a student of the Faculty of Philology in Nikšić, said for CIN-CG.

The Law on Higher Education stipulates that affirmative action is applied to persons with disabilities when enrolling in a study program and that they are exempted from paying school fees at both state and private institutions. The Law does not include the Roma and Egyptian community, despite numerous studies showing that they are among the most discriminated citizens in society.

Affirmative action is defined as a set of policies and practices that give certain advantages to specific groups, especially members of ethnic communities, that have faced injustices and been excluded from essential processes throughout history.

This possibility is also stated in the Law on Minority Rights and Freedoms, but not in the same way as in the Law on Higher Education.

As a health mediator, Ahmetović wanted to enroll in Social Work at the Faculty of Political Science. However, as he says, he received information from the Faculty representative that their hands are tied, and they cannot apply the affirmative action policy.

That is why Ahmetović decided to study Italian language and literature at the Faculty of Philology instead of Political Science.

"If we want to have young Roma and Egyptians who will advocate for a better position of their community and the entire society, we must give them the opportunity for education and advancement," he said.

The Dean's Office of the Faculty of Political Sciences said that when considering enrollment requests based on the principle of affirmative action, they are guided by the Law on Higher Education. They added that from 2006 to now, the Faculty enrolled seven students, members of the Roma and Egyptian population, according to the principle of affirmative action.

Last year, the Government adopted a new Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians 2021-2025, which foresees an increase in the number of educated members of the Roma and Egyptian community at all levels.

The Ministry of Education was obliged to submit to the Government at the end of last year the Draft Law on Amendments to the Law on Higher Education, which would include an initiative related to the implementation of affirmative action for students of the Roma and Egyptian population, as can be seen from the Action Plan for the Implementation of the Strategy. This Draft has not yet been submitted to the Government.

The Ministry told CIN-CG that a new Law on Higher Education would be drafted according to the work program.

"The draft that was done earlier is not valid. In the coming year, a new working group should be formed which will be in charge of amending the Law on Higher Education, where the question of introducing affirmative action for Roma and Egyptian students will be considered with special attention", the Ministry of Education stated.

The Law on Higher Education stipulates that undergraduate and master's students at public institutions do not pay tuition fees, while doctoral students at public institutions do. At private institutions, students of all study cycles pay a study fee.

In practice, this means that if a student at a public institution, regardless of nationality, completes the academic year, the study fee is not paid. Still, in the case of a renewal, the study fee has to be paid. "While at private institutions, all students, except for persons with disabilities, pay a fee for studying," the Ministry responded.

The Ministry of Human and Minority Rights told CIN-CG that they are advocating for the introduction of affirmative action when enrolling in the first year of studies and the exemption from tuition fees at all state and private faculties in the country. The analysis done before creating the Strategy for the field of education showed that "there is significant progress, but not yet sufficient for the complete integration of this community."

This Ministry says that the big gap in secondary education compared to the number of children from the Roma and Egyptian communities attending primary school is worrying. "The biggest gap is when it comes to attending higher education institutions by members of the Roma and Egyptian community since a minimal number of citizens of the Roma and Egyptian community enroll in higher education institutions," the Ministry of Human and Minority Rights stated.

As a form of affirmative action, the Ministry of Education has been paying scholarships of 150 euros per month to all Roma and Egyptian community students to increase the number of students. Scholarships are paid regardless of whether students from the Roma and Egyptian community attend private or state university.

For this academic year, 14 students from the Roma and Egyptian communities applied for the scholarships.

"At the University of Montenegro in the academic year 2021/22, seven RE students were enrolled, while in 2022/23 there were four RE students. We want to point out that "most of the enrolled students left their studies shortly after enrollment, " the Ministry of Education stated.

Vice-Rector for Education of the State University Veselin Mićanović told CIN-CG that 19 students who declared themselves as members of this community enrolled at the state university in the last six years.

Most of them are at the Faculty of Philology - seven, four at the Faculty of Political Sciences, three at the Faculty of Philosophy, two at the Faculty of Tourism and Hotel Management, two at the Faculty of Economics, and one at the Faculty of Medicine. At the other faculty units, no enrolled students declared themselves as students of this population. At the same time, the Faculty of Law and the Faculty of Civil Engineering do not maintain a database based on students' ethics or any other affiliation.

To increase the number of students from the RE community, the vice-rector for education says that the University of Montenegro has exempted students from this population from tuition fees. They are also trying to have an affirmative influence by implementing solutions from the Law on Minority Rights and Freedoms.

The Law on Minority Rights and Freedoms stipulates that the University of Montenegro, at the proposal of the Council of the minority, can enroll at the beginning of each academic year a certain number of students belonging to minorities, following the University statutes.

"University of Montenegro provides enrollment in each study year based on the principle of affirmative action so that the total number of places in each study program increases by one percent. Therefore, for all interested candidates, if they were below the enrollment quota, we applied the principle of affirmative action in order to stimulate them to continue their education", Mićanović said.

When asked whether the State University intends to initiate changes to the Law on Higher Education to introduce affirmative action, Mićanović said the University would advocate for its implementation. "In current practice, as stated, the above principle was applied to encourage members of the RE population to continue their education," he said.

Vasfija's average is 9.12

Private universities have different affirmative actions for students from this community.

As of this academic year, the University of the Mediterranean has its first student from the Roma population enrolled in master's studies at their Faculty of Law.

"As until this year, we did not have a single student who was a member of the RE population there was no real need to regulate this issue by passing special acts that foresee possible financial and other benefits. Of course, in case of greater interest in the future, we do not rule out that, in addition to applying affirmative action for persons with disabilities, we will also have special entry requirements for students from this population", Acting General Secretary Ivana Nikolić told CIN-CG.

Tusha Vasfije has been studying since last academic year at the Faculty of Business Economics and Law at the University Adriatik. "In the first year of her studies, she showed great commitment to the education process, passing all the exams provided for in the plan and program for the mentioned year of study, with an average of 9.12. The diligent work of the colleague mentioned above did not go unnoticed, so this year she also became a scholarship recipient of the Municipality of Bar", the University told CIN-CG.

Vasfije is also active in extracurricular activities and within the NGO "Young Roma."

At the Faculty of Management in Herceg Novi, two students from this population are enrolled in the first year of basic academic studies - Marija Ivanova and Alija Žabelj- and one student in the second year - Mehmet Berisha.

"The faculty provided the students mentioned above with a 10 percent tuition discount, as well as the possibility of deferred payment in installments depending on the student's financial capabilities," the University stated.

Coordinator for study programs of the Faculty of State and European Studies Igor Striković said the faculty awards scholarships to students who belong to vulnerable social groups.

The scholarship covers all tuition fees for one study year, textbooks for every subject, applications for exams, issuance of certificates and other documents, and all rights granted to students following the Law on Higher Education.

In addition, Striković pointed out that cooperation and help between students is an additional satisfaction for educational progress and an incentive to achieve the best possible results.

The scholarship holder of this faculty Violeta Hajrizaj is the interlocutor of CIN-CG from the beginning of the article. The fact that she failed to enroll in journalism studies did not prevent Hajrizaj from pursuing a career in journalism on the first Roma portal in Montenegro, RomaNet.

Citizens support affirmative action for RE

The results of the Balkan Barometer regional survey showed that the citizens of Montenegro are increasingly supporting affirmative action for members of the RE community to enroll in universities.

Ahmetović hopes that the Law on Higher Education will be changed soon.

"I am sincerely sorry I couldn't enroll in the Faculty of Political Science, but I hope affirmative action will be in force next year. I believe banning affirmative action will demotivate the youth of RE communities because, despite their desire, they remain unequal members of society, second-class citizens", Ahmetović says.

Hajrizaj hopes so as well.

"There are few of us, but the number grows by at least one or two every year. We should be given an opportunity and a chance".

Registered at the Employment Agency with an academic degree

In the Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians 2021-2025, prepared by the Ministry of Human and Minority Rights, one of the goals is to increase the number of RE members who enroll in higher education institutions on an annual basis.

The goal is to increase from last year's four to eight next year and to reach 15 people a year in 2025.

The document also indicates a negative correlation between the level of education and getting married before the age 18 among women. Namely, this share includes 28% of women in primary school or a lower education level and decreases to 1% among those with higher education.

"It is necessary to undertake certain activities and use the principle of affirmative action so that educated persons from the Roma and Egyptian communities who are registered at the Employment Agency do not have to wait long for employment," is one of the recommendations from the final report on the implementation of the Strategy for Social Inclusion of the RE in Montenegro 2016-2020.

In 2022, only one person with acquired higher education (bachelor's degree in pedagogy) was on the register of unemployed persons. That person declared a member of the RE population and was registered at the bureau of labor in Niksic.

The Employment Agency said that they are implementing active employment policy measures through programs intended for young unemployed persons, unemployed women, especially vulnerable groups of unemployed persons, as well as unemployed persons who do not have the knowledge, skills, and work experience necessary for an open labor market. The RE population, a sensitive group of unemployed persons, participates in active employment policy programs. This year, 15 people from the population are participating in that program, 10 of whom are women.

"As far as the direct creation of jobs, which is carried out through public work programs, seven members of the Roma population are employed, six members of the RE population are on-the-job training, while one person is included in the acquisition of professional career program and one person in the key skills acquisition program," the Agency stated in reply to CIN-CG.

Zakon o visokom obrazovanju ne nudi afirmativnu akciju za romske i egipćanske studente

Miloš RUDOVIĆ

”Mogla sam do sada da budem na četvrtoj godini studija umjesto na prvoj... Gotovo sam odustala. Bila sam demotivisana, obeshrabrena da me neće primiti ni na jednom fakultetu. A vjerujem da su moji vršnjaci naišli na ovaj problem, istog bi trena odustali”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iskustvo sa upisa Romkinja Violeta Hajrizaj.

Prije nego što je dobila stipendiju na Fakultetu za državne i evropske studije (FDES), ona je tri puta pokušavala da se upiše na druge fakultete, od kojih dva na smjer novinarstvo Fakulteta političkih nauka (FPN).

Osim stipendija od 150 eura mjesečno i mjestima u domovima, država Crna Gora se ne može pohvaliti posebnim mjerama podrške studentima iz romske i egipćanske populacije. Umjesto podrške, više je prepreka na putu do studentskog indeksa.

”Prepreke su mnogobrojne, međutim jedna od najvećih je nepostojanje afirmativne akcije. Ova pozitivna diskriminacija se i dalje primenjuje na osobe sa invaliditetom, a romska i egipćanska zajednica nema to pravo”, kazao je za CIN-CG student nikšićkog Filološkog fakulteta Nardi Ahmetović.

Zakonom o visokom obrazovanju propisano je da se pri upisu na studijski program primjenjuje afirmativna akcija za osobe sa invaliditetom, kao i da se one oslobađaju plaćanja školarine kako na državnim tako i na privatnim fakultetima. U Zakonu se ne pominje romska i egipćanska zajednica, uprkos tome što brojna istraživanja pokazuju da je riječ o građanima i građankama koji su među najdiskriminisanijima u društvu.

Afirmativna akcija definiše se kao niz politika i praksi koje daju određene prednosti određenim grupama, posebno pripadnicima etničkih zajednica, koje su se suočavale sa nepravdama i bile isključene iz suštinskih procesa kroz istoriju.

Ova mogućnost postoji i u Zakonu o manjiskim pravima i slobodama, ali ne na isti način kao u Zakonu o visokom obrazovanju.

Ahmetović je kao zdravstveni medijator imao želju da upiše socijalni rad na FPN-u. Od predstavnika FPN je, međutim, kako kaže, dobio informaciju da su im ruke vezane i da ne mogu primjenjivati politiku afirmativne akcije.

Zbog toga je sagovornik umjesto FPN-a odlučio da studira italijanski jezik i književnost na Filološkom fakultetu.

”Ako zaista želimo da imamo mlade Rome i Egipćane koji će se zalagati za bolji položaj svoje zajednice i cjelokupnog društva, moramo im dati priliku za obrazovanjem i usavršavanjem”, kazao je on o svom iskustvu.

Iz Dekanata FPN su kazali da se prilikom razmatranja zahtjeva o upisu po principu afirmativne akcije rukovode onako kako je propisano Zakonom o visokom obrazovanju. Dodali su da je u periodu od 2006. godine do danas FPN po principu afirmativne akcije upisalo je sedam studenata, pripadnika romske i egipćanske populacije.

Vlada je prošle godine donijela novu Strategiju socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025, gdje je predviđeno povećanje broja obrazovanih građana romske i egipćanske zajednice na svim nivoima.

Ministarstvo prosvjete je bilo u obavezi da Vladi još krajem prošle godine dostavi Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju koji bi uključivao inicijativu vezano za primjenu afirmativne akcije za studente romske i egipćanske populacije, vidi se iz Akcionog plana za sprovođenje Strategije. Ovaj Nacrt do sada nije bio na Vladi.

Iz Ministarstva su za CIN-CG kazali da je programom rada tog resora planirana izrada novog Zakona o visokom obrazovanju.

”Nacrt koji je ranije urađen, nije važeći. U narednoj godini treba da se formira nova radna grupa koja će biti zadužena za izmjenu i dopunu Zakona o visokom obrazovanju, gdje će se sa posebnom pažnjom razmotriti pitanje uvođenja afirmativne akcije za romske i egipćanske studente”, rečeno je iz resora Miomira Vojinovića.

Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da studenti osnovnih i magistarskih studija na javnim ustanovama ne plaćaju naknadu za studiranje, dok studenti doktorskih studija na javnim ustanovama plaćaju. Na privatnim ustanovama studenti svih ciklusa studija plaćaju naknadu za studiranje.

U praksi je navedeno znači da ako student na javnim ustanovama, bez obzira na nacionalnu pripadnost, uspješno završi akademsku godinu, onda ne plaća naknadu za studiranje, ali ako obnavlja godinu onda plaća naknadu za studiranje. “Dok na privatnim ustanovama svi studenti, osim lica sa invaliditetom, plaćaju naknadu za studiranje”, ističe se u odgovoru Ministarstva.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su kazali za CIN-CG da se zalažu za uvođenje afirmativne akcije pri upisu na prvu godinu studija, ali i oslobađanju plaćanja školarine na svim državnim i privatnim fakultetima u državi. Analiza urađena prije izrade Strategije i za oblast obrazovanja pokazala je da “postoji značajan napredak, ali još ne i dovoljan za potpunu integraciju ove zajednice”.

Zabrinjavajući je kažu iz ovog resora veliki jaz kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje u odnosu na broj djece romske i egipćanske zajednice koja pohađaju osnovnu školu. “Najveći je jaz kada je u pitanju pohađanje visokoškolskih ustanova građana romske i egipćanske zajednice, odnosno veoma mali broj građana romske i egipćanske zajednice upisuje visokoškolske ustanove”, kazali su iz resora Fatmira Đeke za CIN-CG.

Ministarstvo prosvjete kao vid afirmativne akcije već dugi niz godina isplaćuju stipendije svim studentima romske i egipćanske zajednice od 150 eura mjesečno, kako bi se povećao broj studenata. Stipendije se isplaćuju bez obzira na to da li studenti romske i egipćanske zajednice pohađaju visokoškolsko obrazovanje na privatnom ili državnom fakultetu.

Za ovu akademsku godinu se prijavilo ukupno 14 studenata i studentkinja iz romske i egipćanske zajednice na konkurs za dodjelu stipendija.

”Na Univerzitetu Crne Gore na studijskoj 2021/22. godini, bilo je upisano ukupno sedam studenata, na studijskoj 2022/23. godini, ukupno su upisana četiri studenta RE populacije. Napominjemo da je ubrzo nakon upisa većina upisanih napustila studije”, kazali su iz resora prosvjete.

Prorektor za nastavu državnog Univerziteta Veselin Mićanović kazao je za CIN-CG da se u posljednjih šest godina na njihovim fakultetskim jedinicama upisalo 19 studenata koji su se izjasnili kao pripadnici ove zajednice.

Od toga najviše na Filološkom fakultetu - sedam, četiri na Fakultetu političkih nauka, tri na Filozofskom, po dva na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo i Ekonomskom i jedan na Medicinskom fakultetu. Na ostalim fakultetskim jedinicama nema upisanih studenata koji su se izjasnili kao studenti ove populacije, dok Pravni i Građevinski fakultet ne vode bazu podataka na osnovu etičke ili bilo koje druge pripadnosti studenata.

U cilju povećanja broja studenata iz RE zajednice prorektor za nastavu kaže da je UCG oslobodio studente iz ove populacije školarine, te imaju i posebne prilike, a nastoje i da afirmativno utiču kroz implementaciju rješenja iz Zakona o manjinskim pravima i slobodama.

Zakonom o manjinskim pravima i slobodama propisano je da ustanove visokog obrazovanja u Crnoj Gori, na predlog savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, mogu svake školske godine upisati određeni broj studenata, pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, u skladu sa svojim aktima.

”UCG svake studijske godine omogućava upis po principu afirmativne akcije, na način da se po ovom osnovu ukupan broj mjesta na svakom studijskom programu povećava za po jedan odsto. Dakle, za sve zainteresovane kandidate/tkinje, ukoliko bi se našli ispod upisne kvote, primjenjivali smo princip afirmativne akcije kako bismo ih stimulisali za nastavak školovanja”, kazao je on.

Na pitanje da li državni Univerzitet namjerava da inicira izmjene Zakona o visokom obrazovanju u cilju uvođenja afirmativne akcije, Mićović je kazao da će se UCG zalagati za njenu primjenu. “U dosadašnjoj praksi, kako smo i naveli, navedeni princip je primjenjivan kao mjera podsticaja pripadnika RE populacije za nastavak školovanja”, kazao je on.

Prosjek Vasfije 9,12

Privatne visokoškolske ustanove imaju različite mjere podrške studentima iz ove zajednice.

Univerzitet Mediteran od ove studijske godine ima svog prvog studenta iz romske populacije, koji je upisao master studije na njihovom Pravnom fakultetu.

”Kako do ove godine nismo imali nijednog studenta koji je pripadnik RE populacije, nije se ni javila stvarna potreba za uređivanjem ovog pitanja, u smislu donošenja posebnih akata kojima bi se predvidjele eventualne finansijske i druge povoljnosti. Naravno, u slučaju većeg interesovanja u budućnosti ne isključujemo činjenicu da ćemo, pored toga što primjenjujemo afirmativnu akciju za lica sa invaliditetom, imati i posebne uslove i za studente iz ove populacije”, kazala je za CIN-CG vršiteljka dužnosti generalnog sekretara Ivana Nikolić.

U okviru Univerziteta “Adriatik”, na Fakultetu za poslovnu ekonomiju i pravo Bar od prošle studijske godine studira Tusha Vasfije. “Ona je u prvoj godini studija pokazala zavidnu posvećenost u okviru procesa edukacija, položivši sve ispite predviđene planom i programom studijskog programa za pomenutu godinu studija, sa ostvarenim prosjekom 9,12. Marljiv rad pomenute koleginice nije ostao nezapažen, pa je tako u ovoj godini postala i stipendista Opštine Bar”, kazali su za CIN-CG sa Univerziteta.

Vasfije je aktivna i u vannastavnim djelatnostima, kao i u okviru NVO “Mladi Romi”.

Na njihovom Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, na prvoj godini osnovnih akademskih studija imaju dvoje studenata pripadnika ove populacije - Mariju Ivanovu i Aliju Žabelju, kao i jednog studenta na druge godini - Mehmeta Berišu.

”Fakultet je omogućio navedenim studentima popust na školarinu od 10 odsto, kao i mogućnost odloženog plaćanja u ratama u zavisnosti od finansijskih mogućnosti studenata”, saopštili su sa Univerziteta.

Koordinator za studijske programe Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) Igor Striković kazao je da dodjeljuju stipendije studentima koji pripadaju društveno-osjetljivim grupama.

Stipendija pokriva sve troškove školarine za jednu studijsku godinu, udžbenike za svaki predmet pojedinačno, prijavu ispita, izdavanje uvjerenja i drugih dokumenata, kao i sva prava koja se pružaju studentima shodno Zakonu o visokom obrazovanju.

Osim toga, Striković je istakao da međusobna saradnja i pomoć između studenata je dodatna satisfakcija za njihov napredak na polju obrazovanja i podstrek da ostvare što bolje rezultate.

Njihova stipendistkinja je sagovornica CIN-CG sa početka priče Violeta Hajrizaj. To što nije uspjela da se upiše na studije novinarstva nije spriječilo Hajrizaj da se osim studija bavi i novinarstvom na prvom romskom portalu u Crnoj Gori RomaNet.

Građani podržavaju afirmativnu akciju za RE

Građani Crne Gore u sve većoj mjeri podržavaju afirmativnu akciju kako bi se pripadnici RE zajednice upisali na fakultete, pokazali su rezultati regionalnog istraživanja Balkanski barometar.

Ahmetović se nada da će se Zakon o visokom obrazovanju uskoro promijeniti.

”Žao mi je iskreno što nijesam danas na FPN, ali se nadam da će sljedeće godine biti na snazi afirmativna akcija. Mišljenja sam da gubitkom afirmativne akcije dolazimo do toga da mladi iz RE zajednice neće biti motivisani, jer uprkos njihovoj želji, oni i dalje ostaju neravnopravni članovi društva, građani i građanke drugog reda”, poručuje Ahmetović.

Tome se nada i Hajrizaj.

”Ima nas malo, ali da broj raste bar za po jednog ili dvoje iz godine u godinu. Treba da nam se da prilika i pruži šansa”.

Sa fakultetskom diplomom čeka na birou

U Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025. godine, koju je izradilo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, jedan od ciljeva je da se poveća broj pripadnika koji upisuju visokoškolske ustanove na godišnjem nivou.

Cilj je da se sa prošlogodišnjih četiri, sljedeće godine poveća na osam, a da 2025. godine dostigne 15 osoba godišnje.

U dokumentu se ukazuje i da postoji negativna povezanost između nivoa obrazovanja i braka prije 18 godina među ženama. Naime, 28 odsto žena s osnovnim obrazovanjem ili nižim i smanjuje se na jedan odsto među onima sa visokim obrazovanjem.

”Potrebno je preduzeti određene aktivnosti i iskoristiti princip afirmativne akcije da obrazovane osobe romske i egipćanske zajednice koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ne čekaju dugo zaposlenje”, jedna je od preporuka iz završnog izvještaja o sprovđenju Strategije za socijalnu inkluziju RE u Crnoj Gori od 2016. do 2020. godine.

U 2022. godini na evidenciji nezaposlenih lica bilo je samo jedno lice koje se izjasnilo kao pripadnik RE populacije, a ima stečeno visoko obrazovanje – završene osnovne studije – stepen bachelor pedagogija koje je prijavljeno u birou rada Nikšić.

Iz ZZZ su kazali da realizuju mjere aktivne politike zapošljavanja kroz programe namijenjene mladim nezaposlenim licima, nezaposlenim ženama, posebno osjetljivim grupama nezaposlenih lica, kao i nezaposlenim licima koja ne posjeduju znanja, vještine i radno iskustvo potrebno za zaspošljavanje na otvorenom tržištu rada. Pripadnici RE populacije, kao posebno osjetljiva grupa nezaposlenih lica, učestvuju u programima aktivne politike zapošljavanja. U tom programu ove godine učestvuje 15 osoba iz populacije, od kojih su 10 žene.

”U mjeri direktno otvaranje radnih mjesta, koja se sprovodi kroz programe javnog rada, zaposleno je sedam pripadnika romske populacije, u programu osposobljavanje za rad kod poslodavca zaposleno je šest pripadnika RE populacije, dok je jedno lice uključeno u program sticanja stručne kvalifikacije i jedno lice u program sticanja ključne vještine”, navodi se u odgovoru ZZZ za CIC-CG.

Prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura za garancije za nevraćene kredite, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica Novac je u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završio u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove

Ukupne garancije države od 2009. godine, kada su zbog Kombinata aluminijuma (KAP) one postale uteg na vratu crnogorskih građana, iznosile su oko 800 miliona eura. Taj novac, koje su dale vlade na čijem su čelu bili Milo Đukanović, Igor Lukšić i Duško Marković, mogao je biti uložen u izgradnju jedne dionice auto-puta ili nekoliko većih energetskih objekata.

Od ukupno odobrenih, a nevraćenih garancija države, koje su vlade Demokratske partije socijalista (DPS) dijelile kapom i šakom njima bliskim firmama, prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica.

Rekordan iznos garancija izdat je 2010. godine, 247 miliona eura, što je tada činilo osam odsto BDP-a. Prema podacima Monstata, BDP je 2010. iznosio oko tri milijarde eura.

Prema Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državnu garanciju izdaje Vlada u svrhu obezbjeđenja otplate obaveza po osnovu kreditnih ugovora ili dužničkih hartija od vrijednosti. Ukupan iznos garancija ne smije da pređe 15 odsto BDP-a.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je kazao da je izdavanje garancija mehanizam za podršku kod ključnih razvojnih projekata, predviđen Zakonom, i suština je da se opsežno i sa svakog aspekta prate razvojni projekti i pravovremeno reaguje na eventualne probleme u njihovoj realizaciji.

”Suština je da se garancije daju kompanijama koje će, u negativnom scenariju biti u mogućnosti da vrate obavezu koju bi za njih eventualno država platila”, rekao je Damjanović.

Najviše garancija država je izdala za kompanije koje su bile nosioci industrijskog razvoja države - KAP, Željezara, Rudnici boksita, željeznička i energetska preduzeća. Međutim, garancije u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završile su u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove.

Samo za KAP, koji se, iako ponovo privatizovan, praktično gasi posljednjih godina, garancije države, koje su na kraju plaćene iz državnog budžeta, iznose 135 miliona eura.

Garancije su date KAP-u prije više od deceniju (2009. i 2010. godine), za vrijeme Đukanovićeve Vlade, a dok je njim gazdovao Oleg Deripaska, oligarh blizak Vladimiru Putinu. Deripaska je sada pod sankcijama EU i SAD, kao i Crne Gore, zbog napada Rusije na Ukrajinu.

Garancije su tada date i drugoj Deripaskinoj firmi - Rudnicima boksita, koji sada takođe propadaju, za kredite od više od šest miliona eura, koje je na kraju platila država. Đukanovićeva Vlada je garantovala za tri kredita Boksita kod NLB banke.

Slučaj garancija za KAP još izviđa Specijalno državno tužilaštvo (SDT), zbog sumnje da je državi nanijeta šteta.

Da su garancije za KAP date bez odgovarajuće procjene i obezbjeđenja potvrdila je i Državna revizorska institucija (DRI).

U izvještaju DRI iz 2013. godine navedeno je da su činjenice u finansijskim i revizorskim izvještajima KAP-a upozoravale da fabrika ima “nagomilane gubitke, da je prezadužena i da sa velikom izvjesnošću od svoje djelatnosti ne može vraćati kredite”.

”Kupac KAP-a, u periodu prije izdavanja državnih garancija nije u potpunosti izvršio ugovorene obaveze, što je mogao biti jedan od razloga za raskid ugovora zaključenog 2005. godine”, naveli su državni revizori.

Sporne su bile i garancije za Željezaru, koja je praktično ugašena, a dala ih je 2009. i 2010. godine Đukanovićeva Vlada, privatnoj kompaniji Montenegro speciality steels (MNS), povezanoj sa Anom Đukanović, sestrom tadašnjeg premijera, a aktuelnog predsjednika države. Država je za Željezaru na osnovu palih garancija platila 34,5 miliona eura 2009. i 2011. godine.

Za tada državno novinsko preduzeće Pobjeda, vlade premijera Lukšića i Đukanovića, platile su 3,2 miliona eura garancija, 2011. godine, 2012. i 2013. dok je još bila u državnom vlasništvu i predstavljala udarnu pesnicu DPS vlasti, posebno u obračunu sa nezavisnim medijima i NVO.

”Revizijom je utvrđeno da (s obzirom da Pobjeda, bez podrške većinskog vlasnika nije bila u mogućnosti da izmiruje obaveze prema kreditorima, kao i dio obaveza iz poslovanja, u slučaju da se ne realizuje prodaja državnog udjela), postoji rizik od uvođenja stečaja, odnosno postoji visok stepen rizika da će obaveze po osnovu dugoročnih kredita odobrenih od Podgoričke banke i Erste bank za koje su date državne garancije otplatiti država”, piše u izvještaju DRI.

Garancija države 2010. godine, kada je premijer bio Đukanović, a ministar finansija Lukšić, data je i za kredit za oživljavanje proizvodnje i otpremnine za radnike u Primorci Bar, koju je 2008. godine privatizovala podgorička Krisma grupa Nebojše Boškovića. Tokom 2010. prelazi u vlasništvo of-šor firme Melgonija holdings ltd sa Kipra, koju je takođe osnovao Bošković.

Zajam za Primorku je, međutim, preusmjeren za vraćanje dugova Boškovićevih firmi Krisma motors i Krisma trade, pa je Primorka bankrotirala, a državne garancije su aktivirane u korist NLB banke i Krisma grupe, zbog čega je podignuta optužnica, a suđenje je u toku.

Država je 2019. godine platila i garancije za Opštinu Budva od skoro 30 miliona eura, za zajam od njemačko-austrijske WTE grupe, za sporni projekat otpadnih voda u koji je umiješana budvanska kriminalna grupa, na čijem čelu je bio, po sopstvenom priznanju, bivši predsjednik države zajednice Srbija i Crna Gora i funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Marovića čeka odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori, međutim on se nalazi u Srbiji koja odbija da ga izruči šest godina. Budvi prijeti opasnost da izgubi još miliona u ovom poslu, jer je investitor pokrenuo međunarodne arbitraže.

DPS vlade su odobravale garancije i manjim privatnim firmama, kao što je nikšićka Mi-Rai grupa, zatim bankama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, opštinama, Montenegro erlajnsu kojeg su držali na aparatima do prije dvije godine, kada je ugašen.

Od državnih preduzeća, najviše garancija dobijaju željezničke kompanije, a “vise o koncu” garancije odobrene za kredite kod kineske Exim banke za kupovinu brodova Crnogorske i Barske plovidbe.

SDT ćuti o garancijama za KAP

Tužilaštvo još ne donosi konačnu odluku zbog garancija ruskim vlasnicima KAP-a, od ukupno 135 miliona eura, iako je prošlo već skoro dvije godine od hapšenja više državnih funkcionera zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada će donijeti odluku koju su najavili još prošle godine dok je na čelu te institucije bio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Prva garancija za KAP-ov kredit od 49,68 miliona kod mađarske OTP banke izdata je 2009. godine. U 2010. godini izdate su još dvije - za kredit kod Dojče bank od 22.000.000 i ruske VTB bank od 60.000.000 eura. Garancija za kredit kod Dojče banke aktivirana je 2012, a ostale dvije 2013. godine.

KAP je 2005. kupila kompanija Salomon Enterprises ltd (kasnije preimenovana u CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske, koji je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Roćen je bio ambasador u Rusiji i imao je jake veze sa tamošnjim vrhom i samim Deripaskom, o čemu svjedoče i presretani razgovori koji su ranije objavljeni u crnogorskim medijima.

KAP je decenijama bio strateško crnogorsko preduzeće, najveći izvoznik, od kojeg je zavisio cijeli metalurško-energetski lanac u državi. Pored KAP-a, Deripaska je privatizovao i nikšićke Rudnike boksita, koji su takođe dio tog značajnog ekonomskog sistema. Oba preduzeća, nekada giganti, od tada počinju da tonu, i sada su pred gašenjem, što pokazuje da je novac, za koji je garantovala država, praktično bačen.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da to što se desilo sa garancijama upućuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile.

”Da li će nadležni organi zaokružiti svoj dio posla, vidjećemo. Ali, sve što se desilo nas obavezuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile i kako bi država bila zastićena kada kroz garancije bilo kojoj kompaniji, državnoj ili privatnoj, pomaže u obezbjeđivanju kreditne podrške za realizaciju kapitalnih projekata koji imaju širi društveni i državni značaj, jer se jedino i za takve projekte treba izdavati garancija”, rekao je Damjanović.

Podsjeća da dok je bio poslanik to komentarisao često u Skupštini i da je kao predsjednik Odbora za ekonomiju finansije i budžet formalno inicirao aktivnosti na utvrđivanju okolnosti i posljedica izdavanja garancija kompanijama (KAP, Željezara), na osnovu koje je i urađena revizija.

Garancije KAP-u su date na osnovu Ugovora o poravnanju kojeg su potpisali Vlada i CEAC 2009. godine, kada je državi pripalo 50 odsto akcija Rusa u KAP-u i Boksitima. Država je time, nekoliko godina nakon privatizacije, postala suvlasnik KAP-a, odnosno dobila je 29,36 odsto akcija u podgoričkoj fabrici, a u Rudnicima boksita 31,82 odsto, koliko i CEAC.

Državni revizori su utvrdili da je nominalna vrijednost akcija KAP-a i Rudnika tada iznosila svega 22.185.131 eura, što je predstavljalo 16,85 odsto državnih garancija KAP-u, ako bi se akcije prodale po nominalnoj vrijednosti. Tržišna vrijednost akcija tih preduzeća je bila znatno niža zbog gubitaka i dugova.

Ugovor sa ruskim menadžerima u KAP-u potpisao je bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji je hapšen u aprilu prošle godine, kao i 11 državnih službenika, zbog sumnje u zloupotrebu položaja i nanošenje štete državnom budžetu. Vujović je bio ministar ekonomije od 2009. do 2013. godine, u periodu kada su date garancije za KAP.

Vujović i ostali službenici su odmah pušteni da se brane sa slobode, a Đukanović je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Zbog garancija za KAP, poslanici Pokreta za promjene su u maju 2011. godine podnijeli krivične prijave protiv Đukanovića, Deripaske i više državnih funkcionera i ruskih menadžera u fabrici. Tada je u SDT-u formiran predmet. Zbog toga je i MANS podnio krivičnu prijavu protiv Đukanovića i Lukšića i više državnih funkcionera, 2013. godine.

Novinar Monitora Zoran Radulović za CIN-CG kaže da je slučaj garancija za KAP, kojim sada, kao i Boksitima, upravlja lokalni biznismen Veselin Pejović, jedan od jednostavnijih za tužilaštvo i da je za podizanje optužnice dovoljan izvještaj DRI.

Komentarišući decenijski izviđaj garancija za KAP u SDT-u, rekao da je “manje trebalo Ajnštajnu da definiše teoriju relativiteta”.

Deripaska i njegove kompanije su, s druge strane, pokrenuli više arbitražnih postupaka protiv Crne Gore, tvrdeći da je Crna Gora preduzela mjere koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Boksite nakon privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i vlasniku “uskratila mogućnost da zaštiti investiciju”.

Privredni sud je uveo je stečaj u fabriku u julu 2013. godine, a zatim i u Boksite, čime su Rusi izgubili pravo upravljanja. Stečaj je uveden na zahtjev Ministarstva finansija, zbog duga od 24,4 miliona eura po osnovu aktiviranih garancija prema Dojče banci. Imovinu fabrike je 2014, kroz stečaj, kupio Uniprom Veselina Pejovića, kao i Rudnike boksita, a Deripaska i CEAC su se obratili međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije pred arbitražnim sudovima u Beču i Parizu, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći pred švedskim Arbitražnim tribunalom u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma o zaštiti investicija između SRJ i Ruske Federacije. Švedski sud se proglasio nenadležnim navodeći da sporazum između SRJ i Rusije nije primjenjiv na Crnu Goru koja je nezavisna država, Deripaska se žalio Apelacionom sudu u Stokholmu, tražeći da poništi odluku Arbitražnog tribunala. Apelacioni sud je 11. novembra ove godine presudio u korist Crne Gore.

Iz Ministarstva ekonomije je saopšteno da je sud naložio Deripaski da Crnoj Gori nadoknadi troškove postupka od 628.456 eura i 86.075 dolara. Iz Ministarstva su kazali da Deripaska nije platio ni troškove ranijeg postupka od oko 1,6 miliona eura u korist Crne Gore.

Tužilaštvo se nije bavilo garancijama za Željezaru i Pobjedu

Osim garancija za KAP, predmet državne revizije bile su i garancije izdate Željezari, Željezničkoj infrastrukturi, Željezničkom prevozu i Pobjedi, u 2010. i 2011. godini. Njima se tužilaštvo nije bavilo.

Od ukupnog iznosa plaćenih garancija za Željezaru, 32,92 miliona odnosi se na nevraćeni kredit Željezare kod Credit Suisse banke, a 1,6 miliona na pozajmicu od of-šor kompanije BlueBay Multi-Strategy investments iz Luksemburga, čiji je krajnji vlasnik britanska BlueBay grupa, preko niza of-šor preduzeća.

Garancije su date dok je fabrikom upravljala holandska kompanija MNSS, a predsjednik Borda direktora bio Radomir Vukčević, tadašnji partner Ane Đukanović koja je i sama jedno vrijeme bila član borda direktora Željezare. Ona je bila advokat u toku dvije privatizacije kupcima Željezare, ruskom Midlend risorsisu i MNSS-u.

Garancija za zajam BlueBayu odobrena je iste godine kada je pala, 2009, a za kredit kod švajcarske banke 2010. godine.
Nakon što je MNSS nagomilao milionski dug za plate radnicima, u fabriku je u aprilu 2011, na zahtjev zaposlenih uveden stečaj, a dotadašnji vlasnik je pokrenuo arbitražni postupak protiv Crne Gore pred sudom u Parizu, tražeći isplatu 72 miliona eura. MNSS i povezana firma Rekupero su u tužbi naveli da su arbitražu pokrenuli zbog “nepravilnog i nezakonitog postupanja Crne Gore prema ulaganjima investitora u Željezaru Nikšić”.

MNSS je izgubio arbitražu, a Željezarom je za vrijeme stečaja upravljao nikšići biznismen Miodrag Daka Davidović. Fabrika je četvrti put prodata u maju 2012. godine turskoj kompaniji Tosčelik za 15,1 milion eura. Željezara je danas ponovo u krizi, jer je turski vlasnik obustavio proizvodnju, a Vlada razmatra mogućnosti da fabriku preuzme državna Elektroprivreda.

U 2011. godini država je platila garancije od 992 hiljade za Pobjedin kredit kod Podgoričke banke, zatim 750 hiljada eura u 2012. kod iste banke, a 2013. godine još 1,48 miliona kod Societe generale banke (koja je kupila Podgoričku banku).
Država je godinama pomagala to novinsko preduzeće, pa mu je i 2009. godine izdala garanciju za kredit od 2,97 kod Podgoričke banke, a 2010. godine za 3,5 miliona eura kod Erste banke.

Pobjedu je 2014. godine kupio grčki biznismen Petros Statis, blizak Đukanoviću i kome su ranije u paketu dati u zakup najelitnija crnogorska ljetovališta Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža.

Sporne su bile i garancije za Primorku Bar, koju je privatizovala podgorička Krisma grupa u vlasništvu Nebojše Boškovića 2008. godine. Vlada 2010. daje garanciju novom vlasniku Primorke, of-šor firmi Melgonija holdings ltd sa Kipra. Tu firmu je, prema navodima iz optužnice, formirao Bošković. Primorka je dobila od Vlade garanciju od četiri miliona eura za kredit od 14,4 miliona eura, za koji je založena kompletna imovina Primorke. Garancije su pale 2014. godine, a SDT je podiglo optužnicu protiv više osoba, između ostalih i bivšeg direktora NLB banke Črtomira Mesariča, Boškovića, kao i NLB banke zbog sumnje da su početkom 2009. godine formirali kriminalnu grupu i da je na štetu budžeta Crne Gore, NLB banci pribavljena imovinska korist od oko 6,6 miliona eura. Suđenje u Višem sudu u Podgorici je u toku.

Nebojša Bošković osuđen je 2019. godine, u drugom slučaju, na tri godine i pet mjeseci zbog kriminalnog udruživanja u cilju računarske prevare i skidanja milionskog iznosa sa stranih bankarskih računa. On je u bjekstvu i za njim je prošle godine raspisana potjernica. Zbog toga je u februaru ove godine odloženo suđenju u slučaju Primorke, jer je advokat Boškovića, kako su prenijeli mediji, rekao da ne zna gdje mu je klijent.

Država prikrivala propuste, kupovala socijalni mir

Iz prethodnih primjera evidentno je da su DPS vlade u prethodnom periodu garancije davala svojim provjerenim biznismenima i firmama bliskim vlasti.

Zoran Radulović smatra da država nije davala garancije da riješi kratkoročne probleme ili da privredu učini boljom, nego da prikrije vlastite propuste i kupi socijalni mir.

”Zato imamo izdate garancije bez adekvatne procjene, da su one pale, a da država kroz postojeće mehanizme obezbjeđenja nije naplatila ni djelić onoga što je bio naš novac, a potrošio ga je neko drugi”, kazao je Radulović.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović nije odgovorila na pitanja CIN-CG koja preduzeća su ostala državi dužna po osnovu izdatih garancija i da li su pokrenuti postupci naplate. Nije poznato da je ijedno preduzeće vratilo državi dug po osnovu garancija.

I pored učestalih upozorenja Centralne banke (CBCG), posebno kroz izvještaje viceguvernera Nikole Fabrisa, da se zbog garancija povećava dug države, Vlada je nastavila da izdaje državne garancije i nakon onih izdatih KAP-u.

”Zabrinjava tendencija rasta spoljnjeg duga posljednjih nekoliko godina. Stoga, u narednom periodu treba biti vrlo restriktivan prilikom izdavanja garancija”, upozorila je CBCG još 2011. godine u izvještaju o dugu države.

Bezuspješan pokušaj obnove pomorske flote

Crna Gora je kupovinom brodova za Crnogorsku i Barsku plovidbu željela da obnovi pomorsku flotu, međutim ti brodovi, ukupno četiri, odmah su dati u najam.

Garancija za kredit od 36.632.368 eura kod kineske Exim banke za nabavku brodova Crnogorske plovidbe, data je 2010, kada je premijer Đukanović, a ministar finansija Lukšić. Osim Crnogorskoj plovidbi, Vlada je 2013. godine garantovala i za kredite Barske plovidbe za dva broda, u iznosu od 46,4 miliona dolara kod takođe kineske Exim banke. Tada je premijer ponovo bio Đukanović, a ministar finansija, Radoje Žugić.

Analiza NVO MANS i “Vijesti” iz 2016. godine pokazala je da je Vlada nabavku novih brodova ugovarala bez valjanih ekonomskih analiza o isplativosti tih projekata i u vrijeme najveće finansijske krize. U analizi je već tada upozoreno na opasnost da će značajan dio državnih garancija datih po tom osnovu platiti crnogorski građani.

Pomorske kompanije su, zahvaljujući poboljšanju prilika na tržištu i rastu vozarina, tek ove godine uspjele da plate rate Exim banci, umjesto da to u njihovo ime radi država, kao u prethodnih nekoliko godina. Kompanije godišnje plaćaju po dvije rate u januaru i julu, koje ukupno iznose oko devet miliona dolara jer je u toj valuti dogovoren kredit.

U januaru prošle godine, zbog gubitaškog poslovanja obje kompanije prijetio je pad garancija i da država odmah plati cijelokupni preostali iznos plus kamate i troškove, ali je Vlada u pregovorima sa Eksim bankom uspjela da dogovori da za kompanije plati obje rate u 2021.

Niko ne odgovara za naduvane fakture

Za sporni projekat otpadnih voda u naselju Vještice u Bečićima, Vlada je 2019. godine platila 29,25 miliona eura, po osnovu garancija. Njemačko-austrijski koncern WTE je, nakon što je aktivirao državnu garanciju, u januaru 2020. napustio postrojenje, ostavljajući ga u lošem stanju Opštini Budva na upravljanje.

Kako je CIN-CG ranije pisao, Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

I prije početka radova tri miliona eura je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom, što je priznao osuđeni šef budvanske kriminalne grupe, tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala niko još nije odgovarao, a Njemci su pokrenuli međunarodne arbitražu u Frankfurtu i Ženevi, tražeći više od 100 miliona eura odštete.

Garancije i za pobjednike tranzicije

Đukanovićeva Vlada dala je garancije za nikšićku Mi-Rai grupu za kredit kod Hipotekarne banke od 800.000 u 2010. godini, a Lukšićeva 2011. godine za kredit od 700.000 kod Hipotekarne banke. Za kredite preduzeća Mi-Rai prema Hipotekarnoj banci država je platila 1,69 miliona u 2013. godini.

Vlasnik Mi-Rai grupe Branko Mićković jedan je od “pobjednika” tranzicije, poznat po privatizaciji nikšićke fabrike namještaja “Javorak” koju je kupio iz stečaja 2004. godine da bi destak godina kasnije u nju ponovo uveo stečaj.

Bivši radnici Javorka protiv Mićkovića su 2016. godine podnijeli krivičnu prijavu u kojoj ga terete da je prekršio kupoprodajni ugovor tako što je prodavao i izdavao pod zakup imovinu Javorka i zalagao je za kredite.

U 2019. godini država je, po osnovu datih garancija, platila ukupno 9,43 miliona duga za Invest Banku Montenegro i Atlas banku prema Evropskoj investicionoj banci. Garancije je izdala Vlada Mila Đukanovića 2009. i 2010. godine, a aktivirane su jer je u tim bankama biznismena Duška Kneževića krajem 2018. godine, uvedena prinudna uprava kao i privremena obustava plaćanja obaveza, što je onemogućilo otplatu duga.

Protiv Kneževića je SDT podiglo optužnice u kojima ga tereti za više krivičnih djela iz oblasti finansija, kao što su utaja poreza, pranje novca, korupcija...

Knežević je pokrenuo arbitražnu parnicu kojom traži 500 miliona eura obeštećenja od Crne Gore zbog, kako je naveo u zahtjevu, štete nastale “nezakonitim uvođenjem stečaja u dvije banke i nezakonitim postupanjem državnih organa u kompleksu Meljine u Herceg Novom”.

Knežević je bio vlasnik i bolnice u Meljinama, u koju je uveden stečaj 2018. godine, a koja je pred gašenjem.

Iz Vlade su nedavno najavili rješenje za tu bolnicu.

Garancije naredne godine samo za državna preduzeća

Vlada je Predlogom budžeta za narednu godinu planirala da izda garancije od 160 miliona za šest državnih preduzeća - Regionalni vodovod, Željezničku infrastrukturu, Željeznički prevoz, Montekargo, Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) i Elektroprivredu.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kazao je da su garancije namijenjene za kreditne aranžmane iz kojih će se finansirati infrastrukturni i razvojni projekti.

”U skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državne garancije se mogu izdati samo za finansiranje kapitalnih projekata, što se iz prikaza planiranih garancija i vidi. Da li će planirani aranžmani biti realizovani zavisi od zrelosti projekata koje potencijalni korisnik garancije planira da realizuje, kao i sposobnosti korisnika garancije da se zaduži i izmiruje sopstvene obaveze”, rekao je Damjanović.

Za željeznička preduzeća država je od 2009. do ove godine izdala garancije od preko 100 miliona eura, uglavnom za zajmove za remont pojedinih djelova pruge i nabavku opreme.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Reagovanje na tekst „ Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacije i propagande“

U pomenutom tekstu iznosi se niz neistina na moj račun i portala „srpska24“ čiji sam osnivač i vlasnik. One su toliko tendeciozne i vulgarno etiketirajuće, posebno u aktuelnom trenutku u Crnoj Gori koji obilježavaju međunacionalne i političke tenzije, da zapravo crtaju metu mojoj malenkosti i proglašavaju me legitimnim ciljom pristalica DPS-a. Naime u tekstu se sugeriše da portal „srpska24“ radi protivno zakonu i da širi govor mržnje. Ni jedno, ni drugo nije tačno. Međutim, tobožnjem Centru za istraživačko novinarstvo dovoljno je bilo da navede nekoliko naslova koje je sam objavio i to samo one koji odgovaraju njihovoj zadatoj temi, da to zaključi. Istraživački i profesionalno nema šta, na tome bi vam pozavidjela nekadašnja komunistička štampa i njeni politički komesari.

Teška je neistina da je portal „srpska24“ neregistrovan. On je u Ministarstvu za kulturu i medije u njihovoj evidenci redovno zaveden pod rednim brojem 31 i to od 27. aprila 2021. godine. Rješenje o tome je potpisao tadašnji ministar javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić. Rješenje o tome šaljem uz ovaj tekst i nadam se da ćete ga objaviti sa prekrivenom adresom.
I ostale vaše „istine“ i optužbe su taman kao ove o registraciji. Citirate naslov o Cetinju i njegovom putu od srpskog do antisrpskog grada, sugerišući da je to govor mržnje. A zapravo taj tekst je autorski članak dr Miše Đurkovića, naučnog saradnika Instituta za evropske studije u Beogradu. Taj tekst je analiza uzroka zašto se na Cetinju danas srpsko ime ne smije pomenuti i ukoliko je to govor mržnje, onda valja razmisliti šta je to mržnja. Da li ono što govori dr Đurković ili je govor mržnje zapravo vaš tekst koji želi meni lično i mom portalu da prišije taj metod sopštavanja informacija!

Naslovi o albanskoj zloupotrebi djece i gajenju marihuane u toj zemlji nijesu moji stavovi, već se radi o prenesenim tekstovoma i to povodom jednog albanskog spota na Kosmetu u kojem se albanska djeca uče da ne kupuju hranu iz Srbije, a u drugom slučaju riječ je o ocjeni italijanske policije. Da li je to govor mržnje ili je govor mržnje ono što vi pišete o govoru mržnje?
Citirate i moje riječi iz jedne kolumne da je prirodnija saradnja Crne Gore sa Srbijom, nego sa Hrvatskom i Albanijom kao dokaz da sijem mržnju. Gdje je tu mržnja nije mi jasno, kada čak i pristalice DPS-a, oni malo umjereniji, Srbiju takođe smatraju najbližom zemljom.

Uglavnom, „Vijesti“ su iz meni poznatih razloga napali moju malenkost i moj portal. Ukoliko u „Vijestima“ postoji neka konstanta onda se ona može definisati kao antisrpska platforma Druge porodice. Sve što im je srpsko, bode im oči i pokušavaju da sve Srbe u Crnoj Gori, njihove političke i ostale predstavnike, a evo i mene i moj portal, upregnu u tobožnju veljesrpsku rabotu i tajni i jvni rad protiv njene nezavisnosti. To je tačno taman toliko koliko su tačne činjenice koje ste o meni i mom portalu saopštili u pomenutom tekstu.

Pošto se radi o grubim neistinama i klvetama razmisliću da tužim „Vijesti“ i njihov Centar za istraživačko novinarstvo. Kako za plasiranje dezinformacija, tako i za ugrožavanje moje lične sigurnosti. Istina, nijesam toliko finansijski moćan kao „Vijesti“ da tako nešto priuštim, ali nadam se da će se nakon ove prepiske naći neki advokat da me u skladu sa mojim mogućnostima zastupa.

Ivan Milošević, vlasnik i urednik portala „srpska24“

Odgovor novinarke CIN-CG Andree Jelić na reagovanje vlasnika i urednika Srpska24.me Ivana Miloševića

Odgovor novinarke na reagovanje vlasnika i urednika portala Srpska24.me Ivana Miloševića na tekst pod naslovom “Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande

U tekstu ,,Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande“ uredno smo prenijeli tvrdnju Ivana Miloševića da je portal čiji je on vlasnik i osnivač registrovan u skladu sa Zakonom u medijima. Dodali smo, međutim, da se u dostupnoj evidenciji Ministarstva kulture i medija (MKM) u koju smo izvršili uvid, taj portal ne nalazi, što se može vidjeti u dokumentu MKM-a koji prilažemo. 

Sve objave portala Srpska24.me, koje smo u tekstu navodili, nalaze se na toj internetskoj publikaciji i u momentu dok pišemo ovo reagovanje, a prenijete su dosljedno i profesionalno. Kao što novinarska etička načela i nalažu, zamolili smo i Miloševića za komentar na sadržaje portala, koji smo takođe uredno objavili. Utoliko nas više čude Miloševićeve optužbe, koje nemaju nikavog utemeljenja.

Andrea Jelić

Država još nema odgovor na opasne sadržaje koji se šire sa internetskih publikacija za koje se često ne zna gdje im je sjedište i ko su vlasnici

 

"Cetinje je danas bez sumnje najustaškiji grad u bivšoj Jugloslaviji...", kaže se u tekstu "Od srpstva do ustaštva: Srećom, Cetinje nije Crna Gora" na portalu Srpska24.me i tvrdi da je "nevjerovatna istorija procesa, kojim je najsrpskiji grad na svijetu postao leglo patološke mržnje prema Srbima".

Srpska24.me se ne nalazi u registru Ministarstva kulture i medija (MKM), a nije ga bilo ni u registru audio-vizuelnih medija (AVM) i elektronskih publikacija koji je do 2020. godine, odnosno do promjene Zakona o medijima, vodila Agencija za elektronske medije (AEM). Vlasnik i urednik Srpske24.me Ivan Milošević za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), međutim, tvrdi da su "registrovali portal u skladu sa Zakonom o medijima".

"Navalili na crkvu pa je optužuju što njene vladike kažu da su Crnogorci izmišljena nacija, da ne postoji crnogorski jezik, da je izdaja hrliti u krilo Hrvata i Albanaca, a kidati sve veze sa Srbijom i ostale DPS teze. Ne misle to samo vladike, nego pola Crne Gore koju režim takođe na izborima, pored crkve, želi da potuče do koljena", navodi se u drugom tekstu na ovom portalu, koji potpisuje Milošević.

On, u odgovorima za CIN-CG, ističe da ne smatra da ovakvi tekstovi šire mržnju. "Da mi je muka od DPS-a jeste i to ne krijem, a bogami nije mi dobro ni od onoga što rade Albanci", kaže Milošević. I dodaje: "Naravno, ne mrzim pojedinačno ljude, pa ma ko oni bili, ali uistinu mi je muka od ideologije DPS-a i Albanaca".

Ovaj portal izvještava i o stanju na Kosovu. Među nekim od naslova su, na primjer: "Albanci uobičajeno: I djecu zloupotrebljavaju u antisrpskoj kampanji" ili "Albanci znaju šta rade: zasadili preko 100.000 stabljika marihuana".

U jednom od tekstova prozivaju se i Bošnjaci, zbog toga što navodno nijesu reagovali na napad na učenike Bogoslovije na Cetinju iz aprila 2021. riječima: "Gdje su braća muslimani ili Bošnjaci? Više ne znam ko su, a ni oni".

Ovo je samo jedan od brojnih portala koji nijesu u evidenciji MKM-a sa problematičnim sadržajima, a koji šire propagandu i vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Takvi portali najčešće služe i za obračune sa neistomišljenicima, kao i za dijeljenje lažnih vijesti i dezinformacija, uvreda i kleveta. Crna Gora još nema razvijene mehanizme da se zaštiti od takvih internetskih publikacija.

"Crnogorci i Crnogorke, vi kako gođ 'oćete – ma se ja sa Mahmudovcima i Grobolupežinama nikad pomiriti neću" – naziv je teksta koji objavljuje Crnogorski portal, koji takođe nije u zvaničnoj evidenciji MKM-a. Nije ga bilo ni u registru AEM-a.

"Činjenica je da u Crnoj Gori žive Srbalji. Realno sagledano: njih ima da kam pukne 10 odsto (tun spadaju i Srbalji uteklice – dibidus podrepnice, iz 90-ih… Problem je cjelokupni mentalni sklop njih 28 odsto postojbnika Crne Gore. Naglašavam: 0,5 odsto oduzetih od 28,5 odsto pripadnika toga naroda, a to je jedva 1,5 odsto broja svih postojbnika Crne Gore, držim za normalne, civilizovane, proevropske ljude i iskrene crnogorske rodoljube (lično poznajem takve)", dio je spornog teksta.

Na ovom portalu, koji nema po Zakonu o medijima obavezne informacije poput impresuma, može se pronaći još problematičnih sadržaja. CIN-CG nije dobio odgovore od Crnogorskog portala na pitanja, između ostalog, da li ovaj tekst smatraju spornim, zašto se nijesu registrovali kao mediji i da li namjeravaju da to učine.

Zakonom je propisano da je portal medij čiji se sadržaj širi putem interneta. U registru koji je do skoro vodila Agencija bio je 101 registrovani portal. U evidenciji MKM-a u ovom trenutku ima oko 85 registrovanih portala. CIN-CG je jednostavnom pretragom naišao na više portala koji nijesu na ovim listama. Neki od njih su u međuvremenu ugašeni.

"Internetske publikacije koje odbijaju da ozakone svoj rad se osnivaju svakodnevno", navode iz Ministarstva za CIN-CG.

Upis u evidenciju je, kako ističu, dobrovoljan, a ne obavezan. "Ne postoji zakonska mogućnost da se takvi mediji prisile na evidenciju, jer bi to bilo suprotno i međunarodnim i evropskim standardima slobode izražavanja, ali i jedan vid cenzure. To su i poruke međunarodnih partnera, Savjeta Evrope i Evropske unije (EU)", navode za ovo istraživanje iz tog resora.

I u Agenciji su sličnog stava. Ističu da ni po ranijem zakonskom rješenju, po kojem je ona bila nadležna za elektronske publikacije, nije bilo moguće natjerati portale da se registruju. "Zakon iz 2010. nije predviđao mogućnost da se elektronske publikacije koje nijesu podnijele prijavu, odnosno koje ne žele da se registruju, primoraju da to urade. Nijesmo bili u mogućnosti da samoinicijativno vršimo upis u registar", kazali su iz AEM-a za CIN-CG.

Napominju ni da tadašnjim Zakonom nije bila propisana ni upravno-nadzorna mjera, ni prekršajna odgovornost za one koji se ne registruju. AEM nije imao zakonsku mogućnost da interveniše čak ni ukoliko pružalac elektronske publikacije u prijavi za upis u registar ne dostavi tačne podatke ili se podaci iz prijave izmijene nakon upisa u registar.

Na listi MKM-a nema ni više uticajnih portala, od kojih pojedini imaju više desetina hiljada pratilaca. "Ipak, do vlasnika i urednika tih medija može se doći, što nije slučaj za mnoge koji se konstantno osnivaju, a za koje ne znamo ni ko ih je osnovao ni ko ih uređuje", upozoravaju za CIN-CG iz Instituta za medije (IMCG).

Neevidentirani portali su, kako navode iz ove organizacije, posebno u sekcijama za komentare prepoznati kao glavni kanali kojima se šire dezinformacije, govor mržnje, uvrede, lažne vijesti... Po Zakonu o medijima iz 2020, medij je dužan da takve sadržaje obriše u roku od 60 minuta od trenutka saznanja ili će biti kažnjeni sa više hiljada eura.

Neregistrovani portali, međutim, ne podliježu medijskim zakonima, napominju iz IMCG-a. "Pitanje je kako se zaštiti od tog sadržaja i koga da građanin tuži ako ne zna ko je vlasnik i urednik nekog portala", pojašnjava se u odgovoru.

Širenje mržnje tretiraju i drugi zakoni, poput Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o elektronskim medijima, Zakona o javnom redu i miru, Krivičnog zakonika (KZ)… ali i neki drugi propisi, kao što je Pravilnik o programskim standardima u elektronskim medijima.

Iako je Zakonom o medijima propisano da nadležni sud može na predlog državnog tužioca ograničiti dalje širenje medijskog sadržaja koje predstavlja direktno i namjerno podsticanje na činjenje krivičnih djela iz KZ-a, iz IMCG-a ističu da nikada do sada nije zabilježen slučaj da je tužilaštvo pokrenulo takvu proceduru.

Bilo je primjera da je neko odgovarao zbog širenja nedozvoljenih sadržaja, međutim, riječ je uglavnom o pojedincima, a ne medijima ili njihovim vlasnicima.

Prema analizi IMCG-a "Govor mržnje i dezinformacije u Crnoj Gori u propisima i praksi" u periodu između novembra 2019. i aprila 2021, policija je pokrenula 64 slučaja koji se odnose na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, izazivanje panike i nereda i ugrožavanje bezbjednosti na internetu.

Do sudova je, kako se još navodi u ovoj analizi, između marta 2020. i januara 2021. godine, stiglo 13 predmeta. "U aprilu su izrečene zatvorske kazne protiv dvije osobe pod optužbom da su podsticale nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju. U maju i junu po istoj optužbi osuđene su četiri osobe, od kojih su tri poslate u zatvor, a četvrta je uslovno osuđena", navodi se u analizi.

Zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje sedam mjeseci zatvora dobio je i Nikšićanin S. K., koji je u prvoj polovini 2021. na svom Instagram profilu prenio tekst sa sajta "Bosna info" sa uvredljivim sadržajem prema pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti.

 

Novi zakon i medijska strategija ne nude konkretna rješenja

Javna rasprava o Nacrtu zakona o medijima upravo je u toku. U Nacrtu se predviđa uvođenje inspektora za medije, koji bi kontrolisao i portale. Međutim, on ne uključuje konkretna rješenja za neregistrovane portale.

Ovaj problem se pominje u Nacrtu medijske strategije za period od 2023. do 2027, ali jedino u dijelu koji se tiče osiguravanja uslova za fer poslovanje medija. Predviđaju se samo redovne finansijske i tržišne kontrole neregistrovanih internetskih publikacija.

Iz MKM-a najavljuju jačanje postojećih zakonskih i institucionalnih mehanizama koji će se koristiti u slučajevima širenja spornih sadržaja na neregistrovanim portalima, poput govora mržnje ili dezinformacija. Riječ je, kako objašnjavaju, između ostalog, i o izmjenama i dopunama KZ-a sa jasno definisanom normom govora mržnje kao krivičnog djela.

 

Mahom šire govor mržnje i dezinformacije

U martu ove godine ugašen je portal Srpske novine Crne Gore, koji nije bio u evidenciji MKM-a, ali jeste u registru koji je vodila AEM. Na tom portalu, čiji je sajt i dalje dostupan, mogu se pronaći propagandni sadržaji portala Sputnjik koji se tiču rata u Ukrajini – senzacionalistički tekstovi u kojima se o ratu izvještava samo na osnovu izvora sa ruske strane. Savjet AEM-a je u aprilu ove godine zabranio ruske medije Raša tudej i Sputnjik, sa obrazloženjem da se tako Crna Gora usaglašava sa politikom sankcija EU prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.

U slučaju portala Srpske novine nijesu reagovale nadležne intitucije. Uredništvo, u saopštenju iz marta ove godine kojim objašnjava zašto je portal ugašen, navodi da je ova publikacija ostala uskraćena za usluge američkog servera Namecheap zbog promovisanja proruskih propagandnih informacija. "Stičemo utisak da je naš portal ugašen isključivo zbog svog naziva i trobojke koja predstavlja njegov zaštitni znak", navodi se u saopštenju.

Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević ističe da postoji i jedan broj portala koji imaju uredne impresume, u skladu sa Zakonom o medijima, a koji nijesu evidentirani kod MKM-a kao internet medijske publikacije. "Neevidentirane internet medijske publikacije najčešće služe kao oruđe za obračun sa neistomišljenicima i sigurno ne doprinose jačanju medijskog profesionalizma, niti novinarskih standarda, jer se ne bi izbjegavale zakonske procedure".

Ovakvi internetski sadržaji uglavnom zaobilaze Kodeks novinara, koriste svoju vidljivost za nametanje stavova, medijsku manipulaciju, širenje lažnih vijesti, a često i otvorenu propagandu sa primjesama govora mržnje, naglašava za CIN-CG Nikočević.

 

Portal Udar primjer neodgovornosti nadležnih

Neregistrovani portali mogu zakupiti domen bilo gdje na svijetu, pa je borba protiv spornih sadržaja koje oni često šire još komplikovanija. Naša država još nema razvijenu ni unutrašnju regulativu po ovom pitanju.

Jedan od portala čiji se vlasnik do danas ne zna je portal Udar.me, koji je nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora u avgustu 2020. pokrenut na nacionalnom internet domenu Crne Gore (.me). Služio je za obračun sa neistomišljenicima tadašnje vlasti. Na njemu su objavljivani tekstovi u kojima su pojedini opozicionari, ali i novinari etiketirani kao saradnici stranih obavještajnih službi, izdajnici, mafijaši…

Ovaj portal je nedugo nakon izbora ugašen i nikada se nije saznalo ko je stajao iza tog portala. Uvidom u tadašnji registar koji je vodila AEM, nije bilo moguće saznati naziv pružaoca elektronske publikacije, ime i prezime ovlašćenog lica i odgovornog urednika, adresu, e-mail, telefon, niti bilo koji drugi podatak. Nije bilo moguće utvrditi vlasnika domena ni pretragom nekih servisa, poput domaintools.com.

Direktor organizacije KOD Srđan Perić i nekadašnji potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja i gradonačelnik Cetinja Milorad Vujović su nekoliko nedjelja pred izbore 2020. tražili od AEM-a da se utvrdi porijeklo ovog portala. To, kako su im objasnili iz Agencije, nije bilo moguće, jer je Zakon o medijima po kojem su mogli da djeluju prestao da važi samo nekoliko dana prije nego su Perić i Vujović uputili dopis.

"Agencija je u tom trenutku i dalje vodila registar. Zato smo od nje i tražili da upotrijebi svoja ovlašćenja", tvrdi Perić za CIN-CG. Slučaj je tu stao.

Ni iz Ministarstva unutrašnjih poslova, ni iz Uprave policije, ni poslije više nedjelja čekanja CIN-CG nije uspio da dobije odgovore na pitanje da li su i šta preduzeli u slučaju portala Udar, niti na brojna druga pitanja.

Predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković za CIN-CG ističe da to što neki portali nijesu registrovani kod nadležnog državnog organa ne znači i da im se ne može ući u trag. "Takav je slučaj i sa onima koji stoje iza medija poput sramote kakav je Udar. Pitanje je samo da li postoji spremnost i sposobnost da se do tih informacija dođe i da se nakon toga djeluje", navodi Vuković.

On upozorava da neodgovornost pokazuje da društvo nije stvorilo odgovarajuće nezavisne institucionalne mehanizme koji bi se uspješno nosili sa ovim problemima. "Takve institucije, naravno, postoje u politički i ekonomski uravnoteženim, tj. zdravim društvima. Crnogorsko društvo je, na žalost većine, bolesno".

 

Djelovanje neregistrovanih medija teško kontrolisati

Sprega politike i medija je, prema mišljenju Nikočevića, u velikoj mjeri zamutila crnogorsko medijsko tržište, što je otvorilo prostor za neregulisano djelovanje propagandnih glasila. "Ta glasila često dovode u pitanje ili negiraju osnovne civilizacijske vrijednosti i ljudska prava, sve u svrhu ispunjavanja agende koju im isporučuju njihovi politički mentori. Poseban problem jeste što je najveći dio tekstova na takvim portalima – nepotpisan".

Na to ukazuju i u Centru za demokratsku tranziciju (CDT), u publikaciji "Čiji su naši mediji" iz januara ove godine.

"Nezainteresovanost nadležnih institucija pogoduje ovakvim pojavama koje najčešće prolaze nekažnjeno", navodi se u njihovom nalazu.

U Ministarstvu su svjesni da se radi o jednom od većih problema na medijskoj sceni. "Treba raditi na jačanju svih normativnih, institucionalnih i administrativnih kapaciteta na prevazilaženju ovog problema, uključujući i jačanje samoregulacije", navode.

Ova oblast, upozoravaju iz Instituta za medije, nije dobro zakonski uređena u našoj državi, ali ni u drugim zemljama regiona.

"Naš dodatni problem je to što zbog poznavanja jezika konzumiramo i medije iz regiona, a srpski tabloidi su prepoznati kao platforme za širenje dezinfomacija i lažnih vijesti u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori", navode iz IMCG-a.

Nikočević smatra da u Zakonu o medijima postoji prostor za unapređenje u dijelu kaznenih odredbi za izostanak prijave evidencije ili netačno navedene podatke u impresumu. "Vlada ne želi da se konfrontira sa medijima, čak i kad to znači dosljednu primjenu zakona. Tako imamo kontinuirano izbjegavanje odgovornih u institucijama, ali ne i valjano praćenje poštovanja zakona od strane štampanih medija i internetskih publikacija, kao ni pokretanje postupaka u slučajevima kršenja zakonskih odredbi", navodi on.

Nacrtom novog zakona, navode još iz Ministarstva, primjena se ograničava na medije koji su osnovani u Crnoj Gori.

 

Kazne za oglašavanje javnih preduzeća na neregistrovanim portalima

CGO je nedavno objavio informacije da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i CEDIS imaju potpisane ugovore sa neregistrovanim portalima. Nikočević naglašava da javni organi ne bi trebalo da se oglašavaju na portalima koji zaobilaze zakone države Crne Gore.

Izmjene i dopune Zakona o medijima, čije se usvajanje očekuje do kraja ove godine, predviđaju novčane kazne od 300 do 2.000 eura za odgovorne u javnom sektoru "ako se oglašavaju u medijima koji nijesu u evidenciji resornog Ministarstva".

"Konačan cilj bi bio da se onemogući svim internetskim publikacija koje nijesu evidentirane, dobijanje bilo kakvog vida finansijske i druge podrške od strane javnog sektora, kako bi se onemogućilo da njihov rad bude 'ozakonjen', a ujedno dovedu u neravnopravan položaj svi mediji koji ispunjavaju svoje zakonske obaveze", navode još iz MKM-a za CIN-CG.

Iz IMCG-a upozoravaju da to nije dovoljno. Ističu da primarni cilj tih portala nije zarada na tržištu, već širenje spornog sadržaja za različite interese.

 

“Divlji” portali cvjetaju na regionalnom tržištu

Iz Udruženja novinara Srbije (UNS) u septembru ove godine su saopštili da se i oni suočavaju sa problemom sve većeg broja neregistrovanih portala, ukazavši da se na njih ne odnose ni medijski zakoni, niti samoregulacija.

Kao jedan od “divljih” portala na kojem je učestalo targetiranje i napadanje neistomišljenika navode sandzakpress.net. Prema zvaničnim podacima, do kojih je došao UNS, uplatu hostinga za ovaj neregistrovani portal do kraja marta 2021. godine plaćala je firma “Sandžak Media doo Novi Pazar” (Sandžak TV), čiji je direktor crnogorski državljanin Salahudin Fetić.

Ovaj portal ima i rubrike posvećene crnogorskom dijelu Sandžaka. CIN-CG je uvidom u registar medija ustanovio da ovaj medij nije registrovan ni u Crnoj Gori.

 

Crna Gora može učiti na primjeru Hrvatske

Hrvatsko Vijeće za elektroničke medije je ove godine, na zahtjev ombudsmanke, izreklo prekršajni nalog portalu Sloboda.hr od 100.000 kuna (oko 13.250 eura) zbog nepodnošenja prijave za upis u njihov registar, kako je propisano Zakonom o elektroničkim medijima.

”Prethodno je navedeni portal objavio mizogini tekst pod naslovom ‘Feminizam kao pokret ružnih žena’. U konkretnom slučaju portal nije kažnjen zbog mizoginog teksta sa otvorenim govorom mržnje, jer kao neregistrovan portal nije podlijegao aktuelnom zakonu u dijelu podsticanja diskriminacije, ali jeste kažnjen zbog nepodnošenja prijave i neevidentiranja u registar tamošnjih medijskih internet publikacija”, navodi za CIN-CG Nikočević iz CGO.

Iz hrvatskog Vijeća za CIN-CG ističu da se Zakon ispostavio kao efikasan. Oni navode i da se u vrijeme izbornih političkih kampanja aktivnosti medija, među kojima su i neregistrovani mediji, pojačavaju. “U svijetu kojim dominiraju masovne komunikacije oni su sve više oni koji određuju političku agendu... Nema nikakve sumnje da u tom procesu učestvuju i neregistrovani portali”, navodi se u odgovoru.

Na primjeru portala Sloboda.hr se, upozorava Nikočević, “vidi (ne)moć crnogorskih državnih organa. “Oni ostaju bez odgovora na svakodnevno širenje mržnje u jednom dijelu naše medijske scene”, zaključuje on.

Andrea JELIĆ

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG izjavili da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku, iako Aleksandar Rakočević, vještak koji je radio procjene, tvrdi da je posao obavio profesionalno. Tužilaštvo ne želi da komentariše procjene

Livade, pašnjaci, kamenjari i zarasle parcele na kojima nije bila dozvoljena gradnja, od kojih je većina u zabačenim brdima iznad Budve i Kotora, procijenjeni su, u dva predmeta protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića, na 2.637.228 eura. Procjene je, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), radio vještak Aleksandar Rakočević.

To pokazuju podaci do kojih je slobodnim pristupom informacijama došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Postupci vođeni protiv kriminalne grupe Marovića najbolji su primjer koliko su sporazumi o priznanju krivice zloupotrebljavani. Tužilaštvo i sud su u tim nagodbama prihvatali nerealne procjene imovine od koje Opština Budva već šestu godinu ne uspijeva da unovči gotovo ništa. Međutim, ni Opština nije učinila puno da zaštiti svoje interese prilikom potpisivanja tih nagodbi. Jedan dio Opština je sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

Nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio se sa tužiocem SDT-a Sašom Čađenovićem da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine.

Opština je do sada uspjela da naplati oko 300.000 eura od prodaje Marovićeve imovine, što je manje od četvrtine duga koji je trebalo da vrati. Vještak Rakočević je imovinu koju je založio kao garanciju da će dug biti naplaćen procijenio na 1.120.361 euro.

U okviru iste kriminalne grupe, u slučaju poznatom kao “Kopirajt”, Opština Budva je oštećena za 2.191.312 eura. Bivši izvršni direktor firme “Kopirajt” Aleksandar Armenko nagodio se da, kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a to preduzeće je uslovno kažnjeno. Firma je Opštini Budva, na račun štete, predala imovinu koja je bila predmet procjene u tom postupku. Od toga nije naplaćeno ništa.

U tri procjene imovine rađene za predmet “Kopirajt”, parcele, mahom kamenjarsko područje, koje su založene za dug od preko dva miliona eura, isti vještak procijenio je na preko milion i po eura.

Vještak, predstavnici pravosuđa, ali i Opština Budva skidaju odgovornost sa sebe za propuste u tim slučajevima.  

Komadić njive procijenjen na preko pola miliona eura

U dvije procjene iz juna 2016. piše da imovina Marovića (Svetozara, njegovog sina Miloša i brata Dragana) u Krimovici i Prijevoru, založena kao garancija za isplatu duga, između ostalog obuhvata i dvije parcele u blizini plaže Jaz, potpuno zarasle i nepristupačne. Jedna od njih je i u suvlasništvu sa državom.

Rakočević je ocijenio da jedna od parcela, za koju navodi da ne zna da li je na njoj dozvoljena gradnja, vrijedi 350 eura po metru kvadratnom, ali ne objašnjava u procjeni kako je došao do tog podatka. Tako je došao do procjene da 589 metara kvadratnih u Prijevoru vrijedi 206.150 eura. Vještak je procijenio da ta parcela vrijedi kao najskuplji kvadrat zemlje na tržištu, iako i sam u procjeni navodi da se ne može izjasniti oko namjene parcela, pa i da su nepristupačne.

Međutim, najveća vrijednost zemljišta u blizini, sa kojim upoređuje tu parcelu, zabilježena je 2013. i to na 253 eura po metru kvadratnom. U naredne tri godine, vrijednost zemljišta u blizini opada za gotovo polovinu, kako se i navodi u procjeni.

Na sajtovima za promet nekretnina, zemljište na Jazu se nudi po cijenama koje su veoma različite, a zavise od lokacije, površine i mogućnosti gradnje, piše u procjeni. Kreću se od 70 do 350 eura po metru kvadratnom.

I drugu parcelu od 663 metra kvadratna u Prijevoru, koja je u suvlasništu s državom a za koju takođe navodi da je zarasla i nepristupačna, vještak Rakočević cijeni na 120 eura po metru kvadratnom, odnosno na gotovo 80.000 eura.

On takođe procjenjuje da su u Krimovici skuplje parcele kojima se ne može prići od parcele koja se nalazi u selu. Tako parcele Marovića od 2.805 metara kvadratnih koje se nalaze na brdu i do kojih nema puta, zarasle i nepristupačne, procjenjujuje na 224.400 eura.

Njive, voćnjaci i pašnjaci, koje je založio Marovićev sin, obuhvataju ogromnu površinu i vlasništvo su velikog broja osoba, što im, prema procjeni vještaka, znatno umanjuje vrijednost. Iz izvještaja o procjeni se prostom računicom može zaključiti da mlađi Marović u suštini posjeduje samo 56. dio tih parcela. Ipak, vještak je Marovićev dio procijenio na gotovo 550.000 eura.   

  Kamenjar “vrijedi” gotovo milion

U slučaju “Kopirajt”, kamenjar i močvarno zemljište procijenjeni su na gotovo 900.000 eura, iako Rakočević u procjeni navodi da je “zbog neatraktivnosti, nedostatka detaljnog urbanističkih planova, infrastrukture i ostalog, veoma teško naći zainteresovanog kupca, jer za takva područja skoro i da nema nikakve potražnje”.

Parcela u Tudorovićima od 148.538 metara kvadratnih je, kako se navodi u procjeni, na kamenitom, brdovitom terenu, nepodesnom za gradnju, nema infrastrukture, nije dozvoljena gradnja… Rakočević procjenjuje ovu parcelu na pet eura po kvadratu, odnosno na 742.690 eura. 

Dvije parcele u Buljarici od 1.729 metara kvadratnih i jednu u Kruševicama od 1.928 metara kvadratnih, za koje se takođe navodi da su na kamenitom, brdovitom terenu na kome nije dozvoljena gradnja i da nemaju pogled prema moru, vještak procjenjuje na nešto manje od 200.000 eura.

Dva voćnjaka na Svetom Stefanu, u drugoj procjeni u ovom predmetu, Rakočević cijeni na malo manje od 700.000 eura. Do cijene voćnjaka od 820 eura po metru kvadratnom, vještak dolazi upoređujući podatke sa sajtova koji se odnose na prodaju - stanova i kuća. Mada, ovo je jedina lokacija koju je procjenjivao za koju postoji Detaljno-urbanistički plan (DUP) i dozvoljena je gradnja.  

I na sajtu Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore - Geoportalu vidljivo je da je većina spornih parcela zapravo zarasla, močvarna područja i kamenjari.

Aleksandar Rakočević za CIN-CG tvrdi da se uvijek koristio principima profesionalizma i stručnosti, posebno vodeći računa da država i lokalne samouprave budu zaštićene. Ističe da nije on birao nekretnine koje će se procjenjivati, već je od SDT-a dobio nalog da ih procijeni.

Zaista se, priznaje, većinom radilo o manje atraktivnim nekretninama - zemljištu na slabijim lokacijama, dijelom i neurbanizovanim. Ipak, kako kaže, s obzirom na to da se radi o Budvi, zemljište ima potencijal.

”Pregledom procjena i dalje sam mišljenja da, uz dobro osmišljen plan prodaje i marketing, Opština Budva sve nekretnine koje je dobila preko SDT-a može prodati po onim vrijednostima po kojim su procijenjene, a dio nekretnina i za veće vrijednosti”, tvrdi Rakočević.

Činjenica da se prilikom oglašavanja kod javnog izvršitelja niko nije javio na oglase, dodaje Rakočević, ne znači da nekretnine nemaju vrijednost.

”U Crnoj Gori nijedna nekretnina kod javnih izvršitelja nije prodata po početnoj cijeni. Svi potencijalni kupci čekaju drugu ili treću licitaciju, kako bi nekretnine kupili po mnogostruko manjoj vrijednosti”, navodi on. Ovdje je Opština Budva ispravno postupila, ocjenjuje Rakočević za CIN-CG, time što je sama otkupila dio zemljišta u Krimovici i kako kaže, spriječila da te nekretnine neko uzme za minimalne vrijednosti.

On nije želio detaljnije da govori o procjenama imovine koje je radio u spornim predmetima, navodeći da ga je SDT obavezalo na tajnost u tim postupcima.

Trećina Crne Gore “nestala” u procjenama?

Ni od Specijalnog državnog tužilaštva, niti od tužioca Saše Čađenovića, koji je dogovorio sve sporne sporazume, ni nakon višenedjeljnog dana čekanja CIN-CG nije dobio odgovor zašto su se nagodili na ovaj način. Pitali smo i da li su procjene imovine prošle bilo kakvu kontrolu pravosuđa te da li smatraju da neko treba da odgovara za epilog tih slučajeva. Svi ovi sporazumi sklopljeni su u vrijeme mandata glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Čađenović je, u međuvremenu, uhapšen po nalogu SDT-a, zbog osnova sumnje da je, obavljajući funkciju specijalnog tužioca, u periodu od sredine 2020. do 2022. godine, učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.

Sve sporne sporazume je “aminovao” predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić. On je za CIN-CG istakao da prilikom zaključenja sporazuma ni tužilac, niti okrivljeni nijesu naveli da je procjena vještaka sporna. Sa zaključenjem sporazuma, napominje Savić, saglasila se i budvanska Opština. ”Da li je Opština Budva kasnije uspjela da naplati nešto od preuzete imovine svakako nije pitanje za sud”, kaže Savić.

U situacijama kada se mišljenje vještaka ocijeni spornim, dodaje on, sud uvijek ima mogućnost angažovanja tzv. super vještačenja, odnosno komisije vještaka.

Rad predsjednika Višeg suda Borisa Savića doveden je u pitanje, kada je pravosudna inspekcija, početkom decembra, problematizovala slučajnu dodjelu predmeta u tom sudu. Utvrđeno je da su moguće zloupotrebe slučajne dodjele predmeta uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ministar pravde Marko Kovač je tada najavio da će o tome obavijestiti vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesnu Vučković radi eventualnog pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti Savića pred Sudskim savjetom.

U vrijeme sklapanja spornih sporazuma sa Marovićem i pripadnicima njegove kriminalne grupe predsjednik Opštine Budva bio je Srđa Popović iz DPS-a. Oba njegova prethodnika na toj funkciji Lazar Rađenović i Rajko Kuljača, takođe iz DPS-a, osuđeni su za učestvovanje u Marovićevoj kriminalnoj grupi.

Popović je za CIN-CG prvobitno rekao da nije bio na čelu Opštine kada su se potpisivali sporni sporazumi, ali se brzo prisjetio da jeste. Nakon insistiranja da pojasni način na koji je Opština prihvatila sporne nagodbe, Popović je rekao:   ”Ne sjećam se, to je bilo davno”.

Njegova tadašnja saradnica i sadašnja rukovoditeljka Sektora za imovinsko pravne poslove u Opštini Budva Milena Antović je za CIN-CG istakla da su imali povjerenja u rad tužilaštva i da su vjerovali da će novac biti vraćen.

”Ni tada nijesmo imali, a ni danas nemamo uvid u procjene imovine koje su rađene u tim predmetima”, naglasila je ona.

Izvor iz nekadašnjeg vrha opštinske vlasti u Budvi je za CIN-CG ocijenio da je “trećina Crne Gore nestala u procjenama”, te da ta zemlja “ni 2006. kada je bio bum nekretnina nije mogla da vrijedi toliko”.

”Posebno imovina založena za ‘Kopirajt’, ne vrijedi ni 15 centi po kvadratu”, istakao je taj izvor.

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG rekli su da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku za Marovićev dug od preko milion eura. Jedan dio je Opština sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i, kako kažu, teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

”Sporni pravni poslovi nijesu stavljeni van snage, a nijesmo ni blizu da se obeštetimo. Založena imovina samo nam pravi dodatnu štetu, došlo je do aboliranja optuženih, a mi i dalje trošimo resurse za nešto što ne vrijedi”, rekao je za CIN-CG sekretar za zaštitu imovine u budvanskoj Opštini Đorđe Zenović.

Ta imovina Opštini samo pravi dodatne troškove, za održavanje, vođenje postupaka prodaje, advokate i slično, ističe Zenović.

Komentarišući tvrdnju vještaka da založena zemlja ima vrijednost, Zenović je istakao da možda mali dio na Jazu i Krimovici može imati neku vrijednost “na dugom štapu”, ali da ta vrijednost nije ni blizu onoga kako je procijenio vještak. ”Imovina založena u predmetu ‘Kopirajt’ ni za sto godina neće imati nikakvu vrijednost”, ocijenio je Zenović.

On je Tužilačkom savjetu (TS) u junu ove godine podnio pritužbu na rad državnih tužilaca i rukovodioca tužilaštava koji su postupali u budvanskim predmetima, a u odnosu na primjenu instituta sporazuma o priznanju krivice. ”Kao sredstvo obezbjeđenja naknade dosuđene novčane štete, tužilaštvo je prihvatilo nepokretnu imovinu čija vrijednost u najvećem broju slučajeva po našoj ocjeni nije odgovarala visini dosuđenog obeštećenja”, naveo je Zenović u pritužbi. 

Iz Tužilačkog savjeta je CIN-CG-u odgovoreno da će, u prvoj polovini decembra, Komisija za pritužbe razmatrati predmet, nakon čega će ići na ocjenu TS-u. Do objavljivanja teksta, TS nije odlučivao o toj pritužbi.

Savić za CIN-CG objašnjava da sud ne može da se izjašnjava o krivičnoj ili profesionalnoj odgovornosti vezano za sklapanje sporazuma, jer bi bilo kojim odgovorom prejudicirao sudsku odluku: ”Zbog toga se o ovom pitanju mogu isključivo izjašnjavati stranke koje su sklopile sporazum”.

A potpisnicima sporazuma su očito procjene izgledale realne.  

Procjene rađene ofrlje

Da su razne zloupotrebe bile moguće u ovoj oblasti, govori i podatak da izrada procjene imovina uopšte nije bila zakonski uređena do 2018. godine. Tek sa donošenjem Pravilnika o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine te godine su prvi put detaljnije razrađena pravila po kojima se može raditi neka procjena. Tada se prvi put definišu obavezni elementi izvještaja o procjeni imovine ili kapitala, među kojima je i fer vrijednost, odnosno cijena koja bi bila dobijena za prodaju imovine.

Ta vrijednost se, u procjenama koje su rađene prije izrade Pravilnika, nigdje ne pominje.

”Do tada, a bogami i kasnije, te procjene su se često radile ofrlje i bez ikakve kontrole”, rekao je CIN-CG-u izvor iz procjeniteljske struke koji je želio da ostane anoniman.

Međutim, kako objašnjava, to što neko nešto procijeni, posebno u tako važnim sudskim predmetima, moralo bi da bude predmet ozbiljne kontrole pravosuđa.

Iz Ministarstva finansija (MF) za CIN-CG su objasnili da se na Pravilnik čekalo duže vrijeme zbog potrebe za stručnom pomoći inostranih i domaćih eksperata. Oni pojašnjavaju da su procjenjivači, i prije donošenja Pravilnika, morali raditi u skladu sa Međunarodnim i Evropskim standardima za procjenu vrijednosti.

Iz MF-a tvrde da kontrolu nad procjeniteljima vrši udruženje, komora ili asocijacija čiji su oni članovi. Iz Komore procjenitelja i sudskih vještaka Crne Gore su za CIN-CG rekli da “nijesu mjerodavni, niti nadležni” za pitanja, između ostalog, koliko u Crnoj Gori ima licenciranih procjenitelja i kakvoj kontroli oni podliježu. Prema Zakonu o računovodstvu, Ministarstvo može da oduzme licencu ovlašćenom procjenjivaču koji poslove procjene vrijednosti vrši nestručno. Tim Zakonom je predviđena prekršajna odgovornost i novčana kazna do 2.000 eura za procjenitelje koji ne rade u skladu sa propisima.

Krivični zakonik (KZ) Crne Gore oblast procjene imovine tretira jedino u domenu privrednog poslovanja, i to kroz djela zloupotreba ovlašćenja u privredi i zloupotreba procjene. Predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do 10 godina u zavisnosti od pribavljenje imovinske koristi ili prouzrokovane štete.

Zakonik o krivičnom postupku propisuje da se imovinsko pravni zahtjev podnosi najkasnije do završetka suđenja, odnosno u ovom slučaju potpisivanja sporazuma, i da o njemu odlučuje sud. Propisano je i da će sud usvojiti sporazum ako, između ostalog, utvrdi da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog i da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.  

Nagodbe zloupotrebljavane

U izvještajima Evropske komisije (EK) se već nekoliko godina upozorava da bi korišćenje sporazuma o priznanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U izvještajima se ističe i da bi kaznena politika trebalo da bude dosljednija i odvraćajuća, te da je neophodna revizija upotrebe instituta u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

Čak i čelnici crnogorskog pravosuđa neformalno priznaju da je ovaj institut zloupotrebljavan.

Ministarstvo pravde (MP) je, polovinom ove godine, najavilo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje.

Iz MP-a za CIN-CG navode da je analiza o primjeni sporazuma o priznanju krivice završena i da obuhvata period do 2021. godine.

”Analiza će sadržati zapažanja u odnosu na pravni okvir kada su u pitanju sporazumi o priznanju krivice. Analizirali smo i zaključene nagodbe kod naročito osjetljivih krivičnih djela, kao i dobre prakse tužilaštva, ali i šta su nedostaci u praksi”, navode iz MP-a, ne precizirajući koja su to zapažanja.

Oni dodaju da Nacrt izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću još nije predat Skupštini. Nijesu odgovorili na pitanje da li će Zakon tretirati oblast procjene imovine i na koji način.

Vrhovno državno tužilaštvo je nedavno saopštilo da će ubrzo biti formirana radna grupa za izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice. Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović ranije je izjavila za medije da su prepoznati problemi i nedostaci trenutne primjene nagodbi i da će radna grupa, za veoma kratko vrijeme, moći da izradi nove smjernice. ”Jedna od preporuka je da se iz sporazuma o priznanju krivice isključe krivična djela pranja novca i trgovine ljudima”, rekla je tada Jovanović.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG-a, smjernice bi trebalo da budu gotove do kraja ove godine.

Savić očekuje da ta uputstva poboljšaju percepciju javnosti, “jer je utisak da se sporazumi donose čak i bez zakonskog osnova, a potpuno se ignoriše činjenica da se oni uvijek zaključuju uz saglasnost okrivljenog, tužioca i oštećenog”.

Nadamo se da će nagodbe u našoj zemlji konačno uticati na prevenciju, ali i zadovoljenje pravde. Tada se valjda neće događati da svi projekti koje je država za 2023. godinu budžetom planirala za Budvu mogli biti plaćeni novcem koji je Opština izgubila zbog toga što nije mogla da se naplati od imovine oduzete od osuđenih članova Marovićeve kriminalne grupe. Prema budžetu za sljedeću godinu, adaptacija budvanskog Doma zdravlja, rekonstrukcija otvorenog bazena Pizana kod Starog grada, rekonstrukcija postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, izgradnja vrtića u naselju Dubovica i izgradnja jedne mini obilaznice koštali bi malo više od dva i po miliona eura. To je gotovo isti iznos koji bi Opština dobila da je oduzetu imovinu uspjela da unovči.  

Finansijskim istragama oduzet stan pod sporom

SDT je doživjelo krah i vođenjem finansijskih istraga u postupcima protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića.

CIN-CG je nedavno pisao da je SDT, za posljednjih šest godina, uspio da trajno oduzme jedino stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića. Međutim, i oko ovog stana sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.  

Nema odgovornih, tužioci napreduju

CIN-CG je ranije objavio serijal istraživanja, analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice SDT i VDT u Podgorici, notirajući ozbiljne propuste u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji.

Osim toga, nerealne procjene imovine presudile su i u slučaju porodice Safeta Kalića, koja je greškama pravosuđa oslobođena optužbi za pranje novca. Kako je CIN-CG ranije pisao, firma “Geotech” procijenila je njihovu imovinu na gotovo 30 miliona eura, za koju su stručnjaci, koji su učestvovali u sudskom postupku, ocijenili da ne vrijedi ni osam miliona.

Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, bila je glavni adut Kalićima u dobijanju milionske odštete, kao posljedicu petogodišnjeg upravljanja njihovom imovinom dok su se nalazili u pritvoru.

Ni za ovaj slučaj niko iz pravosuđa, ali ni procjenitelji nijesu ni na koji način odgovarali. Tužilac Hasan Lukač, koji je postupao u ovom predmetu, nije dao nijedan dokaz da oprani novac potiče iz krivičnog djela. On je nakon toga čak i unaprijeđen u člana Tužilačkog savjeta i ocjenjivao je rad drugih tužilaca.

Maja BORIČIĆ Andrea JELIĆ

Prekobrojne trudnoće ugrožavaju pravo na slobodu izbora i živote žena iz zajednice

Ako zatrudnim još jednom, mogla bih da umrem. To su rekli doktori suprugu i meni, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milana (32). Ona je zatrudnjela 11 puta. Rodila je petoro zdrave djece i imala šest pobačaja. Slabog je zdravlja. Djeluje neuhranjeno.

Prvog sina dobila je sa 16 godina, a danas doji najmlađe dijete, rođeno 2021. Ne želi više djece.

”Da sam mogla da biram sigurno ne bih ovoliko rađala’’, kaže ona.

Udala se, kaže, i nije imala izbora.

”Kad se udaš, moraš da rađaš’’.

Milana je počela da koristi kontraceptivnu pilulu nakon posljednjeg porođaja, na insistiranje doktora, koji njeno zdravstveno stanje smatraju ozbiljnim. Ipak, ne uzima redovno pilule, što je stavlja u rizik da ponovo zatrudni. Njen suprug, kaže ona, ne koristi kontracepciju.

”U većini zemalja u razvoju, najsiromašnije žene i djevojke nemaju moći da odlučuju da li i kada će ostati trudne’’, navodi se u izvještajima Ujedinjenih nacija (UN).

Da je tako, pokazuje i situacija u romskim naseljima u Crnoj Gori.

Od žena starih 15−49 godina koje su trenutno u braku ili u zajednici, tri odsto je zadovoljno planiranjem porodice sa rjeđim trudnoćama, navodi se u studiji “Romska naselja u Crnoj Gori” koju je Unicef objavio 2018. Kod opšte populacije ovaj procenat takođe nije visok, ali je duplo veći - šest odsto.

Reproduktivna prava omogućavaju ženama da imaju kontrolu nad svojim tijelom i odlučuju kada, sa kim i koliko će imati djece, navodi se u sapštenju organizacije Žene UN. Reproduktivna prava su ljudska prava i jednakost polova zavisi i od toga koliko su žene u mogućnosti da ostvaruju ova prava, navode iz ove organizacije.

UN je još 1997. upozorio da nepoštovanje reproduktivnih prava usmrti milione žena širom svijeta, uglavnom u zemljama u razvoju.

”Žene romske populacije obično ne dolaze same na preglede, već sa jednim ili više članova familije, čime im je uskraćeno osnovno pravo privatnosti. Mlade žene uglavnom i ne govore, već za njih pričaju svekrva ili majka’’, kaže u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Nataša Tomašević iz Doma zdravlja Podgorica.

Tomašević je godinama radila u Domu zdravlja na Koniku, gdje se liječi najveći broj pripadnica romske populacije u Podgorici.

”Žene nekad kažu da ne žele trudnoću, zakaže se abortus, a onda dođu nekoliko mjeseci kasnije da se porode jer im partner ili porodica nisu dozvolili prekid’’, objašnjava ona.

Miješanje trećeg lica kao posrednika između pacijentkinje i ljekara kada su u pitanju zdravstvene usluge, predstavlja kršenje reproduktivnog prava, navode iz Kancelarije za ljudska prava UN-a.

Situacija je, kaže Tomaševićeva, naročito komplikovana kod žena koje imaju više carskih rezova.

”Carski rez je rizičan zahvat za svaku buduću trudnoću i nakon carskog reza nikako se ne savjetuje ni prirodan porođaj, ni veliki broj narednih trudnoća. Savjetuje se duže čekanje do sljedeće trudnoće”, tvrdi ona.

Međutim, Romkinje nerjetko brzo zatrudne nakon carskog reza čime, kako upozorava Tomaševićeva, rizikuju pucanje materice i sepsu i niz drugih komplikacija.

Nekontrolisane trudnoće utiču na zdravlje

Prema istraživanju Unicefa iz 2018. u Crnoj Gori, čak 25,4 odsto romskih i egipćanskih djevojaka starosti od 15 do 19 godina rodilo je djecu. U opštoj populaciji taj procenat je jedan odsto. U romskim naseljima, prema ovoj studiji, stopa fertiliteta je četiri i po, što znači da većina žena ima četvoro ili petoro djece. Poređenja radi, stopa fertiliteta u opštoj populaciji 2018. je manja od dva, tj. većina žena ima jedno ili dvoje djece.

Međutim, teško je doći do pravih podataka o reporoduktivnom zdravlju Romkinja, objašnjava u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Sadija Holaj iz Doma zdravlja u Ulcinju.

”Pacijentkinje iz romske populacije često ne znaju podatke poput svoje starosne dobi ili posljednje menstruacije. Neke dođu i navededu da im je aktuelna trudnoća šesta po redu, a nigdje nema evidencije o prethodnim trudnoćama’’, objašnjava Holaj.

Romkinje uglavnom ne znaju svoj rh faktor, iako su rađale više puta, kaže Holaj.

Rh faktor, koji je važan podatak o krvnoj grupi, može predstavljati rizik po život, ukoliko se majčin i djetetov ne poklapaju. Tada je nephodna terapija.

Njihove trudnoće nisu redovno kontrolisane, pa nekada samo dođu da se porode. Zato je veći rizik od hitnih operacija, a porodilište u Ulcinju nema operacionu salu, objašnjava Holaj.

CIN-CG je već pisao o efektu maloljetničkih trudnoća na zdravlje Romkinja.

Unicef navodi da je rano rađanje djece vodeći uzrok smrtnosti za djevojčice od 15 do 19 godina.

”Zbog psihofizičke nezrelosti, nekontrolisane trudnoće i slabe ishrane žene romske populacije su pod velikim rizikom od prijevremenih porođaja. Ugrožena su i novorođenčad’’, kaže Holaj.

Doktorka Tomašević smatra da se zbog čestih trudnoća kod Romkinja javljaju specifični problemi, poput kile.

Statistika pokazuje da će se žene iz ove populacije tokom svog života susresti sa generalno lošim zdravstvenim stanjem, visokim procentom bolesti, i značajno kraćim životnim vijekom od opšte populacije. Očekivani životni vijek romske populacije je 55 godina, što je za 21 godinu manje od prosječnog vijeka u Crnoj Gori, a 40 odsto pripadnika romsko-egipćanske populacije ocjenjuje svoje zdravstveno stanje lošim, navodi se u analizi Instituta za javno zdravlje Crne Gore iz 2021.

Kontracepcija finansijski nedostupna

U romskim naseljima, svega osam odsto žena koje su trenutno u braku ili zajedinici koristi savremenu metodu kontracepcije, 87 odsto njih ne koriste nikakvu kontracepcije, šest odsto koristi metodu prekida snošaja ili povremenu apstinenciju, rezultati su studije Unicefa iz 2018.

U opštoj populaciji u Crnoj Gori procenat žena koje ne koriste kontracepciju (ili je partner ne koristi) takođe je visok - 79 odsto, pokazuje istraživanje Unicefa.

Na teret Fonda za zdravstveno osiguranje postoji samo jedna vrsta kontracepcije, dok sve ostale pacijentkinja mora da finansira sama, kazali su iz DZ Podgorica.

”Vrsta kontracepcije preporučuje se u zavisnosti od broja djece, godina i opšteg stanja pacijentkinje”, navode oni.

”Od besplatne kontracepcije imamo jednu vrstu pilula, ali s obzirom na brojne kontraindikacije za uključivanje ove metode, pacijentkinje u većini slučajeva ostaju nezaštićene, i vrlo često se podvrgavaju što legalnim što nelegalnim abortusima’’, kažu iz DZ Berane.

”Žene zaziru od spirala i pilula. Plaše se, smatraju da je neprirodno i da nosi neku opasnost’’, ističe Tomaševićeva.

Neke žene krenu sa upotrebom sredstava, a onda na nagovor porodice prestaju, objašnjava ona.

Ipak, Romkinje koje pođu u inostranstvu na neko vrijeme, na primjer u Njemačku, koriste kontraceptivna sredstva mnogo češće nego pripadnice zajednice u Crnoj Gori, kaže ona.

Žene u braku ili u zajednici koje žive u gradskim naseljima češće koriste bilo koji metod kontracepcije nego one koje žive u drugoj sredini, navodi se u studiji Unicefa.

Crveni krst je kroz radionice Porodičnog centra više od deset godina radio na poboljšanju znanja o planiranju porodice u okviru radionica o zdravstvenoj zaštiti, kaže za CIN-CG Snežana Radenović iz Crvenog krsta Crne Gore.

Kontraceptivna sredstva koja su dostupna na tržištu su cjenovno često nedostupna za Romkinje, tako da je Crveni krst, uz podršku različitih donatora, ranije vršio nabavku ovih sredstava. Ima napretka u informisanosti žena o generalnom zdravlju, održavanju trudnoće i porođaju kaže Radenović.

”Sada se gotovo sve žene iz ove zadnice porođaju u bolnici i idu na ginekološke preglede”. ”Kada je u pitanju planiranje porodice i trudnoća koje su posljedica pritiska okruženja, o tome ne znamo dovoljno i to je tema koju je potrebno ispitati i kada je riječ o većinskoj populaciji’’, kaže Radenović.

Neplanirano majčinstvo ostavlja teške posljedice

Rano majčinstvo među romskim djevojkama u Evropi osiromašuje njihove živote, povećava rizik od lošeg fizičkog i mentalnog zdravlja i predviđa napuštanje škole, navodi se u studiji “Osnaživanje romskih djevojaka kroz reproduktivnu pravdu’’ iz 2020, koja se odnosi na više zemalja EU. Siromaštvo i socijalna isključenost imaju veliki uticaj na njihova reproduktivna prava i odluke, kaže se u studiji.

Milana žali što se rano upustila u brak i majčinstvo.

”Da mogu da vratim vrijeme, završila bih školovanje i kasnije se udala’’, kaže Milana.

CIN-CG je razgovarao sa nekoliko mladih djevojaka koje su se nedavno udale u romskom naselju u Beranama.

”Sretna sam što sam se udala ovdje i pobjegla od nasilnog očuha’’, kaže 20-godišnja Sabina (pravo ime poznato redakciji) koja ima dvoje djece.

Živi u siromaštvu, kao i prije braka. Njen muž povremeno zaradi ponešto radeći razne vrste poslova. Preživljavaju od dana do dana.

”Ja nemam djece i jako sam tužna zbog toga”, kaže za CIN-CG 18-godišnja Almedina (takođe pravo ime poznato redakciji), koja je u braku već dvije godine. Nada se da će uskoro postati majka. Ona nema ni osnovno obrazovanje. Ne zna šta bi radila, osim podizala djecu.

Obje djevojke kažu da su im muževi veoma ljubomorni i da zato rijetko izlaze iz kuće, te da je spoljašnji svijet “opasno mjesto gdje se mogu susreti sa problemima koje bi im pravili drugi muškarci”, kako kaže Almedina.

Ove djevojke žive pod snažnim uticajem svojih muževa i zajednice gdje se rađanje brojne djece nakon stupanja u brak podrazumijeva.

”Generalno crnogorsko društvo je patrijahalno, te se očekuje u bračnoj zajednici da žena rađa’’, kaže za CIN-CG Fana Delija iz Centra za romske inicijative (CRI). Problem patrijarhata još je izraženiji među romskom i egipćanskom populacijom, objašnjava ona.

”Našu organizaciju zabrinjava što se u zajednici rađanje većeg broja djece smatra najvećim bogatstvom”.

”Dešava se da se udaju jako mlade, da ne mogu da ostanu u drugom stanju i tada se najčešće te djevojčice vraćaju u bilošku porodicu. Kasnije, često, u starijim godinama one postaju majke”, kaže Delija.

”Nejednakost polova se u velikom broju kultura održava i kroz patrijarhalni ideal majčinstva, koji izoluje žene, oduzima im identitet u drugim oblastima, dodjeljuje im sav posao oko podizanja djece i postavlja nedostižne standarde”, navodi se u knjizi “Teorija i politika osnaživanja majčinstva u 21. vijeku” feministkinje Andree O’Rejli.

U patrijarhalnim društvima, žene koje su majke stiču superiornost i kulturni prestiž, ističe ona.

”Patrijarhalni koncepti ženskih uloga u porodici znače da se žene uglavnom vrednuju prema svojoj sposobnosti da rode. Rani brak i trudnoća, ili uzastopne trudnoće, bez razmaka, nerjetko da bi se rodilo muško dijete, nose užasasne posljedice po žensko zdravlje, nekad sa fatalnim posljedicama”, navodi Kancelarija za ljudska prava UN-a.

Žene su obično u patrijahalnom društvu smatraju odgovornim i zbog neplodnosti, ali i zbog pola djeteta. Sve to vodi u izolaciju i uskraćivanju drugih ljudskih prava, ističe se.

Milana se nada da više neće zatrudnjeti. Za sada je to prepušteno slučaju, a ne ozbiljnom pristupu planiranja porodice. ”Supruga ne smijem da odbijem, biće ljubomoran. Koristiću pilule, dok ne nestanu”, zaključuje, naizgled spremna na sve teškoće koje bi mogle da je čekaju ako ponovo ostane u drugom stanju.  

“Pregled nevinosti” zabrinjavajuća praksa i kršenje ljudskih prava

”Pregled nevinosti”, nasilna i bolna procedura koja je zabranjena širom svijeta, sprovodi se i dalje u Crnoj Gori, kako su potvrdili predstavnici zdravstvenih institucija za CIN-CG.

Roditelji ponekad dovode kćerke na ovakav pregled kod ginekologa, da bi provjerili da li je djevojka stupila u seksualne odnose prije braka.

”Romske porodice koje dovode maloljetne djevojke na ginekološki pregled kako bi utvrdili da li su ‘spremne za udaju’’ upućujemo kod socijalnog radnika - i djevojku i roditelje”, navodi doktorica Jelena Knežević iz DZ Podgorica.

”Prilikom pregleda vodimo računa o pravima pacijenata i povjerljivosti nalaza. Poštujemo odluke pacijentkinja”, kaže ona.

Oni nijesu odgovorili na dodatna pitanja u vezi sa praktikovanjem ove procedure, koja predstavlja kršenje ljudskih prava.

Sličan odgovor CIN-CG je dobio iz DZ Berane: ”Istina je da se i kod nas dovode djevojke i djevojčice na provjeru ‘spremnosti na brak’. Ne tako često, ali se dešava. Davanje takvih podataka je strogo povjerljivo, pa čak i kada je u pitanju djevojčica od svega 13-14 godina. Od nas roditelji i staratelji ne mogu dobiti takve podatke”.

Kome su informacije nakon pregleda namijenjene i zašto se ova štetna praksa uopšte sprovodi, ostalo je nejasno iz navedenih odgovora.

”Ovakvi pregledi se uglavnom rade u situacijama kada se sumnja na silovanje’’, kazala je doktorka Tomašević, nakon što je CIN-CG pitao kako uopšte dolazi do ovog pregleda.

”Ministarstvo zdravlja nema saznanja da se sprovode procedure o provjeri intaktnosti u domovima zdravlja u Crnoj Gori. Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite. Ukoliko bilo ko ima takva saznanja dužan je da ih prijavi nadležnim organima na dalje postupanje”, naveli su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja.

CIN-CG se obratio instituciji Ombudsmana sa molbom da prokomentariše ovu praksu kršenja ljudskih prava, ali nije bilo zvaničnog odgovora.

”Zatečeni smo jer zaista nismo znali da se ovakva zabrinjavajuća praksa uopšte sprovodi u Crnoj Gori. Ovo svakako iziskuje dalje ispitivanje”, kazala je u telefonskom razgovoru savjetnica ombudsmana Duška Šljivančanin.

Svjetska zdavstvena organizacija (SZO) i UN su u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali na vlade da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne vrše ovu praksu.

”Vršenje ovog nepotrebnog i štetnog testa krši više ljudskih prava i etičkih standarda, uključujući osnovni princip medicine ‘ne učinieti nekom nešto nažao’”. Dalje, navode, da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u re-traumatizaciju i re-viktimizaciju žrtve”, te da “mnoge žene pate od ozbiljnih fizičkih, psihičkih i socijalnih posledica zbog ove prakse, kao i da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta “testa nevinosti” može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i Unicefa. ”Nevinost nije medicinski ili naučni termin”, već “socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”.

Đurđa RADULOVIĆ

A LARGE NUMBER OF PREGNANCIES THREATS THE RIGHT TO FREEDOM OF CHOICE AND THE LIVES OF WOMEN FROM THE COMMUNITY

Đurđa RADULOVIĆ

If I get pregnant again, I could die. That's what the doctors told my husband and me, Milana (32) says for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). She got pregnant 11 times, gave birth to five healthy children, and had six miscarriages. She is in poor health and seems malnourished.

She had her first son at 16, and today she is breastfeeding her youngest child, born in 2021. She does not want any more children.

"If I could choose, I certainly wouldn't have given birth this many times," she says.

But she got married and had no choice.

"When you get married, you have to give birth."

Milana started using the contraceptive pill after her last delivery at the insistence of doctors, who consider her health condition serious. However, she does not take the pill regularly, which puts her at risk of becoming pregnant again. Her husband, she says, does not use contraception.

"In most developing countries, the poorest girls and women have the least power to decide whether or when to become pregnant," the United Nations (UN) reports stated.

The situation in Roma settlements in Montenegro proves that claim.

Three percent of women aged 15-49 who are currently married or in a union are satisfied with family planning with less frequent pregnancies, according to the study "Roma settlements in Montenegro" published by UNICEF in 2018. This percentage is also low among the general population but twice as high - six percent.

According to a statement by UN Women, reproductive rights allow women to have control over their bodies and decide when, with whom, and how many children they will have. Reproductive rights are human rights, and gender equality also depends on the extent to which women can exercise these rights, this organization states.

In 1997, the UN warned that denying reproductive rights kills millions of women worldwide, mostly in developing countries.

"Women of the Roma population usually do not come alone for examinations, but with one or more family members, which deprives them of their basic right to privacy. Young women generally don't speak, but their mother-in-law or mother speaks for them,'' Nataša Tomašević, a gynecologist-obstetrician from Podgorica Health Center, says in an interview for CIN-CG.

Tomašević worked for years at the Health Center in Konik, where the biggest number of members of the Roma population in Podgorica are treated.

"Women sometimes say they don't want a pregnancy, an abortion is scheduled, and then they come a few months later to give birth because their partner or family didn't allow them to have an abortion," she explains.

According to the UN Office for Human Rights, the intervention of a third party as an intermediary between a patient and a doctor when it comes to health services is a violation of reproductive rights.

According to Tomašević, the situation is particularly complicated for women who have had multiple cesarean sections.

"Caesarean section is a risky procedure for every future pregnancy, and after a cesarean section, neither natural childbirth nor a large number of subsequent pregnancies is advised. It is advisable to wait longer until the next pregnancy", she states.

However, Roma women often get pregnant quickly after cesarean section, which, as Tomašević warns, puts them at risk of uterine rupture, sepsis, and many other complications.

Uncontrolled pregnancies affect health

According to a 2018 UNICEF survey in Montenegro, 25.4 percent of Roma and Egyptian girls aged 15 to 19 gave birth. In the general population, that percentage is one percent. According to this study, the fertility rate in Roma settlements is four and a half, meaning that most women have four or five children. For comparison, the fertility rate in the general population in 2018 is less than two, and most women have one or two children.

However, it is difficult to get accurate data on the reproductive health of Roma women, Sadija Holaj, a gynecologist-obstetrician from the Health Center in Ulcinj, explains in an interview for CIN-CG.

"Roma patients often do not know their age or last menstrual period. Some say their current pregnancy is their sixth in a row, and there is no record of previous pregnancies anywhere,'' Holaj explains.

Roma women generally do not know their Rh factor, even though they have given birth several times, Holaj says.

The Rh factor, important information about the blood group, can pose a risk to life if the mother's and the child's factor do not match. Then therapy is necessary.

Their pregnancies are not regularly controlled, so sometimes they just come to give birth. That is why there is a greater risk of emergency surgeries, and the maternity hospital in Ulcinj does not have an operating room, Holaj explains.

CIN-CG has already investigated the consequences of underage pregnancies on the health of Roma women.

UNICEF states that early childbearing is the most significant cause of death for girls aged 15 to 19.

"Due to psychophysical immaturity, uncontrolled pregnancy, and poor nutrition, Roma women are at high risk of premature births. Newborns are also at risk,'' Holaj says.

Dr. Tomašević believes specific problems, such as hernias, occur in Roma women due to frequent pregnancies.

Statistics show that women from this population may expect poor health conditions, a high percentage of diseases, and a significantly shorter life expectancy than the general population during their lifetime. The estimated life expectancy of the Roma population is 55 years, 21 years less than the average life expectancy in Montenegro, and 40 percent of members of the Roma-Egyptian population rate their health condition as poor, according to the 2021 analysis of the Institute for Public Health of Montenegro.

The high costs of birth-control

According to the results of a 2018 UNICEF study in Roma settlements, only eight percent of women currently married or in a union use a modern method of contraception, 87 percent of them do not use any contraception, and six percent use the form of coitus interrupts or occasional abstinence.

In the general population in Montenegro, the percentage of women who do not use contraception (or their partner does not use it) is also high - 79 percent, according to UNICEF research.

Podgorica Health Center said there is only one type of contraception at the expense of the Health Insurance Fund, while the patient has to finance all the others.

"The type of contraception is recommended depending on the number of children, age, and general condition of the patient," it is stated.

"As far as free contraception is concerned, we have one type of pill, but given the numerous contraindications for including this method, female patients mostly remain unprotected and very often have both legal and illegal abortions," Berane Health Center stated.

"Women don't prefer spirals and pills and are afraid of using it. They consider it unnatural and dangerous,'' Tomašević points out.

Some women start using the birth-control, and then at the persuasion of their family, they stop, she explains.

However, Roma women who go abroad for a while, for example, to Germany, use contraceptives much more often than members of the community in Montenegro, she says.

Married women or those in a union living in urban areas are more likely to use any method of contraception than those living in other areas, as stated in a UNICEF study.

Through the workshops of the Family Center, the Red Cross has worked for more than ten years to improve knowledge about family planning as part of workshops on health care, Snežana Radenović from the Red Cross of Montenegro stated for CIN-CG.

Contraceptives available on the market are often unaffordable for Roma women, so the Red Cross, with the support of various donors, used to procure contraceptives. There is progress in informing women about general health, maintenance of pregnancy, and childbirth, Radenović says.

"Now, almost all the women from this population give birth in the hospital and go for gynecological examinations. When it comes to family planning and pregnancy, which are the result of social pressure, we don't know enough about it, and it's a topic that needs to be investigated for the majority population as well," Radenović says.

Unplanned motherhood leaves serious consequences

Early motherhood among Roma girls in Europe impoverishes their lives, puts them at risk of poor physical and mental health, and precipitates school dropouts, according to the 2020 study "Empowering Roma Girls' Mattering through Reproductive Justice," which refers to several EU countries. Conditions of poverty and the social exclusionary processes they suffer have a significant explanatory weight in their sexual and reproductive decisions, the study states.

Milana regrets getting married and having kids early.

"If I could go back in time, I would finish my education and get married later," she says.

CIN-CG spoke with several young girls who recently married in the Roma settlement in Berane.

"I'm happy I got married here and ran away from a violent stepfather," says 20-year-old Sabina (real name known to the editorial office), who has two children.

She lives in poverty, as before marriage. Her husband occasionally earns a little by doing various kinds of jobs. They live from day to day.

"I don't have children, and I'm despondent about that," 18-year-old Almedina (also real name known to the editorial office), who has been married for two years, tells CIN-CG. She hopes to become a mother soon. She still needs to finish elementary school. She doesn't know what she would do except raise children.

Both girls say that their husbands are very jealous, and that's why they rarely leave the house, and that the outside world is "a dangerous place where you can encounter problems that other men would cause them," Almedina says.

These girls are under the strong influence of their husbands and the community, where the birth of numerous children is not called into question.

"Montenegrin society is patriarchal in general, and is expected in a marriage that a woman gives birth," Fana Delija from the Center for Roma Initiatives (CRI) says for CIN-CG. The problem of patriarchy is even more pronounced among the Roma and Egyptian populations, she explains.

"The fact that having many children in a community is considered the greatest wealth is worrying."

"It happens that girls are married very young and cannot stay pregnant, and they are most often returned to their biological family. Later, often, in the elderly years, they become mothers," Delija says.

"Gender inequality is maintained in a large number of cultures through the patriarchal ideal of motherhood, which isolates women, deprives them of their identity in other areas assign them all the work of raising children and set unattainable standards", is stated in the book "A Theory and Politic of Maternal Empowerment for the Twenty-first Century " by feminist Andrea O'Reilly.

In patriarchal societies, women who are mothers gain superiority and cultural prestige; she points out.

"Patriarchal concepts of women's roles within the family mean that women are often valued based on their ability to reproduce. Early marriage and pregnancy, or repeated pregnancies spaced too closely together—often as the result of efforts to produce male offspring because of the preference for sons—has a devastating impact on women's health with sometimes fatal consequences," it is stated in the UN Office for Human Rights.

Women are also often blamed for infertility, suffering ostracism, and being subjected to various human rights violations.

Milana hopes that she will not get pregnant again. For now, it's left to chance rather than severe family planning. "I cannot say no to my husband; he will be jealous. I will use the pills until they disappear", she concludes, apparently ready for all the difficulties that she could face if gets pregnant again.

'VIRGINITY TESTING': CONCERNING PRACTICE AND VIOLATION OF HUMAN RIGHTS

"Virginity testing," a violent and painful procedure banned worldwide, is still carried out in Montenegro, as confirmed by representatives of health institutions for CIN-CG.

Parents sometimes bring their daughters to a gynecologist to check whether the girl had sexual relations before marriage.

"Roma families who bring minor girls for a gynecological examination to determine whether they are 'ready for marriage' are referred to a social worker - both the girl and the parents," Jelena Knežević, a doctor from the Podgorica Health Center, told for CIN-CG.

"During the examination, we consider the rights of the patients and the confidentiality of the test results. We respect the decisions of patients", she says.

They did not answer additional questions regarding the practice of this procedure, which violates human rights.

The CIN-CG received a similar answer from the Health Center in Berane: "Girls and boys are indeed brought here to be checked for 'marriage readiness.' Not that often, but it happens. Providing such information is strictly confidential, even for a girl of only 13-14 years. Parents and guardians cannot receive such information from us".

From the answers above, it remains to be seen to whom the information after the examination is intended and why this harmful practice is carried out in the first place.

"These kinds of examinations are usually done in situations where rape is suspected," Dr. Tomašević said after CIN-CG asked why this examination is performed.

"The Ministry of Health does not know that virginity testing is being carried out in health centers in Montenegro. No legal regulation in the health care field prescribes the implementation of this examination, nor does it fall under the health care domain. If anyone has such knowledge, they are obliged to report it to the competent authorities for further action", the Ministry of Health stated for CIN-CG.

CIN-CG addressed the Institution of the Protector of Human Rights and Freedoms of Montenegro (Ombudsman) with a request to comment on this practice of violating human rights, but there was no official response.

"We are taken aback because we didn't know that such a worrying practice was carried out in Montenegro. This certainly requires further investigation", Duška Šljivančanin, adviser to the ombudsman, said in a telephone conversation.

The World Health Organization (WHO) and the UN, in an interagency statement "Eliminating Virginity Testing" from 2018, appealed to governments to prohibit all forms and methods of virginity testing and to medical personnel not to carry out this practice under any circumstances.

"Performing this harmful and medically unnecessary test violates several human rights and ethical standards, including the fundamental ethical principle: "first, do no harm." Furthermore, it is stated that "In the evaluation of victims of rape, the test is likely to cause additional pain, which leads to re-traumatization and re-victimization "and that "many women suffer from serious physical, psychological and social consequences due to this practice, as well as that "in extreme cases, women or girls may attempt suicide or be killed in the 'name of honor."

In addition, no scientific evidence that any "virginity test" can prove whether or not a woman or girl has had vaginal intercourse, explains WHO/UNICEF document. "The concept of virginity is not a medical or scientific term" but "a social, cultural and religious construct. The disproportionate social expectation that girls and women should remain "virgins" until marriage is rooted in stereotyped notions of female sexuality that have been harmful to women and girls globally," the document states.

Đurđa RADULOVIĆ