U posljednjih pet godina 87 sudija uzelo naknade po prestanku funkcije, iako je više od polovine njih samostalno odlučilo da napusti posao. Država ne planira da smanji naknade funkcionerima

Maja BORIČIĆ

Sudijama crnogorskih sudova kojima je prestala funkcija od početka 2020. do kraja prošle godine, isplaćeno je preko dva miliona eura, preciznije 2.172.239 eura, na ime funkcionerskih naknada. Više od polovine njih je otišlo na lični zahtjev, podnijelo ostavku.

Oko pola miliona eura otišlo na funkcionerske naknade za 15 bivših sudija Vrhovnog suda,tačnije 417.756 eura. Je dan dio njih je ostao je bez funkcije po sili zakona, a drugi po sopstvenoj odluci.

Od 87 sudija svih sudova kojima je od 2020.do kraja prošle godine dato pravo na naknadu, njih više od pola - 49 je podnijelo ostavku. Od 15 sudija Vrhovnog suda, sedmoro je samo tražilo da ode.

To su podaci do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore(CIN-CG) došao slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta(SS).

Funkcioner može da traži da mu se godinu dana nakon prestanka funkcije, ako se nije zaposlio ili otišao u penziju, mjesečno isplaćuje naknada u visini posljednje plate. Ova naknada može trajati i dvije godine, ukoliko funkcioner ode u penziju dvije godine nakon prestanka funkcije.

Civilni sektor, ali i pojedini poslanici iz Pokreta Evropa Sad (PES) tražili su da se ove naknade smanje i kao i rok na koji se one primaju. Međutim, od toga za sada nema ništa.

Predlog Akcije za ljudska prava (HRA) je bio da se izmjenama Zakona o zaradama u javnom sektoru, kao i izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama ograniče prava na naknadu po prestanku radnog odnosa. Iz HRA predlažu i da se onima koji podnesu ostavku uskrate i naknade i otpremnine. Takođe, HRA smatra da sudije osumnjičene, okrivljene ili osuđene za krivično djelo ne bi trebalo da dobiju ni naknadu, ni otpremninu.  

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predlagao skraćivanje perioda za isplatu funkcionerskih naknada sa jedne godine na tri mjeseca, ukidanje mogućnosti produženja ove naknade ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u periodu u kojem je stekao pravo na naknadu, ograničenje iznosa naknade na visinu prosječne neto zarade u Crnoj Gori, umjesto pune posljednje zarade koju je funkcioner primao, kao i ograničenje prava na naknadu ako je funkcioner razriješen ili podnio ostavku, kao i ukoliko se ponašao neetički ili nezakonito.

Saradnik na programima CGO Nikola Obradović ističe za CIN-CG da uporedna praksa potvrđuje da se vlasti u Crnoj Gori ponašaju “kao da se radi o vrlo bogatoj državi, a ne ozbiljno zaduženoj i sa brojnim javnim uslugama koje nijesu funkcionalne, uz značajan broj građana na ivici egzistencije”.

“Situacija u Crnoj Gori je takva da se funkcija još uvijek ne tretira kao odgovorna javna dužnost, već se doživljava kao izvor finansijske sigurnosti i privilegija uz težnju da se to nastavi i nakon okončanja mandata”, naglašava Obradović.

On dodaje da sve dok se ne uspostave precizna i stroga pravila koja će i funkcionerske naknade svesti u realne i opravdane okvire, Crna Gora će ostati zarobljena u mreži institucionalne neodgovornosti.

“Ovo je i pitanje političke kulture, koja je kod nas na niskom nivou, pa se prilika da se obavlja neka funkcija ne gleda kao prilika da se doprinese unaprijeđenju javnog dobra, već kao prilika da se što duže zadrži određena pozicija moći i stekne lična ili partijska korist”, navodi Obradović.

Bivše sudije Vrhovnog suda za sada uzele i preko 300.000 eura tužbama

Prema saznanjima CIN-CG, sudije najveće sudske instance u zemlji dobile su za sada i preko 300.000 eura odštete po tužbama koje su pokrenuli protiv države i sporovima pred Agencijom za mirno rješavanje sporova. Ta će suma biti vjerovatno znatno veća, jer mnogi postupci još nijesu okončani.

To što su dobili naknade, a neki i otpremnine, bivše sudije nije spriječilo da traže i novac za, kako tvrde, neiskorišćene djelove godišnjih odmora, neisplaćene dodatke za pripravnost i manje isplaćene zarade u vrijeme Covid pandemije.

Po tom je osnovu samo bivšim sudijama Vrhovnog suda, u posljednje dvije godine, za sada isplaćeno oko 130.000 eura, naveli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta(SS).

Protiv države pokrenuli su više sporova na ime naknada po osnovu rada bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, sada optužena za zloupotrebu službenog položaja u više postupaka, kao i bivše sudije i sutkinje tog suda Miraš Radović, Svetlana Vujanović, Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Dušanka Radović, Hasnija Simonović, Natalija Filipović, Rada Kovačevič, Snežana Aleksić, Dragica Milačić, Vesna Begović, Branimir Femić, Ranka Vuković, Radule Kojović i Radoje Orović.   

Prema pravosnažnim presudama, u koje je CIN-CG imao uvid, bivše sudije Vrhovnog suda su tužile državu u više odvojenih sporova za neiskorišćene odmore, neplaćene doprinose i druge naknade iz radnih odnosa. Neki postupci završeni su i pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Iz Osnovnog suda u Podgorici je za CIN-CG rečeno da početak suđenja po tužbama Vesne Medenice, Svetlane Vujanović, Petra Stojanovića i Radoja Orovića još nije zakazan. Suđenja po tužbama Miraša Radovića, Dragice Milačić i Branimira Femića počinju u februaru, martu i maju ove godine.

Bivše sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić i Radule Kojović su pravosnažnom presudom zajedno dobili oko 49.000 eura sa kamatama za neiskorišćene godišnje odmore. U presudi piše da su, od 2013. do prestanka funkcije, uredno primali rješenja o korišćenju godišnjeg odmora, ali da u to vrijeme imali dežurstva, te da im nije naknadno odobravano da iskoriste dane odmora.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa je isticao da su za ta dežurstva bivše sudije redovno primale maksimalne naknade, te da su preostale dane odmora koristili na osnovu usmenog dogovora sa predsjednikom suda. Ova presuda je po reviziji u Vrhovnom sudu.

Kojoviću je 2020. prestala funkcija odlaskom u penziju, a Stojanoviću i Vučinić prestala je funkcija u avgustu 2021. i dobili su i funkcionerske naknade - Stojanović za godinu, a Vučinić za četiri mjeseca.

Kojović je još jednom pravosnažnom presudom dobio i nešto preko 6.000 eura na ime neplaćenih doprinosa za učešće u komisijama Sudskog savjeta. Istom presudom bivša sutkinja Svetlana Vujanović dobila je gotovo 20.000 eura, a Vesna Begović nešto malo manje od 7.000 eura.

Država je sporila i ove zahtjeve, navodeći da nije dostavljen nijedan dokaz za tvrdnje bivših sudija i sutkinja, te da je potraživanje zastarjelo i da sud nije nadležan da o tome odlučuje. Međutim, sud je ove navode ocijenio ako neosnovane i dosudio bivšim sudijama isplatu štete.

Vujanović je prestala funkcija u avgustu 2021, a Begović je u isto vrijeme podnijela ostavku. Obje su dobile i funkcionersku naknadu na godinu dana, u visini posljednje plate.

Stojanović i Vujanović su još jednim sudskim poravnanjem dobili preko 6.000 eura na ime odštete iz radnog odnosa.

Stojanović i Vučinić su i presudom, koja nije pravosnažna, na ime naknada iz rada, u martu prošle godine, dobili i oko 8.000 eura, a odbijena im je isplata još preko 24.000 eura. Presuda je u Višem sudu po žalbi.

Tako su samo njih petoro, osim funkcionerskih naknada i otpremnina, za sada dobili oko 100.000 eura na ime tužbi iz radnih odnosa.

Još preko 200.000 eura, bivše sudije Vrhovnog suda, uzele su u postupcima koji su se vodili pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Podnošenjem ostavke izbjegavaju odgovornost, ali i dobijaju naknade i otpremnine

U Analizi postupaka izbora napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024. se ističe da je sudijama podnošenjem ostavke, omogućeno da, osim izbjegavanja odgovornosti, uzmu naknade i po dvije godine do odlaska u penziju. Osim toga, naglašavaju u HRA, oni dobijaju i otpremnine, a ako ne prijave imovinu, zbog toga ne budu sankcionisane, a istovremeno profitiraju od funkcionerske naknade koju steknu, ako izaberu da podnesu ostavku.

Imali smo nekoliko slučajeva u kojima su sudije dobile naknadu po prestanku funkcije, otpremnine i slično, podsjećaju iz HRA, iako su optuženi ili osuđeni za krivična djela.

Tako je sudiji hercegnovskog Osnovnog suda Jovanu Stankoviću, koji je podnio ostavku, odobrena naknada u septembru 2022, iako je u maju te godine priznao da je donio presudu pod uticajem bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Iako je u maju 2022 SS odbila njegov zahtjev za isplatu naknade po prestanku funkcije, u septembru te godine su se predomislili, prema odluci SS u koju je CIN-CG imao uvid.

Bivšem sudiji Milosavu Zekiću SS je 2020.odobrio jednogodišnju naknadu, a kasnije i otpremninu, iako je 2019.pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti i lake tjelesne povrede, nakon čega je još godinu dana nezakonito primao i platu kao sudija Osnovnog suda u Rožajama. On je podnošenjem ostavke izbjegao i vođenje disciplinskog postupka.

Medenica je nedavno osuđena na šest mjeseci zatvora zbog prikrivanja vođenja krivičnog postupka protiv sudije Zekića na sjednicama SS. Presuda nije pravosnažna.

“Bilo je moguće bar ograničiti isplatu funkcionerskih naknada i otpremnina u slučajevima u kojima se očigledno radi o izbjegavanju disciplinske odgovornosti ili propisati obavezu povraćaja dodjeljenog iznosa u slučaju da sudija koji je podnio ostavku naknadno bude pravosnažno osuđen za krivično djelo koje bi dovelo do razrješenja”, predlažu iz HRA u Analizi.

Oni ova rješenja predlažu i za tužioce, obzirom da je i tu funkciju ostavkom napustilo preko četvrtine tužilaca u posljednje tri godine.

“U toku su krivični postupci protiv dva specijalna državna tužioca i bivšeg Glavnog specijalnog tužioca. Kako Zakonom o zaradama zaposlenih pravo na ostvarivanje jednogodišnje naknade po prestanku funkcije nije uskraćeno u slučaju podnošenja ostavke, i kako lica suspendovana zbog pokrenutog krivičnog postupka nisu spriječena da podnesu ostavku, ne postoji zakonska prepreka da im se u takvom slučaju isplati i funkcionerska naknada po prestanku radnog odnosa”, upozorava se u Analizi HRA.

Vlada gluva na zahtjeve da se naknade ograniče

Iz Ministarstva finansija (MF) su odbili da CIN-CG odgovore na pitanja o Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i prebacili lopticu na Ministarstvo javne uprave (MJU), iako je ovaj Zakon u njihovoj nadležnosti.

Pitali smo, između ostalog, zašto nijesu uvažili predloge javnosti, nevladinog sektora, ali i kluba poslanika PES, kojima je predloženo da se smanji rok od godinu dana na koji ove naknade mogu biti isplaćivane, te da se ona ne isplaćuje onima koji podnesu ostavku, budu razriješeni zbog osuđujuće presude ili zbog nesposobnosti i zloupotrebe položaja. Pitali smo i kako će se predloženim izmjenama smanjiti finansijski teret za državni budžet, ako je predloženo i da plate funkcionerima budu veće za 30 odsto.

U Nacrtu ovog Zakona predloženo je samo da neko ko je na funkciji bio do šest mjeseci, može primati funkcionersku naknadu najduže dva mjeseca. 

Prema predlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima pravo na naknadu od godinu dana po prestanku mandata, državni službenici imaju u slučaju kada im je mandat prestao istekom mandata ili u slučaju reorganizacije.

“Ono što je bitna izmjena je, da lica kojima je mandat trajao kraće od šest mjeseci, zatim oni kojima je mandat prestao na lični zahtjev ili zbog dva puta uzastopne nezadovoljavajuće ocjene, imaju pravo na naknadu najduže dva mjeseca od prestanka mandata, dok u tom periodu imaju pravo da se rasporede u skladu sa zakonom”, ističu iz MJU.

Oni ukazuju, međutim, da se ovaj Zakon primjenjuje na visoke rukovodioce u državnim organima-pomoćnici ministara i pomoćnici direktora uprave, kao i direktore uprave, dok je pitanje naknade po prestanku mandata za sve druge javne funkcionere, pa i sudije, regulisano Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru.

Obradović za CIN-CG kaže da ni oni nemaju punu informaciju o planiranim izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, što govori u prilog netransparentnosti i neodgovornosti Vlade.

“Mnogo je važnih odluka koje se donose pod velom tajne, bez javnih rasprava ili skraćenih, nerijetko i za vrijeme praznika, a sve to ograničava i objektivno informisanje i sadržajno učešće u oblikovanju i ovog i drugih brojnih zakonskih i strateških tekstova. Ovo se naglašeno često dešava kada ti tekstovi sadrže pitanja koja direktno ili indirektno utiču na javne funkcionere i njihove privilegije”, ističe on.

Ustalila se loša praksa da se svi ozbiljni i dobronamjerni prijedlozi iz civilnog društva, stručne javnosti i rijetkih aktivnih i posvećenih poslanika ignorišu, dodaje Obradović.

“Podsjetio bih da je sadašnje zakonsko rješenje diskriminatorno, jer ovaj vid finansijske podrške sigurno neće dobiti građani koji ostanu bez posla, iako znamo da većina njih radi za daleko manje novca od javnih funkcionera”, navodi Obradović.

On dodaje da nalazi CG pulsa iz 2022. godine, inicijative CGO-a i instituta DAMAR, ukazuju da čak 82 odsto građana/ki smatra da bi funkcionerske naknade trebalo ukinuti.

Iz CGO ocjenjuju da povećanje plate funkcionerima od 30 odsto potvrđuje zabrinjavajući obrazac u kojem se pokušava ozakoniti zloupotreba korišćenja javnih resursa. “Pri tom,treba naglasiti i duple standarde - kad su u pitanju građani insistira se na štednji ili se dodatno uvećavaju njihovi životni troškovi, odnosno i uvećanja koja dobijaju su mala i ne prate dinamiku inflaciju, dok se istovremeno za donosioce odluka nalaze razna opravdanja za povećanje već visokih privilegija”, ističe Obradović.

Ovakvih privilegija funkcionerima nema ili su naknade znatno manje i isplaćuju se u kraćem roku i u regionu, i u državama EU.

U Srbiji se funkcionerske naknade isplaćuju tri mjeseca po prestanku funkcije ili najviše šest mjeseci ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u tom roku.

U Hrvatskoj oni koji su na funkciji bili najmanje godinu dana, šest mjeseci imaju pravo na naknadu u visini plate, dok sljedećih šest mjeseci primaju 50 odsto manje. Oni koji su bili na funkciji manje od godinu, a više od tri mjeseca, primaju tri mjeseca punu naknadu,a sljedeća tri mjeseca 50 odsto plate.

U većini evropskih zemalja varira rok na koji se ove naknade isplaćuju, ali se u najvećem broju njih ne prima puna plata,već određeni procenat posljednjeg primanja. Evropski komesari primaju naknadu od godinu do dvije u zavisnosti od dužine mandata, ali ona iznosi od 40 do 65 odsto njihove plate.

Crna Gora bi mogla ostati bez višemilionske podrške iz EU namijenjene za unaprjeđenje ljudskih prava ako ne usvoji, između ostalih uslova, i Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je pripremljen, ali se o njemu još nije ni raspravljalo u Skupštini 

Tijana Lekić/Kristina Radović

Reformska agenda Vlade Crne Gore za pristupanje Evropskoj uniji (EU), predviđa kada je unapređenje ljudskih prava u pitanju između ostalih stvari i usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja (Zakon), smanjenje broja žalbi Zaštitniku ljudskih prava Crne Gore (Ombudsman) kao i poboljšanje evidencije sudskog praćenja i pravosnažnih odluka u slučajevima diskriminacije, rekli su iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Kada se ti uslovi ispune EU će opredijeliti Crnoj Gori gotovo šest miliona za dalje unaprjeđenje ljudskih prava, dodali su iz MLJMP.

Iako je usvajanje Zakona jedna od obaveza Reformske agende u procesu pristupanja EU 2024-2027, do toga još nije došlo uprkos činjenici da je Zakon bio spreman za usvajanje još krajem 2024. godine.

Predlog zakona je dobio zeleno svijetlo Evropske komisije (EK), kao i ključnih međunarodnih organizacija ljudskih prava. Iz Asocijacije Spektra naveli su za CIN-CG da je pored opozicije i dio partija skupštinske većine javno saopštio da će podržati Zakon, između ostalih i Pokret Evropa sad (PES).

Međutim, iz MLJMP, resora Fatmira Gjeka, kažu da su tri puta kandidovali Predlog zakona ali se o istom nije raspravljalo zbog „traženih dodatnih konsultacija“.

Upitani da li neke partije skupštinske većine opstruiraju usvajanje Zakona, iz MLJMP su odgovorili za CIN-CG da Zakon neće ostati zanemaren od strane poslanika/ca koji zastupaju interese svih građana/ki jer „ova obaveza se ne može zaobići kao i značajan doprinos koji možemo ostvariti“.

„EU ohrabruje Crnu Goru da bez odlaganja usvoji Zakon. Ovo je u skladu sa Izvještajem o ocjeni ispunjenosti privremenih mjerila za Poglavlje 23 za Crnu Goru, u kojem EU poziva Crnu Goru da sistematski pojača napore u zaštiti prava LGBTIQ+ osoba“ kazu za CIN-CG iz Delegacije EU u Crnoj Gori.

Uočljiv pad na Duginoj mapi

Nazadovanje u poštovanju LGBTIQ+ prava u Crnoj Gori može se uočiti i na Duginoj mapi ILGA Europe, koja prikazuje zaštitu prava LGBTIQ+ osoba širom Evrope. 

Crna Gora je 2022. bila na visokom osmom mjestu u Evropi i imala 63 odsto bodova. Od tada naglo pada - 2023. godine je na 12. mjestu, da bi u 2024. pala na 20. mjesto u Evropi sa svega 48 odsto bodova.

ILGA Europe u svom monitoringu ukazuje da je usvajanje Zakona neophodno kako bi transrodne osobe stekle pravo da promijene oznaku pola u zvaničnim dokumentima, bez invazivnih medicinskih zahtjeva ili sudskih procedura.

Čak i kada je neki zakon usvojen, ne garantuje zaštitu manjima.

„Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola tehnički ne postoji“, kažu iz Asocijacije Spektra. „Godine 2020. napravili smo značajan korak kada je zakon usvojen, međutim, u međuvremenu nijedan podzakonski akt nije donesen. Naime, trebalo je izmijeniti 36 zakona, podzakonskih akata ili drugih pravnih propisa kako bi se crnogorski pravni sistem uskladio s ovim Zakonom. To se, nažalost, nije desilo“.

To znači da je formalno moguće u Crnoj Gori da partneri stupe u istopolnu zajednicu, ali da su im mnoga prava uskraćena, jer Zakon o istoplnom partnerstvu nije usklađen sa pravnim poretkom zemlje.

„Nakon stupanja u zajednicu, ne možete ostvariti prava poput nasljeđivanja ili posjeta partneru u bolnici. Bukvalno, sve ono što je trebalo da bude omogućeno Zakonom, u praksi nije se ostvario. Jedini zakoni koji su izmijenjeni odnose se isključivo na poreze“, kažu iz Spektre. 

U Crnoj Gori nema zaštite prava interpolnih osoba

Zabrinjavajući podatak koji proističe iz monitoringa ILGA Europe je taj da crnogorski sistem ne prepoznaje interpolne osobe. 

Interpolne osobe su rođene sa polnim karakteristikama, kao što su genitalije, hromozomi ili hormoni, koje ne odgovaraju tipičnim definicijama muškog ili ženskog pola. Interpolne varijacije su prirodne i prisutne često pri rođenju, ali mogu postati očigledne i kasnije u životu. 

Iako prema Ujedinjenim nacijama (UN) i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) od 0,05 do 1,7 odsto populacije se rađa sa interpolnim karakteristikama, u Crnoj Gori te ljude ne prepoznaju.

U mnogim društvima interpolne bebe i djeca se često podvrgavaju medicinskim intervencijama, kao što su operacije ili hormonske terapije, kako bi im se pol "prilagodio" društvenim normama. Aktivisti za ljudska prava se bore za pravo interpolnih osoba na tjelesni integritet i donošenje sopstvenih odluka o tijelu kada budu dovoljno stari da daju informisani pristanak.

,,Za interpolne osobe nemamo statistiku koliko ih ima, ne znamo šta se radi po zdravstvenim institucijama. Ono što znamo je da se uglavnom na interpolne bebe vrše operacije prilagođavanja, a često ta osoba to nikad ne sazna. Kod nas ti ljudi za sistem ne postoje, ali je nemoguće da ih nema“, kažu iz Spektre.

Prema Duginoj mapi šest evropskih država, Njemačka, Grčka, Island, Malta, Portugal i Španija su zabranile medicinske intervencije prilagođavanja bez saglasnosti interseksualnih osoba.

Poteškoće EU u oblasti ljudskih prava 

„Već skoro dvije decenije pitanje prava LGBTIQ+ zajednice postalo je pokazatelj koji EU koristi za testiranje postojanja i poštovanja sistema zaštite ljudskih prava u zemljama koje namjeravaju da se pridruže organizaciji“, kaže za CIN-CG, profesorica sociologije i međunarodnih odnosa na Univerzitet Metropolitan u Londonu Franćeska Romana Amaturo, čiji je doktorski rad fokusiran na socio-pravnu analizu sudske prakse Evrospkog suda za ljudska prava (ESLJP) u vezi sa seksualnom orjentacijom i rodnim identitetom.

Ona smatra da je kroz ova pitanja EU razvila status značajnog aktera u međunarodnoj zaštiti ljudskih prava, djelimično i kako bi obnovila samu ideju evropskog projekta, koji je prijetio da ostane isključivo ekonomske prirode. 

Amaturo ukazuje da prava LGBTIQ+ osoba postaju neka vrsta avangarde ili tačka pregovora, sukoba i često neslaganja između EU i zemalja kandidata, a nekad i zemalja članica. Utisak je da zemlje kandidati, kako bi se ispunili uslovi i postali članovi kluba, trebaju biti pragmatični i pokazati svoje najbolje lice po pitanju prava LGBTIQ+. 

Zbog pragmatičnog pristupa, ona smatra, da često zemlje kandidati za članstvo uspijevaju da pregovaraju o promjenama pravnog okvira, ali da ne mijenjaju strukturu sistema koji i dalje favorizuje zlostavljanje i marginalizaciju ovih grupa. 

„EU kreiranjem liste uslova za ljudska prava koje treba implementirati sigurno ima plemenitu dimenziju, ali rizikuje i da bude percipirana, pa i instrumentalizovana, od strane onih političkih snaga zemalja kandidata koje igraju na nacionalističke osjećaje i koje prava LGBTIQ+ osoba vide kao spoljno naređenje“ ukazuje profesorica. 

Međutim, ona dodaje, bilo bi pogrešno misliti da je ovaj problem prisutan samo u zemljama kandidatima za članstvo u EU i navodi negativne primjere vlade Đorđe Meloni u Italiji, ili vlade Viktora Orbana u Mađarskoj. „Postojanje pravnog okvira zaštite ne sprječava povratak institucionalizovane homofobije i transfobije“, kaže za CIN-CG Amaturo.

Po njenom mišljenju EU treba ozbiljnije da razmisli o neželjenim efektima kojima ovaj pristup ‘top-down’ oko prava LGBTIQ+ doprinosi, ne samo homofobičnim, već i antievropskim i nacionalističkim tendencijama. Amaturo smatra da je neophodno, unutar same EU, raditi na razvoju koherentne i organski usmjerene politike u vezi sa ljudskim pravima. 

„Na primjer, po pitanju prava migranata i tražilaca azila, EU već dugo prihvata dehumanizujući pristup koji je često otvoreno rasistički i sigurno ne pomaže zemljama kandidatima da prihvate navodni moralni autoritet koji EU želi da ima prilikom postavljanja svojih uslova za pristupanje“, zaključuje Amaturo.

Mađarska – nova vlast, korak nazad 

Jedan od primjera kako je promjena vlasti uticala na prava LGBTIQ+ osoba je Mađarska, koja je članica EU od 2004. godine. Socijalističko-liberalna vlada koja je bila na vlasti od 2002. do 2010. godine imala je relativno povoljan pristup pravima LGBTIQ+ osoba.

„Oni su postepeno proširivali prava, usvojili antidiskriminatorne zakone, prepoznali su istopolne brakove i uveli dodatne odredbe o zločinima iz mržnje,” kaže za CIN-CG projektni koordinator mađarske civilne organizacije Hater, Tamas Dombos.

Međutim, tvrdi on, 2010. godine u Mađarskoj dolazi do potpune promjene diskursa. Novi Ustav Mađarske iz 2012. godine definisao je brak kao zajednicu muškarca i žene, čime je isključena mogućnost braka između osoba istog pola.

Ustavna reforma 2020. godine je zvanično zabranila usvajanje djece od strane istopolnih parova. Iste godine ta vlada je zabranila oznaku promjenu pola u zvaničnim dokumentima.

„Fidesova vlada prvo je uvela blagi homofobni diskurs o tradicionalnim porodičnim vrijednostima i zaštiti braka, da bi od 2019. godine prešla na otvoreni homofobni i transfobni diskurs. Prvi ministar Viktor Orban je povezao pitanja LGBTIQ+ osoba sa pedofilijom i na osnovu te diskriminacije mađarski parlament je u 2021. godini uvojio zakon o anti-LGBTIQ+ propagandi koji ograničava diskusije i prikazivanje LGBTIQ+ osoba u školama i medijima“, objašnjava Dombos.

Kao odgovor, EK je u julu 2021. godine pokrenula postupak protiv Mađarske, tvrdeći da zakon krši ljudsko dostojanstvo, slobodu izražavanja, pravo na informisanje, privatnost i pricincip nediskriminacije. Pošto Vlada Mađarske nije dala zadovoljavajuće odgovore, Komisija je u julu 2022. godine slučaj predala Sudu pravde EU, koji ima ovlašćenja da nametne izmjene nacionalnog zakonodavstva.

U međuvremenu, 15 država članica EU, zajedno sa Evropskim parlamentom izrazilo je podršku pravnom postupku protiv Mađarske, naglašavajući da je zakon disktriminatorski i da se protivi temeljnim vrijednostima EU.

Iz Budimpešte su pokušali da legitimišu Zakon oslanajući se na referendum 2022. godine, koji je pokazao široku podršku vladi, ali ipak nije dostigao neophodan broj glasova. 

Trenutno je slučaj i dalje u postupku Sudom pravde EU, a dalji razvoj događaja se očekuje.

Kakva će biti sudbina prava LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori

Ukidanje vladinih programa za promovisanje različitosti kao i izdavanje nove naredbe koja priznaje samo dva pola, muški i ženski bila je jedna od prvih odluka novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trampa.

,,Pošaljite obavještenje svim zaposlenima u kancelarijama za raznovrsnost, jednakost, inkluziju i pristupačnost da su stavljeni na plaćeno administrativno odsustvo“, navodi se u memorandumu Kancelarije za upravljanje kadrovima SAD-a, objavljenom i na platformi X. Istovremeno je saopšteno da se ukidaju sve inicijative, kancelarije i programi koji se odose na različitost i inkluziju manjinskih grupa i zajednica.

Takođe, Tramp je nedavno potpisao izvršnu naredbu kojom bi ministar odbrane Pit Hegset trebao da preispita politiku Pentagona o transrodnim vojnicima, što mnoge navodi na zaključak da bi transrodnim vojnicima mogla biti zabranjena služba u vojsci.

Trampovu izjavu o postojanju samo dva pola pozdravio je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić koji je u jednoj televizijskoj emisiji rekao da se Amerika vraća zdravom razumu.

„Mandić je odavno poznat po stavovima koji su suprotni promovisanju ljudskih prava LGBTIQ+ zajednice. Njegova politička retorika često se oslanja na tradicionalistične i konzervativne vrijednosti koje marginalizuju različite društvene grupe, uključujući LGBTIQ+ osobe“ kaže za CIN-CG direktorica Queer Montenegro Staša Baštrica.

Mandićevo podržavanje stavova novoizabranog predsjednika SAD-a može se posmatrati kao još jedan signal da će nastaviti politike koje ponižavaju ljudska prava. „U kontekstu Crne Gore, to bi moglo značiti dodatne prepreke u implementaciji i jačanju zakonodavnih rješenja koja štite prava LGBTIQ+ osoba, ali i otežavanje rada organizacija koje se bore za unaprjeđenje položaja tih ljudi u Crnoj Gori“, kaže Baštrica.

„Posljedice ovih mjera će imati širi globalni uticaj. SAD su dugo bile uzor i predvodnik u promociji ljudskih prava, uključujući prava LGBTIQ+ osoba“, dodaje Baštrica.

Iako je SAD trenutno ukinuo finansiranja programa za različitost i inkluziju, EU nastavlja da ih promoviše i podržava.

Koliko će ovi Trampovi stavovi uticati na jačanje desnih snaga u Crnoj Gori, koje se protive brojnim pravima LGBTIQ+ osoba ostaje da se vidi. Ono što je sada sigurno jeste da su zakoni koji su već spremni, na čekanju. Iz MLJMP za CIN-CG kažu da je predlog Zakona o samoodredjenju, koji je trebalo da bude usvojen još prošle godine, uvršten u program rada Vlade za 2025.

Usvajanje djece moguće u 23 evropske zemlje 

U Crnoj Gori istopolnim partnerima nije dozvoljeno usvajanje djece. Na globalnom nivou 36 država dozvoljava istopolnim parovima da usvoje djecu, piše na sajtu Međunarodne asocijacije lezbejki, gejeva, biseksualnih i interseksualnih osoba (ILGA).

Države koje su dozvolile usvajanje djece su najvećim dijelom u Evropi, Sjevernoj i Latinskoj Americi. Te države su dozvolile sklapanje istopolnih brakova ili građanskih partnerstava.

Holandija je 2001. godine postala prva država na svijetu koja je istopolnim parovima dozvolila usvajanje djece. Taj put su slijedile 22 evropske države, devet saveznih država u Americi, te Južna Afrika, Izrael, Tajvan, Australija i Novi Zeland.

Još jedan problem sa kojim se suočavaju LGBTIQ+ osobe koje žele usvojiti djecu je veoma mali broj djece dostupan za usvajanje u tim zemljama, pa mnogi istopolni parovi pokušavaju sami da dobiju djecu.

Postoji nekoliko načina: za muškarce, rješenje je često surogat majka, za lezbejske parove korišćenje sjemena donatora.

Većina država, koja dozvoljava istopolne brakove, prepoznaje pravo lezbejskim parovima da koriste tretman oplodnje kako bi započele porodicu, služeći se sjemenom donatora i jajašcetom jedne od dvije moguće majke.

Na primjer u Francuskoj, lezbejski parovi dobili su pristup tretmanima oplodnje tek 2021, osam godina nakon što je na snagu stupio osporavani zakon o istopolnim brakovima.

Za gej muškarce koji dobijaju djecu putem surogat majke postoji problem što je surogat majčinstvo zabranjeno u mnogim evropskim državama, među kojima su Francuska, Njemačka, Italija, Španija, Švedska, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Albanija, Kosovo i mnoge druge.

U prošlosti Tajland i Indija, bile su vodeće destinacije za komercijalno surogat majčinstvo, ali je posljednjih godina takva praksa ograničena.

Surogat majčinstvo je legalno u Kanadi, kao i u mnogim državama SAD-a, ali status roditelja može često biti doveden u pitanje kada se vrate u zemlje koje zabranjuju ovaj način.

U Italiji, na primjer, vlada premijerke Meloni obećavajući da podržava tradicionalne porodične vrijednosti, rekla je lokalnim vlastima da prestanu sa upisivanjem djece rođene u inostranstvu u istopolnim zajednicama.

Samo nekoliko država daje pravo surogat majčinstva za gej parove, među njima su Južna Afrika, Izrael i Kuba.

Nekoliko crnogorskih onlajn medija objavilo je tekstove o januarskom masovnom ubistvu na Cetinju koji šire govor mržnje, diskriminaciju i dezinformacije, a regionalni tabloidni mediji često kršili etičke standarde

Maja BORIČIĆ

Većina crnogorskih medija je o tragediji na Cetinju izvještavala profesionalno, a neki su zabranili komentare ispod objavljenih tekstova, kako bi spriječili govor mržnje i zloupotrebu tragedije. Uglavnom su regionalni mediji skloni tabloidnom izvještavanju širili štetan sadržaj, opšti je utisak stručnjaka u Crnoj Gori.

Aco Martinović je  ubio 13 ljudi, među kojima i dvoje djece, i teško ranio još troje ljudi na Cetinju. Nakon nekoliko sati, tog prvog januarskog dana 2025, presudio je i sebi. Ovo je drugi masovni zločin u tom gradu za manje od tri godine. Vuk Borilović je u avgustu 2022. ubio desetoro svojih sugrađana, među kojima je takođe bilo dvoje djece, i ranio šestoro ljudi.

Zbog izvještavanja o tragediji od 1. januara ove godine, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) nedavno je pokrenuo postupke protiv srpskih televizija „Pink“ i „Happy“, navodeći da su prekršile Konvenciju o prekograničnoj televiziji emitovanjem sadržaja koji ugrožavaju dostojanstvo i podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti.

U Crnoj Gori na nedostatak odgovornosti i profesionalnog novinarstva ukazuje nekoliko tekstova objavljenih na portalima „Borba“, „Aktuelno“, „Antena M“ i „IN4S“. Ovi članci obiluju uvredljivim i stereotipnim govorom, podstičući nasilje i netrpeljivost među različitim etničkim, vjerskim i nacionalnim grupama.

Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari i objave koje dehumanizuju Cetinjane, pripisujući tragični događaj kolektivnom mentalitetu grada.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici za sada su formirana četiri predmeta zbog objava i komentara na društvenim mrežama povodom tragičnog događaja na Cetinju. Iz tužilaštva su za CIN-CG naveli da su predmeti u fazi izviđaja, da se odnose na veći broj lica, te da će se, nakon dostavljanja svih podataka i utvrđivanja identiteta, ocijeniti hoće li se ova lica goniti krivično ili prekršajno.

Prema Zakonu o javnom redu i miru, ko vrijeđa drugog na osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do 60 dana. Krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, odnosno javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe određene na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, jezika, državne ili nacionalne pripadnosti, predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dugogodišnji novinar i predstavnik Sindikata medija Crne Gore Predrag Nikolić za CIN-CG ocjenjuje da se većina medija ponašala korektno i profesionalno nakon tragedije na Cetinju. Njegova koleginica, direktorka Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić dodaje dase većina medija, posebno u prvim satima tragedije, čuvala senzacionalizma, neprovjerenih informacija, spekulacija sa brojem stradalih i ranjenih i motivima zločina.

“Mediji su vodili računa o bolu porodica i prijatelja stradalih, pretpostavki o motivima zločina, detalja iz privatnog života počinioca”, naglašava ona.

Novinar Predrag Nikolić dodaje da je „mali dio medija je, kroz izjave i analize pojedinih ‘analitičara’, potpirio govor mržnje i nacionalizam koji se nakon Cetinja rasplamsao na društvenim mrežama“.

On dodaje da je problem što institucije nijesu dale odgovore na pitanja koja se tiču ove tragedije, koja je traumatizovala društvo.
„Pa smo, umjesto činjenica, dobili pojedinačne ‘istrage i forenziku’, uglavnom nacionalno obojene, a koje se šire društvenim mrežama“, ocjenjuje Nikolić.

Tragedija je, nažalost, dodaje direktorka Instituta, i ovog puta poslužila pojedinim medijima da na govoru mržnje, zabranjenom govoru, senzacionalizmu, primitivizmu privuku čitaoce i steknu političke poene, u čemu su prednjačili tabloidi i televizije iz Srbije, te pojedine platforme u Crnoj Gori, koje su od ranije prepoznate kao izvor govora mržnje.

Iskoristili tragediju za narative mržnje na nacionalnoj osnovi

Članak pod naslovom „Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju“, objavljen na portalu „Aktuelno“, izazvao je brojne reakcije javnosti i nadležnih.

U ovom članku, koji navodno potpisuje crnogorska dijaspora iz različitih opština u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), masovno ubistvo se dovodi u vezu sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koja se naziva „svetosavskom sektom“, i povezuje sa ritualnim ubistvima kultova.

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović osudila je objavu ovog teksta i ukazala na ozbiljne posljedice koje ovakvi sadržaji mogu imati na društvo. Ona je ocijenila da ovaj tekst „predstavlja direktnu prijetnju našim temeljnim vrijednostima zajedništva i multikulturalnosti“, navela je Vujović u saopštenju za medije.

Vujović je istakla da je većina crnogorskih medija pokazala visok stepen profesionalnosti i odgovornosti u izvještavanju o ovoj tragediji. „Međutim, neodgovorni mediji poput portala ‘Aktuelno’ ovakvim sadržajima ne samo da krše etičke standarde novinarstva, već i prelaze sve granice prava na slobodu izražavanja, što je neprihvatljivo u jednom demokratskom društvu“, navodi se u saopštenju.

Portal „Borba“ je, kao odgovor na ovaj tekst, objavio članak pod naslovom „Raspomamljeni dukljanski fašisti iz daleke Amerike i sa tuđeg korita bljuju na SPC za masakr na Cetinju, govore da je svetosavski ritualni masakr“, koji takođe obiluje agresivnim jezikom, stigmatizacijom i podsticanjem mržnje.

Dan nakon tragedije, na portalu „Antena M“ osvanula je kolumna „Odgovornost za tragediju i one koji joj se slade“, koju potpisuju tri profesora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK). U kolumni se SPC naziva  „pseudoreligijskom organizacijom“, a premijer Milojko Spajić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović se optužuju da koriste cetinjsku tragediju „za pakleni plan uništenja ove države“, te da se ne zna jesu li „grozomornija“ njihova saopštenja ili „užasne vijesti na novogodišnji dan o broju mrtvih i ranjenih”.

Portal „IN4S“ objavio je tekst „Masovna ubistva u Crnoj Gori: Nacionalna netrpeljivost kao pokretač nasilnih tragedija“. U ovom tekstu, „IN4S“ se osvrnuo na prethodno masovno ubistvo na Cetinju iz 2022. godine, dovodeći motive oba zločina u nacionalni kontekst.

Glavni i odgovorni urednik portala „Raskrinkavanje“ Darvin Murić ukazuje da je portal „IN4S“, regionalno poznat po širenju dezinformacija, pokušao „objasniti“ kako su dvije, ničim povezane tragedije na Cetinju zapravo posljedica nacionalne netrpeljivosti.
„Novo masovno ubistvo na Cetinju, pored rupa u sistemu, ogolilo je i namjere i spremnost tabloida, propagandnih glasila vlasti u Crnoj Gori i Srbiji, ‘divljih’ portala i partijsko/nacionalnih botova na društvenim mrežama da čak i najveće tragedije iskoriste za nacionalistička prepucavanja i ispunjavanje političkih ciljeva... Iako su predstavnici vlasti javno kazali da smrt 13 nedužnih osoba nema veze s politikom i nacionalizmom, krenulo se u dehumanizaciju Cetinja“, ističe Murić u saopštenju za javnost.
On je ukazao i na neprofesionalno i netačno pisanje bosanskohercegovačkog portala „Stav“, beogradskih tabloida „Alo“, „Informer“, kao i „Blica“, „Večernjih novosti“, „Srbija danas“.

U analizi Digitalnog forenzičkog centra (DFC) se navodi da su tabloidi Republika (Srpski Telegraf), Novosti i Kurir koristili ime i djelo Petra II Petrovića Njegoša kako bi tragediju na Cetinju smjestili u širi narativ o „prokletstvima“ i „sudbinskim tokovima“.

“Njegoševe riječi i djela izvlače se iz istorijskog konteksta i koriste za senzacionalističku interperetaciju događaja. Članci aludiraju na Njegoševu „kletvu“ koja navodno „sustiže Cetinje“, pominje se da Njegoševa navodno poslednja želja – kapela na Lovćenu nije ispunjena, stvarajući osećaj da je tragedija na Cetinju dio nekakvog mističnog “prokletstva”. Takođe se sugeriše da je tragedija simbolički povezana sa istorijskim sukobima i temama koje Njegoš obrađuje u svojim djelima”, navodi se u analizi DFC.

Dodaje se i da bez ikakvih dokaza i provjerenih informacija gosti u emisijama na pojedinim srbijanskim televizijama obrazlažu karakteristike i psihološki profil ubice, “dok lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj navodi da su svi ubijeni pripadnici satanističke crnogorske crkve i da se vodi sukob oko kuće koja im služi kao crkva”.

Pokrenuti postupci protiv dvije srbijanske televizije

Iz crnogorske Agencije za audiovizuelne medijske usluge saopšteno je da su televizije „Pink“ i „Happy“, od drugog do šestog januara ove godine, izvještavale o tragediji kršeći profesionalne i etičke novinarske standarde, te da su na neprimjeren način, bez iskazivanja saosjećanja, analizirali i pretpostavljali uzroke tragedije.
„Tragičan događaj zloupotrijebljen je kao povod da se, korišćenjem pogrdnih, uvredljivih i uznemirujućih izraza koji podstiču intenzivne negativne emocije, podstakne neprijateljstvo ili diskriminacija. Takođe, omalovažavanje i obezvređivanje pripadnika crnogorske nacionalnosti, negiranje njihovog nacionalnog identiteta i posebnosti prisutno je kroz cjelokupan diskurs“, navodi se u saopštenju Agencije.
Dodaju da se posebno ozbiljno kršenje standarda ogleda u zloupotrebi prava na izvještavanje o tragediji i analiziranje uzroka i mjera za prevenciju sličnih događaja: „na način da se ovaj događaj pokušava objasniti ili opravdati kao rezultat kletvi ili prokletstava, usmjerenih na dio stanovništva, imajući u vidu njihovo etničko i vjersko određenje. Posebno izdvajajući stanovnike podneblja Cetinja, emitovani sadržaji podstiču neprijateljstvo i netrpeljivost te ugrožavaju njihovo dostojanstvo“.
Podsjećaju da, i nakon ranijih sankcija tim televizijama 2020. i 2022. godine, emiteri nastavljaju da krše propisane standarde emitovanjem sadržaja koji podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju.
Od Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije (REM) zatraženo je da obavještenje o ishodu preduzetih mjera bude dostavljeno najkasnije u roku od dvije nedjelje od dana dostavljanja obavještenja. „Naglašeno je da, ukoliko se i nakon isteka navedenog roka nastavi kršenje pomenutih standarda, Savjet Agencije će preduzeti mjere ograničavanja programa ovih emitera na teritoriji Crne Gore“, piše u saopštenju.

Brojne nepoznanice prate tragediju

Direktorka Instituta za medije Olivera Nikolić je ukazala da to što su dnevne novine “Vijesti” i “Dan” zabranile komentarisanje tekstova koji se odnose na ovu tragediju je visoko etičan postupak.

“To je pokazatelj i koliko je samoregulacija moćan mehanizam upravljanja profesionalnim sadržajem i usmjeravanja društvene rasprave na suštinska pitanja koja ova tragedija otvara, a ne na mržnju, pitanja identiteta, crkve, podjela i sl.”, ističe direktorka Instituta.

Novinar Predrag Nikolić ukazuje, međutim, da mediji u većini slučajeva nijesu tragali i insistirali na ključnim odgovorima koje javnost želi da zna nakon tragedije.
„Za pohvalu je korektno izvještavanje većine medija, ali nije za pohvalu prećutkivanje brojnih nepoznanica koje prate ovu tragediju“, zaključuje Predrag Nikolić.

Njegova koleginica iz Instituta ocjenjuje da će u kanalisanju ove traume, usmjeravanju dijaloga u konstruktivnom smjeru, analizi šireg konteksta i uzroka problema koji su doveli do dvije tragedije u poslednje dvije i po godine, od velikog značaja biti dalje izvještavanje medija.

“Profesionalnim i etičnim pristupom, dajući glas stručnjacima različitih oblasti i osvjetljavajući problem iz različitih uglova, mediji mogu pomoći u razumijavanju širih uzroka tragedije, oporavku zajednice i prevenciji ovakvih događaja”, ističe direktorka Instituta za medije.

Tragedija pokrenula proteste

Nedovoljan broj policajaca, nesmotrene izjave ministra policije da je masovni zločin bio „situacioni događaj“, te da se građani vrate normalnom funkcionisanju, nekoliko sati nakon tragedije, oprečne informacije, ali i potraga za ubicom koja je trajala satima u malom gradu, dok su građani zaključani u svojim domovima strepili da im ubica ne zakuca na vrata, izazvali su nevjericu, ali i bijes javnosti i traženje odgovornosti za zločin.

Neformalna grupa studenata „Kamo sjutra“ je, nakon tragedije na Cetinju, pokrenula proteste kojima traži smjene ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića.
Traži se i proaktivno djelovanje nadležnih institucija u posjedovanju oružja, poboljšanje institucionalnog pristupa brizi o mentalnom zdravlju, reforma sistema funkcionisanja policijskih struktura, kao i povratak građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama.

Konverzivne prakse, o kojima se rijetko govori u Crnoj Gori, opasne su po pripadnike LGBTIQ+ zajednice, a sprovode ih vjerski predstavnici, ponekad i psiholozi. Ispovjesti sagovornika CIN-CG, koji su prošli kroz te prakse, pokazuju da su se one sprovodile u Crnoj Gori. Civilni sektor ukazuje da nema adekvatnih istraživanja o tom problemu. Istovremeno, ne postoji zakon koji bi regulisao rad psihologa, niti institucija koja bi ih kontrolisala i izdavala licence

Jovana Damjanović

Rajko, (ime sagovornika poznato je redakciji) dolazi iz malog grada na sjeveru Crne Gore. Kada je svojoj porodici povjerio svoje seksualno opredjeljenje, roditelji su ga odveli kod ljekara kako bi ga „izliječio“. Pregled je obavljen u privatnoj kući. 

„Sve je počelo razgovorom a završilo se pregledanjem mog tijela, samim tim i polnog organa. Nije dugo trajalo, jedna izrazito neprijatna seansa“, kaže Rajko za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Pošto je prijetio da će se odseliti od kuće, u slučaju da ga porodica ponovo natjera da ode kod tog ljekara, na tome se završilo.

Konverzija ili takozvana „reparativna terapija“ je pseudoterapija koja se sprovodi nad LGBTIQ+ osobama u cilju promjene njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

Tea Dakić, specijalistkinja psihijatrije i magistarka bioetike na Klinici za psihijatriju u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), ističe da se prakse konverzije, koje polaze od stanovišta da su istopolna orijentacija i rodni identitet drugačiji od cisrodnog patološki i bolesni, najstrože se osuđuju u psihijatriji, kako to jasno saopštava i Svjetska psihijatrijska asocijacija.

„Medicina zasnovana na dokazima danas zna da biti lezbejka, gej, biseksualna ili transrodna osoba, predstavlja prirodne varijacije ljudske seksualnosti i rodnog identiteta, i da ove varijacije ne predstavljaju poremećaj ili bolest koji bi zahtijevali liječenje. Samim tim, svi pokušaji da se to učini, suprotni su medicinskoj etici“, pojašnjava Dakić. 

Konverzija je pogrešna i ni na čemu utemeljena patologizacija LGBTIQ+ identiteta, navodi Dakić, i dodaje da ona u konzervativnim i patrijarhalnim sredinama, ove osobe može izložiti riziku da budu primorani na takozvane “konverzivne” ili “reparativne” procedure.

„Ove opasne i neetične prakse, sprovode se u pokušajima da se promijeni nečija seksualna orijentacija i/ili rodni identitet, kako bi se iste uklopile u heteronormativna očekivanja društva“, objašnjava ona.

O konverziji se rijetko govori

Uroša, nije pravo ime sagovornika, je porodica vodila na „istjerivanje đavola“, odnosno egzorcizam. Kaže da su njegovim roditeljima vjerski predstavnici rekli da je u njemu „nešto demonsko“. Pokušavali su da ga „izliječe“ od njegovog rodnog identiteta. 

„Bio sam za stolom gdje me je sveštenik prskao vodom i izgovarao molitve. Osjećao sam se kao lud“, kaže Uroš za CIN-CG. 

On se zauzeo za sebe i napustio porodično okruženje kao još uvijek maloljetan. Uroš je doživio ovo iskustvo prije sedam godina, a par godina kasnije pomirio se sa porodicom, kada su uvidjeli svoju grešku.

Marica Vlahović, iz Kancelarije za LGBTIQ+ lica Glavnog grada, potvrđuje da jeste čula za slučajeve pokušaja konverzije, starije ili skorije, ali nijedan trenutno aktuelan. O njima saznaje na radionicama u organizaciji Kancelarije za LGBTIQ+ lica, ili iz prethodnog iskustva dok je radila u nevladinom sektoru. 

„Bez namjere da kopamo po starim slučajevima, ne znam ni koliko je relevantno niti da li je taj psiholog i dalje u praksi, ali pamtim jedan slučaj od ranije kada je jedna djevojka govorila da joj je psihološkinja davala kontakt momka koji je gej u pokušaju da ih spoji. Slične stvari su se dešavale drugim ljudima kod tog psihologa“, navodi Vlahović. 

Češće se, ipak, dešavalo da joj ispričaju da su ih bliski srodnici vodili u vjerske organizacije, na „istjerivanje đavola“, ili da se prosto okrenu vjeri. 

Ona tvrdi da je ova oblast nasilja nad LGBTIQ+ osobama neispitana i potpuno nekontrolisana, kao i da nemamo adekvatna istraživanja kojima su u fokusu ova pitanja. 

„Znam za slučaj da su bili kod psihologa, pa neko kaže da je biseksualan, pa mu oni kažu „to je faza, ti se tražiš, ne znaš šta hoćeš od života“. Ne kažem da su oni praktikovali konverzivnu terapiju, ali ipak ima dijela da su nesenzibilisani“, kaže Vlahović.

Dakić nema saznanja da se konverzija sprovodi u Crnoj Gori, i nada se da zaista jeste tako. Ona naglašava da se praksa takozvane konverzije ne može i ne smije nazvati terapijom, jer niti je naučno niti etički utemeljena, a pri tom je veoma štetna.

„Iako mi nije poznato da postoji domaća legislativa koja eksplicitno zabranjuje ove prakse, moramo znati da se u drugim zakonskim rješenjima koja se odnose na zabranu diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ali i onima koji se odnose na prava pacijenata, nalaze valjane zaštite od diskriminatornog tretmana po osnovu ličnih svojstava osoba, kao i zaštite od neželjenih procedura u okviru zdravstvenog sistema. Nadam se da će se i zakon o psihološkoj djelatnosti kada bude usvojen baviti tim temama“, poručuje Dakić.

Crna Gora je punopravna članica brojnih međunarodnih tijela, od Ujedinjenih nacija (UN), Savjeta Evrope, preko Svjetske medicinske asocijacije do Svjetske zdravstvene organizacije, što obavezuje Crnu Goru da se pridržava deklaracija, konvencija i stavova ovih entiteta, a to je da prakse „konverzije“ treba odbaciti, odnosno sankcionisati. 

„Kada se radi o medicinskim radnicima, Etički kodeksi ovih svjetskih organizacija, koji se i u Crnoj Gori primjenjuju, dodatno podsjećaju i nedvosmisleno naglašavaju da je neetično je da ljekari učestvuju u bilo kom obliku bilo koje “konverzivne” ili “reparativne” procedure. Tako da su stvari tu prilično jasne“, dodaje Dakić.

Šteta nastala konverzijom ispravlja se adekvatnom psihološkom terapijom

Vlahović ističe činjenicu da sa velikim dijelom LGBTIQ+ zajednice, Kancelarija, pa ni nevladin sektor nema direktan kontakt, što ih čini teško dostupnim za pružanje bilo kakve vrste pomoći ili prostog saznanja o konkretnim problemima.

Takve prakse i principi i dalje se, nažalost, dešavaju u bližoj porodici, smatra Vlahović, što ih čini vrlo osjetljivom oblašću i za razgovor i za potencijalne prijave.

„Ljudi koji i dođu kod nas na neku aktivnost, opet su donekle i osviješćene i osnažene da bi i prepoznale i reagovale na nasilje, ali šta se dešava sa onim dijelom zajednice koji ne vidimo ili zajednici na sjeveru, ili u manjim sredinama, na sjeveru. Jednostavno u neke stvari nemamo uvid. Ja vjerujem da mi imamo sada i osviješćeni stručni kadar, da se o tome priča otvoreno, e sad šta se dešava sa nekim pseudo terapeutima to nam je nepoznato, jer nemamo zakon o psihološkoj djelatnosti i teško je uspostaviti kontrolu“, pojašnjava Vlahović.

U slučajevima kada učesnici radionica spomenu da prolaze ili su prolazili kroz konverziju, ali i neku drugu vrstu nasilja, iz Kancelarije za LGBTIQ+ lica, upućuju ih na organizacije koje pružaju usluge pravne i psihološke pomoći, naglase na koji način mogu prijaviti, ali taj dio ostane na pojedincima da odluče da li će tako postupiti. 

Dakić naglašava da konverzivne metode nemaju utemeljenje u nauci i medicini, one su i direktno u koliziji sa osnovnim postulatima ljudskih prava u smislu prava na autonomiju, na poštovanje dostojanstva kao i prava na tjelesni integritet.

„Brojna istraživanja, a što potvrđuju i stavovi Svjetske zdravstvene ogranizacije (SZO) i Svjetske medicinske asocijacije, potvrdila su da osim što prakse “konverzije” nemaju efekta u onome čemu teže, one su i ozbiljno štetne po zdravlje osoba koje su im podvrgnute, s obzirom da je dokazano da mogu dovesti do niskog samopoštovanja, zloupotrebe supstanci, anksioznosti, post-traumatskog stresnog poremećaja, depresije, osjećanja krivice, beznadežnosti i bezizlaznosti, pa i do suicidalnosti i suicida“, ističe ona.

Sprovođenje konverzije ili sličnih praksi, negativno utiče i na povjerenja pacijenata u zdravstveni sistem, pa mogu dovesti do toga da LGBTIQ+ osobe izbjegavaju pristup zdravstvenoj zaštiti iako im ona, iz bilo kog razloga, može biti potrebna.

„Nije manje važno ni da tamo gdje ove prakse postoje i gdje nisu zabranjene, društveni kontekst je takav da je dodatno hostilan prema LGBTIQ+ osobama, i dozvoljava rasprostranjenost negativnih stavova prema varijetetima seksualnosti i roda, što može dodatno povećati rizike po bezbjednost, zdravlje i ljudska prava LGBTIQ+ osoba koje u takvim sredinama žive“, naglašava Dakić.

U radu sa osobama koje su doživjele neku vrstu traumatizacije zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, fokus se stavlja na podržavajući i prihvatajući odnos. Ističe se, pojašnjava Dakić, da njihovo opredjeljenje i identitet ne mogu biti pogrešni ili patološki, već je način na koji su tretirani od strane okruženja bio pogrešan i patološki, i da oni za takva iskustva nijesu niti mogu biti odgovorni.

„Ovakav trauma-informisani pristup ima za cilj da podstakne oporavak, rezilijentnost i lični rast LGBTIQ+ osoba i zajednica“, zaključuje ona.

U Crnoj Gori trenutno ne postoji zakon koji bi regulisao rad psihologa niti institucija koja bi ih kontrolisala i izdavala licence. Skupština Crne Gore je trebalo da do kraja prošle godine usvoji Zakon o psihološkoj djelatnosti, koji će, između ostalog, odrediti uslove i način obavljanja psihološke djelatnosti i uspostaviti kontrolu kvaliteta rada psihologa.

Više od četvrtine pripadnika/ca zajednice krije identitet od porodice, prijatelja, partnera... Stigma i predrasude široko rasprostranjeni, a prekršajni postupci traju dugo, što rezultira zastarama. Na društvenim mrežama najlakše se širi netrpeljivost, a najtaže se dokazuje 

Tijana Lekić

“Danas se desilo nešto izuzetno važno, lider zapadnog čovječanstva, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, saopštava da imaju dva pola – muški i ženski. Amerika će da se posveti vraćanju zdravog razuma”. To je izjavio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u jednoj emisiji. Samo nekoliko dana prije ovog Mandićevog nastupa, u Podgorici su u dva navrata napadnuti strani državljani, pripradnici LGBTIQ zajednice, od strane grupe maloljetnih osoba.

Prema informacijama nevladine organizacije (NVO) Queer prvi napad dogodio se 15. januara, u večernjim satima. Oko 15 maloljetnika gađali su ove ljude kamenicama i staklenim flašama, uzvikujući homofobne uvrede. Jedna od žrtava zadobila je lakše povrede ruku.

Drugi napad desio se 17. januara ispred iznajmljenog stana žrtvi, kada je grupa maloljetnih lica, naoružana metalnim šipkama i kamenjem, opkolila taksi vozilo u kojem su se nalazili strani državljani. Napadači su pokušali nasilno otvoriti vrata vozila i tom prilikom su oštetili automobil.

“Pozivamo nadležne institucije da brzo i efikasno procesuiraju i sankcionišu počinitelje, a društvo da iskaže solidarnost i osudi svaki oblik nasilja. Takođe apelujemo na obrazovne institucije da hitno uključe u školske kurikulume teme o ljudskim pravima, različnosti i nenasilju”, apelovali su iz te NVO.

Ovo nasilje samo je nastavak široko rapsrostranjenih predrasuda i govora mržnje prema LGBTIQ. Psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić ističe za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da bi bilo važno, kako bi se spriječilo nasilje i diskriminacija, edukovati građane i građanke. U obrazovani sistem trebalo bi uvesti nove predmete, poput emocionalne pismenosti. Prema njegovom mišljenju, saosjećanje i razumijevanje potreba drugih ljudi, koji se mogu razlikovati od nas, ključni su za društvo. Stvaranje uslova u kojima ljudi mogu ispoljavati slobodno svoj identitet, odlika je zrelih i stabilnih društava, ali i ličnosti koje doprinose zdravoj zajednici.

Crna Gora je donekle prilagodila svoj pravni okvir, kada je ova oblast u pitanju. Ali, postojanje zakona nije dovoljno – potrebna je efikasna primjena od strane institucija. Za to su neophodne pozitivne akcije, kao što su adekvatno djelovanje policije, implementacija zakona od strane sudova i mjera koje provode vladini organi.

Prema istraživanju LGBTIQ Socijalnog centra (Socijalni centar) Uticaj govora mržnje na sigurnost LGBTI osoba iz 2023. godine, 84 odsto ispitanika iskusilo je govor mržnje, dok 55 odsto nikada nije prijavilo takvo ponašanje. Ovo istraživanje obuhvatilo je ukupno 62 ispitanika.

“Država sa niskom kaznenom politikom i apsolutnim nečinjenjem, odnosno neprocesuiranjem ovakvih slučajeva, osim po prijavama, daje vjetar u leđa nasilnicima i tako ih ohrabruje da šire mržnju,” kaže za CIN-CG, Bojana Jokić predsjednica Upravnog odbora u nevladinu organizaciju LGBT Forum Progres (Forum Progres). 

Jokić tvrdi da Forum Progres podnosi najveći broj prijava nadležnima, a da efikasniji rad Uprave policije (UP) može značajno doprinijeti zaštiti manjinskih grupa u toj oblasti. Takođe, smatra da govor mržnje treba biti procesuiran po službenoj dužnosti, jer kako kaže, možda bi bilo manje mržnje i nasilja.

Prema podacima nevladinih organizacija, najveći broj govora mržnje širi se na društvenim mrežama, a najteže ih je dokazati.

Izvještaj Višeg suda za prekršaje Crne Gore o procesuiranim slučajevima diskriminacije, nasilja i drugih oblika napada na pripadnike LGBTIQ populacije, koji su bili u radu sudova za prekršaje od 2021. do prve polovine 2024. godine, ukazuje na značajne izazove u procesuiranju tih predmeta. Postupci traju dugo, često dolazi do zastare predmeta i gotovo uvijek se koristi neadekvatna pravna kvalifikacija. 

Uglavnom se krivično ne odgovara

Akcija za ljudska prava (HRA) bavila se 2022. godine govorom mržnje u Priručniku - Suzbijanje govora mržnje: evropski standardi i praksa. U toj analizi HRA ukazuje da se posljednjih godina sve pritužbe govora mržnje protiv LGBTIQ osoba usmjeravaju na sudove za prekršaje i tretiraju kao prekršaji na osnovu Zakona o javnom redu i miru, a ne kao krivična djela.

„Nejasno je po kom se kriterijumu u praksi odlučuje da se radi o prekršaju, a ne krivičnom djelu“, navodi se u priručniku HRA.

U tom dokumentu oni tvrde da se krivičnim djelom rasna i druga diskriminacija kažnjava onaj ko „propagira mržnju ili netrpeljivost”, a prekršajem onaj ko „vrijeđa drugog”, po osnovu seksualne orijentacije.

HRA ukazuje da su najčešće prijave govora mržnje vezane za vrijeđanje LGBTIQ osoba kao „bolesnih“ ili „izopačenih“, što je propagiranje mržnje, kako je to prepoznao i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP). 

CIN-CG je utvrdio da od 2021. do kraja 2024. nijedan Osnovni sud u Crnoj Gori nije razmatrao niti donio pravosnažnu presudu za krivično djelo rasne i druge diskriminacije.

Iz Višeg suda za prekršaje Crne Gore (Viši sud) su potvrdili nalaz HRA da je najveći izazov u procesuiranju predmeta diskriminacije i govora mržnje protiv LGBTIQ osoba upravo taj što to djelo procesuiraju uglavnom sudovi kao prekršaj javnog reda i mira.

„Kada se kvalifikuje predmet kao narušavanje javnog reda i mira, sankcije su dosta minorne u odnosu na one propisane Zakonom o zabrani diskriminacije”, kaže za CIN-CG Bojana Jokić.

Od ukupno 93 predmeta u radu sudova za prekršaje Crne Gore u prvoj polovini 2024. godine, samo pet postupaka je procesuirano na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije. Svih pet u sudu u Bijelom Polju. 

Forum Progres ukazuje u posljednjem polugodišnjem izvještaju za 2024: Tragovima mržnje: izvještaj slučajeva govora mržnje i verbalnog nasilja nad LGBTIQ zajednicom u Crnoj Gori da najveći broj komentara na online prostoru koji sadrže govor mržnje nije upućen konkretnoj osobi, već cjelokupnoj LGBTIQ zajednici.

Oni ističu da, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, kao pripadnici LGBTIQ populacije imaju pravo da, nakon podnošenja prijave, budu tretirani kao oštećene strane u postupku, a ne samo kao svjedoci, što je slučaj u najvećem broju postupaka. Ovaj pristup bi smanjio šanse za donošenje oslobađajućih presuda.

Veliki problem predstavlja trajanje postupka

U ovom polugodišnjem izvještaju Forum Progres ukazuje i na problem da predmeti zastarijevaju nakon dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen. Tada često sudovi donose rješenja o obustavljanju postupka zbog zastare, a okrivljeni ostaju nekažnjeni. 

“Relativno kratak rok zastare od dvije godine, kao i veliki broj predmeta u radu prvostepenih sudija, kao i druge okolnosti koje utiču na trajanje postupka, npr. postupanje policije po izdatim naredbama za vođenje okrivljenih i svjedoka, dovode do toga da u dijelu predmeta dođe do nastupanja apsolutne zastarjelosti” odgovorili su iz Višeg suda za CIN-CG.

U prvoj polovini 2024. godine, sudovi su imali ukupno 93 predmeta u radu, od kojih su tri započela 2021. godine, 30 su pokrenuta u 2022. godini, a 59 u 2023. godini. Samo jedan predmet je pokrenut u prvoj polovini 2024. godine.

„Podatak velikog broja slučajeva još u radu otvara pitanje kapaciteta sudova, njihovih resursa, kao i neophodnosti ubrzavanja sudskih procedura u cilju pružanja pravovremene zaštite žrtvama“, upozorava se u posljednjem izvještaju Foruma Progresa.

Često policija ne pokreće istrage zbog ograničenih resursa 

U prvoj polovini 2024. godine Forum Progres podnio je 142 prijave Upravi policije za govor mržnje upućen LGBTIQ osobama.

U izvještaju te NVO navodi se da su u prvih šest mjeseci 2024. godine zabilježeni verbalni napadi na LGBTIQ aktiviste, posebno u toku javne kampanje za donošenje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja i Parade ponosa.

Jokić tvrdi da bi efikasniji rad UP značajno doprinio u suzbijanju govora mržnje protiv manjina. Ona smatra da bi govor mržnje u praksi trebao biti procesuiran po službenoj dužnosti.

„Činjenica da nas petoro, koji smo u timu za monitoring društvenih mreža, možemo u jednoj godini da podnesemo oko 300 prijava, da idemo na bezbrojna ročišta, da damo toliko izvještaja UP, da stignemo da obradimo sve te podatke i da na kraju imamo ljude koji bivaju sankcionisani zbog toga, postavlja pitanje – zašto tako efikasno i UP ne radi?” ističe predsjednica Upravnog odbora Foruma Progresa.

Iz UP navode da u većini slučajeva, policijske istrage o govoru mržnje započinju nakon što građani, organizacije ili druge institucije podnesu prijavu.

“Ovo je uobičajeno jer policija često ne može da isprati sve online aktivnosti zbog ograničenih resursa”, kažu iz UP.

Iz Uprave policije kažu da u pojedinim situacijama, policijski organi pokreću istrage i samoinicijativno, posebno kada se govor mržnje širi u većem obimu ili predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom redu i miru ili ako se detektuje sadržaj koji poziva na nasilje ili terorizam. 

“Kombinacija proaktivnog i reaktivnog pristupa ključna je za efikasno suočavanje s ovim problemom, ali zahtijeva adekvatan pravni okvir, tehničke resurse i međusobnu saradnju policije, društvenih mreža i građana”, ukazuju iz UP. 

Najviše govora mržnje širi se na društvenim mrežama, ali neke čuvaju podatke

Kada su u pitanju istrage na online prostoru, iz resora Danila Šaranovića tvrde da način na koji se pristupa ovim slučajevima zavisi od pravnog sistema, prioriteta organa, raspoloživih resursa kao i mjesta izvršenja krivičnog djela tj. društvene mreže putem koje je iskazan govor mržnje.

„Najviše govora mržnje primjećujemo na društvenoj mreži X, međutim tamo imamo najmanje prostora za reakcije, jer ta platforma ima politiku kojom bolje štiti podatke i informacije o svojim korisnicima. Zbog te politike, prijave često nemaju pravni efekat, jer je teško pratiti te osobe, budući da uglavnom komentarišu pod lažnim imenima i bot profilima”, kaže za CIN-CG Jokić. 

Iz UP ukazuju da većina poznatih društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju ima odjeljenja za odgovore na pravne zahtjeve, međutim, stepen i način saradnje variraju. 

“Većina platformi zahtijeva pravni dokument za dostavljanje identifikacionih podataka o korisnicima, kao i u hitnim zahtjevima za slučajeve gdje postoji neposredna opasnost po život ljudi. Ukoliko su platforme registrovane u drugoj zemlji, zahtjev se često mora podnijeti putem mehanizma međunarodne pravne pomoći” ukazuju iz UP.

Veoma važna okolnost u istragama je protok vremena 

Iz UP dodaju da Internet servis provajderi (ISP) mogu otkriti identitet korisnika IP adrese samo uz sudski nalog, a proces dobijanja naloga može biti dugotrajan. 

ISP-ovi su kompanije koje omogućavaju korisnicima pristup internetu u bilo kojoj formi, pružaju usluge poput hostinga web stranica, e-mail servisa i sigurnosnih mrežnih rješenja. 

“Pošto mnogi ISP-ovi čuvaju podatke o saobraćaju samo na određeno vrijeme, ako se prijava ne izvrši u kratkom vremenskom roku onda je moguće da ti provajderi nemaju više evidenciju o korisniku IP adrese”, ukazuju iz UP. 

Oni navode da se dešava da IP adresa krajnjeg korisnika bude dinamična, odnosno da se mijenja ili da istovremeno jednu istu adresu koristi veći broj korisnika. Do toga dolazi zato što većina ISP dodjeljuje IP adrese iz svog mrežnog opsega za određeni vremenski period. Iz UP zaključuju da često krajnji korisnici koriste i alate za anonimizaciju. 

Izuzetno izražen stepen društvene distance – Nepoželjni kao komšije

Zabrinjavajući podatak proističe iz Izvještaja o istraživanju stavova građana i građanki o prisustvu stereotipa, predrasuda i društvenom prihvatanju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, koji je odradio Socijalni Centar u 2023. godini gdje su anketirana 284 građana.

Na pitanje u kojoj mjeri za svaku od navedenih grupa ne bi željeli da ih imaju za komšije, 68 odsto ispitanika u studiji izjasnilo se da ne bi voljeli da to budu LGBTIQ osobe, dok svega 18 odsto nema ništa protiv toga.

Najveći stepen društvene distance pokazan je prema HIV pozitivnim osobama (86 odsto), prema romskoj i egipćanskoj populaciji (82 odsto), korisnicima droga, osuđivanim licima i migrantima (79 odsto), dok je LGBTIQ zajednica na četvrtom mjestu, a na kraju su siromašne osobe (64 odsto).

“Kao i sve fobije, tako su ksenofobija, homofobija i transfobija su iracionalni strahovi, koji ako ništa drugo, fiksiraju naš neprijatni doživljaj i emocionalni naboj na neki objekat, stvarajući pogrešnu vezu između nekog neodređenog negativnog doživljaja sa jedne strane i konkretnog objekta sa druge”, objašnjava psihoterapeut Al-Ammar Kašić.

Kašić smatra da se predrasude i diskriminacije često koriste kao alat za održavanje društvene kontrole, što imamo priliku da vidimo i u našoj zemlji gdje se iznova i iznova podstiču različiti vještački konflikti koji su u osnovi vezani za nacionalnu, religijsku, seksualnu ili neku drugu pripadnost, otežavajući ljudima da imaju kvalitetne i ispunjene živote koji im pripadaju.

U istom izviještaju navodi se da 44 odsto ispitanika smatra da je homoseksualnost opasna po društvo i čak 62 odsto misli da su LGBTIQ osobe opasne po djecu.

Psihoterapeut ukazuje da LGBTIQ osobe nisu imune na projekcije i etiketiranja proistekale iz predrasuda i stigmatizacije kao ni na diskriminaciju koja ugrožava ostvarivanje mnogih ljudskih i često podrazumijevanih prava i sloboda. 

“Kako to obično biva, slobodu najbolje razumiju oni kojima je oduzeta, a u ovom slučaju možemo da govorimo o slobodi da se živi dostojanstven život sa svim pravima koja ljudi u društvu već ostvaruju i uživaju” ističe on.

Više od četvrtine ispitanika krije da je LGBTIQ

Kašić objašnjava da uvažavanje seksualne orjentacije i rodnog identiteta, kako sebi, tako i drugima, može biti izuzetno teško u uslovima kada je stalno prisutan strah od odbacivanja, osude ili nasilja.

Rezultati studije o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori koji je odradio Socijalni Centar 2023. godine, pokazuju da 46 odsto LGBTIQ nije priznalo svoju seksualnu orjentaciju ili rodni identitet pred drugima, dok njih 45 odsto jeste. Čak 27 odsto ispitanika to nije saopštio ni prijateljima ni članovima porodice. 

Psihoterapeut objašnjava da svi imamo fundamentalne potrebe vezane za druge ljude – za sigurnošću, prihvatanjem, ljubavlju i samoodređenjem. Kada te potrebe nisu zadovoljenje, uskraćeni smo za važna životna iskustva. On smatra da kod LGBTIQ osoba, zbog neprihvatajućeg društvenog okruženja, dijelovi identiteta često ostaju skriveni i nepotvrđeni. Svakodnevne situacije koje su drugim ljudima uobičajene, LGBTIQ osobama mogu biti neprijatne ili uznemiravajuće.

“Zamislite da ne smijete da kažete nikome ko je vaša simpatija, da svoju najveću ljubav morate da lažno predstavljate kao svog cimera ili prijatelja, ili da nikada ne možete javno da pokažete ni najmanji znak naklonosti osobi sa kojom tajno dijelite čitav jedan život”, ističe psihoterapeut.

Više od polovine ispitanika, odnosno 51 odsto, je navelo da se u javnosti trude da njihov identitet bude manje vidljiv, kako drugi ljudi ne bi pomislili da su pripadnici LGBTIQ manjine.

“Kako društvo ne pokazuje da su ljudi koji su drugačiji na bilo koji način dobrodošli i da su bezbjedni, mnoge LGBTIQ osobe primorane su da sebe umanjuju i da se sakrivaju, krijući djelove svog identiteta od kolega na poslu, prijatelja, članova porodice, u nekim slučajevima čak i od svojih bračnih partnera” objašnjava Kašić.

On ističe da skrivanje tako važnog djela svog identiteta može da dovede do stvaranja dvostrukog ili paralelnog života, što sa sobom povlači mnogo problema i nepotrebne ljudske patnje.

,,Predrasude i diskriminacija duboko prožimaju crnogorsko društvo. Slučajevi nasilja koji su se dogodili 15. i 17. januara, su podsjetnici na urgentnu potrebu za sistemskom borbom protiv mržnje prema manjinama. Neophodno je da institucije, pojedinci i društvo u cjelini preuzmu odgovornost u stvaranju nenasilnog, bezbjednog i inkluzivnog okruženja za sve”, kažu iz NVO Queer Montenegro.

Zvaničnici novih vlasti optuživali su kompaniju da predstavlja vrh kriminalne piramide, ali sa njom država sklapa najveće poslove i nakon pada DPS-a 2020. godine. Sa kadrom i mehanizacijom, poštovanjem rokova i kvalitetom izgradnje, nametnuli su se kao jedna od najozbiljnijih kompanija u Crnoj Gori

Predrag Nikolić 

I nakon političkih promjena 2020. godine, firme privilegovane tokom ere Mila Đukanovića nastavile su da povlače najviše novca iz državnog budžeta, preko tendera i na druge načine.

Među prvim po poslovima sa državom je i dalje “Bemax”, iza kojeg navodno stoji sam vrh bivše političke elite.

Nova vladajuća garnitura je na priči o borbi protiv navodnog kriminalnog klana iz “Bemaxa” temeljila propagandu o uvođenju vladavine prava, a istovremeno sa tom kompanijom nesmetano radila, dajući joj u posljednjih nekoliko godina poslove vrijedne više desetina miliona eura.

Ni većina drugih firmi nastalih na krilima podrške u doba vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) nemaju problema u poslovanju sa novim vlastima.

BEMAX

Prve godine nakon promjene vlasti 2021, “Bemax” je iz budžeta povukao 19 miliona, a sljedeće milion više. I pored prozivanja tadašnjeg premijera Dritana Abazovića o vezama ove kompanije sa švercom cigara i narkotika, 2023. godina je bila rekordna za “Bemax”, koji je iz budžeta te godine naplatio 26,9 miliona. Ni prošle godine im nije išlo loše, do kraja novembra iz budžeta im je direktno uplaćeno 9,7 miliona eura.

Iako je “Bemaks” dežurni krivac i Vladi premijera Milojka Spajića i potpredsjednika Alekse Bečića, uz kritike da stoji i iza aktuelnih studentskin protesta, to ni njima ne smeta da sa ovom firmom ugovaraju velike poslove. Samo tokom ove godine ti će poslovi donijeti kompaniji rekordnu zaradu iz budžeta.

Uprava za saobraćaj (Uprava) je krajem decembra prošle godine potpisala ugovor sa “Bemaxom” vrijedan 9,3 miliona eura, za rekonstrukciju saobraćajnice koja povezuje Petnjicu i Bioče.

Početkom januara, Uprava je na ponovljenom tenderu za izgradnju zapadne obilaznice oko Podgorice izabrala još jednu ponudu “Bemaxa”, i tou iznosu od 20,39 miliona eura.

Uprava je samo nastavila staru praksu - od 2011. do 2021. za poslove koje je radio “Bemax” direktno je ovoj firmi isplatila više od 75 miliona eura, dok je Ministarstavo saobraćaja u tom periodu uplatilo 46 miliona, a Ministarstvo finansija blizu 10 miliona. Prema podacima Instituta Alternativa, od 2011. godine najviše novca “Bemaxu” je plaćeno za puteve, oko 137 miliona. Institut alternativa nema ažurirane podatke na svom sajtu Mojnovac za isplate iz budžeta prije 2011. godine.

Kada se sabere, od 2011. do kraja prošle godine iz državnog budžeta je ovoj kompaniji uplaćeno direktno gotovo 180 miliona eura.

No, to nije sav novac iz državne kase. Pored ovoga, “Bemaxu” je pripao i najveći dio kolača predviđen za podizvođače prilikom izgradnje prve dionice auto-puta Bar-Boljare. Prema podacima državnog “Monteputa”, koje je objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), “Bemax” je za dionicu od Smokovca do Mateševa dobio 234 miliona eura, ili skoro 30 odsto od ukupne ugovorene cijene te dionice, a značajno više nego svi drugi domaći podizvođači. Poslove im je povjerio glavni izvođač - kineska kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC).

Najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, koja ima slogan Gradimo Crnu Goru, osnovana je 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta.

“Bemax” je slovio za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.

Formalno, osnivač, stoodstotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme “Fin Invest”, jedne od firmi iz “Atlas grupe” Duška Kneževića.

U julu 2022. Kovačević prodaje kompaniju Ivanu Uboviću, sinu Ranka Ubovića, za svega 750 hiljada eura. Mlađi Ubović kupuje ”Bemax” za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Naime, kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital bio je procijenjen na 142 miliona, a na raučunu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.

Bivši premijer Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio za šverc kokaina i cigareta, i to preko “Bemaxa”, sa kojim je njegova Vlada istovremeno poslovala. Naveo je i da je “Bemax” eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovao desetine miliona.

Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, “Bemax” je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević (URA), koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko “Bemaxa” aktuelizovan je i tokom 2024. godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.

U februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme “Tehnomax”.

Firma “Bemax” je donator mnogih sportskih klubova, brojnih manifestacija, a finansira i dio medija. U podgoričkom naselju Tološi prije par godina sagrađena je i osnovna škola “Novka Ubović”, koja je poklon gradu porodice Ubović i firme “Bemax”. Novka Ubović, majka Ranka Ubovića, bila je poznata prosvjetna radnica u Podgorici. Škola je donacija glavnom gradu u vrijednosti od sedam miliona eura, a “Bemax” je izgradio mjesec dana prije planiranog roka.

Pored sumnjivog početkog kapitala i optužbi za nelegalne poslove, koje institucije nikako da do kraja istraže, “Bemax” je postao najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori. Sa stručnjacima i mehanizacijom, poštovanjem rokova i kvalitetom izgradnje, nametnuli su se kao jedna od najozbiljnijih kompanija u Crnoj Gori, koja na tenderima daje ponude koje su često najkonkurentnije.

MEHANIZACIJA I PROGRAMAT

Nikšićka građevinska firma “Mehanizacija i programat” je prema portalu “Mojnovac” od 2011. do 2024. iz državnog budžeta prihodovala 105,6 miliona eura.

Kompaniju su iz tada opozicione Demokratske Crne Gore (DCG), 2019. godine optužili da su DPS tajkunska firma u koju se prelivaju milioni državnog novca.

Iz “Mehanizacije i programata” su odgovorili da nisu tajkunska niti of-šor kompanija, te da tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nema nikakve veze sa tom kompanijom.

Kada su nekadašnji opozicionari došli na vlast, poslovi nisu stali, već su pojačani. Samo u 2021. iz budžeta je ova kompanija naplatila 3,3 miliona, da bi se nakon te godine poslovi razgranali, pa je 2022. naplatila 17 miliona, 2023 - 14,5 miliona, a tokom ove godine 13,3 miliona.

Ova firma je za gradnju puteva dobila 90 miliona, za lokalne puteve 7,6, ulice i parkove više od dva miliona.

Najviše novca je uplatila Uprava za saobraćaj, više od 60 miliona, zatim Ministarstvo saobraćaja - 25 miliona...

Dušan Đurović je predsjednik Odbora direktora firme i većinski vlasnik. Udio u kompaniji imaju i Vladimir Zečević i Igor Đurović.

NOVI VOLVOX

“Novi Volvox” je direktno iz državnog budžeta od 2011. do kraja 2024. prihodovao 67,8 miliona eura, prema sajtu “Mojnovac”. Najviše novca ova je kompanija dobila 2019. godine - 14 miliona, ali i u posljednjih nekoliko godina njeni su prihodi direktno iz budžeta bili višemilionski. Ovdje nijesu uračunati eventualni prihodi “Volvoxa” kao podizvođača, niti poslovi sa lokalnim samoupravama.

Iz državnog budžeta ovoj je firmi Uprava javnih radova uplatila više od 38 miliona eura, Uprava za kapitalne projekte više od 11 miliona, a Ministarstvo održivog razvoja i turizma više od 10 miliona.

Kompanija je 2022. zajedno sa italijanskom firmom “Leitner SPA” dobila posao izgradnje žičare Kotor - Lovćen.

Većinski vlasnik “Volovoxa” je podgorička firma “Seed Capital Partners”, u vlasništvu Milana Ivanovića, koji ima udio od 81 odsto. Ivanović je brat od strica Miodraga i Vladana Ivanovića, koji važe za bliske prijatelje Mila Đukanovića. Vladan Ivanović je ranije bio i u vlasničkoj strukturi firme “Novi Volvox”.

U maju 2024. za izvršnog direktora “Volvoxa” izabran je Slavoljub Popadić, nekadašnji izvršni direktor Rudnika uglja i Crnogorskog Telekoma. On je na toj poziciji zamijenio Vladana Bajagića.

Pritvoreni vlasnik “Atlas Grupe” Duško Knežević kazao je prije nekoliko godina da se na braću Vladana i Miodraga Ivanovića vodi takozvana ničija kuća, luksuzno zdanje kod Vile Gorica, koje vrijedi oko 10 miliona eura, a čiji je pravi vlasnik navodno Đukanović.

FIDIJA

Podgorička firma “Fidija” imala je prihode iz budžeta od 65,9 miliona eura, najviše tokom 2023. godine - 11 miliona, a tokom prošle 10 miliona.

Od 2011. ovoj kompaniji država je plaćala za stavke građevinski objekti - 10,2 miliona, bolnice - 4,4 miliona, dispanzeri - dva miliona, putevi 1,6 mililna, a najviše novca je pod stavkom ostalo - 38,3 miliona.

Uprava za kapitalne projekte je uplatila najviše novca “Fidiji” - 10 miliona, Ministarstvo ekonomije i Ministarstvo održivog razvoja i turizma - svako preko devet miliona, Uprava javnih radova 7,8 miliona, Direkcija javnih radova - Izgradnja i rekonstrukcija objekata socijalnog staranja - 7,3 miliona.

Vlasnik ove kompanije je Ivan Blagojević, a do decembra 2020. bio je njegov otac Joko. U maju 2019. Joko je uhapšen u operaciji “Klap” zbog utaje poreza, a zatim je sa tužilaštvom potpisao sporazum o priznanju krivice.

LD GRADNJA

Prihodi iz budžeta od juna 2011. do kraja novembra prošle godine nikšićke kompanije “LD gradnja” iznose 35 miliona eura.

Posljednje dvije godine prihodi iz budžeta ove firme naglo rastu i iznose 2023 - 5,8 miliona, a prošle godine šest miliona.

Vlasnik ove kompanije je Luka Nikčević. Kompanija je osnovana 2007. godine, a djelatnost obavlja u sklopu sistema firmi “LD Group” iz Nikšića, “Crna Gora Inžinjering” iz Moskve i “Montenegro Inžinjering iz Moskve”.

Najviše novca prihodovali su od Ministarstva rada i socijalnog staranja - 11,8 miliona, Uprave za kapitalne projekte - 5,9 miliona, Ministarstva održivog razvoja i turizma - 3,4 miliona, Uprave javnih radova - više od šest miliona, Ministarstva ekonomije - dva miliona, Ministarstva prosvjete - 1,5 miliona... Pod stavkama ostalo - više od 17 miliona, sredstva transporta - 8,7 miliona, građevinski objekti - 2,6 miliona, konsultantske usluge - 2,1 milion...

MANJE POSLOVA ZA “EURO ASFALT”

Bosanska firma “Euro Asfalt” je od septembra 2017. do kraja novembra 2024. iz budžeta Crne Gore naplatila 71,8 miliona eura. Vlasnik ove firme je Hamed Ramić, koji se na listi najbogatijih ljudi u regionu magazina “Nedjeljnik” našao na 65 mjestu, sa kapitalom od 404 miliona eura.

Preduzeće trenutno nije u blokadi, ali bilo je četiri puta blokirano po osnovu prinudne naplate. Posljednja blokada, u iznosu od 6.489 eura, trajala je od kraja novembra do 20. decembra prošle godine.

Ova firma koja je gradila puteve, najviše novca iz budžeta povukla je 2019. - 13, 2 miliona, prošle godine - 12 miliona, a ove sedam.

Za nagli prodor ove firme u Crnu Goru i dobijanje poslova u vrijednosti od 60 miliona eura za kratko vrijeme, zainteresovalo se i Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Rad ove firme na trasi puta Berane-Kolašin, preko Bjelasice, sa tunelom Klisura, kasnio je četiri godine, a u međuvremenu su trškovi porasli za 20 miliona eura. SDT je zato formirao predmet protiv bivšeg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića iz Bošnjačke stranke (BS), kao i bivšeg direktora Uprave za saobraćaj Sava Parače iz DPS-a.

“Euro asfalt” nije na vrijeme završio obilaznicu oko Rožaja. A tokom rada na njoj ostala je slika rušenja mosta Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju. Most dužine 160 metara srušio se krajem decembra 2020. Tom prilikom teške tjelesne povrede zadobila su trojica radnika.

TEHNOPUT

Kompanija “Tehnoput” je od 2014. do 2024. iz državnog budžeta naplatila 60,8 miliona eura. Najviše novca iz budžeta dobila je 2018 - više od 10 miliona, a 2020. godine osam miliona. Nakon promjene vlasti, poslovi ove firme sa državom su značajno umanjeni: 2022. godine direktno iz budžeta naplaćuje 3,2 miliona, da bi 2023. prihod iz budžeta pao na na pola miliona, a prošle godine na 234 hiljade eura.

Ovo preduzeće, iako u blokadi od kraja 2012. godine i na vrhu liste poreskih dužnika zbog gotovo sedam miliona duga, nesmetano je poslovalo sa državom.

Vlasnik komanije je Saša Aćimić, koji je 2023. uhapšen nakon što je skinuo pečat građevinske inspekcije sa asfaltne baze “Tehnoputa” na rijeci Cijevni. Ubrzo je pušten, a prošle godine je dobio i saglasnost za asfaltnu bazu koja je duže od deceniju radila nelegalno.

KROLING

Danilovgradska kompanija “Kroling” je do 2016. imala milionske poslove sa državom. Ukupni prihodi iz državnog budžeta od 2011. iznose 23,7 miliona, međutim u posljednjim godinama sve manje je prihodovala u poslovima sa državom.

Vlasnik komanije Željko Mišković se preorijentisao na posao gradnje malih hidroelektrana. Ova firma je 2016. dobila koncesije za gradnju mHE na tri rijeke koje izviru u Nacionalnom parku Prokletije. Preko firme “Kroling”, Mišković je od 2019. vlasnik atraktivnih i vrijednih nekretnina u srcu Boke Kotorske, u Prčanju. Odlukom Vlade Republike Srbije nekretnine prčanjskog Instituta Vrmacova kompanija je dobila u zamjenu za šestospratnicu u Beogradu.

TOŠKOVIĆI

“Toškovići” su još jedna od građevinskoh kompanija koja je imala milionske poslove sa državom do 2021. godine. Iz budžeta joj je od 2011. do kraja 2021. uplaćeno 16,4 miliona eura. Međutim, za razliku od mnogih drugih, nakon promjene vlasti gube poslove sa državom, pa iz državnom budžeta 2021. naplaćuju svega 23 hiljade eura.

Preduzeće je krajem prošle godine izašlo iz blokade koja je trajala duže od tri mjeseca.

Vlasnik firme je Vanja Tošković, a do 2022. bio je Ivica Tošković. On je krajem 2019. osuđen za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i utaja poreza i doprinosa. U slučaju “Vardar”, Tošković je označen kao član kriminalne grupe koja je oštetila državni budžet za 3,7 miliona eura, a u sporazumu o priznanju krivice obavezao se da vrati 140.000 eura za koliko ga je tužilaštvo teretilo i plati kaznu od 40.000 eura.

GLOSARIJ

Pored građevinskih firmi, u poslovima sa državom izdvaja se i cetinjski “Glosarij”, firma Branislava Martinovića koja je rekorder po broju tendera koje su dobili sa javnim zdravstvenim ustanovama. Od 2021. godine, kada je započeo sa radom elektronski sistem javnih nabavki (CEJN), do kraja prošle godine, kompanije je dobila 284 tendera i naplatila više od 221 milion eura.

“Tea Medica”, čiji su vlasnici Martinovićevi sinovi, je od 2015. do 2024. iz državnog budžeta dobila 33 miliona eura.

CIN-CG je već pisao o monopolu koji Martinović preko svojih firmi ima u uvozu i distiribuciji ljekova - “Glosarij” je zastupnik ili ovlašćeni distributer za više od 90 odsto ljekova.

Nova vlast nije ništa uradila da preduprijedi ovaj monopol.

CRBC kolo vodi sa gotovo 770 miliona

China Road and Bridge Corporation (CRBC) je kompanija koja je dobila najviše novca iz budžeta Crne Gore - 769.875.748 eura, u periodu od 2015. do juna 2022. Kineska kompanija je gradila auto-put u Crnoj Gori, uz brojne ekološke probleme i kašnjenje od tri godine. Iako je druga na crnoj listi poreskih dužnika, sa dugom od 11,6 miliona, iskazala je zainteresovanost i za gradnju druge dionice auto-puta.

Od inostranih kompanija, nakon CRBC, na vrhu liste je “Jugopetrol” sa prihodima iz budžeta od 91.336.665. Slijedi austrijski “Strabag” - kompanija je u posljednje dvije godine iz bužeta prihodovala 46.883.619, a ranija firma “Strabag Podgorica” od jula 2017. do avgusta 2023 - 31.971.891 euro. “Lovćen osiguranje” - 67.266.665. Od 2011. do kraja novembra ove godine prihodi “Crnogorskog Telekoma” (T-COM) iz budžeta iznosili su 34.033.359 eura.

 

Od ukupno 19 prijetnji i napada na novinare tokom prošle godine, osam je bilo na novinarke. Istovremeno, sve je prisutniji i mizogini govor prema ženama u medijima

Predrag Nikolić

Tokom prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 19 prijetnji i napada na novinare, od čega osam na novinarke.

To su podaci regionalne platforme Safejournalist koja, pored naše zemlje, bilježi napade i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

Uporedni podaci pokazuju da je prošle godine u Crnoj Gori zabilježen najveći broj napada, prijetnji i uznemiravanja prema novinarkama. Prethodnih godina, cifre su bile drugačije. Tako je od 16 evidentiranih napada u 2023. godini, šest bilo prema ženama, dok se 2022. dogodilo 28 napada, od kojih su u sedam žrtve bile novinarke.

Osim rasta broja napada prema novinarkama, Marijana Camović Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore (SMCG), ukazuje na sve prisutniji govor mržnje i mizoginiju kojoj su novinarke izložene.

“Prostim čitanjem komentara ispod objava na društvenim mrežama i nekim portalima može se registrovati govor mržnje i mizoginija koja je izražena kada su u pitanju tekstovi i prilozi koje potpisuju novinarke. Tu su seksistički i ženomrzački komentari gotovo pravilo. Novinarke jesu izloženije toj vrsti etiketiranja, uvreda i pokušaja diskreditacije i to je problem koji uzima maha, a ne vidim da redakcije daju neki odgovor, osim što puštaju da se to događa”, kaže ona za CIN-CG.

PRIJETNJE SILOVANJEM

Kao jedan od drastičnijih ona navodi slučaj prijetnji silovanjem prema pet novinarki.

“U tom slučaju država je potpuno zakazala jer je bilo kakav odgovor izostao. Po tom pitanju ništa nije urađeno”, objašnjava.

Nepoznata osoba uputila je 12. decembra 2023. prijetnje silovanjem na mail adresu urednice “M portala” Danice Nikolić. Prijetnjama su obuhvaćene i novinarke iz različitih medija Tamara Nikčević, Bojana Dabović, Mirka Dević i Slavica Kruščić Vasović.

Više međunarodnih organizacija zatražilo je od crnogorske policije i tužilaštva da hitno procesuiraju te prijetnje. Povodom slučaja predmet je formiran u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

Danica Nikolić je sa iste mail adrese u septembru 2022. godine primila prijetnju smrću, a slučaj još nije riješen.

“Koliko su seksizam i mizoginija odomaćeni u Crnoj Gori i koliko su novinarke tu nemoćne govori i slučaj novinarke Irene Tatar kojoj se u emisiji uživo prostački i vulgarno obratio profesor Univerziteta Crne Gore Aleksandar Stamatović, a kojem je kasnije, umjesto da osude takav ispad, stalo u zaštitu troje kolega koji su činili etički odbor Univerziteta. Umjesto satisfakcije desilo se novo poniženje jer su oni zaključili da je Stamatović ‘iskazao afinitet prema duhu novinarke’”, podsjeća Camović Veličković.

Osim rasta govora mržnje i mizoginog govora, prošla godina donijela je i veći broj napada na novinarke.

Posljednji se desio 10. novembra 2024. kada je novinarka “Pobjede” Ana Raičković napadnuta, u večernjim časovima, od strane biznismena Zorana Bećirovića, u čijoj pratnji su bili njegov sin Luka i članovi njihovog obezbjeđenja Mladen Mijatović, koji je službenik Ministarstva unutrašnjih poslova i Ljubiša Dukić. Pored novinarke, povrijeđeni su njen i sin i vjerenik koji su joj pritekli u pomoć. Napadači su joj demolirali automobil.

Nakon incidenta, Raičković je prebačena u Urgentni centar, a policija je uhapsila Bećirovića, njegovog sina i Mijatovića. Nešto kasnije uhapšen je i drugi Bećirovićev tjelohranitelj, Ljubiša Dukić. Tužilaštvo ih tereti za nasilničko ponašanje. Bećirović i Mijatović su još u pritvoru, dok je sin Zorana Bećirovića pušten da se brani sa slobode. Iz pritvora je u međuvremenu pušten i Dukić, a nakon žalbe njegovih branilaca.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kako je saopšteno, iniciralo je disciplinski postupak protiv Mijatovića.

ŽIVOT SA POLICIJSKOM ZAŠTITOM

Novinarka “Vijesti” Jelena Jovanović prijavila je policiji 20. juna M. K. zbog upućenih prijetnji prilikom izvještavanja o ubistvu koje se dogodilo na Cetinju. Naime, M. K. je brat jednog od ubijenih i zahtijevao je da se saopšti da li se tu nalazi Jelena Jovanović, te da je ona sljedeća jer je “nacrtala metu” njegovom bratu. U Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju formiran je predmet povodom navedenog događaja, gdje je novinarka Jovanović saslušana u svojstvu svjedoka, a spisi predmeta od strane policijskih službenika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje su dostavljeni tužiocu na ocjenu i odlučivanje.

Jovanović je, pored Olivere Lakić, novinarka koja zbog ranijih prijetnji i napada ima 24 sata policijsku pratnju i zaštitu.

“Uvijek treba podsjetiti da kada je riječ o napadima na novinarke i uopšte bezbjednosti u novinarstvu, na činjenicu da već nekoliko godina dvije novinarke imaju dvadesetčetvoročasovnu policijsku zaštitu jer im je ugrožena bezbjednost i nema izgleda da će se to stanje skorije promijeniti. U međuvremenu, nijedan muškarac nije u sličnoj situaciji’’, kaže za CIN-CG Camović Velićković.

Posljednjeg dana maja, novinarka Radio Televizije Crne Gore D. B. i njena majka T. S. našle su se na meti prijetnji i napada Podgoričanina Draga Bulatovića. Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici odredilo je Bulatoviću zadržavanje od 72 sata zbog sumnje je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. Osnovno državno tužilaštvo je sredinom jula podnijelo optužni predlog protiv Bulatovića.

Dopisnica TV Vijesti iz Bijelog Polja, Alisa Hajdarpašić, napadnuta je tokom obavljanja radnog zadatka 14. aprila u Bijelom Polju. Novinarka je dobila zadatak da isprati policijske aktivnosti u Orahovici ispred porodične kuće Zorana Lazovića, bivšeg zvaničnika obavještajnog sektora koji je tog dana uhapšen po nalogu SDT. Bez obzira što se Hajdarpašić odmah po dolasku predstavila i pokazala pres legitimaciju, grupa ljudi koja se nalazila na licu mjesta, počela je da je vrijeđa, omalovažava i gura, kako bi je spriječili da obavi novinarski zadatak.

U izjavi datoj policiji, novinarka je kazala da je Vladan Kovačević, lokalni funkcioner, podstrekao mještane da je okruže, te da je Sakib Čindrak, predsjednika Mjesne zajednice Bistrica, gurao kako ne bi obavila radni zadatak.

PRIJAVA ZBOG ZAŠTITE IZVORA

Novinarka i direktorica lokalnoj javnog emitera Radio Tivat, Tamara Vučinović, prijavljena je krajem februara policiji od strane direktorke obrazovne ustanove u tom gradu, jer nije željela da otkrije izvor informacija u vezi sa tom školom. Direktorka je najprije direktno pokušala da sazna ko je iz te ustanove javio informaciju da škola neće raditi zbog štrajka, a pošto je novinarka odbila da oda izvor, prijavila je policiji. Policija je saslušala Vučinović, koja se branila odredbama Zakona o medijima i Etičkog kodeksa koji garantuju anonimnost izvoru informacije. Vučinović napominje da je policija bila veoma korektna u nastupu, te da nisu od nje tražili otkrivanje izvora, već da samo da izjavu povodom prijave.

Ministar pravde Andrej Milović oteo je mobilni telefon novinarki portala Libertas press, Radmili Grbić. Do incidenta je došlo u hodniku Skupštine Crne Gore 9. februara 2024. Ministar je novinarki oduzeo telefon iz ruke i predao ga jednom od službenika obezbjeđenja, koji je odmah potom vratio telefon novinarki. Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv ministra.

Novinarka RTCG, Nataša Baranin, napadnuta je u Podgorici 6. januara. Do incidenta je došlo kada je Baranin, koja je upravljala automobilom, sirenom dala znak licima koja su se nalazila na kolovozu da se sklone. Nepoznati muškarac je prišao automobilu i kako se navodi u tekstu koji je objavila Antena M, uputio novinarki niz prijetnji i uvreda. Slučaj je prijavljen policiji, a kao dokaz priložene su fotografije napravljene na licu mjesta.

Danica Nikolić je i krajem jula bila na meti online prijetnji. Ona je 27. jula dobila mail prijeteće sadržine:

“…Rekao sam ti da ćeš da visiš i vidiš da sam bio dobar prorok”.

Kako M Portal navodi, riječ je o osobi koja se potpisuje kao Branko i koja je upućivala prijetnje M portalu i prošle godine, zbog čega je i saslušan od strane policije.

PETICIJA ZA ZABRANU RADA

Novinarka lista “Vijesti” i nedjeljnika “Monitor” iz Kolašina, Dragana Šćepanović, prijavila je odjeljenju bezbjednosti Kolašin da se osjeća ugroženo, jer je na meti višemjesečnog vrijeđanja, optužbi i omalovažavanja koji je sputavaju u obavljanju novinarskog zadatka. Riječ je o tekstovima koji se objavljuju mjesecima unazad na portalu Aktuelno i koji su posljedica njenog izvještavanja o poslovanju Ski-resorta “Kolašin 1450”, koji stoji i iza portala Aktuelno, a čiji je vlasnik Zoran Bećirović. Takođe, pokrenuta je peticija kojom se traži da joj se onemogući izvještavanje, uz obrazloženje da njen rad “tjera” investitore iz Kolašina. Kako je Šćepanović navela, njoj svakodnevno prilaze sugrađani koji je upozoravaju da ne treba da se bavi određenim temama.

Pjesnikinja i producentkinja televizijske emisije “Dnevnica” Lejla Kašić putem društvene mreže Instagram, optužila je muzičara Ramba Amadeusa (Antonija Pušića) za seksualno uznemiravanje. Ona je o incidentu izvijestila predstavništvo UNICEF-a za Crnu Goru, s obzirom na to da je muzičar ambasador dobre volje te organizacije.

Kako je kazala, sve se dogodilo u petak 10. marta, tokom snimanja emisije, i da je Pušić neprimjereno dodirnuo. Ekipa je za to saznala tek nakon što su se svjetla kamera pogasila, iako u sirovom materijalu ima i video-zapis u kojem je Pušić naziva “glupačom”. Umjesto izvinjenja, od Pušića je dobila niz uvreda da je “glupača”, “ludača”… Nešto kasnije dobila je i poruku u kojoj joj muzičar “objašnjava” da je sve pogrešno shvatila i loše protumačila njegov utisak da “možemo da budemo dobri drugari”.

Novinarka “Vijesti”, Jadranka Ćetković, prijavila je dežurnoj službi Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje da joj je 1. marta 2023. nepoznata ženska osoba uputila riječi uvredljivog sadržaja ispred zgrade Višeg suda u Bijelom Polju. O događaju je obaviješten državni tužilac koji je naložio prikupljanje obavještenja od više osoba i izuzimanje video-nadzora. Nakon identifikacije ženske osobe, od nje su prikupljena obavještenja u svojstvu građanke. Državni tužilac se izjasnio da se u njenim radnjama ne stiču elementi krivičnog djela nakon čega je protiv B. G. podnijeta prekršajna prijava zbog prekršaja iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru.

Glavnoj i odgovornoj urednici Portala Analitika, Rosandi Mučalici, 28. februara 2023. upućena je poruka neprimjerenog, prijetećeg i seksitičkog sadržaja. Ona je slučaj prijavila policiji protiv NN osobe. Državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici se izjasnio da se u predmetnom događaju ne stiču elementi bića krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Krajem septembra 2024. predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se, po ugledu na svog prethodnika Mila Đukanovića, na neprimjeren i drzak način obratio novinarki Televizije Crne Gore Aleksandri Jovančević. Razlog - novinarka je postavila pitanje koje mu se nije dopalo. Incident se dogodio 24. septembra tokom konferencije za medije.

Milatović je prvo pitao novinarku da li je pogledala promotivni spot o kome je postavila pitanja, nakon što je novinarka rekla da nije, kazao je da je riječ o “naručenom pitanju (generalnog direktora RTCG) Borisa Raonića” i pitao: “Jesmo li se za ovo borili”.

Sindikat medija Crne Gore je reagovao u ovom slučaju, a Milatović se kasnije izvinio i rekao da mu nije bila namjera da se iko osjeća ugroženim, već da je kritikovao uređivačku politiku RTCG-a.

Sa Miroslavom Đorđevićem, profesorom Medicinskog fakulteta u Beogradu i Ichan School of Medicine u Njujorku, urologom i osnivačem Beogradskog centra za genitalnu rekonstruktivnu hirurgiju, razgovarali smo o medicinskim intervencijama za afirmaciju pola. Đorđević je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za operativne zahvate kojima se afirmiše pol transrodnih osoba. Tokom cijele svoje karijere zalagao se za to i tražio načine da, kao ljekar, pomogne transrodnim ljudima operacijama afirmacije pola, omogućujući im da budu ono što jesu. Govorio nam je o multidisciplinarnom pristupu transrodnim osobama, u koji je uključen cijeli tim stručnjaka – počev od psihijatra – kako bi se na najbolji mogući način razumjelo šta osoba želi i koje su intervencije najprikladnije za nju.  

Iako vještaka medicinske struke ima 111, sudovi i tužiaštva većinu njih nikada ne angažuju. Država kasni i sa isplatama i zbog toga plaća dodatne penale

Maja Boričić

Četiri vještaka medicinske struke uzela su gotovo trećinu novca koji je isplatio Tužilački savjet (TS) u 2023. za vještačenja u krivičnim postupcima u crnogorskim tužilaštvima.

TS je, u tom periodu, isplatio nešto preko 543.000 eura, od čega su četiri vještaka Nemanja Radojević, Miodrag Šoć, Krsto Nikolić i Ivana Čurović uzeli oko 170.000 eura. Najviše novca uzeo je Radojević – preko 50.000 eura.

Tužilaštva nijesu bila toliko izdašna prema vještaku medicinske struke Željku Goluboviću. On je međutim, dobro naplatio svoje usluge od crnogorskih sudova u krivičnim postupcima. Od svih vještaka za vještačenje pred sudovima uzeo je najviše-oko 40.000 eura u 2023 i prvoj polovini 2024. Odmah za njim je i Radojević, koji je uzeo nešto oko 30.000 eura.

Vještaci dolaze do novca i na osnovu sudskih izvršenja. I po ovom osnovu Radojević je najviše dobio – gotovo sav novac naplaćen preko javnih izvršitelja namijenjen vještacima, otišao je njemu. Od ukupno 78.000 eura izvršenja, u prvoj polovini 2024, Radojević je dobio 75.000, uključujući troškove advokata i izvršitelja. Radojević je podnosio tužbe zbog neisplaćenih naknada i time dobio višestruko uvećane iznose od države, koja je kasnila sa isplatama vještaku.

Dakle, za godinu i po, ako se sabere ono što su isplatila tužilaštva i sudovi za vještačenja, Radojević je dobio oko 150.000 eura.

U najvećoj mjeri do ovih podataka Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli su slobodnim pristupom informacijama od Tužilačkog i Sudskog savjeta.

Na posljednjem ažuriranom spisku vještaka koji objavljuje Ministarstvo pravde (MP) nalazi se 111 vještaka medicine i sudske medicine, a većina njih nikada nije angažovana u ovim sudskim postupcima.

Pravosuđe pokazuje nemoć

Direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nevjerovatno da se stalno biraju isti vještaci. „ Vi dakle stalno birate istog čovjeka,  a onda vas on utuži zbog neblagovremene isplate, pa i po tom osnovu dobje ogroman novac“, kaže Popović Kalezić. I po tome što stalno angažuje iste ljude i što dozvoljava da vještaci dolaze do desetina hiljada eura na osnovu utuženja, država i pravosuđe pokazuju nemar, za koji nijesu odgovorni vještaci, a ni zakoni, ocjenjuje Popović Kalezić.

Direktorica CEGAS-a naglašava da su problemi višestruki- neadekvatan način izbora sudskih vještaka, postupak reizbora, edukacije i odgovornosti, nepostojanje nekog vida selekcije, nepribjegavanje pokretanja postupka razrješenja vještaka od strane sudija i tužilaca, onda kada to zakon nalaže. Problem je i stalni izbor jednih te istih.

U izvještaju TS za 2023. piše da je u toj godini urađeno 5822 vještačenja u svim tužilaštvima, najviše iz oblasti medicine i sudske medicine- 2651. Ovo je prva godina u kojoj TS objavljuje ovu vrstu podataka u izvještaju, dok ih SS još ne objavljuje.

Ni iz Tužilačkog, ni iz Sudskog savjeta CIN-CG nije dobio informacije koliko je tužbi podneseno zbog kašnjenja u isplati naknade vještacima, zašto se ove naknade ne isplaćuju u roku i kako objašnjavaju da su godinama nekoliko vještaka  medicinske struke najplaćeniji i najangažovaniji, obzirom da ima veliki broj vještaka medicinske struke u Crnoj Gori.

Iz SS kažu da su to pitanja za Ministarstvo pravde (MP), dok iz MP navode da su to pitanja za Sudski i Tužilački savjet. Iz TS tvrde da se plaćanje vještacima vrši kada tužilaštvo dostavi rješenje, najčešće u roku od osam dana. A da li tužilaštva imaju novca za te svrhe, zavisi od mjesečnih otpuštanja budžetskih sredstava Ministarstva finansija, kažu iz TS.

Utuženje se može izbjeći isključivo redovnom isplatom, ističe Popović Kalezić. Neshvatljivo je da onaj koji bi trebalo da uplati troškove za vještačenja to ne radi na vrijeme. Ovo je čisto tehničko pitanje, gdje pravosudni organ mogu tražiti i intervenciju Ministarstva finansija, kako bi se potraživanja vještaka blagovremeno isplatila, da država, tj. građani, ne bi davali dodatni novac, ističe direktorka CEGAS-a.

KCCG ne vodi evidenciju ko vještači i koliko

Veoma je sporno i što Klinički centar Crne Gore (KCCG) ne vodi evidenciju, ni kontrolu koliko sati vještaci utroše na sudska vještačenja koja se obavljaju unutar te zdravstvene ustanove. Nema podataka u kojoj mjeri vještaci koriste državne resurse za obavljanje svojih privatnih poslova, koje debelo naplaćuju, pa sav novac ide njima, iako možda koriste kapacitete KCCG ili neke druge državne ustanove. 

Iz KCCG, i nakon više insistiranja, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto ne vode evidenciju o radu sudskih vještaka, koji vrše medicinska vještačenja u prostorijama Kliničkog centra.

Tako su ostala bez odgovora naša pitanja koliko sati pojedini ljekari zaposleni u KCCG provedu u vještačenju, da li im se to oduzima od plate, da li je sporno što radno vrijeme i kapacitete Kliničkog centra koriste za privatne poslove...

CIN-CG je pitanja prvo proslijedio direktoru KCCG Aleksandru Radoviću, a on je saopštio da je za odgovore nadležna direktorka Centra za sudsku medicinu KCCG Ivana Čurović. Zanimljivo, upravo Čurović je jedna od četvoro vještaka koji su u 2023. godini uzeli najviše novca za svoje usluge od tužilaštava....

Iz MP za CIN-CG navode da je pitanje transparentnosti i odgovornosti u radu svih institucija od izuzetnog značaja za povjerenje u njihov rad.

“Ukoliko bi u bilo kojoj instituciji postojala zloupotreba državnih resursa u privatne svrhe, svakako ne možemo govoriti o dobroj praksi”, kažu iz MP.

Dodaju da je važno da svako korišćenje državnih resursa bude u skladu sa zakonskom procedurom, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe. “Neophodno je unaprijediti saradnju između svih nadležnih institucija kako bi se osigurala efikasna kontrola i poštovanje zakonskih procedura”, navode iz Ministarstva.

Ne postoje mehanizmi zaštite državnih resursa, kada se sudska vještačenja obavljaju unutar državnih prostorija, kaže se u analizi CEGAS-a “Studija o sudskom vještačenju u Crnoj Gori”, iz oktobra 2024.

Popović Kalezić za CIN-CG naglašava da sve institucije u kojima se obavlja vještačenje moraju voditi evidenciju o broju urađenih vještačenja, upotrebi određenih potrošnih materijala za vještačenje, kao i predmeta prilikom vještačenja, uz jasnu satnicu o trajanju datog vještačenja i imena lica koje je to vještačenje obavilo. “Institucija će pokazati određenu količinu odgovornosti sa pažnjom dobrog domaćina, onda kada bude znala ko, kako, koliko, radi čega i na koji način koristi njene resurse, pa tako i KCCG”, naglašava direktorica CEGAS-a.

Dodaje da bi bilo od izuzetne važnosti i da oni koji koriste državne resurse za svoje privatne poslove, institucijama plate za korišćenje tih resursa.

Preko 65 odsto vještaka nije nikad angažovano

Preko 65 odsto vještaka nikad nije angažovano tokom 2023.godine, piše u analizi CEGAS-a.

U Zakonu o sudskim vještacima piše da “za vještačenje u pojedinom predmetu sud, državno tužilaštvo, odnosno drugi organ koji vodi postupak, po pravilu, određuje vještaka, koji ima prebivalište na području tog suda, državnog tužilaštva, odnosno drugog organa koji vodi postupak, vodeći računa da vještaci iz iste oblasti budu ravnomjerno angažovani“.

Iz MP ističu da se srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenosti predmeta i drugim okolnostima.

Popović Kalezić za CIN-CG ističe da razumije nedostatak izbora vještaka kada su određene struke u pitanju, “a tu mislim isključivo na one sa jednim ili dva sudska vještaka na raspolaganju (oblast autorskih prava, antikviteta, digitalnih dokaza, forenzika video materijala i fotografija, kompjuterska forenzika, forenzika mobilnih tetefona, arhivistička struka, oblast forenzičke genetike…), ali tamo gdje izbor postoji, birati isključivo jednog ili dva stručnjaka, krajnje je sporno i navodi na mogućnost pristrasnosti, subjektivnosti i diskriminacije”.

Ona podsjeća da se često čuje od tužilaca i sudija da biraju stalno iste vještake zbog povjerenja i ranije profesionalno obavljenih zadataka. Ističe, međutim, da je bez obzira na povjerenje, sporno što tužioci i sudije ne ostavljaju mogućnost drugim vještacima da budu izabrani. Ona problematizuje i praksu što pravosudni organi ne pribjegavaju pokretanju postupka za razrješenje vještaka, kada se za to pokaže potreba.

U studiji CEGAS se zaključuje da još nema adekvatne kontrole rada vještaka, ne postoji mehanizam ravnopravne dodjele posla, većina vještaka funkcioniše van udruženja, te time bez ikakve kontrole. Ističe se i da vještaci nemaju pristup obukama i usavršavanju, da iz pojedinih oblasti nema dovoljnog broja sudskih vještaka, dok ih u određenim oblastima ima i previše.

U izvještaju Sudskog savjeta za 2023. navodi se da je čest uzrok odlaganja sudskih ročišta kašnjenje vještaka u izradi nalaza. Ističe se i da sudije u nedovoljnoj mjeri pribjegavaju kažnjavanju vještaka, kao i drugim zakonom propisanim načinima, kako bi se nalaz i mišljenje dostavljali sudovima u predviđenim rokovima.

Prema više međunarodnih i domaćih analiza, problem je i što tužioci i sudije ne ispituju kvalitet rada vještaka.

Izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, iz juna prošle godine, predviđeno je da se protiv tužioca može pokrenuti disciplinski postupak, ukoliko ne podnese predlog za razrješenje vještaka, ako postoje zakonski razlozi za to. Za sudije još ne važe ova pravila.

U toku krivični postupci protiv tri vještaka

Na posljednjem ažuriranom spisku sudskih vještaka iz decembra prošle godine nalazi se njih 704, s tim da piše da dvoje ne radi do okončanja krivičnog postupka-Saša Zejak i Omer Markišić. Njima dvojici se sudi u postupku protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, koji je optužen da je organizovao kriminalnu grupu, među kojima su i ova dva vještaka, koja se tereti da je u stečajnim  postupcima oštetila osam firmi za više stotina hiljada eura.

Poseban krivični postupak se, prema saznanjima CIN-CG, vodi i protiv vještakinje građevinske struke Ranke Brajković, ali na sajtu MP nema te informacije, pa je ona očigledno nastavila nesmetano da radi svoj posao.

Prema sudskoj dokumentaciji, u koju je CIN-CG imao uvid, njoj se sudi zbog davanja lažnog iskaza. Prvostepenom presudom je oslobođena da je u oktobru 2021. pred kolašinskim Osnovnim sudom dala lažan iskaz u jednom parničnom postupku da dio katastarske parcele predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište tj. da je privedeno namjeni, te da sporno zemljište ne može da bude predmet povraćaja ranijim vlasnicima. Čeka se Viši sud u Bijelom Polju da donese presudu po žalbi kolašinskog tužilaštva.

CIN-CG je ranije pisao da je Ministarstvo pravde u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka.

Iz resora kojim rukovodi Bojan Božović za CIN-CG kažu da nakon razješenja sudskog vještaka Gorana Dedića nije bilo novih postupaka za razješenje sudskih vještaka, jer Komisiji za sudske vještake u 2022, 2023. i 2024. godini nije podnijet nijedan predlog za razješenje.

Nema odgovornosti, mijenjaće zakon

I u „Komparativnoj analizi uloge vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana“, iz 2019. godine, kao jedan od ključnih nedostataka navodi se nejednaka raspodjela dodjele posla vještacima.

Nedostatak kvalifikovanih sudskih vještaka vodi tome da su malobrojni iskusni vještaci stalno angažovani od strane sudova i da su preopterećeni poslom, a u svim  razmatranim jurisdikcijama postoji nejednaka raspodjela posla među vještacima, piše u Analizi.

“Što je pouzdaniji vještak i što više posla ima, to je veći rizik od kašnjenja u dostavljanju nalaza i mišljenja. To može postati ozbiljan problem jer sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema onim sudskim vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja. Također, nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziranje i korupciju”, upozorava se u Analizi.

Oni, između ostalog, preporučuju uvođenje obaveze objavljivanja javnog poziva za imenovanje na zahtjev sudova i tužilaštava, radi usklađivanja stvarnih potreba za vještacima u određenoj oblasti sa raspoloživošću vještaka u toj oblasti.

Oni takođe preporučuju da sudija/tužilac naloži plaćanje sudskom vještaku ubrzo po podnošenju nalaza i mišljenja, te da bi bilo korisno izbjegavati plaćanje vještacima tek po završetku postupka: “Sudovi nemaju razloga da gomilaju dugove prema sudskim vještacima, naročito u parničnom postupku, jer sredstva već trebaju biti raspoloživa na depozitnim računima suda nakon uplate predujma. Stoga bi sudski vještak vrlo brzo po dostavljanju nalaza i mišljenja mogao biti plaćen. Time bi se spriječilo gomilanje dugova, te bi se povećala ukupna efikasnost rada sudskih vještaka”.

Prema smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), stalni izbor istog vještaka za istu vrstu vještačenja, od strane istog suda, može negativno uticati na činjeničnu i ličnu nezavisnost tog vještaka: “Sudovi trebaju takođe biti na oprezu u pogledu situacija monopola nad vještačenjem. Rotacija vještaka može se smatrati prikladnim načinom izbjegavanja recipročne zavisnosti i unapređenja nezavisnosti vještaka u odnosu prema sudu”, piše u smjernicama CEPEJ.

U crnogorskoj Strategiji pravosuđa od 2024 do 2027. se primjećuje da je u praksi primjetan izostanak primjene mehanizama odgovornosti sudskih vještaka u slučaju nestručnog ili neefikasnog postupanja.

“Unaprjeđenje stručnosti sudskih vještaka je oblast koja i dalje nije sistemski adresirana i zahtjeva dalju intervenciju, uzimajući u obzir heterogenost oblasti koje pokrivaju sudski vještaci. Kao gorući problem u ovoj oblasti izdvaja se neujednačenost ekspertize koja rezultira učestalim angažovanjem istih vještaka”, ističe se u Strategiji.

Dodaje se da u praksi veliki izazov predstavlja nemotivisanost sudskih vještaka da prihvataju predmete, naročito u udaljenim sudovima koji zahtijevaju putovanja na ročišta, ali i preveliko opterećenje brojem predmeta i neefikasnost rada pojedinih vještaka, što negativno utiče na efikasnost sudskih postupaka.

“Razvoj sistema obuka sudskih vještaka zahtjeva intenzivan rad u predstojećem periodu, pri čemu prioritet predstavlja izrada plana daljeg razvoja ovog sistema kojim se moraju identifikovati primarne oblasti vještačenja u kojima je neophodno prioritetno razvijati programe obuke, kao i definisati mehanizme, rokove i nadležnosti”, zaključuje se u tom dokumentu.

Postojeći Zakon o sudskim vještacima ima brojne manjkavosti i dobro je što će se uskoro mijenjati, zaključuje Popović Kalezić, koja je i članica Radne grupe za izmjenu Zakona o sudskim vještacima.

Iz MP navode da će se raditi na jačanju sistema disciplinske odgovornosti pravosudnih profesija,među kojima su i vještaci, te da će doći do izmjena Zakona.

“ U cilju sistemskog unapređenja zakonskih rješenja u ovoj oblasti. Planirano je da rad na izradi zakona bude završen do kraja 2025.”, navode iz resora kojim rukovodi Božović.

Imajući u vidu da mišljenja vještaka najčešće imaju odlučujući uticaj na ishod postupaka pred sudom, nadležni bi trebali mnogo više pažnje da posvete unaprjeđenju zakonskog okvira i prakse ove važne profesije.