Država još nema odgovor na opasne sadržaje koji se šire sa internetskih publikacija za koje se često ne zna gdje im je sjedište i ko su vlasnici

 

"Cetinje je danas bez sumnje najustaškiji grad u bivšoj Jugloslaviji...", kaže se u tekstu "Od srpstva do ustaštva: Srećom, Cetinje nije Crna Gora" na portalu Srpska24.me i tvrdi da je "nevjerovatna istorija procesa, kojim je najsrpskiji grad na svijetu postao leglo patološke mržnje prema Srbima".

Srpska24.me se ne nalazi u registru Ministarstva kulture i medija (MKM), a nije ga bilo ni u registru audio-vizuelnih medija (AVM) i elektronskih publikacija koji je do 2020. godine, odnosno do promjene Zakona o medijima, vodila Agencija za elektronske medije (AEM). Vlasnik i urednik Srpske24.me Ivan Milošević za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), međutim, tvrdi da su "registrovali portal u skladu sa Zakonom o medijima".

"Navalili na crkvu pa je optužuju što njene vladike kažu da su Crnogorci izmišljena nacija, da ne postoji crnogorski jezik, da je izdaja hrliti u krilo Hrvata i Albanaca, a kidati sve veze sa Srbijom i ostale DPS teze. Ne misle to samo vladike, nego pola Crne Gore koju režim takođe na izborima, pored crkve, želi da potuče do koljena", navodi se u drugom tekstu na ovom portalu, koji potpisuje Milošević.

On, u odgovorima za CIN-CG, ističe da ne smatra da ovakvi tekstovi šire mržnju. "Da mi je muka od DPS-a jeste i to ne krijem, a bogami nije mi dobro ni od onoga što rade Albanci", kaže Milošević. I dodaje: "Naravno, ne mrzim pojedinačno ljude, pa ma ko oni bili, ali uistinu mi je muka od ideologije DPS-a i Albanaca".

Ovaj portal izvještava i o stanju na Kosovu. Među nekim od naslova su, na primjer: "Albanci uobičajeno: I djecu zloupotrebljavaju u antisrpskoj kampanji" ili "Albanci znaju šta rade: zasadili preko 100.000 stabljika marihuana".

U jednom od tekstova prozivaju se i Bošnjaci, zbog toga što navodno nijesu reagovali na napad na učenike Bogoslovije na Cetinju iz aprila 2021. riječima: "Gdje su braća muslimani ili Bošnjaci? Više ne znam ko su, a ni oni".

Ovo je samo jedan od brojnih portala koji nijesu u evidenciji MKM-a sa problematičnim sadržajima, a koji šire propagandu i vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Takvi portali najčešće služe i za obračune sa neistomišljenicima, kao i za dijeljenje lažnih vijesti i dezinformacija, uvreda i kleveta. Crna Gora još nema razvijene mehanizme da se zaštiti od takvih internetskih publikacija.

"Crnogorci i Crnogorke, vi kako gođ 'oćete – ma se ja sa Mahmudovcima i Grobolupežinama nikad pomiriti neću" – naziv je teksta koji objavljuje Crnogorski portal, koji takođe nije u zvaničnoj evidenciji MKM-a. Nije ga bilo ni u registru AEM-a.

"Činjenica je da u Crnoj Gori žive Srbalji. Realno sagledano: njih ima da kam pukne 10 odsto (tun spadaju i Srbalji uteklice – dibidus podrepnice, iz 90-ih… Problem je cjelokupni mentalni sklop njih 28 odsto postojbnika Crne Gore. Naglašavam: 0,5 odsto oduzetih od 28,5 odsto pripadnika toga naroda, a to je jedva 1,5 odsto broja svih postojbnika Crne Gore, držim za normalne, civilizovane, proevropske ljude i iskrene crnogorske rodoljube (lično poznajem takve)", dio je spornog teksta.

Na ovom portalu, koji nema po Zakonu o medijima obavezne informacije poput impresuma, može se pronaći još problematičnih sadržaja. CIN-CG nije dobio odgovore od Crnogorskog portala na pitanja, između ostalog, da li ovaj tekst smatraju spornim, zašto se nijesu registrovali kao mediji i da li namjeravaju da to učine.

Zakonom je propisano da je portal medij čiji se sadržaj širi putem interneta. U registru koji je do skoro vodila Agencija bio je 101 registrovani portal. U evidenciji MKM-a u ovom trenutku ima oko 85 registrovanih portala. CIN-CG je jednostavnom pretragom naišao na više portala koji nijesu na ovim listama. Neki od njih su u međuvremenu ugašeni.

"Internetske publikacije koje odbijaju da ozakone svoj rad se osnivaju svakodnevno", navode iz Ministarstva za CIN-CG.

Upis u evidenciju je, kako ističu, dobrovoljan, a ne obavezan. "Ne postoji zakonska mogućnost da se takvi mediji prisile na evidenciju, jer bi to bilo suprotno i međunarodnim i evropskim standardima slobode izražavanja, ali i jedan vid cenzure. To su i poruke međunarodnih partnera, Savjeta Evrope i Evropske unije (EU)", navode za ovo istraživanje iz tog resora.

I u Agenciji su sličnog stava. Ističu da ni po ranijem zakonskom rješenju, po kojem je ona bila nadležna za elektronske publikacije, nije bilo moguće natjerati portale da se registruju. "Zakon iz 2010. nije predviđao mogućnost da se elektronske publikacije koje nijesu podnijele prijavu, odnosno koje ne žele da se registruju, primoraju da to urade. Nijesmo bili u mogućnosti da samoinicijativno vršimo upis u registar", kazali su iz AEM-a za CIN-CG.

Napominju ni da tadašnjim Zakonom nije bila propisana ni upravno-nadzorna mjera, ni prekršajna odgovornost za one koji se ne registruju. AEM nije imao zakonsku mogućnost da interveniše čak ni ukoliko pružalac elektronske publikacije u prijavi za upis u registar ne dostavi tačne podatke ili se podaci iz prijave izmijene nakon upisa u registar.

Na listi MKM-a nema ni više uticajnih portala, od kojih pojedini imaju više desetina hiljada pratilaca. "Ipak, do vlasnika i urednika tih medija može se doći, što nije slučaj za mnoge koji se konstantno osnivaju, a za koje ne znamo ni ko ih je osnovao ni ko ih uređuje", upozoravaju za CIN-CG iz Instituta za medije (IMCG).

Neevidentirani portali su, kako navode iz ove organizacije, posebno u sekcijama za komentare prepoznati kao glavni kanali kojima se šire dezinformacije, govor mržnje, uvrede, lažne vijesti... Po Zakonu o medijima iz 2020, medij je dužan da takve sadržaje obriše u roku od 60 minuta od trenutka saznanja ili će biti kažnjeni sa više hiljada eura.

Neregistrovani portali, međutim, ne podliježu medijskim zakonima, napominju iz IMCG-a. "Pitanje je kako se zaštiti od tog sadržaja i koga da građanin tuži ako ne zna ko je vlasnik i urednik nekog portala", pojašnjava se u odgovoru.

Širenje mržnje tretiraju i drugi zakoni, poput Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o elektronskim medijima, Zakona o javnom redu i miru, Krivičnog zakonika (KZ)… ali i neki drugi propisi, kao što je Pravilnik o programskim standardima u elektronskim medijima.

Iako je Zakonom o medijima propisano da nadležni sud može na predlog državnog tužioca ograničiti dalje širenje medijskog sadržaja koje predstavlja direktno i namjerno podsticanje na činjenje krivičnih djela iz KZ-a, iz IMCG-a ističu da nikada do sada nije zabilježen slučaj da je tužilaštvo pokrenulo takvu proceduru.

Bilo je primjera da je neko odgovarao zbog širenja nedozvoljenih sadržaja, međutim, riječ je uglavnom o pojedincima, a ne medijima ili njihovim vlasnicima.

Prema analizi IMCG-a "Govor mržnje i dezinformacije u Crnoj Gori u propisima i praksi" u periodu između novembra 2019. i aprila 2021, policija je pokrenula 64 slučaja koji se odnose na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, izazivanje panike i nereda i ugrožavanje bezbjednosti na internetu.

Do sudova je, kako se još navodi u ovoj analizi, između marta 2020. i januara 2021. godine, stiglo 13 predmeta. "U aprilu su izrečene zatvorske kazne protiv dvije osobe pod optužbom da su podsticale nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju. U maju i junu po istoj optužbi osuđene su četiri osobe, od kojih su tri poslate u zatvor, a četvrta je uslovno osuđena", navodi se u analizi.

Zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje sedam mjeseci zatvora dobio je i Nikšićanin S. K., koji je u prvoj polovini 2021. na svom Instagram profilu prenio tekst sa sajta "Bosna info" sa uvredljivim sadržajem prema pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti.

 

Novi zakon i medijska strategija ne nude konkretna rješenja

Javna rasprava o Nacrtu zakona o medijima upravo je u toku. U Nacrtu se predviđa uvođenje inspektora za medije, koji bi kontrolisao i portale. Međutim, on ne uključuje konkretna rješenja za neregistrovane portale.

Ovaj problem se pominje u Nacrtu medijske strategije za period od 2023. do 2027, ali jedino u dijelu koji se tiče osiguravanja uslova za fer poslovanje medija. Predviđaju se samo redovne finansijske i tržišne kontrole neregistrovanih internetskih publikacija.

Iz MKM-a najavljuju jačanje postojećih zakonskih i institucionalnih mehanizama koji će se koristiti u slučajevima širenja spornih sadržaja na neregistrovanim portalima, poput govora mržnje ili dezinformacija. Riječ je, kako objašnjavaju, između ostalog, i o izmjenama i dopunama KZ-a sa jasno definisanom normom govora mržnje kao krivičnog djela.

 

Mahom šire govor mržnje i dezinformacije

U martu ove godine ugašen je portal Srpske novine Crne Gore, koji nije bio u evidenciji MKM-a, ali jeste u registru koji je vodila AEM. Na tom portalu, čiji je sajt i dalje dostupan, mogu se pronaći propagandni sadržaji portala Sputnjik koji se tiču rata u Ukrajini – senzacionalistički tekstovi u kojima se o ratu izvještava samo na osnovu izvora sa ruske strane. Savjet AEM-a je u aprilu ove godine zabranio ruske medije Raša tudej i Sputnjik, sa obrazloženjem da se tako Crna Gora usaglašava sa politikom sankcija EU prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.

U slučaju portala Srpske novine nijesu reagovale nadležne intitucije. Uredništvo, u saopštenju iz marta ove godine kojim objašnjava zašto je portal ugašen, navodi da je ova publikacija ostala uskraćena za usluge američkog servera Namecheap zbog promovisanja proruskih propagandnih informacija. "Stičemo utisak da je naš portal ugašen isključivo zbog svog naziva i trobojke koja predstavlja njegov zaštitni znak", navodi se u saopštenju.

Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević ističe da postoji i jedan broj portala koji imaju uredne impresume, u skladu sa Zakonom o medijima, a koji nijesu evidentirani kod MKM-a kao internet medijske publikacije. "Neevidentirane internet medijske publikacije najčešće služe kao oruđe za obračun sa neistomišljenicima i sigurno ne doprinose jačanju medijskog profesionalizma, niti novinarskih standarda, jer se ne bi izbjegavale zakonske procedure".

Ovakvi internetski sadržaji uglavnom zaobilaze Kodeks novinara, koriste svoju vidljivost za nametanje stavova, medijsku manipulaciju, širenje lažnih vijesti, a često i otvorenu propagandu sa primjesama govora mržnje, naglašava za CIN-CG Nikočević.

 

Portal Udar primjer neodgovornosti nadležnih

Neregistrovani portali mogu zakupiti domen bilo gdje na svijetu, pa je borba protiv spornih sadržaja koje oni često šire još komplikovanija. Naša država još nema razvijenu ni unutrašnju regulativu po ovom pitanju.

Jedan od portala čiji se vlasnik do danas ne zna je portal Udar.me, koji je nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora u avgustu 2020. pokrenut na nacionalnom internet domenu Crne Gore (.me). Služio je za obračun sa neistomišljenicima tadašnje vlasti. Na njemu su objavljivani tekstovi u kojima su pojedini opozicionari, ali i novinari etiketirani kao saradnici stranih obavještajnih službi, izdajnici, mafijaši…

Ovaj portal je nedugo nakon izbora ugašen i nikada se nije saznalo ko je stajao iza tog portala. Uvidom u tadašnji registar koji je vodila AEM, nije bilo moguće saznati naziv pružaoca elektronske publikacije, ime i prezime ovlašćenog lica i odgovornog urednika, adresu, e-mail, telefon, niti bilo koji drugi podatak. Nije bilo moguće utvrditi vlasnika domena ni pretragom nekih servisa, poput domaintools.com.

Direktor organizacije KOD Srđan Perić i nekadašnji potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja i gradonačelnik Cetinja Milorad Vujović su nekoliko nedjelja pred izbore 2020. tražili od AEM-a da se utvrdi porijeklo ovog portala. To, kako su im objasnili iz Agencije, nije bilo moguće, jer je Zakon o medijima po kojem su mogli da djeluju prestao da važi samo nekoliko dana prije nego su Perić i Vujović uputili dopis.

"Agencija je u tom trenutku i dalje vodila registar. Zato smo od nje i tražili da upotrijebi svoja ovlašćenja", tvrdi Perić za CIN-CG. Slučaj je tu stao.

Ni iz Ministarstva unutrašnjih poslova, ni iz Uprave policije, ni poslije više nedjelja čekanja CIN-CG nije uspio da dobije odgovore na pitanje da li su i šta preduzeli u slučaju portala Udar, niti na brojna druga pitanja.

Predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković za CIN-CG ističe da to što neki portali nijesu registrovani kod nadležnog državnog organa ne znači i da im se ne može ući u trag. "Takav je slučaj i sa onima koji stoje iza medija poput sramote kakav je Udar. Pitanje je samo da li postoji spremnost i sposobnost da se do tih informacija dođe i da se nakon toga djeluje", navodi Vuković.

On upozorava da neodgovornost pokazuje da društvo nije stvorilo odgovarajuće nezavisne institucionalne mehanizme koji bi se uspješno nosili sa ovim problemima. "Takve institucije, naravno, postoje u politički i ekonomski uravnoteženim, tj. zdravim društvima. Crnogorsko društvo je, na žalost većine, bolesno".

 

Djelovanje neregistrovanih medija teško kontrolisati

Sprega politike i medija je, prema mišljenju Nikočevića, u velikoj mjeri zamutila crnogorsko medijsko tržište, što je otvorilo prostor za neregulisano djelovanje propagandnih glasila. "Ta glasila često dovode u pitanje ili negiraju osnovne civilizacijske vrijednosti i ljudska prava, sve u svrhu ispunjavanja agende koju im isporučuju njihovi politički mentori. Poseban problem jeste što je najveći dio tekstova na takvim portalima – nepotpisan".

Na to ukazuju i u Centru za demokratsku tranziciju (CDT), u publikaciji "Čiji su naši mediji" iz januara ove godine.

"Nezainteresovanost nadležnih institucija pogoduje ovakvim pojavama koje najčešće prolaze nekažnjeno", navodi se u njihovom nalazu.

U Ministarstvu su svjesni da se radi o jednom od većih problema na medijskoj sceni. "Treba raditi na jačanju svih normativnih, institucionalnih i administrativnih kapaciteta na prevazilaženju ovog problema, uključujući i jačanje samoregulacije", navode.

Ova oblast, upozoravaju iz Instituta za medije, nije dobro zakonski uređena u našoj državi, ali ni u drugim zemljama regiona.

"Naš dodatni problem je to što zbog poznavanja jezika konzumiramo i medije iz regiona, a srpski tabloidi su prepoznati kao platforme za širenje dezinfomacija i lažnih vijesti u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori", navode iz IMCG-a.

Nikočević smatra da u Zakonu o medijima postoji prostor za unapređenje u dijelu kaznenih odredbi za izostanak prijave evidencije ili netačno navedene podatke u impresumu. "Vlada ne želi da se konfrontira sa medijima, čak i kad to znači dosljednu primjenu zakona. Tako imamo kontinuirano izbjegavanje odgovornih u institucijama, ali ne i valjano praćenje poštovanja zakona od strane štampanih medija i internetskih publikacija, kao ni pokretanje postupaka u slučajevima kršenja zakonskih odredbi", navodi on.

Nacrtom novog zakona, navode još iz Ministarstva, primjena se ograničava na medije koji su osnovani u Crnoj Gori.

 

Kazne za oglašavanje javnih preduzeća na neregistrovanim portalima

CGO je nedavno objavio informacije da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i CEDIS imaju potpisane ugovore sa neregistrovanim portalima. Nikočević naglašava da javni organi ne bi trebalo da se oglašavaju na portalima koji zaobilaze zakone države Crne Gore.

Izmjene i dopune Zakona o medijima, čije se usvajanje očekuje do kraja ove godine, predviđaju novčane kazne od 300 do 2.000 eura za odgovorne u javnom sektoru "ako se oglašavaju u medijima koji nijesu u evidenciji resornog Ministarstva".

"Konačan cilj bi bio da se onemogući svim internetskim publikacija koje nijesu evidentirane, dobijanje bilo kakvog vida finansijske i druge podrške od strane javnog sektora, kako bi se onemogućilo da njihov rad bude 'ozakonjen', a ujedno dovedu u neravnopravan položaj svi mediji koji ispunjavaju svoje zakonske obaveze", navode još iz MKM-a za CIN-CG.

Iz IMCG-a upozoravaju da to nije dovoljno. Ističu da primarni cilj tih portala nije zarada na tržištu, već širenje spornog sadržaja za različite interese.

 

“Divlji” portali cvjetaju na regionalnom tržištu

Iz Udruženja novinara Srbije (UNS) u septembru ove godine su saopštili da se i oni suočavaju sa problemom sve većeg broja neregistrovanih portala, ukazavši da se na njih ne odnose ni medijski zakoni, niti samoregulacija.

Kao jedan od “divljih” portala na kojem je učestalo targetiranje i napadanje neistomišljenika navode sandzakpress.net. Prema zvaničnim podacima, do kojih je došao UNS, uplatu hostinga za ovaj neregistrovani portal do kraja marta 2021. godine plaćala je firma “Sandžak Media doo Novi Pazar” (Sandžak TV), čiji je direktor crnogorski državljanin Salahudin Fetić.

Ovaj portal ima i rubrike posvećene crnogorskom dijelu Sandžaka. CIN-CG je uvidom u registar medija ustanovio da ovaj medij nije registrovan ni u Crnoj Gori.

 

Crna Gora može učiti na primjeru Hrvatske

Hrvatsko Vijeće za elektroničke medije je ove godine, na zahtjev ombudsmanke, izreklo prekršajni nalog portalu Sloboda.hr od 100.000 kuna (oko 13.250 eura) zbog nepodnošenja prijave za upis u njihov registar, kako je propisano Zakonom o elektroničkim medijima.

”Prethodno je navedeni portal objavio mizogini tekst pod naslovom ‘Feminizam kao pokret ružnih žena’. U konkretnom slučaju portal nije kažnjen zbog mizoginog teksta sa otvorenim govorom mržnje, jer kao neregistrovan portal nije podlijegao aktuelnom zakonu u dijelu podsticanja diskriminacije, ali jeste kažnjen zbog nepodnošenja prijave i neevidentiranja u registar tamošnjih medijskih internet publikacija”, navodi za CIN-CG Nikočević iz CGO.

Iz hrvatskog Vijeća za CIN-CG ističu da se Zakon ispostavio kao efikasan. Oni navode i da se u vrijeme izbornih političkih kampanja aktivnosti medija, među kojima su i neregistrovani mediji, pojačavaju. “U svijetu kojim dominiraju masovne komunikacije oni su sve više oni koji određuju političku agendu... Nema nikakve sumnje da u tom procesu učestvuju i neregistrovani portali”, navodi se u odgovoru.

Na primjeru portala Sloboda.hr se, upozorava Nikočević, “vidi (ne)moć crnogorskih državnih organa. “Oni ostaju bez odgovora na svakodnevno širenje mržnje u jednom dijelu naše medijske scene”, zaključuje on.

Andrea JELIĆ

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG izjavili da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku, iako Aleksandar Rakočević, vještak koji je radio procjene, tvrdi da je posao obavio profesionalno. Tužilaštvo ne želi da komentariše procjene

Livade, pašnjaci, kamenjari i zarasle parcele na kojima nije bila dozvoljena gradnja, od kojih je većina u zabačenim brdima iznad Budve i Kotora, procijenjeni su, u dva predmeta protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića, na 2.637.228 eura. Procjene je, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), radio vještak Aleksandar Rakočević.

To pokazuju podaci do kojih je slobodnim pristupom informacijama došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Postupci vođeni protiv kriminalne grupe Marovića najbolji su primjer koliko su sporazumi o priznanju krivice zloupotrebljavani. Tužilaštvo i sud su u tim nagodbama prihvatali nerealne procjene imovine od koje Opština Budva već šestu godinu ne uspijeva da unovči gotovo ništa. Međutim, ni Opština nije učinila puno da zaštiti svoje interese prilikom potpisivanja tih nagodbi. Jedan dio Opština je sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

Nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio se sa tužiocem SDT-a Sašom Čađenovićem da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine.

Opština je do sada uspjela da naplati oko 300.000 eura od prodaje Marovićeve imovine, što je manje od četvrtine duga koji je trebalo da vrati. Vještak Rakočević je imovinu koju je založio kao garanciju da će dug biti naplaćen procijenio na 1.120.361 euro.

U okviru iste kriminalne grupe, u slučaju poznatom kao “Kopirajt”, Opština Budva je oštećena za 2.191.312 eura. Bivši izvršni direktor firme “Kopirajt” Aleksandar Armenko nagodio se da, kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a to preduzeće je uslovno kažnjeno. Firma je Opštini Budva, na račun štete, predala imovinu koja je bila predmet procjene u tom postupku. Od toga nije naplaćeno ništa.

U tri procjene imovine rađene za predmet “Kopirajt”, parcele, mahom kamenjarsko područje, koje su založene za dug od preko dva miliona eura, isti vještak procijenio je na preko milion i po eura.

Vještak, predstavnici pravosuđa, ali i Opština Budva skidaju odgovornost sa sebe za propuste u tim slučajevima.  

Komadić njive procijenjen na preko pola miliona eura

U dvije procjene iz juna 2016. piše da imovina Marovića (Svetozara, njegovog sina Miloša i brata Dragana) u Krimovici i Prijevoru, založena kao garancija za isplatu duga, između ostalog obuhvata i dvije parcele u blizini plaže Jaz, potpuno zarasle i nepristupačne. Jedna od njih je i u suvlasništvu sa državom.

Rakočević je ocijenio da jedna od parcela, za koju navodi da ne zna da li je na njoj dozvoljena gradnja, vrijedi 350 eura po metru kvadratnom, ali ne objašnjava u procjeni kako je došao do tog podatka. Tako je došao do procjene da 589 metara kvadratnih u Prijevoru vrijedi 206.150 eura. Vještak je procijenio da ta parcela vrijedi kao najskuplji kvadrat zemlje na tržištu, iako i sam u procjeni navodi da se ne može izjasniti oko namjene parcela, pa i da su nepristupačne.

Međutim, najveća vrijednost zemljišta u blizini, sa kojim upoređuje tu parcelu, zabilježena je 2013. i to na 253 eura po metru kvadratnom. U naredne tri godine, vrijednost zemljišta u blizini opada za gotovo polovinu, kako se i navodi u procjeni.

Na sajtovima za promet nekretnina, zemljište na Jazu se nudi po cijenama koje su veoma različite, a zavise od lokacije, površine i mogućnosti gradnje, piše u procjeni. Kreću se od 70 do 350 eura po metru kvadratnom.

I drugu parcelu od 663 metra kvadratna u Prijevoru, koja je u suvlasništu s državom a za koju takođe navodi da je zarasla i nepristupačna, vještak Rakočević cijeni na 120 eura po metru kvadratnom, odnosno na gotovo 80.000 eura.

On takođe procjenjuje da su u Krimovici skuplje parcele kojima se ne može prići od parcele koja se nalazi u selu. Tako parcele Marovića od 2.805 metara kvadratnih koje se nalaze na brdu i do kojih nema puta, zarasle i nepristupačne, procjenjujuje na 224.400 eura.

Njive, voćnjaci i pašnjaci, koje je založio Marovićev sin, obuhvataju ogromnu površinu i vlasništvo su velikog broja osoba, što im, prema procjeni vještaka, znatno umanjuje vrijednost. Iz izvještaja o procjeni se prostom računicom može zaključiti da mlađi Marović u suštini posjeduje samo 56. dio tih parcela. Ipak, vještak je Marovićev dio procijenio na gotovo 550.000 eura.   

  Kamenjar “vrijedi” gotovo milion

U slučaju “Kopirajt”, kamenjar i močvarno zemljište procijenjeni su na gotovo 900.000 eura, iako Rakočević u procjeni navodi da je “zbog neatraktivnosti, nedostatka detaljnog urbanističkih planova, infrastrukture i ostalog, veoma teško naći zainteresovanog kupca, jer za takva područja skoro i da nema nikakve potražnje”.

Parcela u Tudorovićima od 148.538 metara kvadratnih je, kako se navodi u procjeni, na kamenitom, brdovitom terenu, nepodesnom za gradnju, nema infrastrukture, nije dozvoljena gradnja… Rakočević procjenjuje ovu parcelu na pet eura po kvadratu, odnosno na 742.690 eura. 

Dvije parcele u Buljarici od 1.729 metara kvadratnih i jednu u Kruševicama od 1.928 metara kvadratnih, za koje se takođe navodi da su na kamenitom, brdovitom terenu na kome nije dozvoljena gradnja i da nemaju pogled prema moru, vještak procjenjuje na nešto manje od 200.000 eura.

Dva voćnjaka na Svetom Stefanu, u drugoj procjeni u ovom predmetu, Rakočević cijeni na malo manje od 700.000 eura. Do cijene voćnjaka od 820 eura po metru kvadratnom, vještak dolazi upoređujući podatke sa sajtova koji se odnose na prodaju - stanova i kuća. Mada, ovo je jedina lokacija koju je procjenjivao za koju postoji Detaljno-urbanistički plan (DUP) i dozvoljena je gradnja.  

I na sajtu Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore - Geoportalu vidljivo je da je većina spornih parcela zapravo zarasla, močvarna područja i kamenjari.

Aleksandar Rakočević za CIN-CG tvrdi da se uvijek koristio principima profesionalizma i stručnosti, posebno vodeći računa da država i lokalne samouprave budu zaštićene. Ističe da nije on birao nekretnine koje će se procjenjivati, već je od SDT-a dobio nalog da ih procijeni.

Zaista se, priznaje, većinom radilo o manje atraktivnim nekretninama - zemljištu na slabijim lokacijama, dijelom i neurbanizovanim. Ipak, kako kaže, s obzirom na to da se radi o Budvi, zemljište ima potencijal.

”Pregledom procjena i dalje sam mišljenja da, uz dobro osmišljen plan prodaje i marketing, Opština Budva sve nekretnine koje je dobila preko SDT-a može prodati po onim vrijednostima po kojim su procijenjene, a dio nekretnina i za veće vrijednosti”, tvrdi Rakočević.

Činjenica da se prilikom oglašavanja kod javnog izvršitelja niko nije javio na oglase, dodaje Rakočević, ne znači da nekretnine nemaju vrijednost.

”U Crnoj Gori nijedna nekretnina kod javnih izvršitelja nije prodata po početnoj cijeni. Svi potencijalni kupci čekaju drugu ili treću licitaciju, kako bi nekretnine kupili po mnogostruko manjoj vrijednosti”, navodi on. Ovdje je Opština Budva ispravno postupila, ocjenjuje Rakočević za CIN-CG, time što je sama otkupila dio zemljišta u Krimovici i kako kaže, spriječila da te nekretnine neko uzme za minimalne vrijednosti.

On nije želio detaljnije da govori o procjenama imovine koje je radio u spornim predmetima, navodeći da ga je SDT obavezalo na tajnost u tim postupcima.

Trećina Crne Gore “nestala” u procjenama?

Ni od Specijalnog državnog tužilaštva, niti od tužioca Saše Čađenovića, koji je dogovorio sve sporne sporazume, ni nakon višenedjeljnog dana čekanja CIN-CG nije dobio odgovor zašto su se nagodili na ovaj način. Pitali smo i da li su procjene imovine prošle bilo kakvu kontrolu pravosuđa te da li smatraju da neko treba da odgovara za epilog tih slučajeva. Svi ovi sporazumi sklopljeni su u vrijeme mandata glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Čađenović je, u međuvremenu, uhapšen po nalogu SDT-a, zbog osnova sumnje da je, obavljajući funkciju specijalnog tužioca, u periodu od sredine 2020. do 2022. godine, učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.

Sve sporne sporazume je “aminovao” predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić. On je za CIN-CG istakao da prilikom zaključenja sporazuma ni tužilac, niti okrivljeni nijesu naveli da je procjena vještaka sporna. Sa zaključenjem sporazuma, napominje Savić, saglasila se i budvanska Opština. ”Da li je Opština Budva kasnije uspjela da naplati nešto od preuzete imovine svakako nije pitanje za sud”, kaže Savić.

U situacijama kada se mišljenje vještaka ocijeni spornim, dodaje on, sud uvijek ima mogućnost angažovanja tzv. super vještačenja, odnosno komisije vještaka.

Rad predsjednika Višeg suda Borisa Savića doveden je u pitanje, kada je pravosudna inspekcija, početkom decembra, problematizovala slučajnu dodjelu predmeta u tom sudu. Utvrđeno je da su moguće zloupotrebe slučajne dodjele predmeta uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ministar pravde Marko Kovač je tada najavio da će o tome obavijestiti vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesnu Vučković radi eventualnog pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti Savića pred Sudskim savjetom.

U vrijeme sklapanja spornih sporazuma sa Marovićem i pripadnicima njegove kriminalne grupe predsjednik Opštine Budva bio je Srđa Popović iz DPS-a. Oba njegova prethodnika na toj funkciji Lazar Rađenović i Rajko Kuljača, takođe iz DPS-a, osuđeni su za učestvovanje u Marovićevoj kriminalnoj grupi.

Popović je za CIN-CG prvobitno rekao da nije bio na čelu Opštine kada su se potpisivali sporni sporazumi, ali se brzo prisjetio da jeste. Nakon insistiranja da pojasni način na koji je Opština prihvatila sporne nagodbe, Popović je rekao:   ”Ne sjećam se, to je bilo davno”.

Njegova tadašnja saradnica i sadašnja rukovoditeljka Sektora za imovinsko pravne poslove u Opštini Budva Milena Antović je za CIN-CG istakla da su imali povjerenja u rad tužilaštva i da su vjerovali da će novac biti vraćen.

”Ni tada nijesmo imali, a ni danas nemamo uvid u procjene imovine koje su rađene u tim predmetima”, naglasila je ona.

Izvor iz nekadašnjeg vrha opštinske vlasti u Budvi je za CIN-CG ocijenio da je “trećina Crne Gore nestala u procjenama”, te da ta zemlja “ni 2006. kada je bio bum nekretnina nije mogla da vrijedi toliko”.

”Posebno imovina založena za ‘Kopirajt’, ne vrijedi ni 15 centi po kvadratu”, istakao je taj izvor.

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG rekli su da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku za Marovićev dug od preko milion eura. Jedan dio je Opština sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i, kako kažu, teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

”Sporni pravni poslovi nijesu stavljeni van snage, a nijesmo ni blizu da se obeštetimo. Založena imovina samo nam pravi dodatnu štetu, došlo je do aboliranja optuženih, a mi i dalje trošimo resurse za nešto što ne vrijedi”, rekao je za CIN-CG sekretar za zaštitu imovine u budvanskoj Opštini Đorđe Zenović.

Ta imovina Opštini samo pravi dodatne troškove, za održavanje, vođenje postupaka prodaje, advokate i slično, ističe Zenović.

Komentarišući tvrdnju vještaka da založena zemlja ima vrijednost, Zenović je istakao da možda mali dio na Jazu i Krimovici može imati neku vrijednost “na dugom štapu”, ali da ta vrijednost nije ni blizu onoga kako je procijenio vještak. ”Imovina založena u predmetu ‘Kopirajt’ ni za sto godina neće imati nikakvu vrijednost”, ocijenio je Zenović.

On je Tužilačkom savjetu (TS) u junu ove godine podnio pritužbu na rad državnih tužilaca i rukovodioca tužilaštava koji su postupali u budvanskim predmetima, a u odnosu na primjenu instituta sporazuma o priznanju krivice. ”Kao sredstvo obezbjeđenja naknade dosuđene novčane štete, tužilaštvo je prihvatilo nepokretnu imovinu čija vrijednost u najvećem broju slučajeva po našoj ocjeni nije odgovarala visini dosuđenog obeštećenja”, naveo je Zenović u pritužbi. 

Iz Tužilačkog savjeta je CIN-CG-u odgovoreno da će, u prvoj polovini decembra, Komisija za pritužbe razmatrati predmet, nakon čega će ići na ocjenu TS-u. Do objavljivanja teksta, TS nije odlučivao o toj pritužbi.

Savić za CIN-CG objašnjava da sud ne može da se izjašnjava o krivičnoj ili profesionalnoj odgovornosti vezano za sklapanje sporazuma, jer bi bilo kojim odgovorom prejudicirao sudsku odluku: ”Zbog toga se o ovom pitanju mogu isključivo izjašnjavati stranke koje su sklopile sporazum”.

A potpisnicima sporazuma su očito procjene izgledale realne.  

Procjene rađene ofrlje

Da su razne zloupotrebe bile moguće u ovoj oblasti, govori i podatak da izrada procjene imovina uopšte nije bila zakonski uređena do 2018. godine. Tek sa donošenjem Pravilnika o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine te godine su prvi put detaljnije razrađena pravila po kojima se može raditi neka procjena. Tada se prvi put definišu obavezni elementi izvještaja o procjeni imovine ili kapitala, među kojima je i fer vrijednost, odnosno cijena koja bi bila dobijena za prodaju imovine.

Ta vrijednost se, u procjenama koje su rađene prije izrade Pravilnika, nigdje ne pominje.

”Do tada, a bogami i kasnije, te procjene su se često radile ofrlje i bez ikakve kontrole”, rekao je CIN-CG-u izvor iz procjeniteljske struke koji je želio da ostane anoniman.

Međutim, kako objašnjava, to što neko nešto procijeni, posebno u tako važnim sudskim predmetima, moralo bi da bude predmet ozbiljne kontrole pravosuđa.

Iz Ministarstva finansija (MF) za CIN-CG su objasnili da se na Pravilnik čekalo duže vrijeme zbog potrebe za stručnom pomoći inostranih i domaćih eksperata. Oni pojašnjavaju da su procjenjivači, i prije donošenja Pravilnika, morali raditi u skladu sa Međunarodnim i Evropskim standardima za procjenu vrijednosti.

Iz MF-a tvrde da kontrolu nad procjeniteljima vrši udruženje, komora ili asocijacija čiji su oni članovi. Iz Komore procjenitelja i sudskih vještaka Crne Gore su za CIN-CG rekli da “nijesu mjerodavni, niti nadležni” za pitanja, između ostalog, koliko u Crnoj Gori ima licenciranih procjenitelja i kakvoj kontroli oni podliježu. Prema Zakonu o računovodstvu, Ministarstvo može da oduzme licencu ovlašćenom procjenjivaču koji poslove procjene vrijednosti vrši nestručno. Tim Zakonom je predviđena prekršajna odgovornost i novčana kazna do 2.000 eura za procjenitelje koji ne rade u skladu sa propisima.

Krivični zakonik (KZ) Crne Gore oblast procjene imovine tretira jedino u domenu privrednog poslovanja, i to kroz djela zloupotreba ovlašćenja u privredi i zloupotreba procjene. Predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do 10 godina u zavisnosti od pribavljenje imovinske koristi ili prouzrokovane štete.

Zakonik o krivičnom postupku propisuje da se imovinsko pravni zahtjev podnosi najkasnije do završetka suđenja, odnosno u ovom slučaju potpisivanja sporazuma, i da o njemu odlučuje sud. Propisano je i da će sud usvojiti sporazum ako, između ostalog, utvrdi da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog i da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.  

Nagodbe zloupotrebljavane

U izvještajima Evropske komisije (EK) se već nekoliko godina upozorava da bi korišćenje sporazuma o priznanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U izvještajima se ističe i da bi kaznena politika trebalo da bude dosljednija i odvraćajuća, te da je neophodna revizija upotrebe instituta u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

Čak i čelnici crnogorskog pravosuđa neformalno priznaju da je ovaj institut zloupotrebljavan.

Ministarstvo pravde (MP) je, polovinom ove godine, najavilo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje.

Iz MP-a za CIN-CG navode da je analiza o primjeni sporazuma o priznanju krivice završena i da obuhvata period do 2021. godine.

”Analiza će sadržati zapažanja u odnosu na pravni okvir kada su u pitanju sporazumi o priznanju krivice. Analizirali smo i zaključene nagodbe kod naročito osjetljivih krivičnih djela, kao i dobre prakse tužilaštva, ali i šta su nedostaci u praksi”, navode iz MP-a, ne precizirajući koja su to zapažanja.

Oni dodaju da Nacrt izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću još nije predat Skupštini. Nijesu odgovorili na pitanje da li će Zakon tretirati oblast procjene imovine i na koji način.

Vrhovno državno tužilaštvo je nedavno saopštilo da će ubrzo biti formirana radna grupa za izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice. Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović ranije je izjavila za medije da su prepoznati problemi i nedostaci trenutne primjene nagodbi i da će radna grupa, za veoma kratko vrijeme, moći da izradi nove smjernice. ”Jedna od preporuka je da se iz sporazuma o priznanju krivice isključe krivična djela pranja novca i trgovine ljudima”, rekla je tada Jovanović.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG-a, smjernice bi trebalo da budu gotove do kraja ove godine.

Savić očekuje da ta uputstva poboljšaju percepciju javnosti, “jer je utisak da se sporazumi donose čak i bez zakonskog osnova, a potpuno se ignoriše činjenica da se oni uvijek zaključuju uz saglasnost okrivljenog, tužioca i oštećenog”.

Nadamo se da će nagodbe u našoj zemlji konačno uticati na prevenciju, ali i zadovoljenje pravde. Tada se valjda neće događati da svi projekti koje je država za 2023. godinu budžetom planirala za Budvu mogli biti plaćeni novcem koji je Opština izgubila zbog toga što nije mogla da se naplati od imovine oduzete od osuđenih članova Marovićeve kriminalne grupe. Prema budžetu za sljedeću godinu, adaptacija budvanskog Doma zdravlja, rekonstrukcija otvorenog bazena Pizana kod Starog grada, rekonstrukcija postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, izgradnja vrtića u naselju Dubovica i izgradnja jedne mini obilaznice koštali bi malo više od dva i po miliona eura. To je gotovo isti iznos koji bi Opština dobila da je oduzetu imovinu uspjela da unovči.  

Finansijskim istragama oduzet stan pod sporom

SDT je doživjelo krah i vođenjem finansijskih istraga u postupcima protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića.

CIN-CG je nedavno pisao da je SDT, za posljednjih šest godina, uspio da trajno oduzme jedino stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića. Međutim, i oko ovog stana sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.  

Nema odgovornih, tužioci napreduju

CIN-CG je ranije objavio serijal istraživanja, analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice SDT i VDT u Podgorici, notirajući ozbiljne propuste u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji.

Osim toga, nerealne procjene imovine presudile su i u slučaju porodice Safeta Kalića, koja je greškama pravosuđa oslobođena optužbi za pranje novca. Kako je CIN-CG ranije pisao, firma “Geotech” procijenila je njihovu imovinu na gotovo 30 miliona eura, za koju su stručnjaci, koji su učestvovali u sudskom postupku, ocijenili da ne vrijedi ni osam miliona.

Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, bila je glavni adut Kalićima u dobijanju milionske odštete, kao posljedicu petogodišnjeg upravljanja njihovom imovinom dok su se nalazili u pritvoru.

Ni za ovaj slučaj niko iz pravosuđa, ali ni procjenitelji nijesu ni na koji način odgovarali. Tužilac Hasan Lukač, koji je postupao u ovom predmetu, nije dao nijedan dokaz da oprani novac potiče iz krivičnog djela. On je nakon toga čak i unaprijeđen u člana Tužilačkog savjeta i ocjenjivao je rad drugih tužilaca.

Maja BORIČIĆ Andrea JELIĆ

Prekobrojne trudnoće ugrožavaju pravo na slobodu izbora i živote žena iz zajednice

Ako zatrudnim još jednom, mogla bih da umrem. To su rekli doktori suprugu i meni, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milana (32). Ona je zatrudnjela 11 puta. Rodila je petoro zdrave djece i imala šest pobačaja. Slabog je zdravlja. Djeluje neuhranjeno.

Prvog sina dobila je sa 16 godina, a danas doji najmlađe dijete, rođeno 2021. Ne želi više djece.

”Da sam mogla da biram sigurno ne bih ovoliko rađala’’, kaže ona.

Udala se, kaže, i nije imala izbora.

”Kad se udaš, moraš da rađaš’’.

Milana je počela da koristi kontraceptivnu pilulu nakon posljednjeg porođaja, na insistiranje doktora, koji njeno zdravstveno stanje smatraju ozbiljnim. Ipak, ne uzima redovno pilule, što je stavlja u rizik da ponovo zatrudni. Njen suprug, kaže ona, ne koristi kontracepciju.

”U većini zemalja u razvoju, najsiromašnije žene i djevojke nemaju moći da odlučuju da li i kada će ostati trudne’’, navodi se u izvještajima Ujedinjenih nacija (UN).

Da je tako, pokazuje i situacija u romskim naseljima u Crnoj Gori.

Od žena starih 15−49 godina koje su trenutno u braku ili u zajednici, tri odsto je zadovoljno planiranjem porodice sa rjeđim trudnoćama, navodi se u studiji “Romska naselja u Crnoj Gori” koju je Unicef objavio 2018. Kod opšte populacije ovaj procenat takođe nije visok, ali je duplo veći - šest odsto.

Reproduktivna prava omogućavaju ženama da imaju kontrolu nad svojim tijelom i odlučuju kada, sa kim i koliko će imati djece, navodi se u sapštenju organizacije Žene UN. Reproduktivna prava su ljudska prava i jednakost polova zavisi i od toga koliko su žene u mogućnosti da ostvaruju ova prava, navode iz ove organizacije.

UN je još 1997. upozorio da nepoštovanje reproduktivnih prava usmrti milione žena širom svijeta, uglavnom u zemljama u razvoju.

”Žene romske populacije obično ne dolaze same na preglede, već sa jednim ili više članova familije, čime im je uskraćeno osnovno pravo privatnosti. Mlade žene uglavnom i ne govore, već za njih pričaju svekrva ili majka’’, kaže u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Nataša Tomašević iz Doma zdravlja Podgorica.

Tomašević je godinama radila u Domu zdravlja na Koniku, gdje se liječi najveći broj pripadnica romske populacije u Podgorici.

”Žene nekad kažu da ne žele trudnoću, zakaže se abortus, a onda dođu nekoliko mjeseci kasnije da se porode jer im partner ili porodica nisu dozvolili prekid’’, objašnjava ona.

Miješanje trećeg lica kao posrednika između pacijentkinje i ljekara kada su u pitanju zdravstvene usluge, predstavlja kršenje reproduktivnog prava, navode iz Kancelarije za ljudska prava UN-a.

Situacija je, kaže Tomaševićeva, naročito komplikovana kod žena koje imaju više carskih rezova.

”Carski rez je rizičan zahvat za svaku buduću trudnoću i nakon carskog reza nikako se ne savjetuje ni prirodan porođaj, ni veliki broj narednih trudnoća. Savjetuje se duže čekanje do sljedeće trudnoće”, tvrdi ona.

Međutim, Romkinje nerjetko brzo zatrudne nakon carskog reza čime, kako upozorava Tomaševićeva, rizikuju pucanje materice i sepsu i niz drugih komplikacija.

Nekontrolisane trudnoće utiču na zdravlje

Prema istraživanju Unicefa iz 2018. u Crnoj Gori, čak 25,4 odsto romskih i egipćanskih djevojaka starosti od 15 do 19 godina rodilo je djecu. U opštoj populaciji taj procenat je jedan odsto. U romskim naseljima, prema ovoj studiji, stopa fertiliteta je četiri i po, što znači da većina žena ima četvoro ili petoro djece. Poređenja radi, stopa fertiliteta u opštoj populaciji 2018. je manja od dva, tj. većina žena ima jedno ili dvoje djece.

Međutim, teško je doći do pravih podataka o reporoduktivnom zdravlju Romkinja, objašnjava u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Sadija Holaj iz Doma zdravlja u Ulcinju.

”Pacijentkinje iz romske populacije često ne znaju podatke poput svoje starosne dobi ili posljednje menstruacije. Neke dođu i navededu da im je aktuelna trudnoća šesta po redu, a nigdje nema evidencije o prethodnim trudnoćama’’, objašnjava Holaj.

Romkinje uglavnom ne znaju svoj rh faktor, iako su rađale više puta, kaže Holaj.

Rh faktor, koji je važan podatak o krvnoj grupi, može predstavljati rizik po život, ukoliko se majčin i djetetov ne poklapaju. Tada je nephodna terapija.

Njihove trudnoće nisu redovno kontrolisane, pa nekada samo dođu da se porode. Zato je veći rizik od hitnih operacija, a porodilište u Ulcinju nema operacionu salu, objašnjava Holaj.

CIN-CG je već pisao o efektu maloljetničkih trudnoća na zdravlje Romkinja.

Unicef navodi da je rano rađanje djece vodeći uzrok smrtnosti za djevojčice od 15 do 19 godina.

”Zbog psihofizičke nezrelosti, nekontrolisane trudnoće i slabe ishrane žene romske populacije su pod velikim rizikom od prijevremenih porođaja. Ugrožena su i novorođenčad’’, kaže Holaj.

Doktorka Tomašević smatra da se zbog čestih trudnoća kod Romkinja javljaju specifični problemi, poput kile.

Statistika pokazuje da će se žene iz ove populacije tokom svog života susresti sa generalno lošim zdravstvenim stanjem, visokim procentom bolesti, i značajno kraćim životnim vijekom od opšte populacije. Očekivani životni vijek romske populacije je 55 godina, što je za 21 godinu manje od prosječnog vijeka u Crnoj Gori, a 40 odsto pripadnika romsko-egipćanske populacije ocjenjuje svoje zdravstveno stanje lošim, navodi se u analizi Instituta za javno zdravlje Crne Gore iz 2021.

Kontracepcija finansijski nedostupna

U romskim naseljima, svega osam odsto žena koje su trenutno u braku ili zajedinici koristi savremenu metodu kontracepcije, 87 odsto njih ne koriste nikakvu kontracepcije, šest odsto koristi metodu prekida snošaja ili povremenu apstinenciju, rezultati su studije Unicefa iz 2018.

U opštoj populaciji u Crnoj Gori procenat žena koje ne koriste kontracepciju (ili je partner ne koristi) takođe je visok - 79 odsto, pokazuje istraživanje Unicefa.

Na teret Fonda za zdravstveno osiguranje postoji samo jedna vrsta kontracepcije, dok sve ostale pacijentkinja mora da finansira sama, kazali su iz DZ Podgorica.

”Vrsta kontracepcije preporučuje se u zavisnosti od broja djece, godina i opšteg stanja pacijentkinje”, navode oni.

”Od besplatne kontracepcije imamo jednu vrstu pilula, ali s obzirom na brojne kontraindikacije za uključivanje ove metode, pacijentkinje u većini slučajeva ostaju nezaštićene, i vrlo često se podvrgavaju što legalnim što nelegalnim abortusima’’, kažu iz DZ Berane.

”Žene zaziru od spirala i pilula. Plaše se, smatraju da je neprirodno i da nosi neku opasnost’’, ističe Tomaševićeva.

Neke žene krenu sa upotrebom sredstava, a onda na nagovor porodice prestaju, objašnjava ona.

Ipak, Romkinje koje pođu u inostranstvu na neko vrijeme, na primjer u Njemačku, koriste kontraceptivna sredstva mnogo češće nego pripadnice zajednice u Crnoj Gori, kaže ona.

Žene u braku ili u zajednici koje žive u gradskim naseljima češće koriste bilo koji metod kontracepcije nego one koje žive u drugoj sredini, navodi se u studiji Unicefa.

Crveni krst je kroz radionice Porodičnog centra više od deset godina radio na poboljšanju znanja o planiranju porodice u okviru radionica o zdravstvenoj zaštiti, kaže za CIN-CG Snežana Radenović iz Crvenog krsta Crne Gore.

Kontraceptivna sredstva koja su dostupna na tržištu su cjenovno često nedostupna za Romkinje, tako da je Crveni krst, uz podršku različitih donatora, ranije vršio nabavku ovih sredstava. Ima napretka u informisanosti žena o generalnom zdravlju, održavanju trudnoće i porođaju kaže Radenović.

”Sada se gotovo sve žene iz ove zadnice porođaju u bolnici i idu na ginekološke preglede”. ”Kada je u pitanju planiranje porodice i trudnoća koje su posljedica pritiska okruženja, o tome ne znamo dovoljno i to je tema koju je potrebno ispitati i kada je riječ o većinskoj populaciji’’, kaže Radenović.

Neplanirano majčinstvo ostavlja teške posljedice

Rano majčinstvo među romskim djevojkama u Evropi osiromašuje njihove živote, povećava rizik od lošeg fizičkog i mentalnog zdravlja i predviđa napuštanje škole, navodi se u studiji “Osnaživanje romskih djevojaka kroz reproduktivnu pravdu’’ iz 2020, koja se odnosi na više zemalja EU. Siromaštvo i socijalna isključenost imaju veliki uticaj na njihova reproduktivna prava i odluke, kaže se u studiji.

Milana žali što se rano upustila u brak i majčinstvo.

”Da mogu da vratim vrijeme, završila bih školovanje i kasnije se udala’’, kaže Milana.

CIN-CG je razgovarao sa nekoliko mladih djevojaka koje su se nedavno udale u romskom naselju u Beranama.

”Sretna sam što sam se udala ovdje i pobjegla od nasilnog očuha’’, kaže 20-godišnja Sabina (pravo ime poznato redakciji) koja ima dvoje djece.

Živi u siromaštvu, kao i prije braka. Njen muž povremeno zaradi ponešto radeći razne vrste poslova. Preživljavaju od dana do dana.

”Ja nemam djece i jako sam tužna zbog toga”, kaže za CIN-CG 18-godišnja Almedina (takođe pravo ime poznato redakciji), koja je u braku već dvije godine. Nada se da će uskoro postati majka. Ona nema ni osnovno obrazovanje. Ne zna šta bi radila, osim podizala djecu.

Obje djevojke kažu da su im muževi veoma ljubomorni i da zato rijetko izlaze iz kuće, te da je spoljašnji svijet “opasno mjesto gdje se mogu susreti sa problemima koje bi im pravili drugi muškarci”, kako kaže Almedina.

Ove djevojke žive pod snažnim uticajem svojih muževa i zajednice gdje se rađanje brojne djece nakon stupanja u brak podrazumijeva.

”Generalno crnogorsko društvo je patrijahalno, te se očekuje u bračnoj zajednici da žena rađa’’, kaže za CIN-CG Fana Delija iz Centra za romske inicijative (CRI). Problem patrijarhata još je izraženiji među romskom i egipćanskom populacijom, objašnjava ona.

”Našu organizaciju zabrinjava što se u zajednici rađanje većeg broja djece smatra najvećim bogatstvom”.

”Dešava se da se udaju jako mlade, da ne mogu da ostanu u drugom stanju i tada se najčešće te djevojčice vraćaju u bilošku porodicu. Kasnije, često, u starijim godinama one postaju majke”, kaže Delija.

”Nejednakost polova se u velikom broju kultura održava i kroz patrijarhalni ideal majčinstva, koji izoluje žene, oduzima im identitet u drugim oblastima, dodjeljuje im sav posao oko podizanja djece i postavlja nedostižne standarde”, navodi se u knjizi “Teorija i politika osnaživanja majčinstva u 21. vijeku” feministkinje Andree O’Rejli.

U patrijarhalnim društvima, žene koje su majke stiču superiornost i kulturni prestiž, ističe ona.

”Patrijarhalni koncepti ženskih uloga u porodici znače da se žene uglavnom vrednuju prema svojoj sposobnosti da rode. Rani brak i trudnoća, ili uzastopne trudnoće, bez razmaka, nerjetko da bi se rodilo muško dijete, nose užasasne posljedice po žensko zdravlje, nekad sa fatalnim posljedicama”, navodi Kancelarija za ljudska prava UN-a.

Žene su obično u patrijahalnom društvu smatraju odgovornim i zbog neplodnosti, ali i zbog pola djeteta. Sve to vodi u izolaciju i uskraćivanju drugih ljudskih prava, ističe se.

Milana se nada da više neće zatrudnjeti. Za sada je to prepušteno slučaju, a ne ozbiljnom pristupu planiranja porodice. ”Supruga ne smijem da odbijem, biće ljubomoran. Koristiću pilule, dok ne nestanu”, zaključuje, naizgled spremna na sve teškoće koje bi mogle da je čekaju ako ponovo ostane u drugom stanju.  

“Pregled nevinosti” zabrinjavajuća praksa i kršenje ljudskih prava

”Pregled nevinosti”, nasilna i bolna procedura koja je zabranjena širom svijeta, sprovodi se i dalje u Crnoj Gori, kako su potvrdili predstavnici zdravstvenih institucija za CIN-CG.

Roditelji ponekad dovode kćerke na ovakav pregled kod ginekologa, da bi provjerili da li je djevojka stupila u seksualne odnose prije braka.

”Romske porodice koje dovode maloljetne djevojke na ginekološki pregled kako bi utvrdili da li su ‘spremne za udaju’’ upućujemo kod socijalnog radnika - i djevojku i roditelje”, navodi doktorica Jelena Knežević iz DZ Podgorica.

”Prilikom pregleda vodimo računa o pravima pacijenata i povjerljivosti nalaza. Poštujemo odluke pacijentkinja”, kaže ona.

Oni nijesu odgovorili na dodatna pitanja u vezi sa praktikovanjem ove procedure, koja predstavlja kršenje ljudskih prava.

Sličan odgovor CIN-CG je dobio iz DZ Berane: ”Istina je da se i kod nas dovode djevojke i djevojčice na provjeru ‘spremnosti na brak’. Ne tako često, ali se dešava. Davanje takvih podataka je strogo povjerljivo, pa čak i kada je u pitanju djevojčica od svega 13-14 godina. Od nas roditelji i staratelji ne mogu dobiti takve podatke”.

Kome su informacije nakon pregleda namijenjene i zašto se ova štetna praksa uopšte sprovodi, ostalo je nejasno iz navedenih odgovora.

”Ovakvi pregledi se uglavnom rade u situacijama kada se sumnja na silovanje’’, kazala je doktorka Tomašević, nakon što je CIN-CG pitao kako uopšte dolazi do ovog pregleda.

”Ministarstvo zdravlja nema saznanja da se sprovode procedure o provjeri intaktnosti u domovima zdravlja u Crnoj Gori. Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite. Ukoliko bilo ko ima takva saznanja dužan je da ih prijavi nadležnim organima na dalje postupanje”, naveli su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja.

CIN-CG se obratio instituciji Ombudsmana sa molbom da prokomentariše ovu praksu kršenja ljudskih prava, ali nije bilo zvaničnog odgovora.

”Zatečeni smo jer zaista nismo znali da se ovakva zabrinjavajuća praksa uopšte sprovodi u Crnoj Gori. Ovo svakako iziskuje dalje ispitivanje”, kazala je u telefonskom razgovoru savjetnica ombudsmana Duška Šljivančanin.

Svjetska zdavstvena organizacija (SZO) i UN su u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali na vlade da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne vrše ovu praksu.

”Vršenje ovog nepotrebnog i štetnog testa krši više ljudskih prava i etičkih standarda, uključujući osnovni princip medicine ‘ne učinieti nekom nešto nažao’”. Dalje, navode, da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u re-traumatizaciju i re-viktimizaciju žrtve”, te da “mnoge žene pate od ozbiljnih fizičkih, psihičkih i socijalnih posledica zbog ove prakse, kao i da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta “testa nevinosti” može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i Unicefa. ”Nevinost nije medicinski ili naučni termin”, već “socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”.

Đurđa RADULOVIĆ

Neophodno unaprijediti zakonski okvir, ocijenio član Tužilačkog savjeta i Komisije za pritužbe Stevo Muk

  Od 46 pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava koje je razmatrao aktuelni Tužilački savjet (TS) do kraja septembra ove godine, samo šest je bilo osnovano, ali je izostalo pokretanje disciplinskog postupka protiv tužilaca koji su postupali u spornim predmetima.

TS je odlučio da je 36 pritužbi neosnovano, jedna je tretirana kao krivična prijava, jedna je povučena, a dvije proslijeđene Sudskom savjetu, jer su se odnosile na rad sudija. To su podaci do kojih su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli slobodnim pristupom informacijama.

Član TS i Komisije za pritužbe Stevo Muk za CIN-CG kaže da, iako je bilo osnovanih pritužbi, disciplinski postupci nijesu pokrenuti ni protiv jednog tužioca. Muk pojašnjava da postupak može biti pokrenut ako je u predmetima nastupila zastara, nemogućnost vođenja postupka ili druge posljedice propisane Zakonom o državnom tužilaštvu. Međutim, osnovane pritužbe bi mogle, ističe Muk, da utiču na ocjenjivanje rada tih tužilaca.

Sve osnovane pritužbe odnosile su se na rad tužilaca osnovnih državnih tužilaštava, osim jedne, koja se odnosila na rad tužiteljke Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Nataše Bošković.

U pritužbi na rad tužiteljke Bošković se navodi da se po krivičnoj prijavi, podnijetoj u junu 2015. godine, zbog teške zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju, nije postupalo šest godina! Krivičnu prijavu podnijela je grupa radinika podgoričke podružnice firme “Yumko” protiv direktora Ljubomira Pekovića.

U pritužbi se dodaje da je tužiteljka Bošković od preuzimanja slučaja nije preduzela nijednu istražnu radnju, zbog, kako je rekla radnicima u neposrednim razgovorima “zauzetosti u ostalim predmetima”.

”Tužiteljka nije postupala u zakonom propisanim rokovima, uz konstataciju da je odluka u predmetu donijeta 15. septembra 2021, te nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja kao posljedica”, piše u odluci TS-a.

Druga osnovana pritužba se odnosila na rad zamjenice Osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivane Petrušić Vukašević.

TS je i u ovom predmetu upozorio da je došlo do propuštanja rokova u kojima je trebalo postupati i tražio od tužiteljke da intenzivira rad i donese odluku u predmetu za krivično djelo lažno prijavljivanje protiv I. D., visokog policijskog funkcionera.

U pritužbi na rad tužiteljke Petrušić Vukašević se navodi da za godinu i tri mjeseca nije preduzela nijednu radnju koje je trebalo po zakonu, da nije ni saslušala oštećenog u postupku, te da on nije za sve to vrijeme dobio nikakav odgovor u kojoj fazi je postupak i šta je urađeno.

”S obzirom na to da se radi o visokom funkcioneru policije, nadam se da ta njegova funkcija koju trenutno obavlja ne utiče na ovaj i ovako spor rad tužilaštva”, piše u pritužbi.

Tri osnovane pritužbe na rad tužioca u Kotoru

Tri osnovane pritužbe odnose se na rad predstavnika Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru - dvije na rad bivšeg tužioca Srđe Jovanovića i jedna na rad tužiteljke Marije Kažić. TS je ocijenio da je osnovan dio pritužbe na rad Jovanovića u predmetu povodom pomorske nesreće, u kojoj je poginula Maja Šljivančanin, a povrijeđen njen vjerenik Vladimir Stanišić.

Viši sud u Podgorici ukinuo je prvostepenu presudu, kojom je maloljetni M. S. osuđen na najduže 120 sati društveno korisnog ili humanitarnog rada. Nesreća se dogodila u julu 2020. godine, u moru između ostrva Sveti Nikola i plaže Jaz, kada je došlo do sudara jahte, kojom je upravljao maloljetnik i barke, na kojoj su bili Šljivančanin i Stanišić.

”Radnje postupajućeg tužioca koje se odnose na lociranje i izvlačenje potonulog čamca, kao i obavještavanje stranaka o datumu i vremenu preduzimanja nijesu praćene službenim aktom - službenom zabilješkom o postupanju tužioca”, navodi se u odluci TS-a.

Za ostali dio pritužbe, koji se odnosi na nezakonito angažovanje više vještaka, te alkotestiranje učesnika nezgode, TS je ocijenio kao neosnovane. Pojašnjava se da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da je angažovan samo jedan vještak pomorske struke, te da učesnici nezgode nijesu imali alkohola u krvi.

Jovanović je u aprilu ove godine podnio ostavku, nakon što je, po nalogu SDT-a, uhapšen zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, jer je navodno u jednom drugom slučaju sklonio zapisnike kako bi omogućio dvojici Tivćana da samo prekršajno, a ne krivično odgovaraju za prebijanje turskog državljanina.

V.d. vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović je tada naložila da se formira komisija koja će ispitati sve predmete kojima je bio zadužen Jovanović. On je, inače, bio jedini tužilac koji je prilikom ocjenjivanja, u posljednjih 10 godina, dobio ocjenu dobar, dok su svi ostali stalno dobijali najviše ocjene.

I druga pritužba koja se odnosila na Jovanovića, prihvaćena je kao osnovana od strane TS-a.

U pritužbi je istaknuto da je tužilac ignorisao više krivičnih prijava zbog proganjanja, snimanja i nasilničkog ponašanja protiv osobe, koji je višestruki povratnik i liječen u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.

”Ja i moj sin se osjećamo ugroženo i strahujemo za život i živote naših porodica. Molimo da preispitate odluke ODT-a Kotor i naredite da se pokrene postupak”, piše u pritužbi. Slična odluka TS-a donijeta je i po pritužbi na rad kotorske tužiteljke Marije Kažić. Radi se o predmetu u kome podnosilac pritužbe tvrdi da su njegovi rođaci na sebe nezakonito prepisali zemlju i prodali je, između ostalog, i tivatskoj Opštini, te time oštetili ostale suvlasnike imovine. Umjesto da ovo tretira kao krivičnu prijavu, Kažić je odlučila službenom zabilješkom.

Lukovac i Rmandić u SDT-u

Osnovana pritužba, koja se odnosila i na rad tužiteljke ODT u Nikšiću Sofije Lukovac proslijeđena je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na ocjenu da li je ona počinila krivično djelo neprofesionalnim postupanjem tokom uviđaja, nakon što su na putu Nikšić - Plužine,u julu 2018. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuli otac i sin - Đorđije i Vuk Mašnić.

”Tužiteljka prilikom vršenja uviđaja saobraćajne nesreće, u zapisniku o uviđaju nije vjerodostojno konstatovala utvrđeno činjenično stanje, kao i materijalne dokaze”, piše u odluci TS-a.

U pritužbi porodice poginulih se, između ostalog, ističe da je Lukovac u zapisniku konstatovala prisustvo znakova, iako su radovi na putu bili potpuno neobezbijeđeni, da nije naložila slikanje tog dijela puta, iz koga bi se vidjelo da nije bilo ni saobraćajne signalizacije, te da je uviđaj vršila bez prisustva vještaka saobraćajne struke.

”Postoje jake indicije da su činjenice i okolnosti koje su ‘utvrđene’ prilikom uviđaja, namjerno pogrešno utvrđivane i interpretirane, kako bi se slučaj zataškao, a stvarni krivac za nesreću u kojoj su smrtno stradala dva lica abolirao”, piše u pritužbi.

Takođe, pritužba na rad tužiteljke Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju Milice Rmandić, u kojoj se navodi da je od podnosioca pritužbe tražila novac i nezakonito saslušavala njegove sinove i da ga je zatvorila, kako navodi, jer joj nije dao novac, TS je tretirao kao krivičnu prijavu i dostavio nadležnom tužilaštvu na postupanje.

Šta piše u propisima

Prema Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) tužilac kome je predmet dodijeljen u rad dužan je da donese odluku najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta, osim u složenim predmetima, u kojima se taj rok produžava za još tri mjeseca. Izuzetak su predmeti u kojima se vrše mjere tajnog nadzora, kada odluka mora biti donijeta u roku od tri mjeseca od završetka tih mjera.

”U predmetima u kojima su pribavljani dokazi po zamolnicama za međunarodnu pravnu pomoć, odluka se mora donijeti u roku od mjesec dana od dana pribavljanja dokaza po zamolnicama”, piše u ZKP-u. U skraćenom postupku, piše u ZKP-u, odluka o krivičnoj prijavi se mora donijeti najkasnije u roku od mjesec dana, a produženje ovih rokova može se tražiti za najviše još toliko.

Tužilac, nakon završene istrage, u roku od 15 dana, po Zakonu, podiže optužnicu ili obustavlja istragu.

”Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, državni tužilac je dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca o razlozima zbog kojih istraga nije okončana. Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”, piše u ZKP-u.

Međutim, u praksi, ovi rokovi se često ne poštuju, a tužioci se pravdaju prevelikim opterećenjem predmetima.

Muk: Nadležnosti Savjeta nedorečene

Tužilački savjet od avgusta prošle godine nije imao potrebnu većinu članova za funkcionisanje, pa je Komisija za pritužbe osnovana tek u martu ove godine, pošto je kompletiran TS. Čine je tužiteljke Tatjana Begović i Sanja Jovićević i član Savjeta koga su predložile nevladine organizacije Stevo Muk.

Muk za CIN-CG ocjenjuje da su nadležnosti Savjeta nedorečene u dijelu razmatranja pritužbi.

”U tom smislu je potrebno unapređenje zakona. Moguće da se zakon može unaprijediti tako da se jedan dio pritužbi, makar u prvom stepenu, riješi na nivou rukovodilaca državnih tužilaštava”, navodi Muk.

Muk je rekao da bi osnovane pritužbe mogle uticati na ocjenjivanje tužilaca, imajući u vidu Pravila za ocjenjivanje. Predlog ocjene rada, podsjeća, daju vijeća za ocjenjivanje koja čine državni tužioci, a Komisija za ocjenjivanje TS-a je formalno usvaja, nakon upoznavanja sa predlogom i obrazloženjem.

Pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava propisuju da ako se utvrdi da neko od njih ne poštuje zakonske rokove može biti ocijenjen i ocjenom ne zadovoljava. Pravila takođe propisuju da ako tužilac nema dobru komunikaciju sa strankama može da dobije lošiju ocjenu, pa i najgoru.

Muk dodaje da su, od početka rada Komisije za pritužbe i naročito od usvajanja izmjena Poslovnika TS-a, unaprijeđena obrazloženja odluka o pritužbama i da će ubuduće biti još kvalitetnija.

On podsjeća da TS nema pravo da procjenjuje da li je tužilac u okviru slobodnog uvjerenja donio ispravnu odluku. Zaključuje da se mora raditi na kvalitetnijem informisanju građana u vezi sa njihovim pravima u odnosu na odluke i rad državnog tužilaštva, jer je očigledna nesrazmjera između broja podnijetih pritužbi i onih koje su ocijenjene osnovanim.

”Ogromna većina pritužbi je podnijeta iz razloga koji nisu opravdani. Moguće da su ponekad i navedeni na podnošenje pritužbi od strane svojih pravnih zastupnika, koji im podižu očekivanja ili pogrešno tumače mogućnosti koje nudi ovaj mehanizam”, ocijenio je Muk.

U polugodišnjem izvještaju TS-a piše da su, od januara do jula ove godine, razmatrali 50 pritužbi, od čega je 47 bilo iz prethodne godine. “... 29 pritužbi odnosilo se na rad osnovnih državnih tužilaštava, 11 na rad viših tužilaštava, sedam na rad Specijalnog, a dvije na rad Vrhovnog državnog tužilaštva”, piše u izvještaju. U prvoj polovini ove godine podnijete su 73 pritužbe na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

HRA: Pritužbe nijesu djelotvorne

Kao i prethodnih godina, pritužbe ni u 2022. nijesu bile djelotvorno sredstvo za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca, ističe se i u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), koja je analizirala rad TS-a od januara do jula ove godine. U izvještaju HRA se naglašava da nijedna od usvojenih pritužbi nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa, te da ta praksa dodatno ukazuje na neophodnost izmjena zakonskih opisa disciplinskih prekršaja.

Disciplinske sankcije, prema Zakonu o državnom tužilaštvu, su opomena, novčana kazna, zabrana napredovanja i razrješenje, a predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodioci tužilaštava, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Kao pozitivan pomak u izvještaju HRA navodi se to što je Savjet izmijenio Poslovnik i uveo rok od 90 dana za odlučivanje o pritužbama. Preciziran je, dodaje se, i postupak razmatranja pritužbi, što bi sve trebalo da unaprijedi praksu.

”Do izmjena Poslovnika 31. maja 2022. nastavljeno je sa ranijom lošom praksom i savjet nije obrazlagao odluke po pritužbama”, piše u izvještaju HRA.

Međutim, i dalje bilo više slučajeva u kojima je o pritužbi odlučeno bez pružanja osnovnog obrazloženja, navodi se u izvještaju.

Savjet je nastavio da postupa po pritužbama u vezi s odbacivanjem krivičnih prijava, iako, kako tvrde iz HRA, to nije u njegovoj nadležnosti.

”Takvu praksu je počelo da prihvata i državno tužilaštvo, čime je narušena pravna sigurnost”, ističe se u izvještaju.

Direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da je, sudeći po dosadašnjoj praksi i starog i novog TS, oko 90 odsto pritužbi nije osnovano, ali, da bi građani stekli utisak o tome da je njihova pritužba temeljno ispitana, morali bi da dobiju obrazloženi zaključak o tome zbog čega nije: “Međutim, te odluke se još uvijek, u većini slučajeva, nedovoljno obrazlažu”

Ona dodaje da se u slučaju Lukovac, nadležno tužilaštvo još nije izjasnilo da li će pokrenuti krivični postupak ili ne. Direktorka HRA podsjeća da je ovu pritužbu raniji sastav TS odbacio, a novi se ponovo izjašnjavao o njoj i utvrdio da je osnovana. Ona, međutim, naglašava da novi TS nije poboljšao ažurnost u odnosu na prethodni, već je u istom vremenskom periodu odlučio o tri puta manje pritužbi nego raniji sastav: “U nekim slučajevima se na odluku čekalo i više od godinu dana”.

”TS bi trebalo da nađe način da unaprijedi ažurnost i pruži i odgovarajuća obrazloženja svojih odluka”, zaključuje Gorjanc Prelević.

Formirati komisiju za ispitivanje zastarjelosti

Gorjanc Prelević ističe da je pitanje zastarijevanja krivičnog gonjenja izuzetno važno i da TS treba da uspostavi posebnu komisiju koja bi se bavila ispitivanjem razloga za nastupanje zastarjelosti.

”U cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti državnih tužilaca ili policijskih službenika za onemogućavanje ostvarivanje pravde”, navela je ona.

Novi TS se još nije bavio problemom odbacivanja više od 90 odsto krivičnih prijava iz prethodnih godina zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, a samo jedan državni tužilac je zbog toga disciplinski odgovarao.

HRA preporučuje i da se propiše obaveza objavljivanja potpunih podataka o zastarijevanju krivičnog gonjenja, uključujući i presude kojima se optužba odbija iz ovog razloga.

Maja BORIČIĆ Marija POPOVIĆ KALEZIĆ

Iako nije zvanično evidentirano koliko osoba sa invaliditetom živi u romskoj i i egipćanskoj zajednici, neki podaci ukazuju na to da su te brojke zabrinjavajuće, a položaj tih ljudi veoma težak

Na starom madracu, u trošnoj kući u podgoričkom naselju Vrela Ribnička, leže osmogodišnja braća blizanci i oko njih lete rojevi muva. Ne govore, ne kreću se, ne osmjehuju se. Ne mogu da se požale na bol. Cerebralna paraliza, od koje obojica pate, nije tretirana na vrijeme. Nijihovi životi su sada ozbiljno ugroženi.

Ne dobijaju pomoć od države, jer su apatridi - nemaju državljanstvo, ni lična dokumenta, iako su rođeni u Crnoj Gori. Njihov otac Bidaim je došao sa Kosova prije 24 godine. Većina apatrida u Crnoj Gori su pripadnici romske i egipćanske zajednice. Oni trpe višestruku diskriminaciju, nemaju mogućnost zdravstvenog i socijalnog osiguranja, pravo na invalidninu, na zapošljenje…

Bidaim nije uspio da dobije dokumenta u Crnoj Gori, jer nije bio prijavljen ni na Kosovu i ovdje je došao bez isprava. ,,Kad sam se rodio otac me nije prijavio, već se odao alkoholu i nije mario za mene. Obilježio me je, a i moju porodicu za čitavi život, jer je apatridija nasljedna. Sada ne znam kako da dođem do dokumenata i pomognem svojoj djeci“, kaže on za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Brat koji stariji par minuta slabije napreduje. Jede samo kašastu hranu i trpi velike bolove. Ni pogledom ne komunicira u zagušljivoj sobi. O njima se danonoćno brine Bidaimova druga supruga – Danijela. Biološka majka je blizance napustila brzo po rođenju.

Danijela i Bidaim imaju još jednog sina, starog svega nekoliko mjeseci, a čekaju i prinovu. Samo za zamjenu za majčino mlijeko nedjeljno im treba više od 30 eura. Za ljekove i terapiju za blizance nemaju novca.

,,Jednom je mlađem blizancu bilo mnogo loše, mokrio je krv. Hitno smo otišli u bolnicu i tamo sam sa njim provela 12 dana. Poslije toga nijesam bila ni živa ni mrtva. Ponekad dobijamo ljekove iz nekih privatnih apoteka od dobrih ljudi koji u njima rade, ali nas mahom odbijaju jer nemamo recepte“, kaže Danijela.

Od ljekara su jednom prilikom za starijeg blizanca dobili uput za Institut dr Simo Milošević u Igalu. Bili su sretni zbog te prilike i uputili su se iz Podgorice za Institut. Ali, odatle su ih odmah vratili jer dijete nije imalo zdravstvenu knjižicu. ,,Kako smo onda uopšte dobili uput? Problemi sa dokumentacijom su glavni razlog zbog kojeg moja djeca ne mogu da se liječe“, kaže Bidaim.

Ukoliko se liječe i ako se sa time krene na vrijeme, osobe sa cerebralnom paralizom, neurološkim poremećajem koji utiče na kretanje tijela i ravnotežu, mogu značajno da poboljšaju kvalitet života.

Nije zvanično poznato koliko u Crnoj Gori ima osoba iz romske i egipćanske zajednice sa invaliditetom. Ipak, neki podaci ukazuju na to da su te brojke zabrinjavajuće i da je položaj ovih ljudi u zajednicama koje inače imaju mnogo problema, još komplikovaniji. Najteže je onima koji nemaju papire, jer su faktički bez prava i ne mogu da se besplatno liječe.

Osobe sa invaliditetom (OSI) u ovim zajednicama su u još većem problemu, kaže za CIN-CG projekt asistentkinja u Centru za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević. ,,OSI su višestruko u riziku, pa i da postanu apatridi zbog neiformisanosti, nemogućnosti da posjete institucije i slično”.  

U četvrtini domaćinstava makar jedna osoba sa teškim zdravstvenim stanjem ili sa invaliditetom

U ,,Analizi potreba za uspostavljanje usluga za romsku i egipćansku djecu u Crnoj Gori iz 2020. godine” ističe se da u četvrtini domaćinstava živi makar jedna osoba sa teškim zdravstvenim stanjem ili sa invaliditetom. Njih čak 40 odsto je u lošem ili veoma lošem zdravstvenom stanju.  Dodaje se i da 40 odsto pripadnika zajednice nemaju regulisanu zdravstvenu zaštitu.

Analiza ukazuje i na problem nedostatka podataka. Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) ne vodi evidenciju korisnika materijalnih davanja po osnovu nacionalne i etničke pripadnosti, kako su saopštili i za CIN-CG, zbog zakonskih odredbi oko zabrane diskriminacije. ,,U Informacionom sistemu socijalnog staranja nije predviđena evidencija korisnika na osnovu nacionalnosti i etničke pripadnosti“, naveli su iz tog Vladinog resora.

,,Ako se ima u vidu to da se osobe romske i egipćanske nacionalnosti nalaze u mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu na druge, onda sprovođenje posebnih mjera za tu zajednicu ne samo da ne bi bilo protivno načelu ravnopravnosti, nego bi doprinijelo dostizanju suštinske jednakosti”, piše u toj Analizi.

Prema podacima koje su lokalni centri za socijalni rad dostavili za potrebe Analize, korisnika materijalnih davanja po osnovu invaliditeta iz romske i egipćanske zajednice ima samo sedmoro. Jedno tu naknadu dobija u Kotoru, petoro u Nikšiću i jedno od Centra za socijalni rad koji pokriva Berane, Andrijevicu i Petnjicu.

Iz ovih populacija, prema Analizi, samo je četvoro korisnika dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju – troje je u Herceg Novom, a jedno ide u Dnevni centar za područje Berana, Andrijevice i Petnjice. Ovi podaci ne prikazuju realno stanje stvari, jer mnoge opštine, poput Podgorice i Ulcinja, ne vode evidenciju korisnika po nacionalnoj pripadnosti, iako po popisu stanovništva iz 2011. godine u tim gradovima živi veliki broj pripadnika romske i egipćanske zajednice i tu su njihovi problemi najizraženiji.  

Djevojka sa invaliditetom bila žrtva ugovorenog braka, seksualnog zlostavljanja i drugih oblika eksploatacije

Među žrtvama ugovorenog braka, kojima pomaže Centar za romske inicijative (CRI), našla se i djevojka sa invaliditetom, kojoj je ujak dogovorio brak na Kosovo. CRI je slučaj rješavao u junu ove godine.

Ova djevojka, sa problemima u psihofizičkom razvoju, danas ima 21 godinu. Prije izvjesnog vremena je bila prisiljena na brak. Rasla je sa majkom i babom. Kad su one preminule, ujak je odvodi iz Crne Gore. Stan u kojem je živjela on neovlašćeno prodaje komšijama. ,,Prema izjavi žrtve, ujak joj je ugovorio brak na Kosovu, a za sklapanje nedozvoljenog braka uzeo je više hiljada eura od nama nepoznate osobe. Nakon što je bila na različite načine eksploatisana, prema našim saznanjima, zbog svog psihofizičkog stanja vraćena je u Crnu Goru”, kaže za CIN-CG Knežević.

Nakon dolaska u Crnu Goru, djevojka je bila prepuštena sama sebi. Spavala je ispred zgrade u kojoj joj je nekada bio stan. Tada je, prema svjedočenju, trpjela i seksualno zlostavljanje od različitih osoba.

Nakon što se CRI uključio u slučaj, djevojka je smještena na sigurno i vraćen joj je stan koji joj je pripao nakon smrti majke i babe. ,,Redovno obavljamo psihološko edukativne razgovore sa njom, i pružamo joj podršku u pravcu regulisanja pravne dokumentacije. Dobila je ličnu kartu i trenutno joj pomažemo da dobije i invalidninu”, navodi Knežević.

Ovakve priče o ljudima koje žive na marginama našeg društva nerijetko ostaju neispričane. Oni obično nemaju nikoga ko će iza njih stati i pomoći im.

Knežević upozorava da je dodatni problem osoba iz romske i egipćanske neriješen pravni i zdravstveni status.  

Mnogi zbog nedostatka ličnih dokumenata rijetko koriste zdravstvene usluge

U ,,Strategiji za inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine“, upozorava se na problem nedovoljne učestalosti korišćenja zdravstvenih usluga - skoro trećina Roma i Egipćana vrlo rijetko koristi taj vid usluga. Mnogi od njih kao razlog su naveli upravo nedostatak ličnih dokumenata koja su im potrebna da bi išli kod ljekara.

,,Za ljude koji su i dalje u postupku pribavljanja dokumenata za regulisanje pravnog statusa, institucije rješavaju slučajeve ad hoc. Nedostatak pristupa ličnim kartama uveliko utiče na šanse za dobijanje zdravstvenog osiguranja i stavlja ovu grupu u vrlo težak položaj”, navodi se u tom Vladinom dokumentu.

Bidaim radi po čitavi dan – popravlja stare mašine za veš i preprodaje gvožđe i drugi reciklažni otpad. ,,Nekad, kada nemamo baš ništa za jelo, idem i pregledam kontejnere. Nije me sramota, jer nemam šta drugo da radim. Bez dokumenata ne mogu ništa, čak ni da primam socijalnu pomoć“, navodi on.

U kući u kojoj žive nemaju osnovne uslove za život. Djeca koja ne mogu da se kreću primorana su na neuslovno vanjsko kupatilo.

Bidaimova porodica mnogima se obraćala za pomoć - policiji, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, raznim organizacijama… Institucije su na njihove molbe ostajale bez odgovora. Najviše im je do sada izašla u susret NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama, odakle su im obezbijedili invalidska kolica kako bi se kretanje djece makar malo olakšalo.

,,Zbog neregulisanog pravnog statusa ovoj djeci je uskraćena zdravstvena zaštita. Njima je potreban poseban tretman koji im nije omogućen“, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama Elvis Beriša.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), od početka primjene novog Zakona o strancima koji tretira i pitanje apatridije, zaključno sa oktobrom 2022. za samo devet osoba je utvrđen status apatrida - šest muškaraca od kojih je jedan u međuvremenu preminuo i tri žene. Za 15 osoba taj je postupak u toku.

Ove brojke, ipak, ne odslikavaju realnost. Prema Studiji slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama ,,Romi bez regulisanog pravnog statusa u vrijeme pandemije COVID-19” iz 2021. godine, od preko hiljadu ljudi obuhvaćenih anketom, na terenu je pronađeno čak 198 odraslih i 216 djece sa neregulisanim pravnim statusom.

,,Najčešće oba roditelja u porodici imaju neriješen pravni status, ali ima situacija gdje otac ili majka imaju status, ali njihova djeca nemaju. Iako je bilo jasno da zvanični podaci ne odražavaju realno stanje, ipak je istraživanje otkrilo poražavajuću činjenicu da su djeca u većem riziku od apatridije od odraslih”, navodi se u ovoj studiji.

Crna Gora, prema riječima načelnika Direkcije za strance, migracije i readmisiju u MUP-u Dragana Dašića, ima mehanizme koji su usmjereni na nalaženje rješenja za postojeće situacije i sprečavanje novih slučajeva apatridije, kao i za zaštitu takvih osoba. ,,Među njima su Zakon o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine, koji je ispoštovao principe Evropske konvencije o državljanstvu, od kojih je jedan i izbjegavanje pojave apatridije, kao i preporuke Savjeta Evrope o prevenciji i smanjenju apatridije, Konvencije o pravu djeteta, Konvencije o smanjenju apatridije…“, navodi on.

Dašić, međutim, upozorava da je praksa pokazala da se odgovor po zahtjevima za provjeru državljanskog statusa od drugih država čeka dosta dugo. „Zbog toga probijamo zakonske rokove za donošenje odluka“. Drugi je problem, ističe Dašić, što ni odgovori ljudi bez papira koji apliciraju često nijesu dovoljno precizni i ne sadrže potrebne informacije.

Prema njegovim riječima, naša država je i na Globalnom skupu o apatridiji, održanom u oktobru 2019. godine u Ženevi, između ostalog, preuzela i obavezu da pojednostavi proceduru za pribavljanje identifikacionih dokumenata. ,,Uvođenjem sudskog postupka za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja osoba koje su rođene u Crnoj Gori izvan zdravstvenog sistema, kao i novom praksom upisa u registar rođenih djece koju su majke napustile ili čije majke nemaju identifikaciona dokumenta, Crna Gora je u potpunosti stvorila uslove za upis u registar rođenih za sve rođene na njenoj teritoriji“, objašnjava Dašić.

Ipak, u Strategiji o migracijama i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori, za period od 2021. do 2025. godine konstatuje se da je sistem upisa u matični registar rođenih, posebno kada se radi o osobama izvan zdravstvenog sistema (apatridima), nedovoljno razvijen. ,,Iako su, u teoriji, te osobe imale pravo na državljanstvo Crne Gore ili druge države sa kojom imaju povezanost, one nijesu mogle da ostvare upis u matični registar rođenih, što im je onemogućavalo učešće u daljem postupku i sticanje ostalih identifikacionih dokumenata”, navodi se u ovom Vladinom dokumentu.

Studija slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama iz 2021. pokazala je da 30 odsto od ukupnog broja ispitanika tokom trajanja pandemije COVID-19 nije dobilo nikakvu pomoć od države. Svi oni su bili osobe bez regulisanog pravnog statusa. ,,Procjenjuje se da je rezultat cijepanja Jugoslavije preko 30.000 Roma i Romkinja bez državljanstva… Mapiranje je potvrdilo i ono što i zvanični izvještaji o Crnoj Gori pokazuju – da je nasljednost apatridije u porastu. Kako romske i egipćanske porodice uglavnom imaju veliko potomstvo, tako gotovo sva djeca nasljeđuju neregulisan pravni status. To znači da će za par godina ovaj problem narasti i umnožiće se broj odraslih i djece apatrida. Ovime se Crna Gora ne bavi”, upozorava se u ovoj studiji.  

Djeci bez ličnih dokumenata prava na socijalnu i zdravstvenu zaštitu nedostižna

„Pripadnicima OSI u ovoj zajednici veoma je otežan pristup podrške, posebno imajući u vidu obimnu papirologiju koju moraju da dostavljaju na različite adrese, a kada se uzmu u obzir socio-ekonomske karakteristike zajednice onda govorimo o dodatnim komplikacijama. Ističemo naročito problem nepristupačnosti zdravstvenoj zaštiti“, kaže Beriša.

Trećina djece nema zdravstveno osiguranje, nije vakcinisano, nema izabranog ljekara i ne ide redovno na sistematske preglede, navodi se još u „Analizi potreba za uspostavljanje usluga za romsku i egipćansku djecu u Crnoj Gori iz 2020. godine”.

Romskoj i egipćanskoj djeci bez državljanstva i upisa u matične registre rođenih, prema Analizi, pravo na socijalnu zaštitu je gotovo nedostižno. ,,Roditelji te djece nemaju dovoljno materijalnih i nematerijalnih kapaciteta da samostalno regulišu pravni status djece u Crnoj Gori. Čak i kada je riječ o osobama koja posjeduju državljanstvo, pribavljanje potrebne dokumentacije i dalje predstavlja problem, usljed niskog obrazovnog nivoa i odsustva servisa za pružanje primarne pravne pomoći”.

Ispitanici, koji su za potrebe Analize kontaktirani, a koji nijesu korisnici materijalnih prava preko centara za socijalni rad, istakli su da je njih 72 odsto tražilo pomoć preko tih ustanova, ali da je nijesu dobili, većinom zbog neregulisanog pravnog statusa u Crnoj Gori.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u toku prošle godine, javilo se devet Roma i Romkinja za pomoć. ,,Međutim, osim za besplatno pravno savjetovalište i dostupni prevoz, nijesu nam se obraćali za druge servise podrške, na primjer, za usluge podrške za život u zajednici, usluge Studentske savjetodavne kancelarije ili Servisa za zapošljavanje, iako poznajemo jako malo Roma i Romkinja s invaliditetom koji imaju posao”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica UMHCG-a Marina Vujačić.

Ona ističe da je razvijenost servisa podrške, kao i njihova dostupnost OSI, a posebno Romima s invaliditetom, na niskom nivou ili čak uopšte ne postoji.

Vujačić veliki problem primjećuje i u odnosu države prema OSI, koje posmatra kao homogenu grupu. ,,Ne ispituju se njihove realne potrebe i zahtjevi, zbog čega mjere najčešće ne doprinose stvarnom napretku i poboljšanju uslova života OSI, a posebno nekih grupacija među njima, kao što su i Romi s invaliditetom. Institucije bi morale temeljnije raditi na polju unaprjeđenja njihovog položaja. OSI moraju više biti uključene u sve procese koji ih se tiču i nije na državi da procjenjuje šta je za njih važno, a šta nije”.

Na osnovu jednog istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava iz 2016. godine, prosječni životni vijek romske populacije je 55 godina. ,,Poređenja radi, očekivani životni vijek većinske populacije u Crnoj Gori je 76 godina, što znači da kada se neko rodi kao Rom i Egipćanin u Crnoj Gori, očekivano je da će živjeti oko 20 godina kraće od onih koji ne pripadaju ovoj zajednici“, navodi se u tom istraživanju.

Blizanci sa početka ovog teksta sve manje imaju vremena. Njihovi roditelji do sada su uzaludno čekali da se djeci makar malo umanje bolovi, kako bi život bio podnošljiviji. Još mnogo teških priča ima u ovoj zajednici, ali kao da nema nikoga da ih čuje.  

Dobre prakse rješavaju problem apatridije

Prema ,,Studiji dobrih praksi u rješavanju postojećih velikih slučajeva apatridije“ Agencije Ujedninjenih nacija (UN) za izbjeglice iz avgusta ove godine, Šri Lanka se navodi kao jedan od najboljih primjera države koja se zakonskom i političkom reformom uhvatila u koštac sa dugogodišnjim problemom apatridije.

U toj studiji ističe se slučaj apatridije Brdskih Tamila, dijela stanovništva koje je dugo bilo bez državljanstva na Šri Lanki. Oni vode porijeklo od radnika koje su Britanci doveli iz Indije između 1820. i 1840. da rade na plantažama čaja. Većina tih stanovnika nastavila je da na tim prostorima živi i radi, a neki su usljed sukoba koji su zahvatili Šri Lanku 1980-ih raseljeni u sjeverne djelove zemlje.

Ubrzo nakon što je Šri Lanka (tada Cejlon) stekla nezavisnost 1948. godine usvojeni su Zakon o državljanstvu i Zakon o stanovnicima Indije i Pakistana. Oba zakona su diskriminisala Brdske Tamile, kojih je, po popisu iz 1964, bilo oko 168 hiljada.

Tek su 2003. usvojena zakonska rješenja koja su predviđala dodjelu državljanstva po automatizmu i uvođenje pojednostavljene procedure, i problem državljanstva Brdskih Tamila se počeo rješavati.

U Studiji slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama ,,Romi bez regulisanog pravnog statusa u vrijeme pandemije COVID-19” iz 2021. godine navodi se da je sistem u Crnoj Gori puno ljudi ostavljao bez šanse. Nije bilo jasno šta je još konkretno od dokumentacije trebalo pribaviti kako bi se regulisao pravni status. ,,Javni poziv za rješavanje pravnog statusa iz 2015. godine je imao nekoliko nedostataka. Od preko 450 prijava prihvaćeno je samo sedam, dok je za ostale određeno da imaju osnova da u nekoj drugoj zemlji riješe svoj status. Time im nije pružena nikakva podrška, već su nedvosmisleno odbijeni. Drugi nedostatak je nedovoljna informisanost građana. Mnogi nijesu ni znali za poziv i nemaju nikakvo sjećanje o tome da je to bilo u toku”, navodi se u ovoj studiji.

Crna Gora, prema mišljenju izvršnog direktora NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama Elvisa Beriše, može riješiti pitanje apatridije pojednostavljivanjem procesa dobijanja pravnog statusa sa stalnim ili privremenim nastanjenjem u državi. ,,Tako bi sadašnjim apatridima bio omogućen pristup servisima države (zdravstvenom i socijalnom osiguranju, invalidnini, pravu na zapošljenje). Trebalo bi zaustaviti nasljednu apatridiju i obezbijediti da se sva djeca upišu u matične knjige rođenih odmah nakon rođenja, po osnovu države rođenja. Dijete bi trebalo da dobije državljanstvo zemlje u kojoj je rođeno, odmah bez tereta dokazivanja i potraživanja dokumentacije koju roditelji moraju dobaviti“, zaključuje Beriša.

Andrea JELIĆ

Živote zavisnika ugrožava i diskriminacija, izopštenost iz društva. Fale brojne mjere institucija da bi se osobama u aktivnoj fazi bolesti omogućio kakav takav život

 "Više ni sam ne znam šta sam kombinovao - tablete, kokain, heroin, alkohol, nije bilo važno. I na kraju naravno zapalim cigaretu", kaže za CIN-CG Denis (pravo ime poznato redakciji), koji, iako tek u ranim tridesetima, ima iza sebe 15 godina borbe sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci.

Denis pomjera prostirku sa trosjeda u njegovoj dnevnoj sobi. Navlaka i kauč su potpuno upropašteni brojnim rupama od cigareta.

"Tipičan namještaj jednog zavisnika. Uzmeš previše nečeg i izgubiš svijest, a cigareta ispadne", objašnjava Denis.

Jednom se probudio sa potpuno spaljenom majicom i ožiljcima od cigarete na koži. Imao je sreće - neki koje je poznavao nijesu se nikad probudili.

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju smrti usljed predoziranja. NVO Juventas navodi da se u ovim slučajevima kao uzrok smrti najčešće prijavljuje "stanje ili uzrok povezan sa predoziranjem, ali ne i predoziranje samo po sebi". Upućeni izvori CIN-CG-a tvrde da se ovi tragični slučajevi najviše dešavaju oko Nove godine i tokom ljeta, ali po pravilu ne ulaze u statistiku - već se smrt tih često mladih ljudi zavodi kao zastoj srca.

Distribucija lijeka protiv predoziranja među zavisnima od opijata je jedna od mjera koja bi mogla spasiti života, ali se ne sprovodi u Crnoj Gori.

To važi i za anonimnu provjeru sastava droge prije konzumacije, uvođenje prostorija za upotrebu ilegalnih supstanci u okviru zdravstvenog sistema, medicinski heroin za one koje su najtežim stadijumima zavisnosti, distribucija igala i špriceva u zatvorima.

Ove i druge mjere dio su programa "smanjenja štete" u razvijenim zemljama. Ovakav pristup se fokusira na rad sa ljudima bez osude, diskriminacije i bez zahtjeva da prekinu sa upotrebom droga ne bi li dobili podršku, navodi značajna svjetska organizacija u ovom polju - Harm Reduction International (HRI).

Programe smanjenja štete u Crnoj Gori sprovodi prvenstveno civilni sektor. U okviru drop-in centara, nudi se besplatno savjetovanje, psihosocijalna podrška, dijeljenje špriceva, igala, kondoma i lubrikanata u cilju sprečavanja širenja polno i krvlju prenosivih bolesti, testiranja na HIV i hepatitis B i C. Sprovode se edukacije o predoziranju, grupne podrške za mlade koji koriste droge, ali i besplatno dijeljenje hrane, šišanja, pranje garderobe... Organizacije civilnog društva se bave i uklanjanjem infektivnog otpada u skladu sa propisima, čime se sprečava rizik od zaraze.

Trenutno, zdravstveni sistem Crne Gore nudi zamjensku terapiju za opijatske droge (OST), pod uslovom da su korisnici pozitivni na test droga. Ovo je jedina mjera zdravstvenih institucija, ali je od ključnog značaja za funkcionisanje smanjenja štete. U septembru 2021. bilo je 1.100 korisnika ove terapije, navodi se u publikaciji "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link.

Preopterećenost određenih punktova značajno smanjuje zadovoljstvo korisnika, a psihosocijalna podrška korisnicima terapije izostaje, iako bi "trebalo da bude jedan od ključnih segmenata" navodi se dalje.

"Ukoliko bi bila dostupna, 78 odsto ispitanika/ica bi vjerovatno ili vrlo vjerovatno tražilo podršku psihologa/kinje", navodi se u ovoj publikaciji.

U Strategiji mentalnog zdravlja 2019 - 2023, navodi se da su uslovi u jedinicama za OST terapiju nezadovoljavajući i bez stalno zaposlenog psihijatra, što vodi u rizik od zloupotrebe lijeka. Fali kadra, a postojeći je nedovoljno edukovan i motivisan za tretman zavisnika.

"Samo u Domu zdravlja Konik, na 300 pacijenata koji koriste terapiju, trenutno radi samo jedan ljekar specijalista. Slično je i u ostalim domovima zdravlja u zemlji", navode za CIN-CG iz Linka.

"Stiče se utisak da su osobe koje koriste droge, ili su na zamjenskoj terapiji, u značajnoj mjeri žrtve sistemske diskriminacije, te da se njihovim potrebama ne pridaje ni pažnja ni značaj", kažu iz Linka. Ovo potvrđuje i situacija iz avgusta, kada su domovi zdravlja ostali bez zamjenskog lijeka buprenofina. Korisnicu su bili izloženi teškim fizičkim i psihičkim simptomima apstinencijalne krize, epileptičnim napadima, visokom riziku od relapsa, ali i kriminogenih radnji.

"Država je time prekršila osnovno ljudsko prvo - na zdravstvenu zaštitu", navode iz Linka.

Eksperti za ljudska prava Ujedinjenih nacija apelovali su ove godine da programi smanjenja štete moraju biti dostupni svakome, te da predstavljaju "krucijalnu zaštitu osoba koje koriste droge"'.

Navode da "rat protiv droge" postaje besmislen, jer potražnja za ilegalnim supstancama ne opada, dok rastu diskriminacija i ugrožavanje ljudskih prava korisnika.

Zavisnost je doživotna bolest, relaps prateći dio

Denisu su poznate sve agonije bolesti zavisnosti. Tokom 15 godina vrtio se u krugovima kriza, pokušaja odvikavanja, dilovanja da bi zaradio za drogu, zatvora i nošenja nanogice.

"Tri neuspjela pokušaja na Kakarickoj gori, skidanje na suvo, ugradnja blokatora za efekte heroina u ruku, nema šta nisam probao", kaže Denis. Svaki put kad bi doživio povratak (relaps), osjećao je sramotu i krivicu, ali nema toga na šta ga kriza nije natjerala.

"Moja supruga je imala strašne bolove, morala je da izvadi zub i namIjenila je poslJednje pare za to. Samo sam ih uzeo, ne misleći ni o čemu, sem kako da zadovoljim svoju potrebu", kaže Denis. Kad god bi se sjetio takvih situacija tokom pokušaja apstinencije, poželio je da se ponovo drogira, objašnjava Denis.

"Ono što je zavisnicima važno je da ih ne osuđujemo, bez obzira na ishod pokušaja apstinencije", kažu iz Linka, čija su sva tri člana prošli kroz borbu sa zavisnošću i uspjeli da održe višegodišnju apstinenciju. Svakodnevno rade kao terenski radnici sa ljudima koji koriste droge, pružajući širok spektar podrške.

Dijana Milošević, psihoterapeutkinja, direktorica Javne ustanove za liječenje i rehabilitaciju "Kakaricka gora", za CIN-CG kaže da se kod bolesti zavisnosti ne može govoriti o stopama izlječenja, već samo o zaliječenju.

"Zavisnost je doživotna bolest, a recidivi su i nakon više godina apstiniranja sastavni dio kliničke slike", objašnjava Milošević.

Studija rađena u Americi u ustanovama za liječenje, pokazala je da 85 odsto zavisnika od droga koji završe tretman i uspostave apstinenciju, dožive relaps u toku prve godine od završetka liječenja.

Američki centri za zavisnost, javna ustanova za liječenje zavisnosti u Americi, navodi da je povratak narkoticima sastavni dio procesa.

"Iz ove perspektive, relaps je očekivana teškoća na putu izlječenja, što ne znači da je oporavak nemoguć", navode iz ove organizacije.

Zavisnost nije karakterna osobina već bolest, apeluje Američka agencija za zloupotrebu droga i mentalno zdravlje.

Denis u trenutku razgovora sa novinarkom koristi marihuana i pije pivo. Već osam mjeseci nije uzeo ništa od drugih psihoaktivnih supstanci. Prijavljen je na program zamjenske terapije, ali lijek buprenofin ne uzima, već ga prodaje na crnom tržištu, obično zavisnicima u krizi, koji ne žele da im se ime unese u sistem. Od toga ima minimalan džeparac. Ne radi, iako ima djecu.

"Skoro se moj dobar drug koji je bio 'čist' tri godine ponovo vratio drogama. To mi je teško palo", kaže on.

Na stolu u dnevnoj sobi je interesantna skulptura. Na pitanje šta je to, objašnjava da se povremeno bavi umjetničkim radom. Nije teško prepoznati talenat. Kasnije, iza kuće pokazuje materijal koji je nedavno sakupio za buduće rukotvorine.

"Ne radim više kao ranije, nemam volje", kaže on. "Uglavnom sam radio kad bih uzeo drogu. Sad mi djeluje da više nikad neću osjetiti takvu inspiraciju", kaže Denis, naizgled bez ikakvog žala.

Resocijalizacija osoba koje koriste droge predstavlja jednu od najvažnijih karika reintegracije u društvo i tome su u Linku posvećeni.

"Nijesu rijetki korisnici OST terapije koji su uspjeli da nađu posao ili su imali posao odranije i zadržali ga nakon stupanja u terapijski proces", navodi se u studiji Juventasa i Linka.

"S obzirom na hroničnu i progresivnu prirodu bolesti, osobe koje aktivno koriste droge, nakon određenog vremena vrlo teško mogu imati normalan život - obavljati dnevne, radne, roditeljske i ostale obaveza. Oni koji se priključe programu zamjenske terapije i odgovorno mu pristupe, vrlo brzo mogu uspostaviti funkcionalan život. Takvih primjera ima i u našoj praksi", kažu iz Linka.

Neophodno održivo finansiranje programa

"Najveći nedostatak trenutnog sistema pružanja servisa smanjenja štete jeste finansijska neodrživost", navodi se u publikaciji "Analiza budžeta Ministarstava zdravlja, rada, socijalnog staranja i pravde", koju je izdao Juventas 2020. godine.

Nevladine organizacije zavise od projektnog finansiranja i ne može se obezbijediti adekvatno funkcionisanje na duži vremenski period, navodi se u publikaciji i zaključuje da je neophodno programsko finansiranje iz budžeta, za što bi mogla da se nađu sredstva ako bi se racionalizovali troškovi nadležnih ministarstava.

Navodi se i da su nevladine organizacije morale da znatno redukuju programe smanjenja štete kada je podrška Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze u Crnoj Gori izostala 2015, nakon devet godina.

U publikaciji ističu da problem predstavlja i nedovoljna geografska pokrivenost servisima smanjenja štete. Naime, u Crnoj Gori postoji samo sedam metadonskih centara u okviru zdravstvenog sistema, u nekoliko gradova.

"Drop-in centri nevladinih organizacija Juventas i Cazas funkcionišu u Podgorici i Baru. Terenski rad se, u zavisnosti od perioda godine, odvija u još nekoliko crnogorskih opština, ali se to ne može mjeriti sa efektima koje imaju kontinuirani programi smanjenja štete", navodi se u toj publikaciji.

"Potrebe za zdravstvenom zaštitom osoba koje injektiraju droge uglavnom podržavaju samo servisi organizacija civilnog društva. U domovima zdravlja i drugim zdravstvenim ustanovama veoma teško mogu doći do sterilnog pribora za injektiranje što ih dovodi u opasnost od dobijanja krvlju prenosivih infekcija, poput HIV i hepatitisa C", kažu iz Linka za CIN-CG.

Veliki problem je diskriminacija.

"Za sada se otvorenom promocijom prava korisnika droga i OST bavi samo nekoliko organizacija civilnog društva, dok institucije i dalje ne prepoznaje važnost promocije antidiskriminatorskog stava prema zajednici koja je jedna od najranjivijih u društvu", ističu prdstavnici Linka.

Prema studiji "Zadovoljstvo korisnika OST programima", oko 80 odsto ispitanika smatra da je odnos osoblja u centrima veoma značajan faktor za učešće u programu. Većina pacijenata koji su na OST terapiji smatra da će biti diskriminisani tokom liječenja. U studiji se citiraju izjave medicinskog osoblja u OST centrima koji tvrde da su neki korisnici dugo izbjegavali program da ne bi bili "deklarisani kao osobe zavisne o drogama", te su kupovali zamjensku terapiju na crnom tržištu.

Mjere koje koristi EU za sada daleko od Crne Gore

Međunarodna asocijacija za smanjenje štete, u izvještaju za 2021. navodi da u Crnoj Gori fali slobodna distribucija naloksona, bezbjedne igle i špricevi za zavisnike u zatvorima, kao i makar jedna soba za konzimacju droga. U Juventasu ističu da je dostupnost naloksona, lijeka protiv predoziranja od opijata, neophodna.

Istraživanje Svjetske zdravstvene organizaciji (SZO) u srednjoj Aziji, pokazalo je da distribucija i dostupnost naloksona pokazuje odlične efekte. Lijek je distribuiran nemedicinskom osoblju, porodici i prijateljima zavisnika. Istraživanje je pokazalo značajan stepen prevencije smrti zbog prdoziranja opijatima.

Nalokson se unosi uglavnom intervenozno, a u većini zemalja, uključujući Crnu Goru, ovo može vršiti samo medicinsko osoblje, iako SZO apeluje da su oni koji prvi prisustvuju predoziranju uglavnom prijatelji, partneri i porodica korisnika. Širu distribuciju naloksona u Evropi ima više zemalja, među kojima su Danska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. U Škotskoj su taksistima podijeljeni sprejovi naloksona, kao dio kampanje protiv predoziranja.

Članovi organizacije Link imali su prilike da studijski posjete neke evropske zemlje gdje sistemi smanjenja štete dobro funkcionišu.

Navode primjere dobre prakse iz Holandije, gdje u okviru jedne institucije javnog zdravstva, osim OST programa, postoji socijalna zaštita, psihijatrijska ordinacija, psihoterapeutska podrška, ali i sobe za kontrolisanu konzumaciju droga.

Australijska studija iz 2021. "Ocjena soba za konzumaciju droge i dugoročnih efekata na klijente i zajednicu", rađena tokom više od pet godina pokazuje da su ove prostorije doprinijele da se smanji broj smrti od predoziranja, kao i frekvencija krvlju prenosivih bolesti.

Kao jednu od metoda smanjenja štete, u Holandiji je uvedena mogućnost anonimnog testiranja droge koju korisnik namjerava da konzumira, da bi se utvrdio sadržaj i potencijalna opasnost. Testovi se vrše u Trimbos institutu, kojem je glavno polje istraživanja mentalno zdravlje.

U Holandiji se praktikuje i program medicinskog heroina za one koje su ozbiljnim stadijumima bolesti. Ovu opciju nude i Danska, Njemačka, SAD, Kanada... Program je u potpunosti podređen stanju korisnika, objašnjavaju iz Linka.

"Korisnik nije obavezan da bude redovan sa dolascima na ovu vrstu terapiju, i to je human pristup prema nekome ko pati od teške zavisnosti", objašnjavaju iz Linka.

Ukoliko se korisnik/ca pojavi tek nakon više dana pauze, pretpostavka je da je u međuvremenu konzumirao ilegalne supstance, pa će biti testiran, isključivo da bi se utvrdilo da li je u tom trenutku medicinski heroin bezbjedan za tu osobu, objašnjavaju oni.

Juventas naglašava da sve evropske države imaju preporuke za bezbjedniji noćni život i smanjenje rizika od upotrebe ekstazija. To uključuje: besplatnu vodu u klubovima da bi se spriječila dehidratacija, edukaciju vlasnika noćnih klubova i prvu pomoć na mjestu, distribuciju infomracija i materijala...

Javnost u Crnoj Gori uglavnom ne shvata da je upotreba psihoaktivnih supstanci realnost i da ljude koji su zavisni treba integrisati. Diskriminacija i marginalizacija osoba koje koriste droge čini da se oni osjećaju izopšteno i da nemaju pravo da traže pomoć i podršku. "Za mene su sreća i zadovoljstvo nedostižni", kaže Denis.  

Bol koji se ne da opisati

Ljudi lako osuđuju, a ne znaju da je zavisnost bolest. Ne mogu ni da pretpostave šta sve sa sobom nosi apstinencijalna kriza, šta može da napravi od čovjeka, objašnjava za CIN-CG Marko Dragićević, član Linka.

On je prošao kroz borbu protiv bolesti zavisnosti. Nakon 20 godina, već je četvrtu godinu čist.

"Svaki put je počinjalo sa mirisom hemije. Tad znam da će vrlo brzo da krene. Osjećaj kao da ti meso otpada sa kostiju, a istovremeno ti te kosti neko lomi.

Ne možeš na noge, a moraš nekako da dođeš do droge. Pakao na zemlji - to je najbliži opis", kaže Dragićević. "Ne možeš da spavaš, jedeš, piješ, mučnina ne prestaje, smrzavaš se, a sav se znojiš... i tako danima", opisuje on.

Psihičke muke su nepodnošljive. "Depresija te vuče na dno i ne možeš da zamisliš da više ikad osjetiš išta dobro", objašnjava on.

"Najgore je šta sve može da ti padne na pamet u trenutku krize. Sve što vidiš, svaka osoba, prostor, svaki predmet, postaje samo objekat za put do droge", kaže Dragićević.

"Cijeli dan postaje 'lov'. Stvar je što ti u jednom trenutku postaje svejedno da li konzumiraš drogu ili ne. Tada sam pošao na liječenje, nijedna doza mi više nije bila dovoljna", priča on.

Đurđa RADULOVIĆ

Njih gotovo nikada nećete sresti - na ulici, u kafiću, parku… Država im pruža jako malo. Fali stručnog kadra, opreme, servisa, prostornih kapaciteta, novca… Od suštinske je važnosti da su roditelji dobro, mentalno, a i finansijski, kako bi mogli da se nose sa svim što dolazi", kaže majka tridesetogodišnje djevojke sa autizmom

Matija je rođen 2001. U početku je imao uredan razvoj. Prohodao je, govorio…Bili smo srećna četvoročlana porodica, u kojoj roditelji uživaju u odrastanju djece. Ali, brzo smo se suočili sa realnošću. Matijin govor se topio, nije to više isto dijete, gubi kontakt očima, ne primjećuje ni nas, ni životinje, obrće točak od igračke automobila satima... Ako ga zaustavite nastaje haos, vrištanje, skakanje... Plaši se zvukova... Kad krenete negdje, nosi istu flašicu od praznog dezodoransa, ona mu je sigurnost. Kad sjedi, ljulja se naprijed-nazad. Ne odaziva se, a uspavljivanje ide teško... Postaje sve gore", kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Marina Bećirović, majka 21-ogodišnjaka sa autizmom.

Prvi odlazak kod pedijatra pamti po neizvjesnosti. Doktorica je dala uput Matiji za Razvojno savjetovalište u Podgorici, spomenula autizam i kucnula o sto. Bio je maj i roditelji su odlučili da sačekaju još malo. "Nadali smo se da će se vratiti Matija, kakav je bio, a i strahovali možda od nepoznatog. U septembru smo otišli u Razvojno savjetovalište, a nakon pregleda dobili smo uput za Beograd", priča Bećirovićeva. Matija je, sa samo dvije godine i osam mjeseci, sa roditeljima stigao u Lipovicu, u Beogradu. Tamo dobija dijagnozu - autizam. "Imate osjećaj da ste sami, niko vam ne može dati odgovore na to zašto se to baš vama dešava, šta će biti sa djetetom i vašom porodicom, kako se suočiti sa svime. To je bolan i težak period", ističe još ova majka. Žani Bulajić, majki 30-ogodišnje Maje, bile su potrebne godine dok nije sebe osnažila kako bi mogla da se nosi i sa Majinom dijagnozom i sa okolinom. "Nakon što je našoj ćerki potvrđen autizam, prošla sam kroz pakao. Sjećam se da smo moj muž Strahinja i ja prvo besomučno čitali i informisali se. Kroz razgovore sa najbližim pronalazila sam hrabrost. Od suštinske je važnosti da su roditelji dobro, mentalno, a i finansijski, kako bi mogli da se nose sa svim što dolazi", kaže ona za CIN-CG. I Bulajići su, kao i Bećirovići prošli Beograd. Shvatili su, kažu, da Crnoj Gori fali prostornih kapaciteta, opreme, servisa, kao i stručnog kadra za rad sa osobama sa autizmom. Zbog toga su se okrenuli sebi u potrazi za odgovorima na brojna pitanja. Uključila se i rodbina. "Zahvaljujući tome što je moj muž bio poslanik u Skupštini Crne Gore, pokrenuta su brojna zakonska rješenja i inicijative. Borili smo se kako smo znali i umjeli. Međutim, nijesu svi roditelji istih mogućnosti, a država ne čini dovoljno da im olakša živote", navodi još Bulajićeva. Maja je danas korisnica Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Nikšiću.

Rana intervencija od suštinske važnosti

Osobe koje žive sa autizmom u Crnoj Gori nevidiljive su uglavnom i za društvo, i za sistem. Gotovo ih nikada nećete sresti na ulici, u kafiću, parku… Radoznali pogledi, nekulturna propitivanja, nerazumijevanje, neki su od razloga zbog čega se često skrivaju.

Prema riječima jednog od najvećih stručnjaka za autizam na našim prostorima Nenada Glumbića, veoma je važno rano prepoznati simptome. Što raniji tretman - to je prognoza bolja. Najčešće roditelji primijete da nešto nije u redu sa govorom, a dobijaju pogrešne savjete, nekada i od stručnjaka. "Na primjer - muška djeca kasnije progovore. Ili ako je u porodici neko kasno progovorio, znači to je normalno i ne treba ništa da preduzimaju. Ako imate dijete koje u 16. mjesecu nema riječi, a u 24. mjesecu nema rečenice ili ako su roditelji u razvoju primijetili regresiju, to je dovoljan razlog da potraže stručnu pomoć", kaže Glumbić za CIN-CG. "U prvoj godini života ne možemo biti potpuno sigurni u dijagnozu, ali se najranije ispoljava odsustvo pogleda. Dijete ne reaguje na osmijeh odrasle osobe, nema imitaciju pokreta, nekada nije zainteresovano za socijalni dodir (ljuljanje, maženje…) i ne ulazi u onu fazu brbljanja koja prethodi razvoju govora. Nema pokazivanja kažiprstom, što je takođe vrlo upadljivo", ističe Glumbić, koji od 1998. radi i na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Tokom druge godine, roditelji najčešće uoče da se dijete ne osvrće na poziv po imenu, što je jedan od ključnih znakova autizma. Glumbić objašnjava da se u tom periodu primjećuju i stereotipi u ponašanju - dijete se ne igra suštinski sa igračkama, igra se na isti način, ima otpor prema promjenama, traži istu hranu i odjeću, hoda istim putevima i često ima rituale i rutine. Mogu da se jave i problemi sa spavanjem, sa ishranom, a nekada i samopovređivanje ili povređivanje drugih, mada to nije nužno. Autizam je prema britanskoj Nacionalnoj zdravstvenoj službi spektar - svaka autistična osoba ima različite karakteristike. Mnogi saznaju da imaju autizam tek kad odrastu, a neki nikad ne dobiju dijagnozu. Ženama se autizam obično uspostavi kasnije, a jedan od razloga je što bolje imitiraju društvene konvencije i bolje prikrivanje ponašanja koje izgleda drugačije. Autizam nije oboljenje, već stanje, jer mozak osobe sa poremećajem iz spektra funkcioniše na drugačiji način od većine ljudi, piše na sajtu britanske Nacionalne zdravstvene službe. Uzrok autizma se ne zna, ali su faktori rizika donekle poznati. "U dokazane faktore rizika spadaju genetski činioci, tu je i starost roditelja, zatim uzimanje nekih ljekova tokom trudnoće, na primjer ljekova za astmu, alkohol, zagađivači, pesticidi… Postoje čvrsti naučni dokazi da ono što se obično u javnosti smatra faktorom rizika, MMR vakcine ili epiduralna anestezija tokom porođaja, to nijesu", navodi još Glumbić.

Bez podataka o broju osoba sa autizmom

Statistika se ne slaže oko procenata. Do preciznih podataka teško je doći, jer se to stanje ne priznaje ili ne dijagnostikuje na isti način u svakoj zemlji. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko jedan odsto svjetske populacije ima poremećaj iz spektra autizma - preko 75 miliona ljudi.

Međutim, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), svako 160. dijete na svijetu ima ovaj poremećaj. Prevalencija autizma, prema CDC-u, porasla je za 178 odsto od 2000. godine, a otprilike je četiri puta više dječaka nego djevojčica. Prema podacima američkog Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju, država sa najvećom stopom dijagnostikovanog autizma u svijetu je Katar, sa jednom osobom od njih 66. Koliko osoba sa autizmom živi u našoj državi, ne zna se, jer još nema registra, iako je to davno predviđeno Zakonom o zbirkama podataka u oblasti zdravstva. Nedavno je u skupštinsku proceduru ušao predlog dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim se ponovo traži formiranje ovog registra. Bez preciznog registra nema ozbiljne strategije, niti suštinskog uključivanja ovih osoba u društvo, smatra Goran Laković, otac 12-ogodišnje djevojčice sa autizmom. "Nema gdje dijete nijesam vodio i tražio pomoć, jer nema sistemskog odgovora u Crnoj Gori. Zbog toga sam pokrenuo peticiju za formiranje registra, kako bi se pokazalo pravo stanje. Osoba sa autizmom ima više nego što se misli. Moje pitanje je na osnovu čega se donose zakoni kada ne znamo koliko ovakvih ljudi treba pomoć", kaže on za CIN-CG. Iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) za CIN-CG kažu da se još čeka iako je inicijativa pokrenuta još 2018. godine. Upućena je Ministarstvu zdravlja, ali na nju nije odgovoreno. "Novi zahtjev nije upućen jer je 2020. godine nastupila epidemija koronavirusa", kazali su iz IJZCG. Od osnivanja Centra za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju "Ognjen Rakočević", 2018. godine, oko 300 djece i adolescenata uzrasta do 26 godina dobilo je pomoć u Centru, koji nosi ime jedanaestogodišnjeg dječaka čija je smrt 2016. godine ujedinila građane. Ognjenov potresni slučaj skrenuo je pažnju društva na autizam. "Broj prepoznatih slučajeva je u porastu. Ranije su takvi poremećaji vođeni pod dijagnozama mentalne retardacije različitog stepena i/ili razvojne disfazije. Trend u svijetu je skoro eksponencijalnog rasta broja slučajeva u posljednih tridesetak godina, dok u Crnoj Gori ne postoji zvanična statistika", navodi za CIN-CG direktor Centra Ivan Krgović. Centar kuburi sa stručnim kadrom. U njemu sada usluge pružaju tri dječja psihijatra, jedan defektolog-oligofrenolog, tri logopeda i šest psihologa. "Na dnevnom nivou u prosjeku 30 djece koristi naše usluge. Imali smo ukupno tri konkursa oglašenih na 14 mjesta. Dobili smo samo dva nova logopeda. U međuvremenu, jedan je prešao, na, po njegovom mišljenju, lakše radno mjesto", navodi Krgović. Kako još ističe, uzrok nedovoljnog broja defektologa, leži u činjenici da u Crnoj Gori nikada nije postojao defektološki fakultet. "Trebalo bi unaprijediti i rad dnevnih centara, kapacitet, osoblje i dužinu boravka", kaže Krgović. Tretmani rane intervencije kod logopeda, oligofrenologa i psihologa u ovom centru traju 45 minuta. Pregled kod dječjih psihijatara trenutno je ograničen na 30 minuta. Prema mišljenju mnogih roditelja to nije dovoljno da bi se vidjeli neki rezultati. Petogodišnji Kristijan je roditelje izgubio na tragičan način. Prvo je ostao bez oca, a zatim i bez majke. Ubrzo mu je ustanovljen i autizam. "Moja majka, a njegova baka, dobila je starateljstvo, a ja sam mu hranitelj. Njegovo liječenje je dugotrajno i skupo. Nije dovoljno da dijete odvedete povremeno na tretmane koji traju po sat vremena. Treba mnogo strpljenja, truda i volje", kaže za CIN-CG Predrag Perak, Kristijanov stric, koji je, od kako se brine o petogodišnjaku, osnovao i nevladinu organizaciju "Plava planeta" sa ciljem da pomogne osobama sa autizmom u Crnoj Gori. "Kristijan trenutno ide u vrtić. Išao je i u Centar za djecu sa posebnim potrebama pri Domu zdravlja u Baru. Međutim, ocijenili smo da tu nema uslova i prestali smo tamo da ga vodimo. Sada ide privatno na tretmane. Zbog alergije na gluten i kazein, Kristijanu je neophodan i specifičan režim ishrane. Često odlazimo i u Beograd, na Institut 'Đorđe Kostić'", navodi još Perak. Pomoć koju Kristijan i porodica dobijaju iznosi oko 500 eura. U taj iznosi ulazi lična invalidnina u iznosu od 207 eura, kao i dodatak za djecu od 66 eura. Roditelj djeteta imaju mjesečnu naknadu od 224 eura. Nakon što Kristijan postane punoljetan, izgubiće pravo na dječji dodatak. "Život sa djetetom koje ima autizam pun je izazova, borbe da uradite nemoguće. Lutate, tražite stručnjake kojih skoro pa nema, plaćate intenzivne tretmane, dijete ne možete ni trenutak ostaviti samo. Puno je neprospavanih noći", kaže Bećirović. Ističe da roditeljima daju krila i mali pomak, osmijeh, ljubav koju pruža dijete sa autizmom: "Vi ste tu da osjetite njegovu bol, da govorite umjesto njega, da ga neizmjerno volite".

Fali stručni kadar, oprema i prostorne mogućnosti

U Crnoj Gori postoji 10 dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, u Bijelom Polju, Pljevljima, Plavu, Beranama, Mojkovcu, Nikšiću, Cetinju, Herceg Novom i Ulcinju. Služe prvenstveno kao prostor za dnevni boravak.

CIN-CG se obratio svim centrima, a u odgovorima se vide isti problemi. Broj osoba sa dijagnozom se povećava, a stručnjaka fali.

Dnevni centar u Nikšiću ima najviše korisnika. Od 51, sa autizmom je 12. "Oni mnogo vole prirodu, da šetaju, sport i fizičke aktivnosti. Zato izvodimo djecu iz zatvorenih prostora", kaže za CIN-CG direktor Radovan Dragnić. Ovaj dnevni centar ima dva sektora, jedan za osobe do 27 godina, a drugi za starije. Svaki dan za osobe sa autizmom počinje ustaljenim radnjama. Po ulasku u Centar posjetioca dočekuje veliki hol, a sa lijeve strane je manja kuhinja. U blizini je i skučena senzorna soba za djecu koja u toku dana postanu uzrujana, napeta ili anksiozna. Desno od ulaznih vrata su prostorije gdje korisnici provode najviše vremena. Prostorija za autiste je upadljivo mala za njih 12-oro. Neka djeca leže na kaučima, sjede na stolicama - ljuljaškama, ili se igraju sa predmetima u sobi: na strunjačama, ili sa kockama i trouglovima napravljenim od čvrstih materijala. Druga komuniciraju sa vaspitačicama. Po ulasku, jedno od djece, četrnaestogodišnjakinja, primijetila je novinarku, prišla, tražila ruku i nagnula se da je zagrli. "Sa djecom sa autizmom je izazovno raditi. Neke od predrasuda su recimo da su sva djeca sa autizmom agresivna, da su čudaci, da su povučena u sebe, što nije tačno. Za svako dijete prvo pravimo procjenu sposobnosti i onda osmišljavamo aktivnosti", objašnjava za CIN-CG psiholog u nikšićkom Centru Radovan Pejović. U Centru radi samo jedan defektolog, a nedavno su dobili dozvolu za još jednog. Skoro su podnijeli inicijativu Opštini Nikšić i za pravljenje specijalnog centra za djecu sa autizmom. Iz Dnevnog centra u Herceg Novom CIN-CG-u su kazali da imaju dvoje djece sa autizmom. Imaju jednog psihologa i jednog pedagoga. Veliki problem je nedostatak stručnog kadra, kaže direktorica Dragica Kostić. I u Dnevni centar u Beranama dvoje je djece sa autizmom. U toj ustanovi radi jedan logoped, jedan defektolog, tri psihologa, dva pedagoga, jedan socijalni radnik, jedan vaspitač i jedan psihoterapeut.,,Obezbjeđujemo im razne aktivnosti", navode iz ovog centra za CIN-CG.

Država vodi iracionalnu zdravstvenu politiku

Prema podacima CDC-a, oko 75 odsto autističnih odraslih nije zaposleno. Skoro 50 odsto 25-ogodišnjaka sa autizmom nikada nije radilo plaćeni posao.

Troškovi za Amerikance sa dijagnozom autizma dostigli su 268 milijardi dolara u 2015, a mogli bi da porastu na 461 milijardu dolara do 2025. Medicinski troškovi za djecu i adolescente sa autizmom bili su u prosjeku od 4,1 do 6,2 puta veći nego za druge. Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje koliko Crna Gora na godišnjem nivou izdvaja novca za liječenje djece sa autizmom. Prema nekim podacima koji su od ranije dostupni javnosti u posljednjih pet godina godišnje je bilo upućeno između 250 i 350 djece s mentalnim i drugim razvojnim smetanjama van zemlje, a za liječenje i putne troškove, Crna Gora je izdvojila više od pet miliona eura. Nenad Glumbić ističe da je greška što Crna Gora taj novac ne ulaže u stručni kadar, opremu i prostorne kapacitete, kako bi roditelji djecu mogli da liječe u svojoj državi. U Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori za period od 2016. do 2020. godine upozorava se na nedostatak servisa podrške za odrasle osobe sa intelektualnim smetnjama, koje spadaju u najugroženiju grupu građana. "Ove osobe nijesu uključene u podržavajuće servise pa se najčešće nalaze u institucijama trajnog zbrinjavanja ili su u kućnoj izolaciji. Kako bi se unaprijedio njihov položaj, potrebno je raditi na otvaranju dnevnih boravaka za starije od 27 godina", navodi se u ovom Vladinom dokumentu. Konstatuje se da ni usluge personalne asistencije i pomoći u kući nijesu razvijene. U našoj državi nema ni usluga kao što su predah roditeljstvu za one koji imaju djecu sa težim smetnjama i stanovanje za podršku osobama sa invaliditetom. Jednom od samohranih roditelja, ocu dječaka sa autizmom, nedavno je trebao predah od svakodnevnih obaveza oko djece. Tražio je nekoga da ih pričuva na dan. Bezuspješno. Ako vidite umorne roditelje, nijesu djeca ta koja su ih umorila, već sistem, kaže majka jednog sedmogodišnjaka sa autizmom.

Porast učenika sa autizmom

U većini gradskih škola koje su učestvovale u našem istraživanju, tvrde da broj učenika sa autizmom raste, ali da nema kapaciteta, ni stručnih ni prostornih, da odgovore potrebama.

Škola "Pavle Rovinski" jedna je od prvih uključenih u program inkluzije. Statistika pokazuje primjetan rast upisane djece sa autizmom. Tako je u školskoj 2018/2019. godini bilo dvoje, u 2019/20. godini petoro, u 2020/2021. šestoro, a ove školske godine osmoro. "U školi je sedam asistenata na trinaestoro djece", kaže za CIN-CG direktorica ove škole Dijana Laković. Iako je, kako ističe, od početka programa inkluzije, obučen veliki broj nastavnika, i dalje ima potrebe za edukacijama. "Našu školu pohađa 1742 učenika. Sve učionice su zauzete, pa nam nedostaje prostorija u kojoj bi djeca sa autizmom imala stimulativne aktivnosti i dodatnu podršku", navodi Lakovićeva. Kaže i da kasna popodnevna smjena ne odgovara djeci sa autizmom u odnosu na pedagoške principe: "Zbog velikog broja djeca potrebe za kvalitetnim i raznovrsnim didaktičkim materijalom rastu". U školi Sutjeska, u Podgorici, sedam je učenika sa autizmom. Ova škola ima devet asistenata u nastavi na 27 učenika sa posebnim obrazovnim potrebama. "Loše strane su nerazumijevanje, kao i neopremljenost škola. Nema senzornih soba koje su neophodne. Takođe, fali nam dodatna podrška resursnih centara, kao i defektolozi-oligofrenolozi", kazali su CIN-CG-u iz te škole. Slično je i u OŠ "Radojica Perović", a pedagog ove škole Nikica Vujinović kaže da odjeljenja u kojima je učenik sa elementima autuzma imaju smanjen broj đaka. Danilovgradsku OŠ "Vuko Jovović" pohađa jedan učenik sa autizmom. "Pažnja i ljubav, prihvatanje od drugara su nešto što naši učenici sa posebnim poterbama dobijaju, ali to nije dovoljno", navode iz uprave. U školi "Mahmut Lekić" u Tuzima nastavu prate dva učenika sa autizmom. "Učenici su hiperaktivni, nastavnici nemaju vremena da se posvete ostalim učenicima. Nemamo ni dovoljno didaktičkog materijala", kaže za CIN-CG psihološkinja te škole Murveta Bećaj. Iz škole "Vlado Milić" u Podgorici, gdje ide troje učenika sa autizmom, upozoravaju da timove koji kreiraju Indvidiualno razvojni-obrazovni program, koji je namijenjen za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, čine ljudi koji nemaju potrebne stručne kvalifikacije iz oblasti defektologije. Pedagogica Rada Bulatović upozorava i da u višim razredima postepeno dolazi do povlačenja i djelimične izolacije djece sa autizmom. U Srednju ekonomsko-ugostiteljsku školu u Nikšiću, prije tri godine upisao se prvi učenik sa autizmom. Ove godine ta škola ima dvije učenice sa smetnjama iz spektra autizma. Opremljenost škole je, prema riječima direktora Vasilja Jovovića, skromna, a osposobljenost nastavnog kadra za rad sa ovom djecom minimalna. Seoske škole, koje se nalaze u prelijepim prirodnim okruženjima koja bi pogodovala djeci sa autizmom, uglavnom nijesu imale ovakve učenike. Iz OŠ "Radoje Kontić" ističu da svake godine imaju sve manji broj učenika, a da se opremljenost, kao u većini seoskih škola, treba da unaprijedi. Država bi u ovim slučajevima, morala da organizuje i prevoz djece iz okolnih gradova, što bi značilo i veća novčana ulaganja. Neke državne škole za učenike sa smetnjama u razvoju u Švedskoj i Finskoj omogućavaju onim đacima koji ne stanuju u blizini da u tim školama i besplatno žive. Jedna od majki djeteta sa autizmom koja direktno učestvuje u kreiranju obrazovnih procesa, ističe da se uglavnom sve bazira na improvizaciji. "Asistenti su divni ljudi i puni ljubavi prema djeci sa smetnjama. Ali nemaju znanje, oni su samo tehnička podrška. Završavaju kurseve koji traju po nekoliko dana, što nije dovoljno. Razvojna faza djeteta je izuzetno važna, i sve što se u njoj dogodi može da bude okidač za neke probleme u budućnosti".

Andrea JELIĆ

I političari nekažnjeno koriste neprimjeran jezik - podstiču diskriminaciju i predrasude

Šugavi”, “glibavi” i “bahati smećari” samo su neki od komentara kojima su crnogorski studenti, ali i pojedini političari opisivali pripadnike romske i egipćanske (RE) nacionalnosti. Poseban problem predstaljaju komentari na društvenim mrežama, a prijavljeni slučajevi nadležnim uglavnom ostaju neriješeni. Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saglasni su da se ovaj problem može smanjiti kada oni koji raspiruju mržnju prema romskoj zajednici budu budu snosili odgovornost.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) ističe se da su ranjive grupe, među kojima i RE populacija, bile više nego ranije podložne diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje.

”Romi i Egipćani su najranjivije i najdiskirminisanije osobe koje pripadaju manjinama”, navodi se u izvještaju EK.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda ove godine imala je pune ruke posla.

Zaštitnik je postupao po pritužbi Romskog savjeta, povodom Viber komunikacije studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, sa prigovorom da sadrži elemente diskriminacije i govora mržnje prema Romima. Komunikacija studenata je učinjena javnom dijeljenjem fotografija prepiske na društvenoj mreži Instagramu.

Iz ove institucije su utvrdili da je sporna komunikacija obojena uvredljivim i ponižavajućim komentarima kojima se ismijavaju i etiketiraju Romi iz podgoričkog naselja Konik kao “šugavi” i “glibavi”, čime je, ističe se u mišljenju zamjenice zaštitnika Nerme Dobardžić, produbljena i etnička distanca prema ovoj zajednici. Zamjenica zaštitnika je ocijenila da je sporna komunikacija nespojiva sa vrijednostima demokratije i ljudskih prava i da, shodno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ne može uživati zaštitu prava na slobodu izražavanja. Na kraju je institucija Zaštitnika uputila preporuke Univerzitetu Crne Gore da ovim studentima organizuje obuku o prevenciji govora mržnje.

Takođe, zaštitnik je u ovoj godini pokrenuo postupak ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda po sopstvenoj inicijativi, a povodom projekta “Crna Gora bez podjela”, koji je realizovala nevladina organizacija Crnogorska kulturna mreža (CKM). Povod za pokretanje postupka je predstavljanje Roma kao radnika komunalnog preduzeća, dok su ostali prikazani u narodnim nošnjama koje su zastupljene u Crnoj Gori. Ovaj postupak je u toku. Iz CKM-a su kritikovali one koji su uočili propust, pokušajući da se pravdaju time što navodno nijesu uspjeli da nađu odgovarajuće nošnje za predstavnike romske zajednice. ”Generalno posmatrano, u javnom prostoru Crne Gore uvredljiv, diskriminatoran i stigmatizujući govor prema pripadnicima RE populacije izraženiji je onlajn – kroz komentare i druge vrste objava na portalima i društvenim mrežama. Nerijetko se dijele sadržaji i ‘šale’ koji i dalje stereotipno prikazuju Rome, odnosno njihov način života”, pojasnili su iz institucije Zaštitnika, navodeći da u ranijim slučajevima nijesu uspjeli da utvrde počionice i ukažu na nedopustiv odnos prema ovoj zajendici.  

O odgovornosti nema govora

Slučaj koji je pokrenut pred ombudsmanom je i prijavljeni istup odbrnika Demokrata u Skupštini opštine Herceg Novi Sava Nikovića, koji je na jednom nedavnom zasjedanju kazao da “vrlo bahati smećari romske nacionalnosti” ne rade dobro svoj posao. On se potom izvinio za svoje komentare, navodeći da nije targetirao pripadnike RE populacije nego komunalne radnike.

”Što se tiče javnih funkcionera, očekivano je da oni budu promoteri demokratskih principa jednakosti i inkluzije, a ne da na bilo koji način vrijeđaju dostojanstvo pripadnika manjinskih naroda. Insistiranje na utvrđivanju pojedinačne odgovornosti takođe je jedan od načina kako se na konkretan način boriti protiv svih anomalija i nezakonitosti u sistemu javne uprave. Uz to je potrebno i jačanje etičke discipline, a u slučajevima kada za to postoje osnov i uslovi, podsticati prekršajnu i krivičnu odgovornost”, poručili su iz institucije Zaštitnika za CIN-CG.

Pravna savjetnica u NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Bojana Malović kazala je da političari moraju biti svjesni da je njihov uticaj na građane najveći, pa samim tim i njihov stepen odgovornosti za sve izrečeno u javnom diskursu.

”Izjave poput ove odbornika Nikovića bi u principu trebalo sankcionisati, da bi se pokazalo da su takvi stavovi suprotni vrijednostima Crne Gore koje štiti njen pravni poredak. U konkretnom slučaju je dobro i važno to što je odmah uputio izvinjenje”, kazala je ona za CIN-CG.

Predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Ivan Otović nije odgovorio na pitanja CIN-CG da li namjerava da pokrene pitanje odgovornosti za komentare odbonika Nikovića.

Statut Opštine Herceg Novi propisuje da su lokalni funkcioneri obavezni da se pridržavaju etičkog kodeksa.

Iz partije Alekse Bečića nisu odgovorili da li će se slučaje Nikovića baviti Etički odbor Demokrata.

Predsjednik Opštine Stevan Katić kazao je za CIN-CG da naglašavanje nacionalnosti radnika komunalnog preduzeća u izlaganju odbornika “ne odražava odnos Demokratske Crne Gore prema pripadnicima romske nacionalnosti i radnicima komunalnog preduzeća”.

”Njegova izjava bila je nesmotrena, što je sam Niković priznao i uputio izvinjenje pripadnicima romske nacionalnosti, ističući da mu nije bila namjera da nekoga povrijedi i omalovaži”, kazao je Katić.

Čelnica Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija kazala je da to nije izlovani slučaj, već da o govoru ne brinu ni pojedini poslanici u Skupštini Crne Gore. “Poslanici koji pozivaju u javnom diskursu ‘na gatanje Ciganku’. Što je učinio i poslanik Milan Knežević kada je napisao na društvenoj mreži Tviter: ‘Pošalji broj one ciganke što gata, možda ona zna nešto više’. U našem društvu mogli bi navoditi veliki broj primjera ali zabrinjavaju izjave vjerskih lidera kao, na primjer, mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihaila koji predstavlja potpisivanje Temeljnog ugovora metaforom: ‘Ciganska posla,” navela je ona.

Koordinator projekata romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca” Andrija Đukanović kazao je da sve učestaliji govor mržnje prema Romima koji dolazi od javnih funkcionera, vjerskih poglavara i predstavnika civilnog društva svakako zabrinjava i pokazuje da je problem diskriminacije prema toj zajednici veoma rasprostranjem i tamo gdje ne bi trebalo da ga bude. ”

Ako smo grubo govoreći ‘navikli’ na diskriminaciju i govor mržnje među običnim građanima, što ne znači da je to manje opasno, iznenađuje nas da je govor mržnje prisutan kod onih koji bi trebali biti osviješćeni o štetnosti ove pojave. Zbog toga smatramo da je odgovornost Nikovića mnogo veća i da govor mržnje u njegovom slučaju može da proizvede veće posljedice”, kazao je Đukanović za CIN-CG.  

Zabraniti javno djelovanje kao u Belgiji

Govor mržnje se može procesuirati krivično i prekršajno. U Crnoj Gori se primjenjuju dva krivična djela na osnovu kojih se može goniti za govor mržnje - Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje iz člana i Rasna i druga diskriminacija.

Granica između krivičnih djela i prekršaja u ovoj oblasti nije zakonom precizno definisana, ističe predstavnica HRA, što u praksi stvara probleme i dovodi do različite kvalifikacije istih ili sličnih izraza.

”Zato, uvijek kad govor mržnje ima veći domašaj, odnosno, kad može dovesti do težih posljedica, treba ga kvalifikovati kao krivično djelo. Tako se npr. za krivično djelo Rasna i druga diskriminacija treba kazniti onaj ko ‘propagira mržnju ili netrpeljivost’, a prekršajem onaj ko ‘vrijeđa drugog’, po bilo kom osnovu koji je zasnovan na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina”, smatra Malović.

Malović ističe da dosadašnji rezultati u borbi protiv govora mržnje u Crnoj Gori nijesu na zavidnom nivou i da još nije pronađen način za efikasnu borbu protiv ovog fenomena, pa je on u posljednje vrijeme sve učestaliji.

”Mnogo toga ostaje neprocesuirano, posebno kada govor mržnje dolazi iz političkog vrha, i to treba mijenjati. Institucije se moraju odlučnije i oštrije postaviti prema govoru mržnje, i svaki ovakav slučaj adekvatno procesuirati. Ovdje ne govorimo o izricanju zatvorskih kazni pod svaku cijenu. Problem se može riješiti i novčanim kaznama, kaznama rada u javnom interesu koje se do sada neopravdano nijesu izricale ili na primjer, izvinjenjenjem”, navodi ona.

Izmjenama Zakona o javnom redu i miru i Zakona o prekršajima, sudijama bi trebalo omogućiti i izricanje zaštitne mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti u trajanju i dužem od šest mjeseci za djela govora mržnje. Malović kao primjer navodi da je u Belgiji jedan političar kažnjen i sa 10 godina zabrane kandidovanja na javnu funkciju zbog govora mržnje prema imigrantima, uz 250 sati rada u javnom interesu.

Delija ističe da je jedan od načina na koji se pojava može suzbiti jeste i aktivno učestvovanje pojedinca ili grupe prema kojoj je govor mržnje upućen u rješavanju pitanja koja proizlaze iz teme govora. Na taj način će se, ističe ona, osnažiti grupa koja je u “nepovoljnijem položaju”, a ujedno će se smanjiti vjerovatnoća ponovljene viktimizacije.

Andrija Đukanović navodi da se govor mržnje može suzbiti kroz kombinaciju sankcija i edukacije. On smatra da je edukacija najbolji put da građani izgrade vrijednosti razumijevanja i tolerancije.

”Naročito je važno da se kroz obrazovni sistem djeca i mladi edukuju o romskoj kulturi i tradiciji i na taj način prevaziđu predrasude. Odgovornost za suzbijanje govora mržnje je i na medijima i nosiocima javnih funkcija koji moraju voditi računa o načinu komunikacije”, kazao je on, dodajući da je potreban efikasan odgovor institucija, prvenstveno pravosudnih, koje moraju sankcionisati slučajeve govora mržnje kada se dogode. Oštrije sankcije, prema njegovim riječima, djelovale bi prventivno na suzbijanje budućih slučajeva govora mržnje jer bi to bila jasna poruka da takav način komunikacije nije prihvatljiv.

Ovaj prolem prisutan je i u cijelom regionu. Londonska organizacija Reporting diversity network (RDN) kroz jedan regionalni projekat uočava da je govor mržnje u porastu na Zapadnom Balkanu. Navodi i konkretne primjere. Tako je nastavnica u jednoj srednjoj školi u Tetovu, na Međunarodni dan Roma, napisala na društvenoj mreži Fejsbuk uvredljiv komentar da ne razumije zašto se slave Romi.

”Ne razumijem zašto sažaljevate Rome. Neki žive u mom kraju i znam ih veoma dobro. Da imaju malo više moći, učinili bi da mi – Albanci – nestanemo... Niko im ne brani da se obrazuju, ali ne žele da rade i žele da im se sve donese na tanjir”, kazala je ona.

Iz RDN navode da je činjenica da jedna srednjoškolska nastavnica iz Sjeverne Makedonije ima takve komentare škodi javnom diskursu u zemlji i ohrabruje govor mržnje prema romskoj zajednici. Štaviše, kao figura koja bi trebalo da predstavlja autoritet učenicima, nastavnica je mogla podstaći dodatnu mržnju među mlađim generacijama neromskih učenike, ali i doprinijet tome da se romski učenici osjećaju još marginalizovanije nego što se sada osjećaju.

Suzbijanje diskriminatornog i govora mržnje prema RE populaciji nemoguće je bez adekvatnog odgovora institucija i sankcionisanja odgovornih, a tolerisanje takvih komentara dovelo je samo do porasta problema, što su notirali i evropski zvaničnici.

Miloš RUDOVIĆ

Centri, iako ih većina postoji na papiru, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kubure i sa prostorom i sa kadrom

Iako Crna Gora ima domove zdravlja u 18 opština i tri zdravstvene stanice u još tri opštine, samo njih nekoliko ima funkcionalne Centre za mentalno zdravlje (CMZ).

Ovi centri, iako ih većina postoji na papiru, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kubure i sa prostorom i sa kadrom.

Vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja bi se trebao sprovoditi u centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja. Centrima se, radi savjetovanja ili liječenja, mogu javiti odrasli i adolescenti. Ove ustanove liječe pacijente sa psihotičnim, ali i neurotskim poremećajima - problemima raspoloženja, depresije, anksioznim poremećajima, paničnim napadima...

U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 se ističe da efikasnost CMZ u Crnoj Gori nije zadovoljavajuća, te da se psihijatrijska služba na nivou Crne Gore dominantno oslanja na bolnički tretman pacijenata, ne pružajući ni konkretna rješenja za korisnike na višegodišnjem bolničkom liječenju.

„Ovi podaci su zabrinjavajući naročito ako se ima u vidu činjenica da je tokom posljednjih 30 godina broj psihijatrijskih kreveta u Crnoj Gori značajno redukovan. Naime, 1989. godine u državi je bilo 389 psihijatrijskih kreveta, dok aktuelno postoji 310 postelja”, piše u Strategiji.

Pojašnjava se da ta redukcija kapaciteta nije adekvatno propraćena jačanjem servisa u zajednici, što je rezultiralo preopterećenošću bolničkih kapaciteta i posljedičnim nedostatkom kapaciteta za tretman akutnih psihijatrijskih stanja u cijeloj državi.

„Istovremeno se zapaža porast broja sudskih pacijenata kao i zatvorske populacije u cijeloj državi”, navodi se u tom dokumentu.

Pravilnikom o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite, propisano je u kojim uslovima i koji kadar treba da ima CMZ, a na jednog psihijatra bi trebalo da bude 22.000 osiguranika, najmanje 17.500, a najviše 26.500.

U Strategiji se navodi da, po ovim pravilima, funkcioniše sedam centara za mentalno zdravlje i to u Podgorici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću, Kotoru i Pljevljima.

Međutim, to nije tačno. Recimo u barskom CMZ radi samo jedan psihijatar od predviđena dva. U tom centru rade i psiholog i medicinske sestre, ali nema ni zaposlenog socijalnog radnika.

Prema popisu iz 2011. u Baru je živjelo 42.048 stanovnika, a prema podacima iz Strategije na jednog psihijatra bi trebalo da ide 22.000 osiguranika, najmanje 17.500, najviše 26.500.

Centri postoje, ali ne ispunjavaju uslove

U Strategiji se dodaje da centri u Budvi, Herceg Novom, Danilovgradu, Mojkovcu, Plavu, Cetinju i Rožajama zvanično postoje, ali ne ispunjavaju uslove za efikasan rad.

CMZ u Herceg Novom nedostaju jedan psihijatar i dvije medicinske sestre, a socijalni radnik nije zaposlen, niti planiran unutrašnjim aktima.

U budvanskom CMZ, kako piše u Strategiji, nema stalno zaposlenog kadra, već angažuju psihijatra koji dolazi dva puta sedmično iz druge zdrastvene ustanove, a nema ni zaposlenog psihologa, niti socijalnog radnika.

Domovi zdravlja Danilovgrad, Mojkovac i Plav imaju stalno zaposlenog samo po jednog psihijatra. U međuvremenu je, u Danilovgradu zaposlen i jedan psiholog.

Dom zdravlja Cetinje ima jednog psihijatra i jednu medicinsku sestru, a rožajski Dom zdravlja ima specijalističku psihijatrijsku ambulantu, sa zaposlenim jednim psihijatrom i jednim neuropsihijatrom.

U Andrijevici, Kolašinu i Tivtu nema centara za mentalno zdravlje, ali ni specijalističkih psihijatrijskih ambulanti, pa se uopšte ne pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja.

CIN-CG je pokušao da dobije odgovore od svih domova zdravlja, između ostalog i na pitanja da li se, u međuvremenu, nešto promijenilo u radu sa pacijentima sa problemima mentalnog zdravlja, međutim, odgovore smo dobili samo od podgoričkog, danilovgradskog, barskog, rožajskog, pljevaljskog, kolašinskog i andrijevačkog Doma zdravlja.

Nakon korone povećana stanja depresije i anksioznosti

U podgoričkom CMZ-u za CIN-CG kažu da se nakon pandemije korona virusa svuda u svijetu bilježi povećanje depresije i anksioznosti za oko 35 odsto. Osim toga, pacijenti se obraćaju zbog problema sa bolestima zavisnosti, reakcijama na stres, endogenim oboljenjima i demencijama. Oni kažu da imaju dovoljno kadra da se nose sa tim izazovima: osam psihijatara, tri psihologa, dvije socijalne radnice i srednji medicinski personal.

Navode da od početka rada Centra 2001. godine imaju 14.000 kartona pacijenata koji su se liječili ili se trenutno liječe od psihijatrijskih bolesti i stanja.

Načelnik podgoričkog CMZ dr Ljubinko Kaluđerović tvrdi da zakazivanje traje najduže nedelju dana, te da svako može dobiti stručnu psihijatrijsku pomoć u Centru.

„Od novina bi naglasio razvoj bračnog savjetovanja, grupne psihoterapije kao i organizovanijeg rada sa pacijentima koji su u supstitucionim programima”, naveo je načelnik podgoričkog CMZ dr Ljubinko Kaluđerović.

On ocjenjuje da je vrlo važno, za efikasniji rad Centra, preseljenje u novi adekvatniji prostor.

On dodaje da se na psihijatrijski pregled ne mora čekati nedelju dana, ukoliko zdrastveni radnici procijene da je potrebno.

„Takođe, kada je zaista potreba za hitnim obraćanjem psihijatru to je moguće obaviti i u Urgentnom centru uz uput Službe hitne pomoći“, pojašnjava psiholog.

Oni ohrabruju i članove porodica da dođu na konsultacije kod njih, ukoliko osoba odbija pomoć.

„Psihijatri i drugi zdravstveni radnici i saradnici iz ovog domena imaju iskustva sa time kroz šta porodice prolaze, ali i iskustva u motivisanju pacijenata na liječenje“, ističe on.

Oni kažu da, iako ljudi zbog raznoraznih nelagoda i razloga mogu imati otpor javljanju psihijatru, podaci govore, a i njihov je utisak u centru, da građani u velikoj mjeri, onda kada je potrebno, koriste dostupnu psihijatrijsku, psihološku i medicinsko-socijalnu pomoć.

Psihijatar u barskom Centru za mentalno zdravlje Mladen Rebić za CIN-CG kaže da se ove godine bilježi trend povećanja broja pacijenata sa mentalnim tegobama. CMZ u Baru se već sada približio broju pacijenata iz prošle godine, kojih je bilo oko 5.000.

„Umjereno je smanjena i stigma javljanja psihijatru, pa vjerujem da je veće i povjerenje u naš rad“, ističe Rebić.

Pojašnjava da se pregled zakazuje preko brojeva telefona CMZ u Baru i da se čeka najviše deset dana, ali da ako je hitna situacija, pacijentima se izlazi u susret i prije.

Najčešće se javljaju pacijenti iz grupe neurotičnih, sa stresom povezanih i somatoformnim poremećajima, zatim velika grupa poremećaja raspoloženja, gdje pripada i depresija, a zatim bolesti iz grupe psihotičnih poremećaja.

„Bilježi se trend povećanja broja pacijenata iz grupe mentalnih poremećaja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci“, ističe psihijatar.

Pacijenti se liječe medikamentima, ali i psihoterapijom i savjetovanjima, gdje je to moguće.

On dodaje da bi svakako bilo dobro angažovati još jednog psihijatra, ali da on daje sve od sebe da izađe u susret svakom pacijentu, koji se obrati za pomoć.

Iz Doma zdravlja u Mojkovcu smo dobili odgovor da je mejl dostavljen dr Vlastimiru Strunjašu spec.neuropsihijatrije, koji nije bio raspoložen da odgovori. Iz andrijevačkog Doma zdravlja kažu da u toj zdrastvenoj ustanovi nije ni predviđen Centar za mentalno zdravlje, već da se pacijenti šalju u beranski Dom zdravlja.

„Postojeći kapaciteti za redovan rad su zadovoljavajući, ali ne i dovoljni za vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja, stoga unapređenje navedenog tretmana ova ustanova ne planira”, navedeno je iz tog Doma zdravlja.

Iz Doma zdravlja u Kolašinu pojašnjavaju da nemaju CMZ, jer je Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova, koju je donijela Vlada, u julu 2021. godine, predviđeno da Dom zdravlja Kolašin ne obuhvata djelatnost zaštite mentalnog zdravlja, već se pacijenti kojima je potreban ovaj vid usluge upućuju u Klinički centar Crne Gore (KCCG).

Dr Sead Nurković iz rožajskog Centra za mentalno zdravlje navodi da broj pregleda na nivou godine varira od 4.000 do 5.000, unazad nekoliko godina. Najčešće se javljaju zbog anksioznosti i depresije.

„Psihoze se javljaju, ali u broju koji odgovara statistikama u literaturi i koja se ne mijenja godinama”, dodaje dr Nurković.

Ističu da se donekle povećao broj pacijenata starije dobi, koji se javljaju zbog psihičkih tegoba, što kako kaže, može biti i posljedica dostupnije zdrastvene usluge.

Tretman je psihoterapija i medikamentima, i većina ih se završava u centru, koji je dostupan kako navode, bez ograničenja, u toku radnog vremena.

„Od deset do 20 pacijenata se godišnje šalje na hospitalno ili konsultativno liječenje”, navode iz rožajskog Centra.

On ističe da im je potrebna adaptacija prostora i angažovanje socijalnog radnika i psihologa.

Centar za mentalno zdravlje u Danilovgradu ima oko 400 pacijenata i taj broj se, kako kaže dr Alma Radovanović povećava. Najčešće tegobe su anksioznost i depresija.

Ona ističe da, posljednje dvije godine, u danilovgradskom Centru radi i psiholog. Ocjenjuje da su kapaciteti centara ograničeni, te da tretman nije dovoljno dostupan za građane.

„Najveći problem je stigma i u tom pravcu mediji mogu dosta pomoci”, navodi dr Radovanović.

Pljevaljski Centar za mentalno zdravlje ima 1022 pacijenta, koji se najčešće javljaju zbog anksiozno depresivnih poremećaja. Iz tog Doma zdravlja navode da u Centru rade neuropsihijatar,psiholog i socijalni radnik.

„U našem Centru za mentalno zdravlja nema liste čekanja i dostupni smo za sve građane kojima je potrebna naša pomoć”, tvrde iz pljevaljskog Doma zdravlja. Oni navode da je svako unapređivanje vanbolničkog tretmana pacijenata u nadležnosti Ministarstva zdravlja (MZ).  

Ministarstvo čeka Kliniku  

Iz MZ za CIN-CG ističu da bi ovu situaciju moglo popraviti otvaranje nove Klinike za mentalne bolesti, koju bi trebalo da dobijemo 2024. godine.

Osim toga, situacija će se unapređivati i radom timova pri postojećim CMZ, koji imaju za cilj deinstitualizaciju psihijatrije i sprečavanje ponovnih hospitalizacija pacijenta.

„Prepoznata je i potreba adaptacije i unapređenja prostornih kapaciteta Centara za mentalno zdravlje, kako bi se intezivirale i proširile usluge Centara“, navode u MZ.

Oni ocjenjuju da je dostupnost zdravstvene zaštite pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja na visokom nivou, samim tim što je kroz primarnu zdravstvenu zaštitu ista svim osiguranicima i omogućena i što pacijenti mogu zakazati pregled i bez uputa izabranog ljekara.

Međutim, u podgoričkom Domu zdravlja, su nam rekli da pacijenti moraju donijeti uput.

Psiholog Danilo Đurić je za CIN-CG naveo da bi zakazali pregled ili konsultaciju, dovoljno je doći u centar i zakazati ili pozvati broj za zakazivanje, ali je potrebno i, u međuvremenu, donijeti uput od izabranog ljekara, dakle do prvog pregleda.

„Budući da se liječenje sprovodi izvjestan period taj uput nije potrebno obnavljati za svaki novi susret. Adolescenti mogu sami zakazati i sami doći na prvi pregled, a u saradnji sa ljekarom bi se procijenilo da li je potrebno da na sljedeći pregled bude prisutan i roditelj odnosno staratelj“, pojašnjava Đurić.

Iz MZ dodaju da su se, u svim centrima za mentalno zdravlje, stručnjaci osposobili i za sprovođenje sudske mjere sprovođenja psihosocijalnog tretmana počinioca nasilja u porodici. „Prije pojave COVID-a, neki centri su sprovodili i grupnu psihoterapiju, ali su te usluge privremeno prekinute zbog epidemioloških mjera“, navode iz MZ.

Naglašavaju da je efikasnost CMZ poboljšana naročito u peridu COVID-19 pandemije, kada su neki Centri formirali posebnu besplatnu liniju za pružanje psihološke podrške.  

Djeca se liječe u centru za autizam

Iz MZ ističu da je vanbolnička psihološka i psihijatrijska pomoć dostupna i djeci u Centru za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju u Podgorici.

„U centru su zaposlena: tri dječija psihijatra, sedam psihologa, tri logopeda, jedan oligofrenolog, jedan somatoped. Djeca mogu ostvariti usluge direktnim odlaskom u centar ili preko izabranog pedijatra”, navode iz MZ.

Dodaje da se djeca mogu obratiti i centrima za djecu sa posebnim potrebama pri domovima zdravlja, gdje se pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja i djeci koja nemaju razvojih smetnji i to u: Podgorici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Rožajama, Pljevljima i Herceg Novom.

MZ planira da u 2023. finansira projekte koji će pomoći unapređenju zdravstvene zaštite i dostupnosti usluga pruženih djeci, posebno djeci sa smetnjama ili teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima/starateljima, kao i licima sa invaliditetom.

„Na način što je planirano finansiranje aktivnosti angažovanja psihologa i defektologa koji će sprovoditi tretmane za ove ciljne grupe”, piše u odgovoru MZ.

Maja BORIČIĆ

U najmanje 500 slučajeva odšteta nije isplaćena u zakonskom roku zbog čega su angažovani javni izvršitelji i značajno uvećani troškovi. Ministarstvo tvrdi da nije dobijalo urednu dokumentaciju, u instituciji Zaštitnika kažu da sve šalju na vrijeme

Pored više od milion eura odštete isplaćene u slučajevima onih koji su se na početku pandemije koronavirusa našli na spiskovima za samoizolaciju, kašnjenje Ministarstva finansija sa isplatama koštalo je još oko 100.000 eura.

Ukoliko se nastavi sa praksom kašnjenja, suma bi mogla narasti za više stotina hiljada eura.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) izvršio je početkom avgusta u kancelariji Zaštitnika imovinskih i pravnih interesa uvid u najmanje 500 slučajeva u kojima se kasnilo sa isplatom. To čini najmanje polovinu do tada zaključenih poravnanja između države i građana. J

edan od punomoćnika kazao je da je u slučajevima svih svojih klijenata bio primoran da angažuje javnog izvršitelja jer država nije poštovala propisani rok od 15 dana. Isto iskustvo imaju i pojedini drugi punomoćnici.

Iz Ministarstva su za CIN-CG kazali da troškovi koji pripadaju javnim izvršiteljima i ostalim naknadama “iznose od pet do osam odsto” od isplaćenih 1,2 miliona eura.

”U vezi sa najvećim brojem rješenja, Ministarstvu nije pravovremeno prosljeđivana uredno pripremljena dokumentacija... Nije dostavljena uredna dokumentacija, jer izreka presude nije sadržala broj transakcionih računa fizičkih lica, banku na koju treba da se uputi transakcija isplate, kao ni podatke o rokovima izvršenja plaćanja po ovom osnovu”, kazali su iz resora finansija o razlozima za kašnjenje.

Centar za alternativno rješavanje sporova je institucija pred kojom se u ovim slučajevima postizalo poravanje. Osobama koje su u tom periodu bile u samoizolaciji dogovoreno je da se isplaćuje 300 eura odštete zbog povrede prava ličnosti i na ime advokatskih troškova, iznos zavisno od broja procesnih radnji, najčešće 200 eura, pojasnili su za CIN-CG iz Centra. Jedan od uslova bilo je da se odšteta isplati u roku od 15 dana od dana potvrđivanja poravnanja pred sudom.

Iz Centra bi zatim obavijestili instituciju Zaštitnika da je sud potvrdio odluku, koja bi potom bila proslijeđena Ministarstvu finansija na plaćanje. Zaštitnica imovinskih i pravnih interesa Bojana Ćirović kazala je za CIN-CG da je ta institucija “uredno dostavljala svako poravnanje sa svim nephodnim podacima kao sto su matični brojevi i brojevi žiro-računa, istoga dana kada je bilo zaključeno”.

”Dok je ista situacija bila i sa presudama na osnovu priznanja, dok je takođe Ministarstvo imalo sasvim doboljno vremena (najmanje 15 dana, a u nekim slučajevima do 30) da zatraži nedostajuće podatke, što ni u jednom slučaju nije učinjeno. Dakle, od strane zaštitnika je Ministarstvu dostavljena isprava podobna za izvršenje koja je jasno legitimisala povjerioca obaveze, a ukoliko su u resoru smatrali da su potrebni još neki podaci, imalo je sasvim dovoljno vremena da se obrati zaštitniku za dostavlanje, odnosno pribavljanje podataka. Niti jedno takvo obraćanje nismo dobili od Ministarstva”, navodi ona.

Napominje da je cilj zaključka Vlade bio da se naprave što manji troškovi i da svakako postoji odgovornost eventualno o tome zašto nije postupano po tim njihovim poravnanjima.

”Ako smo mi postupali kako treba, i ispoštovali zaključak, treba i ostali organi na isti način da postupaju”, kazala je ona, dodajući da oni nemaju uvid kako i na koji način postupa Ministarstvo finansija.

Ova kašnjenja počela su još u vrijeme mandata Milojka Spajića, koji je do kraja aprila bio na mjestu ministra finansija.

Spajić nije odgovorio na pitanja koja su upućena na adresu političkog pokreta “Evropa sad”, čiji je predsjednik. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković kazao je za CIN-CG da smo “na ovaj način došli u situaciju da troškove pogrešnih odluka iz prošlosti danas plaćamo mnogo skuplje”. ”Što naravno nije dobro za budžet Crne Gore, ali sa druge strane šalje i veoma lošu sliku o tome na koji način se donosioci odluka odnose prema novcu građana”, ocijenio je Mulešković.  

Ustavni presudio, nigdje lične odgovornosti

Samo nekoliko dana nakon što su u Crnoj Gori registrovani prvi slučajevi korone, Vlada Duška Markovića je 21. marta 2020. godine odlučila da na svojoj internet stranici počne sa postavljanjem imena osoba koje su u tom peridu bile u samoizolaciji.

Vlada je to uradila na osnovu mišljenja Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka. Prema zapisniku sa sjednice održane u subotu u popodnevnim časovima, jedina tačka dnevnog reda bilo je donošenje mišljenja, a na koji je to tijelo iste večeri pozitivno odgovorilo.

Ova odluka doprinijela je stigmatizaciji osoba za koje se smatralo da su mogle biti u dodiru s virusom. Pandemiju koronavirusa, takođe, prati ogromna količina lažnih i obmanjujućih informacija, među njima su one o samom porijeklu virusa, preko načna liječenja do vakcinacije...

Ustavni sud je u julu iste godine na inicijativu nevladine organizacije Građanska alijansa (GA) ukinuo odluku, koja će biti uvod u prvu presudu u ovom slučaju a potom i rješenje Vlade da se postigne poravnanje sa 2.720 građana i isplati im se po 300 eura.

Ujedinjene nacije su dostavile vlastima dopis i u četiri stava izrazile zabrinutost za nivo kršenja ljudskih prava, odnosno prava na privatnost.

Na pitanje ko bi trebalo da odgovara za nastalo kršenje ljudskih prava, ali i veliku finansijsku štetu, zamjenica direktora GA Amina Murić kazala je za CIN-CG da bi trebalo da je “snose kreatori politika i ambijenta u društvu u kojem ne postoji individualna odgovornost, bez obzira na funkciju i položaj u sistemu državne uprave”.

”Upravo neodgovoran odnos, ne samo u ovom, već i u brojnim drugim primjerima, pokazuje da će građani plaćati tuđe propuste dokle god se ne uspostavi individualna odgovornost. Svakako, konkretno odgovorne moramo tražiti među redovima onih koji su donijeli ovu odluku, a to je Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT), koje je bez pravnog osnova donijelo pomenutu odluku, kao i Agencija koja je dala saglasnost na istu”, kazala je ona.

Skupština Crne Gore je krajem prošle godine smijenila potpisnike spornog mišljenja, predsjednika i člana Savjeta Agencije Sretena Radonjića i Bojana Obrenovića.

Na pitanje da li osjeća odgovornost za nastalu povredu prava i finansijsku štetu, Radonjić je za CIN-CG kazao da mišljenje tog tijela “nije nikakav obavezujući pravni akti, a bez obzira na to uvijek bi zaštitu zdravlja ljudi stavio ispred zaštite podataka o ličnosti, a sve u skladu sa međunarodnim standardima”.

”U tom smislu upućujem vas na konvencije Savjeta Evrope (108 i 108 plus), gdje je tačno precizirano kada zaštita zdravlja ljudi ima prioritet u odnosu na lične podatke. Nacionalno koordinaciono tijelo je obavijestilo Agenciju da blaže mjere, kao sto su saopštenja i javna upozorenja, nijesu dali rezultate. Agencija nije raspolagala ličnim podacima, niti ih objavljivala, pa samim tim i nema odgovornosti, kako je to i zakonom propisano”, kazao je Radonjić, ističući da pred sudom vodi postupak zbog odluke da bude smijenjen.

Obrenović nije odgovarao na broj poznat redakciji. On je, prema našim informacijama, poslije smjene tražio od skupštinskih organa da mu se isplaćuje jednogodišnja funkcionerska naknada.

Na pitanja o odgovornosti nisu odgovorili ni tadašnji predsjednik i potpredsjednik Vlade Duško Marković i Milutin Simović koji je bio predsjednik NKT-a.

Gostujući ranije u emisiji “Načisto” na TV Vijesti, bivši premijer kazao je da je ponosan na sve što je uradila vlada koju je predvodio kada je u pitanju suočavanje sa pandemijom, ali i da mu je žao zbog povreda prava u ovom slučaju.

”Ali, vjerujte, to je manja cijena od ove koju plaćamo danas kada samo za 7 dana umre stotinu ljudi... Danas je u Crnoj Gori važniji jedan život nego bilo koja druga slabost koja se može pojaviti, nedostatak u odbrani tog života”, kazao je, između ostalog, tada Marković.

Jedini koji je bio protiv davanja saglasnosti u martu 2020. godine je član Savjeta Muhamed Gjokaj, koji nije bio na spornoj sjednici. Gjokaj je tada poručivao da je mišljenje “pravno neodrživo i neutemeljeno” i da će rezultirati velikim brojem tužbi.

Kada je u pitanju odgovornost, on smatra da su dva člana Savjeta zbog spornog mišljenja trebalo da podnesu ostavke, a odgovorne osobe u NKT-u da budu razriješene.

Odluka Vlade da se isplati po 300 eura svim licima čija si imena objavljena dok su bili u samoizolaciji je, prema njegovom mišljenju, mala i trebalo bi da bude višestruko veća u odnosu na stepen ugroženosti zbog kršenja zakona o zaštiti podataka o ličnosti od strane države.

”Razumijem ekonomsku situaciju u kojoj se trenutno Crna Gora nalazi, ali da se ovo desilo u bilo kojoj zemlju Evropske unije, gdje je na snazi Opšta uredba o zaštit podataka o ličnosti (GDPR), naknada bi bila od više stotina hijada eura ili miliona. GDPR propisuje kaznu za povredu prava na privatnost fizičkih lica i do 20 miliona ili četiri odsto od ukupnog bruto prihoda pravnog lica, u zavisnosti od toga šta je veće”, pojasnio je on.

Dodao je da je samo za 2020. godinu u EU zbog povrede prava na privatnost u skladu sa odredbama GDPR bilo isplaćeno 270 miliona eura. Francuska je izrekla jednu kaznu kompaniji Gugl u visini od 50 miliona eura, dok je, na primjer, Italija izrekla kazni po GDPR u iznosu od 70 miliona eura.

Na pitanje o angažovanju javnih izvšitelja, Gjokaj je kazao da je očekivano da “advokati koriste prliku kada je država neodgovorna, na osnovu čega ostvaruju dobar prihod”.  

Slučajevi morali preko izvršitelja

Zbog toga je Vlada krajem decembra dala saglasnost za zaključenje poravnanja u postupcima za naknadu nematerijalne štete osobama sa spiskova. Iz Vlade je tada saopšteno da je instituciju Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa odobreno da zaključi poravnanje sa 2.720 lica.

U predlogu za davanje saglasnosti za zaključenje poravanja, a koji je dostupan na internet stranici Vlade, Zaštitnik je poručio da je potrebno da se nađe način da se u slučaju zaključenja sudskih poravnanja dobrovoljno postupi po njima i isplate novčana sredstva “iz razloga što bi se u slučaju dobrovoljne isplate iznosa koja bi bila određena sudskim poravnanjem izbjegli troškovi postupka izvršenja”.

U dopisu se navodi da bi na poravanje sa 2.720 osoba u iznosu od po 300 eura otišlo 816.000 eura, da se pored toga obračunavaju sudski troškovi a u “slučaju prinudnog izvršenja, koje po svakom predmetu iznosi oko 200 eura, dobija se cifra od 544.000 eura”.

Ukazano je da prethodno navedene sume mogu da variraju, ali ne u nekom drastičnom iznosu, pri čemu će zaštitnik insistirati da se u svakom predmetu obavezno i u poravnanja unosi žiro-račun tužioca, eventalno punomoćnika, da bi se u roku od 15 dana od zaključenja poravnanja isplaćivao iznos i na taj način spriječilo prinudno izvršenje.

Jedan punomoćnik kazao je za CIN-CG da dogovoreni rok nije poštovan nijednom.

”Nijednom nisu u zakonskom roku sami uplatili ni po sudskim poravnanjima, kao ni po ovim zaključenim pred Centrom. Iz razgovora s kolegama sam čuo da je tako i sa njima”, kazao je on.

U Centru je do kraja avgusta bilo postignuto više od 1.000 poravnanja, a na čekanju je bilo još nepunih 335.

Zakonski rok je postavljen na 15 dana, a iz rješenja se vidi da bi punomoćnici čekali od nekoliko dana do nekoliko nedjelja prije nego što bi se obratili javnim izvršiteljima.

Iz Ministarstva su istakli i da je potrebno upoznati građane o tome da se isplate iz javnih tokova novca mogu izvršavati uz uredno dostavljenu i cjelovitu dokumentaciju, dok apeluju da se sudske presude dostavljaju uz potrebne podatke na osnovu kojih se može vršiti isplata sa glavnog računa državnog trezora.  

Obećali domaćinsko upravljanje, ali se ono ne primjenjuje

Mada ističe da razumije zbog čega je Vlada u tom trenutku donijela ovu odluku, ekonomski analitičar Mirza Mulešković navodi da je odluka zbog brzopletosti ili neznanja izazvala velike probleme u stvarnosti, jer nije bila usklađena sa drugim zakonskim normama.

Moglo se očekivati, prema njegovim riječim, nakon svih najava izvršne vlasti, da se greške koje su ranije načinjene tokom pandemije ne ponove, odnosno da izbjegnemo dodatna plaćanja i troškove.

”Ovo se očekivalo upravo iz razloga najave domaćinskog upravljanja javnim finansijama i brigom o svakom potršenom euru iz budžeta, jer se nalazimo u delikatnoj situaciji. Ovakvim ponašanjem se ne primjenjuje ova praksa”, kazao je on za CIN-CG.

Nakon toga, situacija koju imamo u posljednjem periodu sa kašnjenjem isplate sredstava u zakonskom roku, dodatno otežava i problematizuje kompletnu situaciju.

Mulešković je mišljenja da kašnjenje u isplatama sredstava može da se objasni samo kroz tri aspekta: nedostatka sredstava za isplatu, tromosti adinistracije prilikom isplata i nedostatka adekvatne baze svih dugovanja države po hitnosti kako bi se izbjegle ove situacije.

”Pošto u javnosti posljednjih nekoliko mjeseci čujemo da se domaćinski odnosimo prema svim troškovima, ovo predstavlja veliki problem, i ovakve prakse se moraju prekinuti kako bi se racionalizovala bespotrebna javna potrošnja. Jer upravo ovaj novac je mogao biti uložen u određene razvojne projekte ili je mogao biti usmjeren za socijalna davanja ugroženim kategorijama, koje su posebno pogođene inflacijom i krizom koja se osjeća”, kazao je on, dodavši da se nada da u sistemu javnih finansija postoji kontrola i baza prema kojoj se shodno hitnosti isplaćuju ovakve stvari.  

Građani pokušavali da se naplate više puta

Zaštitnica Bojana Ćirović kazala je i da je bilo više pokušaja zloupotreba, od kojih su neke završile i pred tužilaštvom. ”Bilo je da advokat krene da zastupa stranku, a stranka da i drugom advokatu i punomoćje.

Bilo je da su se čak i naplatili. Mi smo pokrenuli postupke da se to vrati kao neosnovano bogaćenje. Čak je podnesena i jedna krivična prijava u Bijelom Polju za takvu situaciju protiv jednog advokata, ali smo poslije saznali da nije do advokata, nego da je jednostavno stranka dala punomoćje dvojici advokata, gdje je sa jednim poravnanje zaključeno a nije krenuo u izvršenje kad je čuo da je ovaj drugi izvršio već. Tako da se ide u postupke poništaja toga. Bilo je toga. Negdje neznanjem, negdje je možda i namjera postojala. Ali, neka cijeni tužilaštvo. Mi smo to sve s naše strane proslijedili gdje treba”, kazala je ona.

Dodala je da su tome doprinijeli i kroz primjenu kompjuterskog sistema koji koriste, odnosno unošenja podataka o slučajevima.

Miloš RUDOVIĆ