Za razliku od zemalja regiona i Evrope, Crna Gora nije zakonom zaštitila otrovnice, pa su one predmet trgovine i krijumčarenja. Biolozi upozoravaju da se na pojedinim lokalitetima, zbog prekomjernog lova poskoka može pojaviti i mišja groznica

Iz Crne Gore godišnje se u Srbiju izveze i više od 200 živih primjeraka poskoka i tako ugrožava opstanak ove vrste zmija, značajnih za ekološku ravnotežu. Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja ne štiti zakonom otrovnice, pa se njima trguje i švercuje.

Iako Srbija nikada nije dobila dozvolu, trgovina poskocima između dvije zemlje odvija se neometano. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije već četiri godine izdaje beogradskom Institutu za virusologiju, vakcine i serume Torlak godišnju dozvolu za uvoz 300 živih primjeraka poskoka (Vipera ammodytes) iz Crne Gore. Crnogorsko Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, s druge strane, svake godine uredno odbije zahtjev za dozvolu za izvoz sa svoje teritorije. Ali to odbijanje je u stvari – pristanak. U obrazloženju Agencije se navodi da poskok nije zaštićena vrsta u Crnoj Gori i da „nije propisana obaveza izdavanja dozvole od strane nadležnog organa“.

Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN – CG) i Monitora, o tome koliko je izdato dozvola za povratak poskoka u Crnu Goru, kratko je odgovorilo – nijedna.  Iz ovog resora podsjećaju da je poskok u Srbiji zaštićen i da njegovo sakupljanje u prirodi nije dozvoljeno još od 2013. godine. Institut Torlak je prvi zahtjev za uvoz iz Crne Gore uputio 2014. godine. Tada je uvezeno 140 poskoka, sljedeće godine 218, pretprošle 126, a prošle 33 otrovnice. Prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine Srbije, u maju ove godine podnijet je zahtjev za uvoz 200 živih otrovnica.

Dok nadležni u Crnoj Gori tvrde da izvoz poskoka ne može ugroziti opstanak te vrste i ne žure sa mjerama zaštite, stručnjaci u razgovoru za CIN-CG/Monitor kažu da su te ocjene paušalne.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore (MORT) ističe da se „na osnovu dosadašnjih istraživanja i monitoringa pomenutih vrsta (poskok, šarka), smatra da se usljed stanja brojnosti ovih populacija trenutno ne zahtijeva njihova nacionalna zaštita“.  Ipak, iz MORT-a kažu da će „ukoliko se ukaže potreba za revizijom i usklađivanjem Liste zaštićenih vrsta u Crnoj Gori, a nakon završetka opsežnih terenskih istraživanja u kontekstu nominacije Natura 2000 vrsta i staništa, u prvom planu biti vrste koje su u režimu korišćenja, odnosno poskok“.

Natura 2000 je mreža područja zaštite prirode na teritoriji EU.

„Kako se nominacija Natura 2000 mreže od strane Crne Gore mora završiti do dana punopravnog članstva u EU, zasigurno da će se u navedenom vremenskom periodu najkasnije donijeti odluke o reviziji Liste zaštićenih vrsta“, kazali su iz MORT-a.

„U zavisnosti od utvrđenog stanja populacija, prioritetna mjera biće i potpuna zabrana izlova jedinki za proizvodnju antiseruma sa određenih lokaliteta u državi“, naglašavaju u Ministarstvu.

U Rješenju Agencije iz marta ove godine navodi se mišljenje Sektora za zaštitu prirode, monitoring, analizu i izvještavanje: „Sakupljanje i izvoz jedinki vrste Vipera ammodytes (poskok) na području Crne Gore u periodu maj-jul 2018. (lokaliteti: Danilovgrad, Lazine, Koljat, Očinići, Cetinje, Pečurica, Vladimir, Ostros i područje Pljevalja), u količini od 200 jedinki, neće ugroziti opstanak vrste, niti se negativno odraziti na brojnost populacije“.

Na ponovljeno pitanje, o tome na osnovu čega tvrde da sakupljanje i izvoz poskoka neće ugroziti ovu vrstu, iz Agencije su odgovorili da ne posjeduju egzaktne podatke, ali da oni na koje se pozivaju proizilaze iz redovnih terenskih istraživanja koje sprovode njihovi eksperti.

Biolog Vuk Iković za CIN-CG/Monitor ističe da vjerodostojnih podataka nema: „Za pojedine vrste su rađena istraživanja na svega par lokaliteta, ali opšte stanje je nepoznato“. On kaže da su populaciona istraživanja šarke i šargana obavljena u Nacionalnom parku Bjelasica, ali ne i za poskoka.

I njegov kolega Bogić Gligorović potvrđuje da u Crnoj Gori „baze vrsta i njihovog rasprostranjenja i nivoa ugroženosti nijesu formirane, ili su u početnim fazama“. Jovana Janjušević, iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, kaže da je zbog toga jasno da se procjene ugroženosti zmija daju bez naučnog osnova.

„Postavlja se logično pitanje, ko utvrđuje opravdanost i kvotu hvatanja određenog broja jedinki neke nezaštićene vrste, ako znamo da Crna Gora nema „crvenu knjigu“ u kojoj su naznačene procjene populacija“, kaže ona za CIN-CG/Monitor.

Iz Agencije navode da „stvarno stanje populacija zmija otrovnica povlači za sobom dugotrajna istraživanja koja su izuzetno zahtjevna, zbog uslova rada na terenu (pristupačnost terena i klimatski uslovi)“.

U Crnoj Gori živi 15 vrsta zmija, od kojih su tri vrste - poskok, šarka i šargan - otrovne. Lidija Polović, direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, napominje da je Crna Gora jedno od  najbogatijih područja Evrope po broju vrsta gmizavaca, te da imamo veliku odgovornost da sačuvamo to bogatstvo za buduće generacije. U razgovoru za CIN-CG/Monitor, ona objašnjava da zmije u ekosistemu imaju značajnu ulogu kao regulatori brojnosti populacija sitnih sisara (naročito glodara) i insekata. „Prenamnožavanje glodara uzrokovalo bi štetne posljedice po čovjeka u smislu uništavanja dobara, usjeva, kao i u pogledu ugrožavanja ljudskog zdravlja zato što su oni prenosioci mnogih zaraznih bolesti“, naglašava Polović.

Kugu, koja je tokom 14. vijeka usmrtila trećinu evropskog stanovništva, upravo su prenijeli pacovi koji su brodovima došli u lučke gradove, podsjeća biolog Iković. Kako u gradovima nije bilo predatora ovih glodara – zmija, stopa smrtnosti je bila značajno veća nego na selu. On upozorava da se može desiti da na pojedinim lokalitetima  dođe do prekomjernog lova poskoka i da se u tom mjestu pojavi mišja groznica.

Pored značajne uloge zmija u ekosistemu, njihov otrov se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju ljekova, za suzbijanje tumora, regulisanje šećerne bolesti, krvnog pritiska...

Institut Torlak koristi poskoke iz Crne Gore za proizvodnju protivotrova. Gligorović objašnjava da u regionu ne postoji drugi institut iz kojeg zdravstvene ustanove u Crnoj Gori mogu obezbijediti serum za zmijski ujed. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u periodu od 2013 – 2016 bilo je između 33 i 38 bolničkih otpusta godišnje sa dijagnozom – otrovno dejstvo kontakta sa otrovnim životinjama.

Iković navodi da je dodatni problem što se poskoci hvataju za vrijeme sazrijevanja spermatozoida mužjaka (početak proljeća), pa kada stignu u Torlak dolazi do njihove povećane smrtnosti.

„U cilju održivosti populacije, sakupljene jedinke poskoka nakon cijeđenja otrova u Institutu trebalo bi da se vrate u svoje prirodno stanište. Međutim, to nije slučaj“, kaže Iković. Prirodno stanište tako gubi svoju ravnotežu.  Biolozi upozoravaju i na nestručan lov, jer se koriste dugačke drvene hvataljke koje stegnu vrat poskoka. „Tako dolazi do oštećenja jednjaka i usnog otvora i lomljenja vratnih rebara što je slučaj sa više od 50 odsto jedinki. Glavno je da budu sakupljene, a koji je stepen povreda, na to se ne obraća pažnja. Problem se dodatno komplikuje što Torlak ne preuzima bolesne jedinke“, objašnjava Iković.  Herpetolog Rastko Ajtić objavio je još 2008. godine naučni rad u kojem navodi da zakonska regulativa o zaštiti poskoka u Crnoj Gori ne postoji, te da se svake godine oni nesmetano love: „Tokom marta i aprila, na teritoriji Crne Gore sakupljeno je 351 jedinka poskoka, koje je Institut Torlak trebalo da otkupi za proizvodnju antiseruma“. U radu se ističe da je „edukacija snabdjevača (lovaca zmija iz Srbije i Crne Gore) za Institut Torlak jedan od prioriteta“.

Ajtić je sada stručni saradnik-herpetolog u Zavodu za zaštitu prirode Srbije i u razgovoru za CIN-CG/Monitor potvrđuje da se nije mnogo odmaklo sa obukom: „U Srbiji se praktično ne sakupljaju posljednjih desetak godina, pa se niko nije prijavljivao za obuku. U Crnoj Gori postoje ljudi koji i dalje hvataju poskoke, ali nijesu stručno osposobljeni. Kažem to, zato što ja pregledam svaku zmiju koja se uveze i konstatujem da li ima povreda nastalih pri nestručnom hvatanju, koje se nalaze na vratnom regionu. Te povrede dovode do uginuća poslije određenog perioda“.

„Lovci“ na zmije u Crnoj Gori, s kojima je CIN-CG/Monitor stupio u kontakt nijesu htjeli da govore o ovoj temi.  „Izlovljavanje zmija se vrši pomoću hvataljki, isključivo ručnim hvatanjem za vrat zmije  kako ne bi došlo do njihovog ozljeđivanja“, objašnjavaju u Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Na pitanje, na koji način se u Crnoj Gori za Institut Torlak sakupljaju poskoci, ko obavlja taj posao i koliko se plaća, iz Agencije su odgovorili: „Postupak hvatanja vrše zmijolovci mještani koji žive na prostoru predloženih lokaliteta za izlov i imaju veliko iskustvo u ophođenju sa zmijama. Privredno društvo Glosarij doo iz Podgorice, kao partner u izvoznom dijelu posla sarađuje sa zmijolovcima“.

Iz Glosarija kažu da su oni uvoznici i distributeri protivotrova u Crnoj Gori, a da prilikom izvoza poskoka obavljaju samo špediciju. I pored više urgencija, iz Torlaka nijesu stigli odgovori o ovoj temi.

„Crna Gora mora što prije da zabrani sakupljanje poskoka na svojoj teritoriji, dok se ne odredi stanje na terenu, a onda bi trebalo da definiše dugoročne mjere za unapređenje postojeće situacije“, navodi Iković. Jedan od načina za unapređenje zaštite ove vrste, kako ističe, jeste stvaranje uslova za prezimljavanje i razmnožavanje (hibernaciju poskoka u institutu, sparivanje u zarobljeništvu, te rađanje mladih).

Ajtić ističe da su u Torlaku nakon 15 godina otklonili „sve nedostatke vezane za uzgoj poskoka u zarobljeništvu“. Institut je nedavno napravio 300 terarijuma za uzgoj poskoka, po preporukama stručnjaka iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije.  U okruženju se stvari mijenjaju, ali ne i u Crnoj Gori. „Tada smo još bili u zajednici, i da me ne shvatite pogrešno, ja sam radio kompletan spisak životinja (vodozemaca i gmizavaca) koje je potrebno zaštiti u SRJ i kasnije u SCG. I onda su otrovne zmije izbačene sa spiska. Na moje pitanje zašto, dobio sam neke podrugljive odgovore od nekih ljudi koje neću da imenujem“, prisjeća se Ajtić.

Za razliku od Crne Gore, biolog Gligorović navodi da su sve tri vrste otrovnica  zaštićene ili strogo zaštićene zakonom u regionu, a takođe i u evropskim zemljama.

U Hrvatskoj su poskok i šargan strogo zaštićene vrste, a šarka spada u zaštićene. Kao i u Srbiji, u Albaniji su pomenute tri otrovnice zakonom zaštićene – dio su „crvene liste“ i imaju status „niži rizik“. Lovljenje, ubijanje ili uznemiravanje ovih vrsta zabranjeno je zakonom. Kazna za ubijanje poskoka u Srbiji je oko 120 eura, a za šarku više od 800 eura. Ubijanje životinja, pored toga, tretira se kao krivično djelo, pa pored novčane, prijeti kazna zatvora do jedne godine. Kazna za ubijanje poskoka u Hrvatskoj iznosi gotovo hiljadu eura.

Direktorica Prirodnjačkog muzeja Polović smatra da je spisak vrsta gmizavaca koji su zakonom zaštićeni neophodno što prije revidirati: „Populacije poskoka, šarke i šargana su ugrožene, kako uništavanjem prirodnih staništa tako i nekontrolisanim sakupljanjem u komercijalne i kolekcionarske svrhe. Nemilosrdno ubijanje iz straha takođe je jedan od ugrožavajućih faktora“.

Biolozi naglašavaju da je neophodno domaće propise usaglasiti sa Bernskom konvencijom (o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa) koju je potpisala i Crna Gora. „Poskok je prema Bernskoj konvenciji strogo zaštićen i on bi morao biti na listi zaštićenih vrsta Crne Gore“, kaže Iković.

Iz Agencije objašnjavaju da lista zaštićenih vrsta datira iz 2006, a da je Crna Gora Bernsku konvenciju ratifikovala 2008. godine: „Svakako da postoji potreba da se pomenuta lista revidira. To je neophodno u cilju usklađivanja sa aktuelnom nomenklaturom, kao i zbog dopune novim vrstama koje su u posljednje vrijeme registrovane u Crnoj Gori“.

Iz Izvještaju iz sjenke Koalicije 27, koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija iz Hrvatske, konstatovano je da je najočigledniji primjer neusklađenosti nacionalnog sa evropskim zakonodavstvom u oblasti zaštite prirode, gdje vrste zaštićene na nivou Evrope ne uživaju zaštitu Crne Gore.

„Tri otrovnice, ali i neke druge vrste koje nijesu našle mjesto na spisku zaštićenih vrsta u Crnoj Gori moraće biti predmet rasprave onoga trenutka kada se Poglavlje 27 otvori. Otvaranje tog poglavlja je isključivo rezultat ispunjenja tehničkih uslova koji su postavljeni pred Vladu, a to je donošenje 'Strategije aproksimacije', odnosno jasnog akcionog plana s vremenskim okvirom, a ne signal zasluga da je napredak u ovoj oblasti zapažen. To je vidljivo i iz prethodnih, vrlo kritičkih izvještaja Evropske komisije i rezolucija Evropskog parlamenta“, kaže Jovana Janjušević, iz CZIP-a.

Zvanično nema šverca, a berza radi

Na internacionalnim sajtovima, koji okupljaju ljubitelje zmija, mogu se naći oglasi o prodaji poskoka iz Crne Gore, prije svega s Ade Bojane, koji su na cijeni zbog karakteristične nijanse crvene boje.

Kontaktirali smo prodavca iz Češke i saznali da je ženku poskoka s Ade već prodao, te da će novi primjerak nabaviti tokom ljeta, a ponudiće je po cijeni od 100 eura. Na drugom sajtu, prodavac iz Holandije oglasio je prodaju poskoka iz Crne Gore. Objasnio nam je da je riječ o ženki koju prodaje za 80 eura. O tome kako i gdje su nabavili poskoke nijesu bili voljni da odgovaraju.

Biolog Vernes Zagora je prije dvije godine skrenuo pažnju na ovaj problem, navodeći da par odraslog mužjaka i ženke može dostići cijenu i do 700 eura.

Zagora za CIN-CG/Monitor upozorava da se situacija nije promijenila: „Slali smo dopise Agenciji da ih upozorimo na ovaj i druge slučajeve. Nijesmo dobili odgovor“, kaže Zagora.

Iz Agencije kažu da informacije o krijumčarenju zmija iz Crne Gore dobijaju od Ekološke inspekcije, Uprave carina, NVO  i savjesnih građana. Da bi se preduprijedilo krijumčarenje u toku je definisanje „protokola o postupanju“.

Iz Ekološke inspekcije, međutim, tvrde da nemaju saznanja o tome da se iz Crne Gore krijumčare zmije otrovnice. Intervenisali su samo jednom, kada je, na poziv carinika, na graničnom prelazu Dobrakovo, u julu 2017. godine uhvaćena  „crvenorepa boa“, koju su nepoznate osobe ostavile između dva granična prelaza. Zmija je predata Prirodnjačkom muzeju u Podgorici.

Iz Uprave carina navode da su od 2008. godine registrovali samo četiri slučaja izvoza poskoka i da nijesu registrovali pokušaje krijumčarenja, ali to ne znači i da toga nema.

„Da ih je kojim slučajem naša zemlja na vrijeme zaštitila, danas ne bismo imali situaciju da otrovnice Crne Gore nezakonito masovno hvataju i izlažu na najvećem sajmu reptila u Evropi Terraristika Hamm u Njemačkoj koji se organizuje i tri puta godišnje“, navodi Jovana Janjušević.

Drugi štite bolje

Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758); poskok, crnokrug - naša najotrovnija zmija, zastupljena je na području čitave Crne Gore do 1.500 metara nadmorske visine, a može se sresti i na većim visinama. Poskok nije zaštićen u Crnoj Gori. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Vipera berus (Linnaeus, 1758); šarka - zastupljena na visinama iznad 1.200 metara nadmorske visine. Šarka nije zaštićena u Crnoj Gori, ali jeste u zemljama regiona. Na Aneksu III je Bernske konvencije.

Vipera ursinii (Bonaparte, 1835); šargan, stepska šarka, žutokrug - najmanja otrovnica u Crnoj Gori. Ostao je na planinskim staništima tako da se sada može naći samo na visinama iznad 1.100 metara nadmorske visine. Šargan nije zaštićen u Crnoj Gori, a zaštićen je strogo u zemljama regiona. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Predrag NIKOLIĆ

“As soon as migrants give their passport for money, they face the highest risk of becoming victims of trafficking in human beings. There are examples on the route of illegal migrants from Greece to Macedonia and Macedonia to Serbia, but we have not had such cases so far in Montenegro”, said Vojislav Dragović, Head of the Montenegrin Border Police.

“In order to save our children we went through many countries - Turkey, Greece, Albania, and here we are now in Montenegro. Three days ago, we tried to cross into Bosnia, but we were beaten up by their police officers at the border. We slept in the toilet and we were sent back here. Montenegro is the only country where my children are treated as human beings. We don’t know where we’ll go next”, one of the migrants from Syria, who lives in the Safe House “Bona Fide” in Pljevlja, told Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

They come from a country devastated by war. Most of them are educated people who do not want to fight in the war, but to look for salvation for themselves and their children in one of the European countries. They face many troubles accepting indecent demands of those who are trying to make a profit on their misfortune. They accept to be treated only as objects for smuggling, and therefore in the official version, trafficking is often replaced by a “more decent” description of the criminal offense - smuggling in human beings.

A three-member family from Syria also resides in the Safe House. They failed to cross the Montenegrin-Bosnian border. A three-year-old girl went on a journey with her parents. Her father was a pilot, and her mother worked at a bank. After losing everything, they decided to leave their country and set off on the road full of uncertainty and suffering. They confirmed to CIN-CG that they tried to cross the border without specifying where, but were beaten by the Bosnian police and forced to return to Pljevlja, a town on the north of Montenegro. They are planning to continue their journey, but due to the harsh conditions and brutal attacks by the police, they hardly decide to try that again.

On the way to Western Europe, a large number of migrants pass through Pljevlja. According to unofficial information, they mostly use two border crossing points to reach Bosnia and Herzegovina – one on Metaljka and another one not far from the Šule mining settlement, which is less busy and less protected. Most of them are crossing borders illegally and going through hell while trying to reach the West.

Across the border, through woods at night

Over the past few months more than 650 migrants have visited the Safe House in Pljevlja. Sabina Talović, Director of the Safe House, explained to CIN-CG that the refugees get the necessary help there and stay until they decide to continue their journey.

“They arrive hungry, tired, wounded, with little children, in dirty clothes, with no belongings. Here they take bath, have haircuts, food, clothes, a place to sleep”, Talović said.

One of the migrants we talked to said that they reach Pljevlja by taking a regular bus line in Podgorica. He did not want to share with us how they would continue their journey towards Bosnia, nor who would be their connection for illegal border crossings. According to migrants, they mostly cross the border to Bosnia in the north of Montenegro by night, moving through the forest. They are equipped with modern phones, which they use to communicate with each other and exchange advice on the best places to cross the border. Thanks to satellite maps, they are well acquainted with the field in Pljevlja.

Several taxi drivers told CIN-CG that they were initially transporting migrants and all other passengers, but that they had been banned by the police, although that is what they do for living. They claim that they charged about thirty Euros for transport service to the border crossings Metaljka and Šula, and that certain groups charge 200 Euros for the same trip. They also suspect that the police are involved in the illegal transportation of migrants, not offering any evidence for their claims.

The starting point - villages near the border

Migrants are usually silent and do not want to talk to anyone. They carry backpacks and just walk forward as if they know where they are going – this is how Ahmet Aljoši from the village Donji Kravari, one of the southernmost points of Montenegro, describes his last year experience with migrants. In police files, this village which is placed near the Sukobin border crossing is one of the places that migrants first come across after illegally crossing the border between Albania and Montenegro on the territory of Ulcinj, a coastal town on south-east of Montenegro.

Aljoši says he has not noticed any migrants this year. There are two small roads that connect his house to the border. In the yard there are two dogs that do not like unknown people, and uninvited guests from the neighbouring country could not bypass them.

“They do not bark at night. I think these people have found other directions”, Aljoši said.

Opposite the Donji Kravari, just a few kilometres away, there are picturesque Albanian villages Murićani and Dodaj. This is a starting point for most of migrants, who are illegally crossing border to get to Ulcinj, Montenegro. From there, they continue their journey through Bosnia and Croatia to Western Europe.

In Albania, a shelter for migrants is in Tirana. According to our source from the police, in Shkodra they are organized in several locations at the edge of the city, which they often change in fear of police raids until they leave.

The land border is illegally crossed mostly by individuals, while larger groups of people organize themselves across the Skadar Lake, often through Bojana river, but also by the sea.

Montenegrin police are trying to return migrants to Albania if they find proof that they have previously stayed in that country, such as money or a sim card. If there are no proofs, after the hearing they are taken to the shelter in Podgorica.

Our source claims that some Albanian policemen have been involved in transferring migrants to the border.

“The Syrian, whom we arrested, showed us a secretly recorded video, showing an Albanian policeman taking him a hundred Euros”, he argued. Aljosa, who is employed in the Ulcinj Municipality Office, says that migrants are now avoiding Donji Kravari because of the police’s proximity.

Five times more migrants than last year

Vojislav Dragović, Head of Border Police of Montenegro, said that there has been an increase in the number of migrants going through Montenegro recently, but that number is currently not worrying.

Dragović explains that migrants enter Montenegro mostly through inaccessible areas and mainly on land, around Božaj, the border crossing with Albania.

According to police data, over the course of this year, about 1,500 migrants crossed the territory of Montenegro.

Currently, on average there are about 20 - 30 migrants per day, while a year ago there were five people a day.

“Migrants are not present at border crossings, because our officials are carrying out increased controls there. Based on the information we received, we enhanced the presence of the border police in the strip near Božaj, in the land area. About 70 percent of this area is along the railway line”, he said.

He added that the number of migrants coming from Albania has increased over the past eight to nine months.

“They see Montenegro as a transit country, which they want to leave as soon as possible and continue to move through Bosnia and Herzegovina most often to the countries of the Western Europe”, he said.

Dragović claims that the Montenegrin police treat migrants according to the human rights standards and that they are not involved in their illegal crossings.

He adds that criminal and disciplinary actions will be initiated against unconscientious police officers if any illegal behaviour of the police is identified.

“Police officers treat migrants according to law. We have no knowledge or a recorded situation that policemen physically attacked migrants in our territory, or that they participated in their illegal migration. So far we received no complaints about the behaviour of policemen, but only compliments”, he said.

He added that some of the international NGOs that are monitoring migration praised their attitude towards migrants.

“Among the migrants are women with babies and young children, and people with health problems. We try to help them whenever we can and in any way we can”, Head of the State Border Surveillance Department claims.

Two cases of smuggling since the beginning of the year

Dragovic says that criminal groups are often involved in their illegal transfer and according to their experience the majority of them are citizens of those countries through which migrants are passing.

“Migrants passing through Turkey, Greece and Albania have those who help them and who come from that country they are crossing. In several cases, we also had Montenegrin citizens involved in the illegal activities regarding migrants and they have been deprived of their liberty and prosecuted”, he said.

As soon as migrants give their passport for money, they face the highest risk of becoming victims of trafficking in human beings. There are examples on the route of illegal migrants from Greece to Macedonia and Macedonia to Serbia, but we have not had such cases so far in Montenegro”, claimed Dragović.

In February this year there was an attempt to transfer 17 migrants through the sea, he recalled.

“There was a case of a taxi driver from Bar who transferred migrants from Albania to Montenegro. Eventually he was stopped by our patrol which took appropriate measures and procedures against him in terms of criminal responsibility. There were several migrants in a vehicle, and the driver admitted the commission of the crime. He was deprived of liberty and prosecuted”, Dragovic said.

He adds that the proceedings are ongoing and that they are charged with criminal offenses - smuggling of people.

In these two cases, Dragović added, it was found that those who transported migrants charged them from 100 to 300 Euros.

He adds that in the past, there were no migrants at the border crossings in Montenegro.

“Our colleagues in the region identified a lot of migrants at the border, who were hidden in trucks and vehicles, while we do not have such cases recorded”, he said.

He also assessed that our police have a good quality electronic border control on Skadar Lake.

When asked by CIN-CG whether police officers are involved in illegal actions regarding the trafficking of migrants, Dragović said: “It is not likely to happen that a police officer is involved in illegal actions in relation to the transportation of migrants, because the whole group of officers would have to be involved. The large group of police officers is monitoring the situation, and their work is video recorded and monitored. We are not familiar with such cases, and the police are taking legal measures and actions to detect the cases of illegal migration”.

As he says there was one group of about a dozen migrants who were stopped to cross the border near Ulcinj, thanks to electronic monitoring system.

“They crossed the river Bojana on the territory of Albania and tried to get to the Stegmaš area by land”, he said.

He denied that taxi drivers were forbidden to drive them, but he highlighted they expected them to cooperate in situations when they transport foreign citizens to the border.

“We do not want to prevent them from carrying out taxi services, but we expect them to cooperate and report to us when they transport suspicious persons, so that we can control them”, he said.

He also explains that in 90% of cases migrants apply for asylum to the Directorate for Asylum in the Ministry of Interior and that this makes them free citizens who can move freely and use regular bus lines while their request is processed.

Dragović concluded that the situation is not alarming, but that it is certainly necessary to monitor the situation in order to keep the movement of migrants under control.

“Montenegro has a special plan in the event of a mass influx of migrants, and there is also an Operational Team that operates for this purpose and monitors the situation”, he concluded.

The razor-wire fence has not arrived yet

Last year, Croatia, Bosnia and Serbia returned a total of 458 migrants to Montenegro, and 36 more by April this year. During the last year, Montenegro returned 52 migrants to Serbia and Kosovo. By April this year, 21 people were returned to them.

According to the Police Directorate of Montenegro, Albania is the only country that does not respect the Readmission Agreement, according to which each country must accept the return of those migrants who came from that country and are recorded therein.

Albania did not accept any migrants who came from its territory neither this nor last year.

Dragović explained that Albanian colleagues did not understand well that all these persons came from Albania to Montenegro, and that Albanians are obliged under international agreements to accept them.

“We believe that we have managed to reach agreement on this issue and that cooperation with colleagues from Albania should improve in the future”, he said.

He added that building razor-wire fence is the ultimate measure, which Montenegro would not want to enforce.

“This is the ultimate option, or the ultimate measure, in case the borders of other countries towards Montenegro are closed due to the mass influx of migrants. In that case, the competent body of the Government would make a decision on this. The razor-wire fence has not yet arrived to Montenegro, and the donation has already been signed. The razor-wire fence was donated by the Government of Hungary, so that the Montenegrin police would use it in case it is really needed”, he said.

For now there are no radicals among migrants

Dragović said that for now there are no criminal offenses in Montenegro committed by migrants.

“So far these people have not disturbed public order and peace, committed serious crimes or anything else that would indicate that they are radicals”, he said.

The Head of the border police says that the migrants are currently from Morocco, Algeria, Pakistan, Syria and Iran.

“We know that there is a new wave of migrants in Turkey from Afghanistan and Syria. Some of them crossed Greece, others are moving towards Macedonia, and some towards Albania, which means that probably some of them will reach Montenegro”, Dragović said.

He adds that they follow the overall situation in the region and even Turkey through the cooperation with the border police of countries that are fighting the challenge of illegal migration, as well as with the support of representatives of international organizations such as IOM and UNHCR.

Goran Malidžan, Samir Adrović, Maja Boričić

Od početka godine već  je zabilježeno pet smrtnih slučajeva na radnom mjestu. „Dok je ranije uzrok pada sa visine bilo neobezbjeđenje kolektivnih mjera zaštite - nepropisno postavljene skele, nedostatak zaštitnih ograda na njima ili na prolazima i prilazima - u posljednje vrijeme sve češći uzrok je ljudski faktor. Odnosno, zaposleni ne koriste sredstva i opremu lične zaštite na radu“, kaže glavni inspektor Zlatko Popović

Bio je topao majski dan u Podgorici. Mladi građevinski radnik trebalo je da skida oplatu sa betonske ploče na šestom spratu. Dan ranije uspio je da to uradi bez šljema, pojasa za vezivanje i „dosadne“ sajle koju je stalno morao da kači i pomjera po vrućini. Uvjeren u svoju mladost i snagu, držao se samo jednom rukom za armature, dok je drugom gurao oplate. Jedna je bila malo više prijenula za beton. Nagnuo se i gurnuo jače. Oplata se odvojila, ali je i on izgubio ravnotežu i poletio za njom.

Istraga je i u ovoj priči sa crnogorskih gradilišta potvrdila da je uzrok ljudski faktor. Mladić je izgubio život,  jer se nije pridržavao pravila zaštite na radu i nije koristio „dosadnu“ zaštitnu opremu.

U periodu od 2012. do 2017. godine u Crnoj Gori ukupno je registrovano 230 povreda na radu, od kojih 37 sa smrtnim ishodom i 184 sa teškim posljedicama po zdravlje. U toku prošle godine bilo je 27 povreda na radu, od čega pet sa smrtnim posljedicama. Od početka godine već je zabilježeno pet smrtnih slučajeva na radnom mjestu.

Od ukupnog broja nesreća na radu, 82 odsto se 2007. godine dogodilo u građevinarstvu,  dok je, prema podacima Uprave za inspekcijske poslove, u 2017. godini taj udio opao na 39 procenata. U građevinarstvu, kao i na mnogim drugim radnim mjestima, ne postoje samo opasnosti od direktnih povreda, već i od oboljenja koja nastaju zbog nošenja teških tereta, duge izloženosti prašini, štetnim hemijskim supstancama, zračenju sunca i drugim okolnostima u radnom okruženju, ali o njima institucije nemaju zvanične podatke.

Ustavom Crne Gore propisano je da zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu i da im je niko ne može uskratiti. Ustanovljeno je i da omladina, žene i invalidi uživaju posebnu zaštitu. Radnik ima pravo i da odbije izvršenje radnog zadatka ako nema zaštitnu opremu i ako mu taj posao ugrožava zdravlje i za to ne može biti kažnjen.

Pored Zakona o zaštiti i zdravlju na radu u Crnoj Gori na snazi je i 50 podzakonskih akata iz ove oblasti. U okviru Ministarstva rada i socijalnog staranja 2013. godine osnovana je Direkcija za poslove zaštite i zdravlja na radu koja prati, proučava i podstiče razvoj zaštite i zdravlja na radu, priprema propise iz ove oblasti, prati i primjenjuje ratifikovane konvencije i direktive EU, prikuplja i analizira podatke, organizuje polaganje stručnih ispita za sticanje zvanja stručnog lica za zaštitu na radu. Direktorica ove Direkcije Danijela Šuković kaže da su pripremljene  izmjene Zakona o zaštiti na radu, koje se najviše odnose na oblast građevinarstva, kako bi se unaprijedila zakonska regulativa i implementirale direktive Savjeta Evrope i preporuke Međunarodne organizacije rada, a time smanjila mogućnost za nezgode.

„Veoma važna novina je uvođenje pojma koordinator za zaštitu i zdravlje na radu u fazi izrade projekta i koordinator za zaštitu i zdravlje na radu u fazi izvođenja radova. Takođe, novina je i proširivanje obaveza i odgovornosti investitora, koja se prije svega ogleda u obavezi da odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu kada radove izvode, ili je predviđeno da ih izvode dva ili više izvođača“, navela je Šuković.

Ona kaže da je zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga važna za poslodavca, ali i za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. „Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu i rast stope bolovanja i invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju i bruto domaći proizvod“, navela je Šuković.

Svaka povreda i profesionalna bolest koju stekne zaposleni na radnom mjestu za poslodavca su, kako je kazala, veliki trošak. „Umorni, demotivisani i nezadovoljni zaposleni nijesu produktivni, efikasni i kreativni pri radu, a iz toga proizlaze najveći gubici za poslodavca. Procjenom rizika i preduzimanjem odgovarajućih mjera zaštite i zdravlja na radu, poslodavci mogu da poboljšaju svoju produktivnost, a time i da povećaju svoju zaradu. Poslodavac koji je svjestan važnosti zaštite i zdravlja na radu, investiraće više od propisanog minimuma i na taj način obezbijediti odgovarajući nivo dugoročne zaštite i zdravlja na radu svojih zaposlenih“, kazala je Šuković.

Da bi se ovaj zakon primjenjivao u praksi zadužena je inspekcija za zaštitu i zdravlje na radu, koja je u sastavu Uprave za inspekcijske poslove. Glavni inspektor Zlatko Popović kaže da je, prema globalnoj statistici, kao i kod nas, najčešći uzrok povrede na radu na gradilištama pad sa visine.

„Dok je ranije uzrok pada sa visine bilo neobezbjeđenje kolektivnih mjera zaštite - nepropisno postavljene skele, nedostatak zaštitnih ograda na njima ili na prolazima i prilazima, u posljednje vrijeme sve češći uzrok je ljudski faktor. Odnosno, zaposleni ne koriste sredstava i opremu lične zaštite na radu“, naveo je Popović.

Novim zakonom se, prema njegovim riječima, pored obaveze uvođenja više koordinatora  za zaštitu i zdravlje na radu, što je usklađivanje sa praksom EU, predviđaju i novčane kazne od 500 do 15.000 eura.

„Nakon donošenja podzakonskih akata koji će se odnositi na sektor građevinarstva, stvoriće se pravne pretpostavke za bolju primjenu mjera zaštite i zdravlja na radu u ovoj djelatnosti, a samim tim očekuje se i smanjenje broja povreda na radu“, kazao je Popović.

Inspekcija za ovu oblast ima osam zaposlenih, iako je sistematizacijom predviđeno da ih bude šesnaest. Na posljednja tri oglasa za popunjavanje tri upražnjena mjesta nije bilo zainteresovanih kandidata, što govori o nepopularnosti, težini i velikoj odgovornosti ovog posla.

Predsjednik odbora za građevinarstvo Privredne komore Mile Gujić kazao je da su građevinari uglavnom upoznati sa izmjenama Zakona. „Nova zakonska rješenja će povećati troškove investitorima, ali ne i izvođačima radova. Ali, dugoročno, veća primjena mjera zaštite i zdravlja na radu će dovesti do poštovanja standarda koji se primjenjuju u EU i smanjenja troškova po osnovu kazni inspektora i povreda na radu“, smatra Gujić.

On potvrđuje da je uzrok povreda najčešće bio to što izvođači radova nijesu poštovali mjere zaštite i zdravlja na radu, ali i da je u posljednjih par godina u značajnoj mjeri došlo do poboljšanja primjene propisa.

„Sada je više došlo do izražaja to što zaposleni ne poštuju mjere zaštite“, naveo je Gujić.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu, nevladine organizacije koja okuplja stručnjake iz ove oblasti, kaže da Zakon jasno propisuje da zaposleni, ukoliko nijesu primijenjene sve mjere zaštite na radu, može da odbije da radi na takvom radnom mjestu, ali da se u praksi to veoma rijetko dešava. Prema njihovim iskustvima najčešći uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđen rad na visini i nekorišćenje sredstava za zaštitu.

„Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite, ipak dolazi do pada zbog toga što zaposleni nije koristio predviđenu zaštitnu opremu. Veliki problem u Crnoj Gori je to što poslodavci na gradilištima često angažuju osobe bez ugovora o radu (rad na crno), koje su podložnije povredama i spadaju u rizičniju grupu. Takvi slučajevi se ne evidentiraju kao povreda na radu i zbog toga podaci kojima raspolažemo nijesu u potpunosti relevantni“, upozorava Janković.

Iz Saveza sindikata (SSCG) saopštili su da je njihovo istraživanje pokazalo da i pored određenog poboljšanja i smanjenja broja smrtnih slučajeva, ne mogu biti zadovoljni poštovanjem propisa i mjera o zaštiti i zdravlju na radu i to ne samo u građevinarstvu.

„Podaci o povredama se često prikrivaju, odnosno ne saopštavaju, osim u slučajevima kada se radi o težim povredama koje su obično sa smrtnim ishodom. Poslodavci nijesu spremni na saradnju sa sindikatom. Saradnja sa Udruženjem zaštite na radu i Inspekcijom zaštite na radu je na zadovoljavajućem nivou. Najčešći uzroci nezgoda na gradilištu su, pored nepridržavanja mjera zaštite na radu i nekorišćenja zaštitne opreme, prekovremeni rad i premor zaposlenih, posebno kada se žuri sa završetkom radova, a često i vremenski uslovi, odnosno rad na visokim temperaturama“, ocjenjuju iz SSCG.

Oni navode da je evidentan veliki broj nesreća, ali i ozbiljnih oboljenja.

„Predložene izmjene Zakona unapređuju već postavljene principe i harmonizuju ovu oblast sa pravnom tekovinom EU, pa je za očekivati da će predložene izmjene, ukoliko zažive, podići nivo bezbjednosti i očuvanja zdravlja na radu“, ocjenjuju u SSCG.

Za njih su od posebnog značaja i predložene odredbe koje obavezuju i podstiču sindikate i poslodavce na veću saradnju i kolektivno pregovaranje.

Predsjednik Sindikata građevine pri Uniji slobodnih sindikata Nenad Marković kazao je da nijesu zadovoljni saradnjom sa poslodavcima, jer većina još nije u dovoljnoj mjeri shvatila značaj zaštite i zdravlja na radu, kao jednog od bitnih faktora za uspješno poslovanje privrednog društva. Oni nijesu zadovoljni ni odnosom državnih službi koje su odbile da pomognu u organizaciji seminara za edukaciju sindikalnih predstavnika o ovoj temi.

„Bitne izmjene Zakona o zaštiti i zdravlju na radu odnose se na uvođenje koordinatora u fazi izrade projeka i kordinatora u fazi izvođenja radova. Oni imaju značajna ovlašćenja,  tako da svi na gradilištu moraju poštovati njihove naloge. Ako ovaj sistem zaživi doći će do veće usklađenosti u radu izvođača i manjim mogućnostima za povrede“, kazao je Marković.

Četiri smrti na autoputu, izvođač bez krivice

Na gradilištu autoputa Podgorica - Smokovac od početka gradnje desila su se četiri smrtna slučaja.

Prvi kineski radnik poginuo je na autoputu početkom oktobra prošle godine u tunelu Klopot, kada se na njega i još jednog radnika koji je povrijeđen, obrušila zemlja zbog, kako je saopšteno, nepredvidivih geoloških problema. Drugi smrtni slučaj desio se u decembru prošle godine, a 27-godišnji radnik je preminuo od povreda zadobijenih nakon pada sa stuba visokog šest metara. Na Jabučkom kršu u februaru ove godine poginuo je treći kineski radnik, kada ga je pregazila građevinska mašina. U ova tri slučaja utvrđeno je da su radnici imali zaštitnu opremu i da je investitor poštovao sva pravila o zaštiti na radu.

Četvrta nesreća na gradilištu autoputa sa smrtnim ishodom desila se 26. aprila, kada je kineski radnik pao sa visine od 140 metara dok je uklanjao skelu sa stope mosta. Iz inspekcije je saopšteno da se vezao pojasom za dio ograde i oplate sa kojom je pao. Uviđaj o ovoj nesreći zvanično nije okončan do pisanja ovog teksta.

„Na ovom gradilištu se redovno, u skladu sa planom nadzora, obavlja inspekcijski nadzor sa stanovišta primjene mjera zaštite i zdravlja na radu i preduzimaju se sve mjere i radnje u skladu sa propisima“, saopštili su iz Uprave za inspekcijske poslove.

Iz kompanije CRBC, glavnog izvođača na autoputu, kažu da u potpunosti primjenjuju Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, kao i sve pravilnike i uredbe iz ove oblasti.

„Potvrde pune primjene mjera zaštite na radu dobili smo mnogo puta prilikom inspekcijskih kontrola, u kojim inspektori kontrolišu svaki detalj koji proističe iz zakonskih zahtjeva i u Zapisniku navode činjenično stanje. Nažalost, od početka izgradnje autoputa desila su se ukupno četiri incidenta sa smrtnim ishodom. O svakom slučaju povrede na radu urađeni su službeni izvještaji, u kojima se jasno navodi da se izvođač oslobođa odgovornosti“, naveli su iz CRBC.

Iz obje sindikalne centrale saopštili su da kod izvođača i podizvođača koji rade na autoputu nema registrovanih sindikalnih organizacija, kao i da su iz CRBC-a odbili saradnju. Prema informacijama SSCG, radnici angažovani na autoputu imaju ugovore koji im se produžavaju svakog mjeseca, a često rade i prekovremeno.

Bez podataka o oboljelima na građevini

Problem o kojem se veoma malo govori u Crnoj Gori, prema riječima Đine Janković, jesu profesionalne bolesti.

„Uslovi rada, u brojnim profesijama, bitno doprinose nastanku različitih oboljenja, a kod nas se dijagnoza „profesionalna bolest“, relativno rijetko postavlja. Medicinski, stvari su jasne. Ova oboljenja nastaju zbog djelovanja uslova i procesa rada na zaposlenog. Bolesti „izazvane radom“, javljaju se, međutim, u mnogo većem broju od onog koji se registruje i koje država priznaje kao takve“, navodi Janković.

Crnogorsko Udruženje zaštite na radu učestvuje u kampanji Instituta za zaštitu i zdravlje na radu iz Velike Britanije „No Time to Lose“ - „Nema vremena za gubitak“.

„Kampanja je zasnovana na podizanju javne svijesti o prevenciji profesionalnog kancera i ostalih profesionalnih oboljenja, kao i o štetnosti azbesta, silicijumske prašine, solarnog zračenja – to su sve rizici kojima su izloženi zaposleni u sektoru građevine. Jedina zemlja u kampanji koja nema nekakvih podataka o navedenim problemima je naša. Dakle, nije pad sa visine jedini rizik u građevinarstvu – postoje mnogi drugi koji imaju dugoročne posljedice, a o kojima se ne govori, jer je svijest o tome nerazvijena“, upozorila je Janković.

Ona očekuje da će izmjene zakona uticati da dođe do kvalitetnije primjene mjera zaštite i zdravlja na radu u građevinarstvu, a samim tim i smanjenja broja povreda na radu.

Država gubi četiri odsto BDP-a

Dolazak stranih investitora u Crnu Goru, posljednjih godina, prema riječima Đine Janković, donio je neku novu radnu kulturu i doprinio je podizanju svijesti poslodavaca u oblasti zaštite zdravlja na građevini.

„Kada je riječ o drugim sektorima rada, situacija se nije mnogo promijenila. Smanjen broj povreda ne daje realnu sliku za oblast industrije, na primjer. Nikome ne pada na pamet da je broj smanjen samo zahvaljujući  manjem broju zaposlenih u industriji. Poslodavci još mjere zaštite smatraju troškom i nerijetko biznis barijerom. Nijesu svjesni da istraživanja u svijetu pokazuju, a to ističe i Međunarodna organizacija rada (MOR) da, zbog povreda na radu i profesionalnih bolesti, država gubi oko četiri odsto bruto nacionalnog dohotka, što  je ogroman novac“, navela je Janković.

Goran KAPOR

Od ponedeljka 02.07. do srijede 04.07. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i dnevnik Vijesti, u saradnji sa Udruženjem za zaštitu i zdravlje na radu Crne Gore (UZNRCG) organizuje trening "Izvještavanje o zaštiti i zdravlju na radu".
Cilj treninga je jačanje svijesti o značaju ove teme koja je još nedovoljno prisutna u medijima u Crnoj Gori, iako je samo u ovoj godini u našoj zemlji pet ljudi poginulo usljed povreda na radu, dok se svake godine na stotine žena i muškaraca povređuju u toku radnog vremena.
Nažalost, mediji u Crnoj Gori ne posvećuju dovoljno pažnje ovoj temi, iako je širenje svijesti o izazovima vezanim za sigurnost i zdravlje sa kojima se građani i građanke susrijeću na radu jedan od važnih koraka za bolje i sigurnije radno okruženje.
Trening se organizuje u okviru projekta "Za zdravo i sigurno radno okruženje" koji sprovode CIN - CG i dnevnik Vijesti u okviru regionalnog projekta "Podizanje kapaciteta i jačanje uloge regionalnih građanskih organizacija u unapređenju uslova rada preko dijaloga sa javnim institucijama", koji finansira Evropska unija.

„Čim migrant za pare predaje svoj pasoš u velikom je riziku da postane žrtva trgovine ljudima. Primjere imamo na ruti nezakonitih kretanja migranata Grčka – Makedonija i  Makedonija – Srbija, ali mi za sada nemamo tih slučajeva“, tvrdi šef granične policije Vojislav Dragović

“Prošli smo kroz mnogo zemalja u želji da spasimo svoju djecu. Išli smo kroz Tursku, Grčku, Albaniju i evo nas u Crnoj Gori. Prije tri dana smo pokušali da pređemo u Bosnu, ali su nas na granici njihovi policajci pretukli. Spavali smo u toaletu i vraćeni smo ovdje. Jedino u Crnoj Gori su moja djeca tretirana kao ljudska bića. Ne znamo gdje ćemo dalje”, ispričao je  jedan od izbjeglica iz Sirije koji boravi u Sigurnoj kući “Bona Fide” u Pljevljima.

Dolaze iz ratom razorene zemlje, većinom su obrazovani ljudi koji ne žele da ratuju, već spas za sebe i djecu traže u nekoj od evropskih zemalja.  Iz nevolje u goru, ulaze pristajući i na nedostojne zahtjeve onih koje pokušavaju da zarade na njihovoj muci. Prihvataju da ih tretiraju i samo kao običnu robu koju valja prošvercovati, pa se zato kasnije često i u zvaničnoj verziji kasnije trafiking zamjenjuje “pristojnijim” opisom krivičnog djela – krijumčarenjem ljudi.

U Sigurnoj kući boravi i tročlana porodica iz Sirije, koja takođe ne uspijeva da pređe crnogorsko-bosansku granicu.  Trogodišnja djevojčica na put je krenula sa roditeljima. Otac je bio pilot, a majka je radila u banci.  Nakon što su ostali bez svega, odlučili su da napuste svoju državu i krenu na put, pun neizvjesnosti i patnje. U razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), potvrđuju i oni da s pokušali da pređu granicu, ne navodeći gdje, ali da ih je pretukla bosanska policija, nakon čega su bili prinuđeni da se vrate u Pljevlja. Planiraju da nastave putovanje, ali zbog teških uslova i brutalnih napada policije teško se odlučuju da ponovo pokušaju.

Na putu za zapadnu Evropu veliki broj migranata prolazi kroz Pljevlja. Za prelazak u BiH, prema nezvaničnim saznanjima, uglavnom koriste dva granična prelaza, na Metaljci i prelaz nedaleko od rudarskog naselja Šula, koji je manje prometan i manje štićen. Većina uspije da ilegalno pređe granicu, ali ima i onih koji preživljavaju pravu golgotu pokušavajući da dođu do Zapada.

Preko granice, noću kroz šume

U proteklih nekoliko mjeseci kroz Centar u Pljevljima prošlo preko 650 migranata. Direktorica Sabina Talović kazala je da u prostorijama Sigurne kuće izbjeglice dobijaju neophodnu pomoć i tu borave dok ne odluče da nastave putovanje.

“ Oni dolaze gladni, umorni, povrijeđeni, sa malom djecom, prljave odjeće, bez ičega. Kod nas imaju kupanje,  šišanje,  hranu, odjeću, spavanje”, kazala je Talović.

Jedan od migranata sa kojim smo razgovarali rekao je da do  Pljevalja dolaze iz Podgorice redovnim autobuskim linijama, ne želeći da saopšte na koji način nastavljaju put prema Bosni, niti ko im je veza za ilegalan prelazak. Kažu da uglavnom noću prelaze granicu na sjeveru Crne Gore, krećući se šumom. Većinom su opremljeni savremenim telefonima, pomoću kojih međusobno komuniciraju i razmjenjuju savjete o mjestima na kojima je najbolje preći granicu. Zahvaljujući satelitskim snimcima, dobro su upoznati i sa terenom u Pljevljima.

Nekoliko taksista ispričalo je za CIN-CG, da su u početku prevozili migrante kao i sve druge putnike, ali da im je u međuvremenu to policija zabranila, iako, kažu oni, samo rade posao od kojeg žive. Tvrde i da su uslugu prevoza do Metaljke i Šula naplaćivali oko trideset eura, a da imaju saznanja da pojedine grupe to rade i za 200 eura po turi. Sumnjaju i  da je u posao ilegalnog prevoza migranata umješana i policija, ne nudeći ni jedan dokaz za svoje tvrdnje.

Polazna tačka - sela blizu granice

Tihi su i ne pričaju ni sa kim. Nose ruksake i samo hodaju naprijed kao da znaju kuda će- tako je susret sa nekoliko migranata prošle godine, doživio Ahmet Aljoši iz sela Donji Kravari, na jednoj od najjužnijih tačaka Crne Gore. U policijskim dosijeima, to selo, u blizini graničnog prelaza Sukobin, slovi kao jedno od mjesta na koje migranti prvo naiđu nakon što ilegalno pređu granicu između Albanije i Crne Gore na ulcinjskoj teritoriji.

Aljoši kaže da ove godine nije primijetio nijednog migranta. Od njegove kuće u blizini džamije, do granice vode dva seoska putića. U dvorištu ima dva psa koji ne vole nepoznate ljude, a nenamjernik iz susjedne zemlje, ne bi ih mogao zaobići.

„ Ne laju noću. Mislim da su ti ljudi našli druge pravce“, kazao je Aljoši.

Naspram Donjih Kravara, samo nekoliko kilometara udaljena, smještena su živopisna albanska sela Murićani i Dodaj.  Za one koji hoće ilegalno preko Ulcinja i Crne Gore i dalje preko Bosne i Hrvatske u zapadnu Evropu, to je uglavnom polazna tačka.

U Albaniji, prihvatilište za migrante nalazi se u Tirani.  U Skadru, kako je kazao naš sagovornik iz policije, organizovani su na nekoliko lokacija po periferiji, koje često mijenjaju u strahu od racije sve dok ne dogovore prelazak.

„ To su uglavnom grupe od četiri do pet ljudi. Njihovo je da dođu do magistrale prema Baru, ili da probiju policijski punkt u Vladimirskim Krutama. Tu ih čeka organizovan prevoz do granice sa Bosnom. Uglavnom, nije riječ o malim sumama novca“, tvrdi naš sagovornik.

Kopnenu granicu ilegalno prelaze uglavnom „slobodni strijelci“, dok se veće grupe ljudi organizovano prebacuju preko jezera, nerijetko i preko Bojane, ali i morem. U poslednje vrijeme, tvrde u policiji, omiljeno mjesto za ilegalno probijanje granice je na teritoriji Ostrosa, na pristaništu Skal, do koga se može i kopnenim i vodenim putem.

Crnogorska policija pokušava da vrati migrante Albaniji ukoliko kod njih pronađe dokaz da su prethodno boravili u toj zemlji, poput novca ili sim kartice. Ukoliko ne, nakon saslušanja odvoze ih u prihvatilište u Podgorici.

Naš sagovornik tvrdi da su u posao prebacivanja migranata do granice, umiješani i neki albanski policajci.

„ Sirijac, koga smo uhapsili, pokazao nam je tajno snimljen video, na kome se vidi kako mu albanski policajac uzima sto eura“, tvrdio je on. Aljoši koji je zaposlen u Opštini, kaže da migranti sada izbjegavaju Donje Kravare zbog blizine policije.

„ Oni su do džamije za tri minuta kad im se javi. Kako će pobjeći? Logično je da granicu ilegalno pređu iznad Gornjih Kravara i Postegvaša, gdje je i magistrala blizu”, objašnjava Aljoši.

“Prošle godine, jedan moj komšija vraćao se noću iz Ostrosa sa familijom. Ispred njegovog kombija, odjednom su se isprečila dva džipa albanskih registarskih oznaka. Pitali su ga gdje je Posetgvaš i „zamolili“ ga da se pravi kao da ih nije vidio. To je bio šok za njega i familiju“, ispričao je Aljoši.

Pet puta više migranata nego prošle godine

Šef granične policije Vojislav Dragović kazao je da se u posljednje vrijeme bilježi povećan broj migranata koji prolaze kroz Crnu Goru, ali da taj broj za sada nije zabrinjavajući.

Dragović pojašnjava da migranti u Crnu Goru ulaze najčešće preko nepristupačnih predjela i uglavnom na kopnu, oko graničnog prelaza Božaj, u nekoliko kilometara iznad tog prelaza.

U toku ove godine oko 1500 migranata, prema podacima policije, prošlo je kroz teritoriju Crne Gore.

U prosjeku trenutno, kako kaže, ima oko 20, 30 migranata dnevno, dok su prije godinu dana imali pet ljudi dnevno.

„Migranti nisu prisutni na graničnim prelazima, jer između ostalog naši službenici tu vrše pojačane kontrole. Shodno informacijama koje posjedujemo, pojačali smo prisustvo granične  policije u pojasu blizu granice sa Albanijom kod Božaja, u kopnenom dijelu. Oko 70 odsto to područje je uz željezničku prugu", naveo je on.

Dodao je da je proteklih osam do devet mjeseci povećan broj migranata koji ulaze iz Albanije.

„ Oni Crnu Goru doživljavaju kao tranzitnu, žele da što prije prođu kroz našu zemlju i nastave kretanje preko Bosne i Hercegovine najčešće u zemlje Zapadne Evrope“, naveo je on.

Dragović tvrdi da se crnogorska policija veoma humano odnosi prema migrantima i da nije umiješana u njihove ilegalne prelaske.

Dodaje da će svakako, ukoliko utvrde bilo kakvo nedozvoljeno ponašanje policije, protiv nesavjesnih službenika pokrenuti krivične i disciplinske postupke.

„Policijski službenici se prema migrantima odnose shodno zakonu, a prije svega humano. Nemamo saznanja ni zabilježene situacije da policajci na migrante, kako ste pitali, fizički nasrću na našoj teritoriji, ali ni da učestvuju u njihovom ilegalnom prelasku. Nemamo nikakve pritužbe na ponašanje policajaca, već samo pohvale“, rekao je on.

Dodao je da su i od nekoliko međunarodnih nevladinih organizacija koja prati njihovo kretanje dobili sve pohvale kada je odnos prema migrantima u pitanju.

„Među migrantima je do sada bilo i žena sa bebama i malom djecom i ljudi sa zdravstvenim problemima. Trudimo se da im pomognemo kad god i na koji god način možemo“, tvrdi šef Odsjeka za nadzor državne granice.

Dva slučaja krijumčarenja od početka godine

Dragović kaže da postoji umiješanost kriminalnih grupa u njihovo ilegalno prebacivanje, navodeći da su prema njihovim iskustvima, u najvećem broju, u pitanju državljani onih zemalja iz kojih dolaze i sami migranti ili sa trase kojom se kreću.

„Migranti koji prolaze kroz Tursku, Grčku i Albaniju, u dijelu kojima prolaze, imaju pomagače i iz te zemlje kojom prolaze. Mi smo u nekoliko slučajeva imali i crnogorske državljane u tome i oni su do sada bili lica koja prevoze migrante i ta lica su lišena slobode i procesuirana“, naveo je on.

Naveo je i da još nemamo procesuirane slučajeve trafikinga, ističući da migranti svakako jesu podložna grupacija za izvršenje tih krivičnih djela.

„Čim migrant za pare predaje svoj pasoš u velikom je riziku da postane žrtva trgovine ljudima. Primjere imamo na ruti nezakonitih kretanja migranata Grčka – Makedonija i  Makedonija – Srbija, ali mi za sada nemamo tih slučajeva“, tvrdi Dragović.

Imali smo u februaru pokušaj prebacivanja 17 migranata na moru, podsjetio je on.

„Registrovan je i slučaj taksiste iz Bara koji je uspio da migrante prebaci iz Albanije u Crnu Goru, zaobilazeći GP Sukobin, da bi ga naša patrola u dubini teritorije zaustavila i preduzela prema njemu odgovarajuće mjere i postupke u smislu krivične odgovornosti. Bilo je nekoliko lica, migranata, u vozilu, a vozač je priznao izvršenje krivičnog djela i on je lišen slobode i procesuiran “, naveo je Dragović.

Dodaje da su postupci su u toku, te da se oni terete za krivična djela krijumčarenje ljudi.

U ova dva slučaja, dodao je Dragović, utvrđeno je da su migrantima lica koja ih prevoze za prevoz uzimali od 100 do 300 eura.

On dodaje da u proteklo vrijeme nijesmo imali migrante na graničnim prelazima.

„Naše kolege u regionu su imali dosta otkrivanja migranata i na granici koji su bili sakriveni u kamionima i vozilima, dok mi nijesmo imali zabilježenih takvih slučajeva“, kazao je on.

Ocijenio je i da naša policija ima dosta kvalitetan elektronski nadzor granice na Skadarskom jezeru.

„Možemo da vidimo pokrete plovila, povećali smo i broj ljudi koji rade na ovim poslovima. Teško se može desiti da je neko od policajaca, kako ste pitali, uključen u nelegalne radnje u vezi transporta migranata, jer bi morala da bude uključena cijela grupa službenika, jer ih sjedi više na tom mjestu i prati situaciju a i sve se snima. Takva saznanja ne postoje i policija preduzima zakonite mjere i radnje na otkrivanju slučajeva nelegalnog prelaska migranata i vodenim putem“, rekao je Dragović.

Bila je, kako kaže, jedna grupa od desetak migranata koju su spriječili, zahvaljujući elektronskom nadzoru, da uđe preko prevoja blizu Ulcinja.

„Oni su prešli rijeku Bojanu na teritoriji Albanije i kopnenim putem su pokušali da izađu prema prostoru Stegmaš“, naveo je on.

U Vladimirskim krutama imamo patrole koje stalno mijenjaju mjesto, dodao je on.

On negira da su taksistima zabranili da ih voze, ali je istakao da od njih očekuju saradnju u situacijama kada prevoze strane državljane koji idu ka granici.

„ Mi ih ne želimo spriječiti da obavljaju usluge taksi prevoza, ali očekujemo saradnju odnosno da nam jave kad prevoze sumnjiva lica, da bismo mogli da ih iskontrolišemo“, naveo je on.

Na pitanje da li su time otvorili put ljudima da ih voze ilegalno za mnogo veći novac, Dragović odgovara da ne može taksisti niko da zabrani da radi svoj posao, ali da u ovim slučajevima treba da im budu partneri, jer bi trebalo da svi zajedno rade u interesu građana.

Objašnjava i da u 90 odsto slučajeva migranti podnesu zahtjev za azil Direkciji za azil MUP-a, te da su time oni slobodni građani koji mogu slobodno da se kreću dok se rješava njihov zahtjev, pa i voze redovnim autobuskim linijama.

„Mi smo u obavezi da ih, po Sporazumu o readmisiji sa državama regiona, prihvatimo nazad kada podnesu zahtjev za azil i nakon toga izađu iz države, a imamo nekoliko stotina tih lica koji su vraćeni sa granice iz Bosne i Hercegovine“, kazao je Dragović.

Dragović je zaključio da situacija nije alarmantna, ali da je svakako potrebno pratiti situaciju, kako bi se kretanje migranata držalo pod kontrolom.

“ Crna Gora ima poseban plan u slučaju masovnog priliva migranata, a postoji i Operativni tim koji je stavljen u funkciju u tu svrhu i koji prati situaciju u ovoj oblasti”, zaključio je on.

Žica još nije stigla

Hrvatska, Bosna i Srbija su u prošloj godini vratili ukupno 458 migranata u Crnu Gporu, a do aprila ove godine još 36. Crna Gora je tokom prošle godine vratili Srbiji i Kosovu 52 migranta. Do aprila ove godine istim susjedima vraćena je 21 osoba.

Prema podacima Uprave policije, jedino Albanija ne poštuje Sporazum o readmisiji, prema kome svaka zemlja mora da prihvati vraćanje onih migranata koji su došli iz te zemlje i evidentirani su u njoj.

Albanija ni u prošloj, ni u ovoj godini nije prihvatila nijednog migranta koji je došao sa njene teritorije.

Dragović je pojasnio da kolege iz Albanije nijesu najbolje razumjele da su sva ta lica došla iz Albanije kod nas i da su po međunarodnim sporazumima u obavezi da ih prihvate.

„ Mislimo da smo uspjeli da se dogovorimo i da bi saradnja po ovom pitanju sa kolegama iz Albanije trebalo da bude bolja u budućnosti“, rekao je on.

Dodao je da je postavljanje bodljikave žice krajnja mjera, a to je opcija za koju ne bismo željeli da bude realizovana.

„To je krajnja varijanta odnosno krajnja mjera, u slučaju kada bi se granice drugih država prema Crnoj Gori zatvorile usljed masovnog priliva migranata. U tom slučaju nadležno tijelo Vlade bi donijelo odluku o tome. Žica još uvijek nije stigla u Crnu Goru, a donacija je već potpisana. Žicu je donirala Vlada Mađarske, da bi je crnogorska policija imala u slučaju da je zaista neophodno njeno postavljanje “, naveo je on.

Za sada nema radikalnih struja

Dragović je rekao i da za sada u Crnoj Gori nema krivičnih djela koje su počinili migranti.

„ Mi od tih lica za sada nemamo narušavanje javnog reda i mira, nema teških krivičnih djela, ali ni bilo što drugo što bi ukazivalo da ima radikalnih struja“, naveo je on.

Šef granične policije kaže da su migranti koji se trenutno nalaze u našoj zemlji iz Maroka, Alžira, Pakistana, Sirije i Irana.

„Znamo da postoji novi talas migranata u Turskoj iz pravca Avganistana i Sirije. Dio njih je u većem obimu prešao u Grčku, jedan dio se kreće prema Makedoniji, drugi prema Albaniji, što znači da će najvjerovatnije jedan broj njih stići i do Crne Gore“, rekao je Dragović

Cjelokupnu situaciju u regionu, pa i do Turske, dodao je, prate kroz saradnju sa graničnim policijama zemalja koje se bore sa izazovom nezakonitih migracija, kao i uz podršku predstavnika međunarodnih organizacija kao što su IOM i UNHCR.

Ulama: Tanka nit između trafikinga i migracija

Šef Kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama objasnio je za CIN-CG da u slučajevima koji su procesuirani u Crnoj Gori nijesu mogli dokazati prisilu, što je osnova za postojanje krivičnog djela trafikinga. On pojašnjava da migranti obično na dobrovoljnoj bazi ilegalno prelaze granice, pa se zato ne može reći da je to trgovina ljudima.

" Ipak je tanka nit između ilegalnih migracija i trafikinga, pa mi svakako pažljivo pratimo te slučajeve", kazao je on.

Ulama je ranije naglasio da se posebno prate migranti, jer je u drugim zemljama zabilježeno da čak daju recimo organe kako bi prešli granicu.

Goran Malidžan, Samir Adrović, Maja Boričić

Inspectors turn a blind eye to a number of cases of labour exploitation where women don’t get paid, or are forced to do extra jobs or are blackmailed

Although international organizations warn about the phenomenon of forced labour and labour exploitation, only two verdicts have been reached, and that was a decade ago. In the last 13 years Montenegro hasn’t prosecuted a single case of the forced labour trafficking.

International institutions report that mostly foreign men and boys are subjected to forced labour in the construction sector, while the Roma children are forced into street begging. Many foreign women are forced to work in Montenegro.

Montenegro has only two verdicts in cases of labour exploitation. Both trials took place in 2004 and 2005, when seven persons were convicted of labour exploitation and were given from two to three and a half years in prison. The group was made up of four Montenegrins, one Serb and one Ukrainian national. The victims were six persons Ukraine and twenty three from Bangladesh.

Trafficking in human beings for the purpose of labour exploitation is prohibited in Montenegro by Article 444 of the Criminal Code. Those found guilty risk imprisonment of up to 10 or 12 years. Zoran Ulama, Head of the Office for Fight against Trafficking in Human Beings, told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) that there was no justification for such poor results in combating the trafficking.

“It’s the duty and obligation of all of us to amend. We expect the police and prosecutors to improve in identification of victims in the time to come”, Ulama said. He points out that different statistical method makes us appear worst in the region when it comes to combat against trafficking.

“Potential victims are registered as victims of trafficking in the region. However, we do not register them as victims of trafficking even though we get them all the help they need and treat them as victims”, Ulama explained to CIN-CG.

Ljiljana Raičević, director of the Safe House for Women, told CIN-CG that only two verdicts reflect the incapacity of the institutions in charge.

“When a new hotel opens, for example, the inspection must make sure that all workers are registered, timely paid etc, and that sets the motion. That’s what they can and must do but they fail though. Bribes and corruption get under way”, she said.

Raičević recalls a scene in a newly opened hotel on the seacoast. The inspector in charge noticed that there was no hot water, that the soup was cold, but failed to notice that all the employees were from neighbouring Bosnia and didn’t bother to check whether they were registered and paid. “The inspections have the greatest responsibility, especially the labour inspectorate which fails to detect those cases”, Raičević said.

Raičević reminded that the United Nations (UN) recognized this type of exploitation as one of the most serious when it comes to women.

“There are various forms of labour exploitation, such as house work, or field work, hotels or any place where private businessmen do not pay their insurance, salary and refuse job contract terms”, she explained.

Raičević also explained how victims, usually foreign women, are manipulated in Montenegro:

“After first month, when managers are supposed to pay salaries, they usually say: you will have free accommodation and food, and upon three months you’ll get paid in total. In the meantime, you can live off your tips. Most women make a mistake by accepting the terms and usually after two or two and a half months they end up being expelled without being paid.”

Victims are further threatened and are afraid to seek help as their documents are in the possession of their bosses. They are forced to do things beyond their job description. This often happens to women from abroad. Most of them come from Serbia.

According to the Safe House for Women director the labour exploitation is less visible than other forms of trafficking in human beings and requires extra efforts to be discovered.

“Only the labour inspectorate can deal with it. However it is necessary to get all other institutions involved. Early detection of illegal work is crucial”, she concluded.

On the other hand, the Labour Inspectorate hasn’t replied the CIN-CG questions about the labour exploitation problem. The Free Trade Union of Montenegro also declined to talk about the problem, saying that its official was absent, and it had insufficient information on the topic.

Victims donate organs to cross the border

Ulama emphasizes that migrants are particularly watched as it has been reported in other countries that they even go that far as to donate their organs to cross the border.

“For now, we have no such information that it happens here as well, but the police is working hard on some cases. We will see the outcome”, he said.

Raičević also believes that we should beware about possible exploitation of migrants whose numbers may be on the rise in the months ahead, especially during the summer.

“They cross the border illegally or stay longer than allowed. They are more at risk because their documents are often taken away by their employers”, she said.

Work exploitation is often accompanied by sexual exploitation

A girl from Belgrade (Serbia) worked in Krašići on the seacoast, in a bar with another 12-13 women from Serbia, Macedonia and Bosnia. Only two of them were registered in terms of work permits.

She worked two shifts and expected to be paid accordingly. At the end of the month her employer told her that he did not have the money to pay her, but that he would double salary the next time.

“The following month, he brought two of his friends and proposed her to have sex with them, promising to pay her for that as well. She realized her predicament, refused the indecent proposal and managed to escape after 15 days”, Raičević told CIN-CG. It is one of many cases of labour exploitation of young women.

The girl reported the case to the Safe House for Women. Raičević, as the representative contacted the police. The next morning when the girl was supposed to testify, Raičević found out that she had left and that nobody knew her whereabouts.

“I suppose they blackmailed or threatened her, or someone gave her money to return home. Those women can’t wait to go home, and have no will to fight for justice and testify”, Raičević said.

She also points out that very often labour exploitation of women is accompanied by sexual exploitation. “Bosses usually take away their personal documents, blackmail them with various inappropriate offers, and very often they get physically abused and beaten up”, Raičević said.

Maja BORIČIĆ

Maloljetnici često voze “moćne” automobile i motocikle, nekada i pod dejstvom alkohola i bez znanja roditelja, pa izazivaju saobraćajne nesreće, upozorava Goran  Čarapić, vještak mašinsko saobraćajne struke.

Osamnaestogodišnjak iz Podgorice u blizini tunela Sozina vozio je “audi” 162 kilometra na sat, magistralom gdje je ograničenje brzine 60 kilometara. Tri godine stariji mladić iz Bijelog Polja u mjestu Ulići na cetinjskom putu, gdje je ograničenje 70, uhvaćen je kako vozi brzinom 186 kilometara na čas. U mjestu Gospoština, 23-godišnji Cetinjanin “pasatom” je vozio 173 kilometra na sat, iako je ograničenje svega 70 kilometara na sat. Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima, za mlade vozače i početnike propisana je, inače, maksimalna dozvoljena brzina od 70 kilometara na sat.

Za trojicu mladića, junaka policijskih biltena prethodnih dana, još se može i reći da su odlično prošli, bez obzira što su im privremeno oduzete dozvole i što će ići kod sudije za prekršaje. Možda im je upravo to ovom prilikom sačuvalo glave i još nekoj nedužnoj žrtvi u saobraćaju. Mogao bi to da bude i alarm za roditelje koji su im dali volan u ruke. Nažalost, nijesu svi takve sreće, a ove priče i nadolazeće ljeto snažno opominju. Tim prije, što je sličnih avanturista još na crnogorskim cestama. Policija se još nije oglašavala o tome da li je pronađen i kažnjen, za sada nepoznati vozač, koji je vozio 220 kilometara na sat, pjevao u mraku i snimao kontrolnu tablu, kako su to objavili mediji, pozivajući se na video snimak objavljen na društvenim mrežama.

Posebna priča su i maloljetnici za volanom. I oni često voze “moćne” automobile i motocikle, nekada i pod dejstvom alkohola i bez znanja roditelja, pa izazivaju saobraćajne nezgode na crnogorskim putevima. Broj saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju mlađi od 18 godina nije veliki, ali je alarmantan, upravo zbog uzroka i posljedica, tvrdi u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Goran Čarapić, vještak mašinsko saobraćajne struke.

On kaže da se saobraćajne nezgode, u kojima učestvuju maloljetnici, obično dešavaju noću i u danima vikenda. Tada, tvrdi, najčešće izlazi na uviđaj, a saobraćajne nezgode ponekad su sa težim, čak i smrtnim ishodom.

Čarapić objašnjava da su uzroci takvih saobraćajnih nezgoda uglavnom znatno uvećane brzine u odnosu na propisane za te dionice, zatim uticaj alkohola koji izaziva još veću agresivnost pri vožnji i smanjuje kontrolu nad upravljačem.

On tvrdi da maloljetnici najčešće voze “moćne” automobile ili motore, vrlo opasne za upravljanje, s obzirom na njihove vučno-brzinske karakteristike.

“U takvim saobraćajnim nezgodama, gdje učestvuju maloljetnici, dolazi u određenom broju do stradanja pješaka i ostalih učesnika u saobraćaju, koji u većini slučajeva ničim ne doprinose nastanku saobraćajne nezgode, već je uzrok najčešće kod maloljetnih vozača”, upozorava Čarapić.

Takve saobraćajne nezgode se, prema njegovim  riječima, najčešće dešavaju u naseljima na periferiji gradova, na mjestima gdje postoji i slabija kontrola policije, što maloljetnici koriste,

“Maloljetne osobe vrlo često koriste brze motocikle, tako da ih je teško identifikovati i ako bi htjela da se radi kontrola. Ti motocikli su teško dostupni zbog brzine i karakteristika. Takvim vozilima mogu brzo da napuste mjesto, a da se ne sazna ko je vozač. Oni su potencijalni izazivači saobraćajnih nezgoda, jer u određenom broju nije mogućeo da se sankcionišu. Voze bez registarskih tablica i velikom brzinom”, objasnio je Čarapić.

Vještak tvrdi da su automobili koje voze maloljetnici, izazivači saobraćajnih nezgoda, nekada ukradeni, da adolescenti uzimaju ključeve od roditelja, sa ili bez njihovog znanja. Nakon saobraćajnih nezgoda, češće se, kaže, dešava da roditelji tvrde kako su mladići sami uzeli ključeve. Kod lakših prekršaja, obično govore da su im oni dali automobil.

Iz Uprave policije, do obvjavljivanja teksta,  nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome koliko su maloljetnici i mladi vozači akteri saobraćajnih nezgoda i nesreća i da li se često dešava da ih saobraćajna policija kažnjava zbog brze i vožnje u alkoholisanom stanju, ili zbog toga što nemaju vozačke dozvole.

Statistika Uprave policije za 2017. godinu pokazuje da je uzrok najvećeg broja saobraćajnih nezgoda ljudski faktor, zatim put i stanje kolovoza, dok je na trećem mjestu tehnička neispravnost vozila. U izvještaju o stanju bezbjednosti na putevima za prošlu godinu maloljetnici se ne spominju, ali postoji podatak da je policija lani na putevima pronašla 11.187 vozača koji su bili pod dejstvom alkohola. To je za čak 15 odsto više u odnosu na 2016. godinu.

Zvanična statistika, inače, pokazuje da u Crnoj Gori ima oko 30.000 zavisnika od alkohola. Evropsko istraživanje ESPAD pokazuje da ni mladi nijesu imuni na alkohol, jer je 30 odsto adolescenata uzrasta 16 godina u Crnoj Gori potvrdilo da su u jednoj prilici ispili pet ili više pića, dakle više od 10 mililitara čistog alkohola.

Za alkohol djeci – pečat na bravi

Odjeljenje za maloljetničku delikvenciju Uprave policije, zajedno sa turističkom inspekcijom, kontroliše točenje alkoholnih pića maloljetnicima. Od 2011. do ove godine Turistička inspekcija je zatvorila 46 objekata zbog tog prekršaja.

Iz Turističke inspekcije su za CIN-CG kazali da su u toku prošle godine u šest ugostiteljskih objekata utvrdili da su točili piće mlađima od 18 godina.

Po tom osnovu izdali su pet prekršajnih naloga u iznosu od 5.750 eura, pokrenuli jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i zatvorili pet objekata.

“Naši podaci iz nadzora pokazuju trend opadanja ovih prekršaja, u odnosu na prethodne godine, medjutim, problem i dalje postoji kada su u pitanju adolescentna lica i njihovo konzumiranje alkoholnih pića”, kazali su iz Turističke inspekcije.

Saopšteno je i da su u Budvi prošle godine dva puta u istom ugostiteljskom objektu utvrdili da se toči alkohol maloljetnicima.

“Djelatnost je obavljalo pravno lice, a shodno starom Zakonu o turizmu dva puta je izrečena novčana kazna u iznosu od po 1.150 eura i u oba slučaja izvršeno je pečaćenje objekta. Novim Zakonom o turizmu i ugostiteljstvu, ukoliko se ponovi pomenuti prekršaj, predviđena je mjera pečaćenja objekta u trajanju od 15 dana”, pojasnili su iz Turističke inspekcije.

Ana KOMATINA

Djeca i tinejdžeri uzrasta od osam do 18 godina, kako se procjenjuje, sedmično provode oko 44 sata ispred digitalnih ekrana. Takođe, 23 odsto djece prijavila su da osjećaju zavisnost od video igrica - kaže psihijatar Kliničkog centra Irena Jakovljević.

Telefoni novijih generacija se nazivaju pametnim, ali stručnjaci sve više upozoravaju da mogu biti i opasni, ako njihovo korišćenje zamijeni sve ostale aktivnosti. Djeca u starijim razredima osnovnih škola i srednjoškolci dnevno pred ekranima pametnih telefona, tableta i računara provedu i više od šest sati, što pored ostalog vodi i u zavisnost i zahtijeva pomoć stručnjaka.

Brojne su tegobe koje se mogu javiti kod djece koja prekomjerno sjede ispred ekrana, u virtuelnom svijetu - od gojaznosti, deformiteta kičme, poremećaja vida, pa sve do anksioznosti i depresije.

Psihijatar Kliničkog centra Irena Ljutica kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je zastrašujuće to što se starosna granica korisnika interneta značajno spustila.

„Veliki procenat djece u nižim razredima osnovne škole i po nekoliko sati dnevno koriste mobilne telefone i tablete. Nije rijedak slučaj vidjeti malo dijete u kolicima sa telefonom u rukama. Roditelji sve češće posežu za ovom ‘čudesnom spravom’, kako bi dobili ‘svojih pet minuta. Međutim, u određenom momentu, roditelji širom svijeta počinju da brinu zbog prekomjerenog korišćenja interneta“, izjavila je Ljutica za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prema saopštenjima američkog Nacionalnog zdravstvenog instituta (National Institut of Health – NIH), „vrijeme ekrana“ je u cjelini problem. Ljutica pojašnjava da je „vrijeme ekrana“ bilo koje vrijeme provedeno ispred digitalnog ekrana bilo koje vrste – uključujući televizore, video igre, mobilne telefone i, naravno, računare.

Ona kaže da se procjenjuje da djeca i tinejdžeri uzrasta između osam i 18 godina svake nedjelje provode oko 44,5 sati ispred digitalnih ekrana. Takođe, 23 odsto djece prijavila su da osjećaju zavisnost od video igrica.

Ljutica ističe da prekomjerno korištenje interneta može da dovede do brojnih negativnih efekata. Najčešće u „ekranskom vremenu“ nema fizičkog kretanja, djeca nemaju vremena da pojedu nešto zdravo, pa se obroci svode na visokokaloričnu brzu hranu u kombinaciji sa gaziranim sokovima, što dovodi do gojaznosti. Takođe, neprirodan položaj dovodi do deformiteta kičmenog stuba kod djece.

Ljutica naglašava da djeca koja su često na internetu ili pred ekranom odlaze kasnije u krevet i imaju problem sa uspavljivanjem, pojavljuje se oštećenje vida, česte glavobolje i razdražljivost. Kod takve djece, tvrdi ljekarka, povećava se i vjerovatnoća pojave anksioznosti, depresije, poremećaja pažnje, uključujuči Attention Deficit Disorder (ADD), odnosno smanjenje pažnje i Attention Deficit and Hyperactivity Disorder (ADHD) – poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću.

Ona kaže da previše vremena provedenog pred ekranima i na internetu može uništiti ravnotežu interesa i aktivnosti djeteta, kao i da se može pojaviti kompulzivno ponašanje.

Ljutica ističe da su neki od znakova zavisnosti od ekranskog vremena to što djeca ostaju online mnogo duže nego ranije, koriste tajno internet, počinju da lažu o vremenu provedenom na globalnoj mreži, često ostaju online čitavu noć, ne poštuju pravila postavljena u vezi vremenskog ograničenja.

Nerijetko se, tvrdi, javljaju i promjene na emocionalnom polju. Tako djeca postaju bijesna ili uznemirena ako ih neko prekine dok su online, razdražljiva su kad ne mogu da pristupe web-u, depreisvna kad im se uskrati internet na neko vrijeme i preokupirana virtuelnim svijetom.

„Prevelika okupiranost online životom znači da djeca daju prednost internetu, na uštrb vremenu provedenom u društvu roditelja, rođaka i prijatelja. Kada nijesu online, često razmišljaju o povratku na internet. Provjeravaju društvene mreže, poštu, popuštaju u školi, ne rade domaće zadatke, ne obavljaju kućne poslove, prave nova poznanstva sa ljudima na webu“, ističe Ljutica.

Ona poručuje da su roditelji ti koji moraju da regulišu vrijeme provedeno ispred ekrana i da posebno vode računa da dijete mora da ima vremena za druge vanškolske aktivnosti, trening, sport, čitanje, domaće zadatke i druženje sa vršnjacima, ali i da naročito treba obratiti pažnju na zdrav način ishrane.

A da su roditelji sve više zabrinuti za vrijeme koje njihova djeca provode ispred ekrana i da često traže savjet kako ograničiti to vrijeme, potvrđuje i iskustvo tima roditeljske SOS linije Udruženja Roditelji.

Oni za CIN-CG kažu da je, u nekim slučajevima, ta navika već dostigla nivo kada ozbiljno ugrožava uobičajeno životno funkcionisanje djeteta ili mlade osobe, pa su primorani da roditeljima preporuče pomoć stručnjaka.

Postavljanje granica, tvrde, muči veliki broj roditelja, koji se obraćaju za savjet kako da postupe u slučajevima kada dijete provodi više vremena u korišćenju pametnih uređaja, nego u igri ili učenju, druženju i sportskim aktivnostima.
„Jedan adolescent u prosjeku svakodnevno provede oko dva sata aktivno koristeći telefon, računar ili odgovarajući na poruke na društvenim mrežama. Sa druge strane, kako i na djecu, tako i na roditelje utiče vrijeme provedeno ispred ekrana. Čak umjerena, ali svakodnevna upotreba može prouzrokovati stanja razdraženosti, slabije kontrole impulsa, rasutu pažnju… Sve ovo za posljedicu može imati teškoće u uspostavljanju discipline i određivanju granica u vremenu provedenom pred ekranima“, piše u odgovoru stručnog tima roditeljske SOS linije.

U Udruženju Roditelji smatraju da su djeca sklona da se brzo prilagode ponašanju roditelja, odnosno odraslih, pa tako vrlo brzo mogu da se usmjere na sopstvene pametne telefone, ako u okruženju ne vide alternative takvim navikama.
„Osim što je važno da roditelji postave granice ili neka pravila o vremenu provedenom ispred ekrana i da se toga dosljedno pridržavaju, važno je da i oni sami sebi ograniče upotrebu pametnih uređaja i to vrijeme organizuju, na primjer, za neke zajedničke porodične aktivnosti. Ekrani odvlače pažnju i smanjuju naš kontakt sa okruženjem. To može dovesti do problema u komunikaciji sa bliskim osobama i posljedično do narušavanja odnosa“, kažu u Udruženju Roditelji.

Stručni tim ima i smjernice za roditelje - predlažu im da ograniče upotrebu telefona, tablet računara, pronađu druge načine za zabavu, ne koriste uređaje kod kuće i tokom vremena provedenog uz djecu, odrede tačno doba dana kada se uređaji koriste ili odrede vrijeme nakon kojeg njihova upotreba potpuno prestaje. Neophodno je, smatraju, da se roditelji dosljedno pridržavaju smjernica i da dozvole djeci ili partneru da opomene onoga ko krši pravila.

Djeci najčešće kradu profile

Izvještaj UNICEF-a, objavljen krajem prošle godine, pokazao je da se 45 odsto djece u Crnoj Gori, odnosno svako drugo, ne osjeća bezbjedno na internetu. Prema podacima iz izvještaja, 38 odsto djece imalo je makar jedno neprijatno iskustvo tokom 2016. godine, dok 27 odsto ne zna šta bi uradilo, ukoliko bi ga neko uznemiravao preko interneta.

U Udruženju Roditelji kažu da su iskustva različita. Postoje roditelji koji su protiv toga da njihova djeca imaju profile na društvenim mrežama, ali ima i onih koji su i sami korisnici i ne vide problem u tome. Dio roditelja, iako su korisnici, ipak strepi od mogućih opasnosti ili zloupotreba na internetu.

„Najčešći slučajevi zloupotrebe odnose se na takozvanu ‘krađu profila’, kada postoji povreda ličnih podataka, šifre i korisničkog imena. U tim situacijama obično se dešava da neko ko zloupotrebljava profil druge osobe, odnosno djeteta, objavljuje neprimjerene sadržaje u njeno ili njegovo ime. Takvi slučajevi iz prakse obično se rješavaju brisanjem profila i dodatnom edukacijom roditelja i djeteta o tome kako mogu bolje da se zaštite na internetu”, pojašnjavaju u Udruženju.

Kao dobar primjer, navode da su mnoge škole podržale projekat „Surfuj pametno“, u okviru koga su u više navrata za osnovce priređivane radionice o pametnom i sigurnom korišćenju interneta i društvenih mreža.

Vide od nastavnika

„Po zakonu, u školi je zabranjena upotreba telefona tokom trajanja nastave. Svaka škola i nastavni kolektiv se na svoj način nosi sa slučajevima kada dođe do nepoštovanja ovog pravila. Nažalost, nekada se dešava da i sami nastavnici koriste telefon u toku časa, pa ne možemo očekivati da se onda djeca dosljedno pridržavaju pravila. Koliko god se priča o štetnosti ekrana i posljedicama pretjeranog korišćenja svih pametnih uređaja, činjenica je da živimo u digitalnom dobu i da često ne možemo da se odupremo pritiscima i trendovima društva“, kažu iz Udruženja Roditelji.

Ana KOMATINA

Inspekciji promiču brojni slučajevi, poput žena kojima gazde ne isplaćuju zarade, tjeraju ih da rade dodatne poslove i ucjenjuju ih oduzetim ličnim dokumentima

Iako međunarodne organizacije opominju zbog pojave prisilnog rada i radne eksploatacije, Crna Gora u posljednjih 13 godina nema nijedan procesuiran slučaj tog oblika trafikinga.

U izvještajima međunarodnih institucija piše da su uglavnom muškarci i dječaci iz inostranstva bili podvrgnuti prinudnom radu u sektoru građevinarstva, romska djeca prinuđena da prose, te da su žene iz inostranstva često primorane da rade u Crnoj Gori.

Prema pravosnažnim presudama, Crna Gora ima registrovana samo dva slučaja radne eksploatacije i to procesuirana 2004. i 2005. godine. Obje presude postale su pravosnažne 2010. godine, kada je sedam lica osuđeno zbog radne eksploatacije, a dosuđene kazne su se kretale od dvije do tri i po godine zatvora. Tada su osuđena četiri Crnogorca, jedan državljanin Srbije i jedna Ukrajinka. Žrtve su šest lica iz Ukrajine i 23 osobe iz Bangladeša.

Crna Gora zabranjuje trgovinu ljudima radi radne eksploatacije članom 444 Krivičnog zakonika, koji propisuje zatvorske kazne do 10 godina, odnosno 12 godina. Šef kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ocijenio da nema opravdanja za ovako loše rezultate u borbi protiv trafikinga.

“ Svi imamo dužnost i obavezu da budemo bolji. Očekujemo od policije i tužilaštva prvenstveno bolju identifikaciju žrtava u narednom periodu”, rekao je Ulama. On je istakao da djeluje kao da smo najgori u regionu u borbi protiv trafikinga zato što se drugačije vodi statistika.

“ U regionu je mnogo veći broj potencijalnih žrtava koje se evidentiraju kao žrtve trafikinga, što mi ne radimo, iako na isti način postupamo i sa potencijalnim žrtvama, odnosno pružamo im svu potrebnu pomoć”, pojasnio je Ulama.

Direktorka Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević za CIN CG je ocijenila da imamo samo dvije presude zato što nema institucija koje se na pravi način bave tim problemom.

„ Kada se otvori novi hotel, na primjer, inspekcija mora da provjeri da li su svi radnici prijavljeni, da li im se isplaćuju plate i slično, jer od toga sve počinje. To oni mogu i moraju da urade. Ali, oni to ne čine. Tu su često uključeni i mito i korupcija. Novi vlasnik hotela ih dočeka, ugosti, oni se prošetaju i na tome se završi”, navela je ona.

Raičević kaže da je bila prisutna kada je u jednom novootvorenom hotelu na primorju inspektor uočio da nema tople vode, da je supa hladna, ali nije primijetio da su svi radnici iz Bosne i nije ih pitao jesu li prijavljeni i da li ih plaćaju. “Najveća odgovornost je na inspekcijama, posebno inspekciji rada koja ne otkriva ove slučajeve”, ocijenila je Raičević.

Ujedinjene nacije (UN), podsjetila je Raičević, prepoznale  su upravo ovu vrstu eksploatacije kao jednu od težih kada je riječ o ženskoj populaciji. Potencijalne žrtve su, obično, radno sposobne žene.

„ Razni su oblici radne eksploatacije, od rada u kući, na njivi, u hotelima ili bilo gdje kod privatnika koji ih ne osiguravaju, ne isplaćuju im plate, odbijaju da potpišu ugovord i mogu sa njima da rade što hoće”, objasnila je ona.

Raičević  je navela i kako se manipuliše sa žrtvama:

„ Nakon prvog mjeseca, kad treba da isplati zaradu, privatnik kaže: bolje ti je da imaš ovdje besplatnu hranu i spavanje, pa ćemo ti posle tri mjeseca platiti najedno, a ti živi od napojnica. Tu žene naprave grešku, a najčešće posle dva ili dva i po mjeseca budu istjerane bez plate”.

Ono što je primijećeno kod nas, kaže Raičević, jeste i da se često pred praznike pojavljuju oglasi za potražnjom radne snage, za pravljenje kolača, u pekarama i slično. Žrtve su dodatno ugrožene jer, pogotovo ako su iz inostranstva, najčešće iz Srbije, uplašene ne pokušavaju da se nekom žale, jer su im dokumenta kod gazde, a prinuđene su da rade i druge poslove osim onih zbog kojih su zaposlene.

Radna eksploatacija, kako ističe direktorica SŽK, manje je uočljiva od ostalih oblika trgovine ljudima i zahtijeva dodatne napore da se otkrije.

„ Jedino inspekcija rada može da dopre do takvih ljudi. Ali je neophodno uključiti i sve ostale institucije. Rano otkrivanje neprijavljenog rada je ključno”, zaključila je ona.

Iz inspekcije rada, međutim, do pisanja članka, nijesu stigli odgovori na  pitanja o problemu radne eksploatacije. Ni iz Unije sindikata nijesu željeli da govore o tom problemu, navodeći da im je šef na putu, te da nemaju dovoljno podataka o ovoj temi.

Daju organe da bi prešli granicu

Ulama je naglasio da se posebno prate migranti, jer je u drugim zemljama zabilježeno da daju, recimo, organe da bi prešli granicu.

“ Mi za sada nemamo saznanja da je bilo takvih slučajeva kod nas, ali policija intenzivno radi na nekim slučajevima, pa ćemo vidjeti rezultat”, rekao je on.

Raičević takođe smatra da je uzimanje u obzir migrantske perspektive obaveza kada je riječ o radnoj eksploataciji.

„ Radnici migranti, njih ima kod nas čitavo ljeto, migriraju zbog zaposlenja. Prelaze granicu ilegalno ili ostaju duže nego što je predviđeno zakonima i oni su više izloženi riziku, jer im se uzimaju dokumenta“, ocijenila je ona.

Radnu eksploataciju često prati i seksualna

Djevojka iz Beograda radila je u Krašićima u lokalu gdje je vlasnik doveo 12-13 žena iz Srbije, Makedonije i Bosne, a samo je dvije prijavio.

Radila je dvije smjene i očekivala je da će joj biti veća plata zbog toga. Poslije mjesec dana on joj je rekao da nema novca da joj plati, ali će joj sljedeći put dati duplo.

„ Sljedećeg mjeseca doveo je dva svoja druga i predložio joj seks sa njima, obećavajući da će joj i to platiti. Tu je vidjela da je đavo odnio šalu, nekako se branila 15-ak dana, a onda je pobjegla“, ispričala je za CIN CG Raičević slučaj jedne od mnogih radno eksploatisanih djevojaka.

Raičević je ovaj slučaj prijavila tivatskoj policiji, ali je sjutradan kad je djevojka trebalo da svjedoči, samo rečeno da je otišla i da ne znaju gdje je.

„ Pretpostavljam da su do nje doprli i da su je ucijenili ili joj zaprijetili, ili joj neko dao pare da se vrati. Te žene jedva čekaju da idu kući, pa se teško odlučuju da svjedoče“, navela je Raičević.

Ona je istakla i da vrlo često radnu eksploataciju žena prati i seksualna. „Kada si zarobljena sa svim dokumentima, on ti kaže vratiću ti, ako uradiš to i to, a bude vrlo često i fizički napadnuta, pretučena“, navela je Raičević.

Maja BORIČIĆ